Poslovni broj: 71 Pž-3234/2020-2

1

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 71 Pž-3234/2020-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Tatjana Kujundžić Novak, u pravnoj stvari tužitelja Z. G. d.o.o., OIB ..., V. G., (ranije O. G. d.o.o. S.) kojeg zastupa punomoćnik B. K., odvjetnik u O., protiv tuženika S. I. d.o.o., OIB ..., N., kojeg zastupa punomoćnik I. G., odvjetnik u Z., radi isplate iznosa od 9.375,00 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-27/2019-25 od 15. lipnja 2020., 18. prosinca 2020.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u
Osijeku poslovni broj Povrv-27/2019-25 od 15. lipnja 2020. u točki I. izreke u dijelu u kojem je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika D. D. iz O. poslovni broj Ovrv-1849/18 od 21. prosinca 2018. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 9.375,00 kn sa zateznim kamatama od 30. lipnja 2018. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i za trošak ovršnog postupka u iznosu od 450,00 kn sa zateznim kamatama od 21. prosinca 2018. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u dijelu točke II. izreke u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.739,00 kn.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-27/2019-25 od 15. lipnja 2020. u točki I. izreke za visinu stope zateznih kamata na iznos od 9.375,00 kn i na trošak ovršnog postupka u iznosu od 450,00 kn i u dijelu točke II. izreke za trošak parničnog postupka u iznosu od 3.460,52 kn i sudi:

1. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika D. D. iz O. poslovni broj Ovrv-1849/18 od 21. prosinca 2018. i odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatu zateznih kamata koje teku na iznos od 9.375,00 kn od 30. lipnja 2018. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu preko tri postotna poena i na iznos od 450,00 kn od 21. prosinca 2018. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu preko tri postotna poena.

2. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.460,52 kn (tritisućečetiristošezdeset kuna i pedesetdvije lipe).

r i j e š i o j e

Odbacuje se kao nedopuštena tuženikova žalba podnesena protiv točke III. izreke presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-27/2019-25 od 15. lipnja 2020.

Obrazloženje

Presudom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-27/2019-25 od 15. lipnja 2020. u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika D. D. iz O. poslovni broj Ovrv-1849/18 od 21. prosinca 2018. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 9.375,00 kn s pripadajućim
zateznim kamatama i za trošak ovršnog postupka u iznosu od 450,00 kn s pripadajućim
zateznim kamatama. U točki II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak
parničnog postupka u iznosu od 6.199,52 kn, dok je u točki III. izreke odbijen tužbeni zahtjev
za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.999,76 kn.

Rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-27/2019-25 od 15. lipnja 2020. utvrđeno je da je tužba povučena za predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu o 75,00 kn te je rješenje o ovrsi ukinuto za taj iznos.

Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je predmet ovog postupka tužiteljev
zahtjev za isplatu iznosa od 9.375,00 kn na ime neplaćenog računa za uslugu uklanjanja i
prijevoza teretnog vozila iz čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj:
35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje: ZOO), a čemu se tuženik protivi te osporava osnovu i visinu potraživanja, kao i aktivnu i pasivnu legitimaciju.

Nakon provedenog dokaznog postupka uvidom u isprave u spisu te saslušanja
svjedoka prvostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim i naložio tuženiku isplatu utuženog iznosa. Odluku o trošku postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje: ZPP), Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15; dalje: ZS) te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; dalje: Tarifa).

Protiv presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, osobito jer izreka proturječi provedenom dokaznom postupku te je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Ističe da sud nije obrazložio tuženikov prigovor nedostatka aktivne i pasivne legitimacije. Smatra da je sud pogrešno izveo zaključak o odlučnoj činjenici uklanjanja vozila jer je tuženik samostalno, dobrovoljno i na vrijeme uklonio svoje vozilo s mjesta nesreće, u čemu ide u prilog činjenica da su tuženik i kooperant tužitelja u isto vrijeme došli na mjesto nesreće radi uklanjanja vozila pa se ne može izvoditi zaključak da je tuženik odbio ili zakasnio s uklanjanjem vozila. Zbog navedenog smatra da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno čl. 26. st. 1. i 45. st. 4. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14; dalje: ZC) kojim se upravitelju ceste dozvoljava da uklanjanje vozila ustupi drugom pravnom subjektu, ali samo u slučaju kada to ne napravi vlasnik vozila, a što se nije ostvarilo u konkretnom slučaju. Sud pogrešno zaključuje da je tužitelj angažirao društvo D. p. d.o.o. za uklanjanje vozila jer iz snimke poziva proizlazi da se radilo o drugom društvu (O. d.o.o.). Tuženik je samostalno uklonio vozilo s mjesta nesreće nakon izvršenog pretovara robe jer se kamion pun robe ne može uklanjati, a kao dokaz tome je činjenica da nije prekršajno kažnjen zbog neuklanjanja vozila, kao i činjenica da je tužiteljev kooperant pristupio uklanjanju u isto vrijeme kada i tuženik, dakle nije bilo kašnjenja s uklanjanjem vozila ni potrebe za angažiranjem tužitelja.
Stoga je pogrešno primijenjena odredba čl. 35. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17; dalje: ZSPC). Tuženik nije bio ni u kakvom poslovnom odnosu s tužiteljem, a svoje vozilo je sam uklonio u objektivno mogućem roku, o čemu je obavijestio upravitelja cesta na dan i na mjestu nesreće. Pobija i odluku o trošku jer smatra da je sud neosnovano tuženiku dosudio putni trošak za pristup ročištima 6. lipnja i 12. prosinca 2019. u iznosu od 1.962,26 kn za svako, kao i da nije opravdano priznanje putnog troška korištenjem osobnog vozila i priznavanjem 2,00 kn po km, već trošak u vidu cijene karte vlaka ili autobusa, a koji iznosi 270,00 kn. Za ročište 26. svibnja 2020. smatra da se raspravljalo samo o procesnim pitanjima i da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je priznao trošak prema Tbr. 9. t. 1. Tarife umjesto po Tbr. 9. t. 2. Tarife. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troška tuženiku. Potražuje trošak žalbenog postupka.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba je djelomično osnovana.

Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio kako je presuda pravilna i zakonita, osim u dijelu odluke o trošku u kojem je sud djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.

U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, ni u pobijanoj presudi, nema
bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a
nije počinjena ni povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju tuženik upire u žalbi. Prvostupanjska presuda sadrži iscrpne i valjane razloge o odlučnim činjenicama koji su uvjerljivi i u potpunoj suglasnosti s ispravama u spisu.

Neosnovani su tuženikovi žalbeni navodi kojima ponavlja tijekom postupka istaknut prigovor nedostatka aktivne i pasivne legitimacije. U vrijeme prometne nesreće na autocesti A3 kod Lipovljana za održavanje navedene dionice autoceste bilo nadležno društvo H. a. d.o.o. iz Z., koje je s pravnim prednikom tužitelja sklopio Ugovor kojim se tužitelj obvezao vršiti usluge izvlačenja teretnih vozila i autobusa s autocesta pod nadležnošću H.-O., a H.-O. je dana 1. prosinca 2017. pripojeno društvo H. a. d.o.o na koje su time prešla sva prava i obveze u skladu s čl. 541. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15; dalje: ZTD). Tužitelj je od ovlaštene osobe HAC-a dobio nalog za uklanjanje predmetnog vozila tuženika koje je uslijed prometne nesreće bilo prevrnuto na bok, na temelju odredbi čl. 35. ZSPC-a kojom je propisano da ako vozač, vlasnik vozila ili druga osoba ne postupi u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka (dakle ne ukloni vozilo), o njegovom trošku to će učiniti pravna ili fizička osoba obrtnik, kojoj je povjereno održavanje cesta. Kako je predmetnu uslugu u ime i za račun tužitelja pokušalo izvršiti društvo D. p. d.o.o. iz Z., ugovorni partner tužitelja na temelju Ugovora o poslovnoj suradnji za usluge tehničke pomoći na cesti od 16. listopada 2013., tako proizlazi tužiteljeva aktivna legitimacija. Iz činjenice da je teretno vozilo marke Scania R420, registarske oznake NA ... i priključno vozilo Scmitz registarske oznake NA ..., koje je bilo potrebno ukloniti s autoceste, u vlasništvu tuženika, što između stranaka nije ni sporno, proizlazi tuženikova pasivna legitimacija.

Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je 7. lipnja 2018. došlo do prometne nesreće na dionici autoceste A3 kod Lipovljana na način da se tuženikovo vozilo izvan kolnika autoceste prevrnulo na bok, da je radnik H. a. d.o.o., nakon što je to učio, dao nalog tužitelju za uklanjanje navedenog vozila, da je uslugu u ime i za račun tužitelja krenulo pružati društvo D. p. d.o.o., koje je došlo na mjesto intervencije da izvidi situaciji i isplanira izvođenje intervencije, da je tuženik pretovarivao robu iz predmetnog vozila pa vuča nije bila odmah izvršena, da je društvo D. p. d.o.o. sutradan 8. lipnja 2018. došao na mjesto nesreće sa dva vozila te izvršio pripremne radnje za izvlačenje vozila, ali da su te radnje prekinute jer je usluga otkazana te je na mjesto intervencije kasnije stiglo društvo A. d.o.o. na poziv tuženika, koje je izvršilo uslugu izvlačenja i prijevoza predmetnog vozila i kojem je tuženik uslugu platio, dakle da je tuženik  nepravovremeno otkazao uslugu, točnije nakon što je tužitelj (odnosno društvo D. p. d.o.o.) već započeo s pripremnim radnjama radi izvlačenja tuženikovog vozila.

Uzimajući u obzir navedeno, kao i činjenicu da je tužitelj izdao tuženiku račun u
iznosu od 9.375,00 kn na ime obračunatog paušala na temelju svog cjenika (str. 27. i 28.
spisa) jer je usluga otkazana bez krivnje tužitelja, na koji je tuženik korištenjem autoceste
pristao, pravilnom je primjenom materijalnog prava iz čl. 35. st. 3. ZSPC-a prvostupanjski sud održao na snazi platni nalog za iznos od 9.375,00 kn (točka I. izreke ove presude).

Međutim, u odnosu na visinu stope zateznih kamata sud je pogrešno primijenio
materijalno pravo. Kako se u konkretnom slučaju radi o tuženikovoj zakonskoj, a ne ugovornoj obvezi, pravilnom primjenom odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) tuženika je trebalo obvezati na isplatu zateznih kamata po stopi propisanoj za ostale odnose. Stoga je valjalo preinačiti presudu, ukinuti platni nalog i odbiti tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu preko tri postotna poena (točka II.1. izreke ove presude).

Također, u odnosu na trošak parničnog postupka prvostupanjski sud je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.

Pravilno je prvostupanjski sud tužitelju priznao pravo na trošak:
- zastupanja na ročištima 11. srpnja 2019. i 26. svibnja 2020. prema Tbr. 9. t. 1. Tarife u iznosu od 750,00 kn,

- PDV od 25% prema Tbr. 42. Tarife u iznosu od 375,00 kn,

- sudske pristojbe na presudu u iznosu od 400,00 kn, ukupno 2.275,00 kn.

Međutim, tužitelju ne pripada pravo na naknadu putnih troškova na ime korištenja
osobnog vozila na relaciji S.-O.-S. s obzirom na to da na toj relaciji prometuju sredstva javnog prijevoza (autobus, vlak) u smislu čl. 8. Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima Narodne novine“ broj: 8/88, 3/94, 150/05 dalje: Pravilnik).

Stoga tužitelj ima pravo na naknadu putnih troškova povratne karte za autobus na relaciji S.-Z.-S. (u iznosu od 20,00 kn) te Z.-O.-Z. (u iznosu od 212,00 kn) za pristup ročištima 6. lipnja 2019. i 12. prosinca 2019., svako u iznosu od 232,00 kn, ukupno 464,00 kn na temelju odredbe čl. 24. u vezi s čl. 6. Pravilnika.

Stoga je za više dosuđeni trošak u iznosu od 3.460,52 kn valjalo preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev (točka II.2. izreke).

Tužitelj je u žalbi uspio samo u odnosu na sporedni zahtjev (zatezne kamate i trošak)
pa mu ne pripada pravo na naknadu troška žalbenog postupka.

Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo je djelomično
potvrditi, a na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a, djelomično preinačiti prvostupanjsku presudu.

Odredbom čl. 358. st. 3. ZPP-a propisano da je žalba nedopuštena ako je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe, ili osoba koja se odrekla ili je odustala od žalbe, ili ako osoba koja je podnijela žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe.

Prema odredbi čl. 367. ZPP-a nedopuštenu žalbu odbacit će drugostupanjski sud rješenjem ako to nije učinio prvostupanjski sud.

Imajući u vidu da je tuženik u odnosu na točku III. izreke pobijane presude, u kojoj je
odbijen tužbeni zahtjev, uspio u sporu pred prvostupanjskim sudom, nema pravni interes
podnijeti žalbu protiv tog dijela presude, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 18. prosinca 2020.

Sudac

Tatjana Kujundžić Novak