Poslovni broj: 4 P-322/2019-24

1

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

                 TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, po sucu pojedincu Dubravki Kuveždić, u pravnoj stvari tužitelja H. G. d. o. o. R., OIB… kao osporavatelj za stečajnog dužnika O. d.d. u stečaju O., OIB …, koje zastupa punomoćnik A. I., odvjetnik iz R. protiv tuženika E. d.o.o. O., OIB…, koje zastupa punomoćnik A. Ž., odvjetnik iz Z. radi utvrđenja osnovanosti osporavanja u iznosu od 7.555.465,00 kn, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 3. studenoga 2020. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja S. N. V., odvjetnice u O. i punomoćnika tuženika, te objavljene presude 18. prosinca 2020., 

 

 

p r e s u d i o  j e

 

             

1.      Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtejv koji glasi:

"Utvrđuje se da je osnovano osporavanje i da ne postoji tražbina II. višeg isplatnog reda u iznosu od 6.633.718,64 kn vjerovnika E. d.o.o. O., OIB … spram stečajnog dužnika O. d.d. u stečaju O., OIB … u stečajnom postupku pred Trgovačkim sudom u Osijeku pod brojem St-1069/2018. Nalaže se tuženiku E. d.o.o. O., OIB … da u roku od 8 dana isplati tužitelju H. G. d.o.o. R., OIB … parnični trošak s pripadajućom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima tekućoj od dana donošenja presude pa do isplate."

 

2. Tužitelj je dužan tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 275.287,00 kn (dvjesto sedamdeset pet tisuća dvjesto osamdeset sedam kuna) u roku od 8 dana.

 

 

i

r i j e š i o  j e

 

 

Tužba kojom se utvrđuje da je osnovano osporavanje i da ne postoji tražbina II. višeg isplatnog reda u iznosu od 921.746,59 kn (devetsto dvadeset jedna tisuća sedamsto četrdeset šest kuna i pedeset devet lipa) vjerovnika E. d.o.o. O., OIB … spram stečajnog dužnika O. d.d. u stečaju O. u stečajnom postupku pred Trgovačkim sudom u Osijeku pod brojem St-1069/2018 se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

 

              Tužitelj tužbom i tijekom postupka tvrdi  da je u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom O. d.d. u stečaju, koji se vodi pred Trgovačkim sud u Osijeku pod brojem St-1069/2018 tuženik prijavio tražbinu koju je stečajni upravitelj priznao na ispitnom ročištu kao tražbinu II. višeg isplatnog reda u iznosu od 7.555.465,23 kn, koja je na istom ročištu osporio tužitelj kao stečajni vjerovnik. Navodi da je rješenjem St-1069/2018 od 22. svibnja 2018. tužitelja kao osporavatelj točkama III.2. i III.3. izreke upućen u roku od 8 dana od pravomoćnosti pokrenuti parnicu radi dokazivanja osnovanosti osporavanja tražbine od 6.633.718,64 kn i 921.746,59 kn, jer je stečajni sud zauzeo stav da za taj iznos prijavljene tražbine tuženik ne raspolaže ovršnom ispravom. Navodi da je tuženik prijavio ukupnu tražbinu u II. višem isplatnom redu spram dužnika zasnovanu na okvirnom ugovoru o zajmu i zasnivanju založnog prava od 22. ožujka 2018. i Ugovorima o ustupu potraživanja od 9. siječnja 2019. i 23. siječnja 2019. Tužitelj nadalje navodi da temeljem okvirnog ugovora o zajmu od 22. ožujka 2018. tuženik nije isplatio stečajnom dužniku nikakvu pozajmicu, pa s tog osnova nema tražbinu za povrat zajma. Također navodi da je ovaj Ugovor nedopušten pravni posao, suprotan Zakonu o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi u članku 79. u svezi s člankom 17., jer je dužniku bilo nedopušteno u postupku predstečajne nagodbe i nakon njezinog sklapanja, te u stanju prezaduženosti opterećivati imovinu stečajnog dužnika i prenositi na tuženika bilo kakva prava, a pogotovo na povezane osobe kao što je tuženik slijedom čega taj ugovor nije stvorio učinke niti obveze. Za tražbine u iznosu od 5.633.718,64 kn (cedent O. T. d.o.o.) i tražbine u iznosu od 1.000.000,00 kn (cedent H. kft) tuženik nije dostavio nikakav dokaz da te tražbine zaista postoje i da su prešle na tuženika sukladno članku 75. ZFPPN i članku 146. SZ-a u formi javne ili javnoovjerovljene isprave, što znači da tuženik nije aktivno legitimiran za te tražbine i nema dokaza o tražbinama. Navodi da za ukupni iznos prijavljenih tražbina stečajni dužnik nije osobni dužnik, a stečajni upravitelj je priznao tražbinu tuženika po toj osnovi u iznosu od 7.555.465,23 kn. Tužitelj je mišljenja da je taj iznos tražbine tuženika priznat na štetu svih drugih vjerovnika čije su tražbine utvrđene, te predlaže da sud sukladno članku 181. stav 1. SZ-a donese presudu kojom se utvrđuje da je osnovano osporavanje i da ne postoji tražbina II. višeg isplatnog reda u iznosu od 7.555.465,23 kn vjerovnika E. d.o.o. prema stečajom dužniku dužnika  O. d.d. u stečaju, Osijek, u stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Osijeku pod brojem St-1069/2018, te da obveže tuženika da tužitelju nadoknadi parnični trošak.

 

              U odgovoru na tužbu tuženik  se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi da ima osnovano potraživanje prema stečajnom dužniku u utuženom iznosu, te da samo na osnovi danih pozajmica od stečajnog dužnika potražuje iznos od 8.991.780,64 kn. Navodi da Ugovor nije niti pobojan niti ništetan pravni posao prema odredbi članka 17. ZFPPN. Na osnovu tog pravnog posla predstečajni dužnik nije obavljao nikakvo plaćanje niti davao zajmove, već je primio zajam odnosno povećao svoju imovinu. Tuženik navodi da je na osnovi Ugovora o ustupu potraživanja prema O. d.d. od 23. siječnja 2019. sklopljenog između ustupitelja O. T. d.o.o. i primatelja potraživanja tuženika, tuženik stekao potraživanje prema stečajnom dužniku u iznosu od 5.633.718,64 kn s pripadajućim kamatama. Ovo potraživanje se odnosi na tražbinu koju je raniji vjerovnik O. T. d.o.o. imao prema dužniku s osnove isporučene robe, obračunatih izdanim računima navedenim u temeljnici ranijeg vjerovnika broj 0000127 od 24. siječnja 2019. Također navodi da ima potraživanje prema stečajnom dužniku na osnovi Ugovora o ustupu potraživanja sklopljenog 9. siječnja 2019. s ustupiteljem H. K. iz M. u iznosu od 1.000.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. 2.2018. do isplate, a koje potraživanje je evidentirano u poslovnim knjigama stečajnog dužnika i temeljeno na valjanoj knjižnoj dokumentaciji. Predlaže da sud po provedenom postupku odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan uz obvezu tužitelja da tuženiku nadoknadi troškove postupka.

 

              U cilju utvrđivanja činjenica radi donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva pročitani su: prijava tražbine u stečajnom postupku od 27. ožujka 2019., Okvirni ugovor o zajmu i zasnivanju založnog prava od 22. ožujka 2018.,  djelomični izvadak iz sudskog registra za E. d.o.o. i O. d.d., zk. ul. k.o. O., zk. ul. k.o. O., zk. ul. br. k.o. O., ovjera javnog bilježnika D. D. O.-2228/2018 od 3. travnja 2018., Ugovor o ustupu potraživanja prema O. d.d. od 23. siječnja 2019., Ugovor o ustupu potraživanja sklopljen 9. siječnja 2019., rješenje St-1069/2018 od 22. svibnja 2019., stanje poslovnih partnera po kontima od 13. svibnja 2019., Obavijest o ustupu potraživanja od 23. siječnja 2019.,  Opća temeljnica (str. 66-77 spisa), Nalog za međunarodno plaćanje od 6. srpnja 2018., stanje poslovnih partnera po kontima od 24. siječnja 2019.,  rješenje ovoga suda Stpn-5/17 od 2. studenoga 2017., računi (str. 139-865 spisa), Ugovori o kupoprodajni nekretnine od 22. ožujka 2018., prijedlozi za međusobnu kompenzaciju od 21. ožujka 2018., stanje poslovnih partnera i kartice poslovnih partnera (str. 884-887 spisa).

 

              Tijekom postupka između stranaka nije sporno da je rješenjem ovoga suda  St-1069/18 od 22. svibnja 2019. točkom III.2. i III.3. upućen ovdje tužitelj H. G. d.o.o. pokrenuti parnicu radi dokazivanja osnovanosti osporavanja tražbine stečajnog vjerovnika II. višeg isplatnog reda osporene u iznosu od 6.633.718,64 kn i 921.746,59 kn, te da je tražbinu ovog vjerovnika priznala stečajna upraviteljica.

 

              Nije sporno da je tuženik kao stečajni vjerovnik u stečajnom postupku nad O. d.d. prijavio tražbinu temeljem Okvirnog ugovora o zajmu i zasnivanju založnog prava od 22. ožujka 2019., te na temelju Ugovora o ustupu potraživanja od 9. siječnja 2019. i 23. siječnja 2019.

 

              Nije sporno da je nad O. d.d. kod ovoga suda rješenjem Stpn-5/17 od 2. studenoga 2017. odobrena predstečajna nagodba.

 

              Tijekom postupka između stranaka je sporno da li je tužitelj osnovano osporio tražbinu drugog stečajnog vjerovnika, ovdje tuženika, E. d.o.o. u iznosu od 6.633.718,64 kn i 921.746,59 kn, jer tužitelj tvrdi temeljem Okvirnog ugovora o zajmu  i zasnivanju založnog prava tuženik stečajnom dužniku nije ništa isplatio, te da je Okvirni ugovor o zajmu  i zasnivanju založnog prava ništetan i nedopušten pravni posao, te da temeljem Ugovora o ustupu potraživanja ne postoji tražbina tuženika.

 

              Iz Ugovora o ustupu potraživanja od 9. siječnja 2019. je vidljivo da je zaključen između H. K. iz M. kao ustupitelja i E. d.o.o. kao primatelja. Iz točke A preambule Ugovora je vidljivo da ustupitelj ima potraživanja prema društvu O. d.d. u iznosu od 1.000.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17.2.2018. do isplate s osnova sklopljenog Ugovora o kupoprodaji i isporuci robe od 15. prosinca 2016., kao i ugovora o preuzimanju duga od 4. ožujka 2013. Iz točke B je vidljivo da ustupitelj ustupa, a primatelj prihvaća ustupanje od 1.000.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 17.2.2018. do isplate. 

 

              Iz rješenja ovoga suda Stpn-5/2017 od 2. studenoga 2017. je vidljivo da se odobrava sklapanje predstečajne nagodbe između O. d.d. i točno navedenih vjerovnika, te da je u točki D1.2. ino vjerovnici vjerovniku H. K. priznata tražbina u ukupnom iznosu od 1.762.791,43 kn, te da će biti isplaćen u 48 mjesečnih anuiteta s počekom od  jedne godine od pravomoćnosti rješenja.

 

              Imajući u vidu da je potraživanje H. K. priznato u postupku predstečajne nagodbe O. d.d., sud je prigovor tužitelja o nepostojanju ovog potraživanja ustupljenog tuženiku Ugovorom o ustupu potraživanja od 9. siječnja 2019. ocijenio neosnovanim u cijelosti.

 

              Kako je potraživanje trgovačkog društva H. K. priznato u postupku predstečaja O. d.d. rješenjem ovoga suda Stpn-5/2017 od 2. studenoga 2017., sud zaključuje stečajni dužnik O. d.d. priznalo potraživanje ovog vjerovnika, te je u skladu s odredbom članka 240. stav 1. Zakona obveznim odnosima (Narodne novine br. 23/91, 73/91, 3/94, 7/96, 35/05, 41/08 i 78/15, dalje ZOO-a) došlo do prekida zastare, a kako nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida se ne računa po članku 245. stav 1. i 2. ZOO-a. Stoga sud zaključuje da od priznanja tražbine 2. studenoga 2017. do prijave tražbine tuženika 27. ožujka 2019. u stečajnom postupku O. d.d. nije prošao rok iz odredbe članka 228. stav 1. ZOO-a od 3 godine. Zbog svega navedenog sud je prigovor tužitelja o zastari ovog potraživanja ocijenio neosnovanim. 

 

              Iz Ugovora o ustupu potraživanje prema O. d.d. od 23. siječnja 2019. je vidljivo da je isti zaključen između O. T. d.o.o. kao ustupitelja i E. d.o.o. O. kao primatelja. Iz točke A preambule Ugovora je vidljivo da ustupitelj ima potraživanje prema društvu O. d.d. u iznosu od 5.633.718,64 kn s pripadajućim kamatama, a iz točke B da ustupitelj želi ustupiti primatelju, a primatelj želi steći potraživanje prema dužniku.

 

              Iz Obavijesti o ustupu potraživanja je vidljivo da je isti potpisan od strane O. d.d. 23. siječnja 2019. (str. 65 spisa).

 

              Iz kartice poslovnog partnera O. d.d., Opće temeljnice E. d.o.o., te računa (str. 139-865 spisa) je vidljivo da O. T. d.o.o. ima potraživanje prema  O. d.d. u iznosu od 5.633.718,64 kn. Imajući u vidu da je stečajna upraviteljica O. d.d. priznala potraživanje ovdje tuženika u navedenom iznosu, sud je prigovor tužitelja da tuženik tijekom postupka nije dokazao svoje potraživanje iz Ugovora o ustupu od 23. siječnja 2019. u ukupnom iznosu od 5.633.718,64 kn ocijenio neosnovanim.              

 

              Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da ovdje tuženik E. d.o.o. temeljem Ugovora o cesiji od 9. siječnja 2019. i 23. siječnja 2019. od stečajnog dužnika O. d.d. osnovano potražuje ukupni iznos od 6.633.718,64 kn. Stoga je sud tužbeni zahtjev tužitelja kojim se utvrđuje osnovanim osporavanje i da ne postoji tražbina u ovom iznosu ocijenio neosnovanim, odbio i presudio kao u izreci.

 

Prilikom donošenja odluke sud nije cijenio pozivanje tužitelja na odredbe članaka Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, jer su iste prestali vrijediti temeljem odredbe članka 445. stav 2. Stečajnog zakona (Narodne novine 71/15 i 104/17, dalje SZ-a) stupanjem na snagu Stečajnog zakona 1. rujna 2015. Pozivanje tužitelja na odredbu članka 146. SZ-a  se ne može primijeniti u konkretnom slučaju, jer se odnosi na otuđenje tražbina nakon otvaranja stečajnog postupka, a ugovori o ustupu tražbina su zaključeni prije otvaranja stečajnog postupka nad O. d.d. (25.1.2019.)

 

              Iz Okvirnog ugovora o zajmu i zasnivanju založnog prava od 22. ožujka 2018. je vidljivo da je zaključen između E. d.o.o. Osijek kao zajmodavca i O. d.d. Osijek kao zajmoprimca. Iz članka 1. je vidljivo da se zajmodavac obvezuje dati zajmoprimcu pozajmicu u okvirnom iznosu ne više od 30.000.000,00 kn s tim da će točan iznos zajma i dinamiku plaćanja odrediti zajmodavac prema svojim mogućnostima i uplaćivati ga zajmoprimcu na točno navedeni račun kod A. B. d.d. Člankom 4. Ugovora je navedeno radi osiguranja namirenja tražbine zajmodavca u iznosu od 30.000.000,00 kn, te kamate i troškove zajmodavac dopušta zajmoprimcu da na temelju ovog Ugovora upiše u svoju korist u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Osijeku pravo zaloga na nekretninama upisanim u zk. ul. k.o. Osijek, zk. ul. k.o. O. i zk.  ul. k.o. O..

 

              Iz ovjere javnog bilježnika D. D. broj OV-2228/2018 od 3. travnja 2018. je vidljivo da su ovlaštene osobe E. d.o.o. i O. d.d.  donijele na ovjeru privatnu ispravu i to Okvirni ugovor o zajmu i zasnivanju založnog prava na nekretninama, te je bilježnik potvrdio da isti po svom obliku odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama a po sadržaju propisima o sadržaju javno bilježničkog akta, te da ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta.

 

              Iz rješenje ovoga suda St-1069/18 od 22. svibnja 2019. u točki III.3. je vidljivo da se na temelju članka 266. stav 4. SZ upućuje stečajni vjerovnik H. d.o.o. na pokretanje parnica radi dokazivanja osnovanosti osporavanja stečajnih vjerovnika II. višeg isplatnog reda između kojih i tuženik E. d.o.o. Osijek, za osporenu tražbinu u iznosu od 921.746,59 kn. Imajući u vidu da je ukupni iznos prijavljene tražbine tuženika u stečajnom postupku O. d.d. 7.555.465,23 kn od čega se iznos od 6.633.718,64 kn odnosi na ugovore o ustupu od 9.1.2019. i 23.1.2019., sud zaključuje da se razlika od 921.746,59 kn odnosi na potraživanje tuženika iz Okvirnog ugovora zajmu i zasnivanju založnog prava od 22.3.2018.

 

              Prema odredbi članka 266. stav 4. Stečajnog zakona (Narodne novine 71/15 i 104/17, dalje SZ-a) ako za osporenu tražbinu postoji ovršna isprava sud će na parnicu uputiti osporavatelja da dokaze osnovanost svog osporavanja. 

 

              Kako je rješenjem stečajnog suca na parnicu radi utvrđenja osnovanosti osporavanja tražbine tuženika koju je priznao stečajni upravitelj, a za koju postoji ovršna isprava upućen vjerovnik H. G. d.o.o., a tužbu u ovoj pravnoj stvari je podnio tužitelj H. G. d.o.o. R. kao osporavatelj za stečajnog dužnika, sud je mišljenja  da tužitelj nema procesnu legitimaciju za vođenje parnice u dijelu tužbe kojom traži utvrđenje osnovanim osporavanja, te da ne postoji tražbina II. višeg isplatnog reda u iznosu od 921.746,59 kn vjerovnika E. d.o.o. spram stečajnog dužnika O. d.d., te je istu odbacio i riješio kao u izreci.

 

              Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stav 1. i 155.  ZPP-a, te je tužitelj dužan tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 275.287,00 kn koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu po Tbr. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT) u iznosu od 62.780,00 kn, sastav jednog podneska po Tbr. 8. OT u iznosu od 62.780,00 kn, sastav jednog podneska po Tbr. 8. stav 3. OT u iznosu od 500,00 kn,  pristup na jedno ročišta po Tbr. 9. stav 1. OT u iznosu od 62.780,00 kn, pristup na jedno ročište po Tbr. 9. stav 2. OT u iznosu od 31.390,00 kn, PDV u iznosu od 55.057,00 kn.

 

              Tuženiku nije priznat trošak pristupa na ročište od 7. listopada 2020., jer je rješenjem s tog zapisnika određeno da se ročište bez obzira na uspjeh stranaka u postupku odgađa na trošak tuženika, jer je podnesak dostavio dan prije ročišta. Tuženiku nije priznat trošak pristojbe na odgovor na tužbu, jer temeljem odredbe članka 4. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18, dalje ZSP) obveza plaćanja pristojbe na odgovor na tužbu nastupa po pravomoćnom završetku postupka razmjerno uspjehu u parnici. 

 

 

Osijek, 18. prosinca 2020.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovoga suda, pismeno u roku od 8 dana od dana objave.