Pristupanje sadržaju
R. H.
O. S. U. S.
D., ex. V. sv. K.
21000 S.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
O. sud u S. po sucu ovog suda S. C., kao sucu pojedincu, u
pravnoj stvari tužitelja ad.1 D. M. iz S., R. 2, O.:,
ad.2 Ž. J. iz S., P. R. 25, O.: zastupanih po
punomoćnicima iz odvjetničkog ureda L. i V., protiv tuženika O. P. –
S., U. Z. 3, O.: zastupanog po zakonskom zastupniku O.
B., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 27. listopada 2020.
u nazočnosti punomoćnika stranaka, 18. prosinca 2020. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju pod 1. D. M.
O.:, neto iznos od 25.800,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po
stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,
koja na pojedinačne iznose teče kako slijedi:
- 1.800,00 kn od 1. listopada 2017. godine, - 3.000,00 kn od 1. studenog 2017. godine, - 3.000,00 kn od 1. prosinca 2017. godine,
- 3.000,00 kn od 1. siječnja 2017. godine, - 3.000,00 kn od 1 veljače 2018. godine, - 3.000,00 kn od 1. ožujka 2018. godine, - 3.000,00 kn od 1. travnja 2018. godine, - 3.000,00 kn od 1. svibnja 2018. godine,
- 3.000,00 kn od 1. lipnja 2018. godine, pa do isplate,
dok se sa više zatraženim iznosom 10.200,00 kn ovo traženje tužitelja odbija kao neosnovano.
II.Dužan je tuženik u roku od 8 dana isplatiti tužitelju pod 2. Ž. J., O.:
, neto iznos od 12.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po
stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,
koja na pojedinačne iznose teče kako slijedi:
- 2.000,00 kn od 1. siječnja 2018. godine, - 2.000,00 kn od 1. veljače 2018. godine,
- 2.000,00 kn od 1. ožujka 2018. godine, - 2.000,00 kn od 1. travnja 2018. godine, - 2.000,00 kn od 1. svibnja 2018. godine,
- 2.000,00 kn od 1. lipnja 2018. godine, pa do isplate
dok se sa više zatraženim iznosom 6.000,00 kn ovo traženje tužitelja odbija kao neosnovano.
III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljima pod 1. i 2. parnični trošak od 8.307,75 kn sa
zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi određenoj
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za 3% poena, dok se sa više zatraženim iznosom od 11.192,75 kn ovo
traženje tužitelja pod 1. i pod 2. odbija kao neosnovano.
r i j e š i o j e
1.Utvrđuje se da su tužitelji pod. 1. i 2. povukli tužbu sadržanu u točki I i III glavnog tužbenog zahtjeva koji glasi:
" I. Utvrđuje se da se dana 01. rujna 2017 zasnovan radni odnos između tužitelja pod 1.
D. M. i tuženika.
III. Utvrđuje se da je 01 rujna 2017. zasnovan radni odnos između tužitelja pod 2. Ž.
J. i tuženika."
2. 1.Utvrđuje se da su tužitelji pod. 1. i 2. povukli tužbu sadržanu u točki I i III
podrednog tužbenog zahtjeva koji glasi:
"I. Utvrđuje se da 01.rujna 2017. sklopljen ugovor o djelu između tužitelja pod 1. D.
M. i tuženika..
III. Utvrđuje se da je 01 rujna 2017. zasnovan ugovor o djelu između tužitelja pod 2. Ž. J. i tuženika.".
Obrazloženje
Tužitelji, D. M. i Ž. J. podnijeli su pred ovim sudom 21.
veljače 2019. tužbu protiv O. P. – S. radi isplate. Tužitelj ad.1 u tužbi navodi da je
bio trener kod tuženika te da mu tuženik nije platio mjesečnu naknadu u iznosu od 3.000,00
kuna za ukupno 12 mjeseci, što ukupno čini dug od 36.000,00 kuna. Tužitelj ad. 2. u tužbi
navodi da je također bio trener kod tuženika te da mu tuženik nije platio mjesečnu naknadu
koja je iznosila 2.000,00 kuna i to za period od 7 mjeseci, odnosno od prosinca 2017.
zaključno sa lipnjem 2018., a što ukupno čini dug od 14.000,00 kuna. Tužitelji su u ovoj
pravnoj stvari dva puta uređivali tužbeni zahtjev, prvo podneskom od 3. svibnja 2019. u
kojem su pozivom na odredbu članka 14. Zakona o radu isticali da su tuženici zasnovali radni
odnos, a potom na održanoj glavnoj raspravi 27. listopada 2020., kada je tužbeni zahtjev
uređen na način citiran u izreci presude. Pri tome ovaj sud napominje da je u tužbenom
zahtjevu pogrešno označen tužitelj ad.2 kao D. M. umjesto Ž. J., a
što ovaj sud smatra omaškom u pisanju.
U odgovoru na tužbu od 11. ožujka 2019. tuženik u cijelosti poriče i osnovu i visinu
potraživanja. Tuženik pri tome tvrdi da tužitelji uz tužbu ne prilažu nikakvu dokumentaciju
kojom bi potkrijepili svoje navode. Također, da tuženik sa tužiteljima nikada nije sklopio ni
ugovor o radu ni ugovor o djelu. Ono što tuženik ne spori je da su treneri imali angažman u
ženskoj sekciji O. P., ali da isti nije trajao godinu dana kako to tvrdi tužitelj, već u
periodu od 12. rujna 2017. do 26. svibnja 2018. Tužba da je neosnovana iz razloga što je
tužitelj ad.1 bio izbornik ženske vaterpolo reprezentacije H., a tužitelj ad.2 njegov
zamjenik što znači da su obojica primali 12 mjesečnu naknadu od H. vaterpolo
saveza. Također, da su se kao plaćeni izbornici vaterpolo reprezentacije H. prihvatili
bez naknade pomoći klubu tuženika na način da su preuzeli vođenje ženske vaterpolo sekcije i
to u periodu od 12. rujna 2017. do 26. svibnja 2018. i to bez naknade radi promicanja ženskog
vaterpola.
Na ročištu glavne rasprave od 27.listopada 2020. tužitelji pod 1. i 2. su povukli točku
I. i III. glavnog i podrednog tužbenog zahtjeva kojem povlačenju se tuženik nije protivio.
U ovom postupku sud je izveo sljedeće dokaze pregledom i čitanjem e-mail prepiske,
prijavna lista za P. H. za sezonu 2017/2018, zapisnik utakmice O. P. :
Ž. V., saslušanje tužitelja, saslušanje svjedoka M. M., Z. B. i
D. J..
Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga o kojima sud nije odlučio.
Tužbeni zahtjev tužitelja pod 1. i pod. 2. djelomično je osnovan.
Među strankama nije sporno
-da su 12. rujna 2017. tužitelji preuzeli vođenje ženske vaterpolo selekcije tuženika
- da su tužitelji u utuženom razdoblju bili u radnom odnosu s H. vaterpolo savezom
jer su vodili žensku reprezentaciju i to tužitelj ad.1 kao izbornik, a tužitelj ad.2 kao pomoćni
trener.
Među strankama je sporno je su li se parnične stranke dogovorile u vezi sa naknadom
za rad tužitelja pod 1. i 2. za vođenje ženske vaterpolo selekcije O. P.-a u utuženom
razdoblju te ako ostvaruju u kojem iznosu.
Dopisom H. vaterpolskog saveza uz koji je priložena prijavna lista trenera i
službenih osoba za P. H. u sezoni 2017/2018 potvrđeno je da su tužitelji
D. M. i Ž. J. u navedenoj sezoni radili sa seniorkama O. P.-
a.
Pregledom priloženih e-mail prepiski utvrđeno je da je 26. svibnja 2018. godine
odigrana druga finalna utakmica P. H. u vaterpolu za seniorke između O.
P. i Ž. M. čime je okončana sezona 2017/2018.
S. kao stranka u postupku, tužitelj ad.1 D. M. potvrdio je da je u
utuženom razdoblju vodio sekciju ženskog vaterpola u klubu P. u S.. Dogovor o
vođenju ekipe da je postignut na sastanku sa članovima uprave 8. siječnja 2017., a na koji je
pozvan od strane člana uprave Z. B.. Tužitelj je također potvrdio da je u to vrijeme
bio selektor ženske vaterpolo reprezentacije H. za što je i primao naknadu. Na
spomenutom sastanku da su prisustvovali predsjednik kluba M. M., D. J.,
Z. B., tajnica kluba M. P. B. i N. P.. Tužitelj tvrdi da je tada
dogovoreno da će njegova naknada za treniranje ekipe iznositi mjesečno 3.000,00 kuna neto,
a naknada njegovog pomoćnika, Ž. J. mjesečno 2,000,00 kuna neto. U odnosu na
navedeno da nije potpisao nikakav ugovor jer je vođenje ekipe preuzeo iz ljubavi prema
sportu, ali da je s upravom za to dogovorio naknadu usmeno. Nakon što su on i tužitelj ad.2
odradili posao u utuženom razdoblju da mu je tajnica kluba u kolovozu 2018., po promjeni
predsjednika kluba, kazala da više ne treba voditi ekipu. Tužitelj, pri tome, ističe da je kroz
cijelo spomenuto vrijeme tražio isplatu dogovorene naknade za njega i pomoćnika. Naknada
da je bila ugovorena do završetka suradnje, a način isplate naknade da nije bio dogovoren. Na
okolnosti samog posla ističe da je s ekipom radio svaki radni dan dva puta po dva sata
uključujući i subotu kada bi bila utakmica. Pri tome naglašava da ako utakmica nije bila u
S. da bi se praktično cijeli dan gubio putujući, a put da je on plaćao sam sebi. U. odnosu na
vrijeme u kojem je vodio žensku ekipu P.-a tužitelj tvrdi da je to bilo od 12. rujna 2017.
do otkazivanja suradnje u kolovozu 2018. N., unatoč tome što je sezona završila 26.
svibnja 2018. tužitelj da je vjerovao da je i dalje angažiran kao trener pa je od kraja sezone do
kolovoza planirao sljedeću sezonu, tražio igračice itd.
T. ad.2 Ž. J. saslušan kao stranka u ovom postupku izjavio je da je
pomoćni trener u ženskoj vaterpolo reprezentaciji H. te da 20 godina surađuje s
D. M.. N. prijedlog istog da je prihvatio posao pomoćnog trenera kod
tuženika uz naknadu od 2,000,00 kuna neto mjesečno. S. posao da nije dogovarao ni
sa kim iz kluba, već samo s M.. Suglasno iskazuje s tužiteljem ad.1 da su radili
od 12. rujna 2017. do kolovoza 2018. Posao da je također prihvatio jer voli sport, ali da
svakako ne bi radio da je znao da neće primiti naknadu. I on da je više puta tražio naknadu od
tajnice kluba i B. te da mu je jednom prilikom, točnije u siječnju 2018., ostavljena kuverta
u iznosu od 4.000,00 kuna. U ostalim navodima u potpunosti se pridružuje iskazu tužitelja
ad.1.
Ispitan u svojstvu svjedoka, M. M. kazao je da je u utuženom razdoblju
obavljao ulogu predsjednika O. P.. U tom svojstvu da je nazočio sastanku kod
izvršnog direktora vaterpolo saveza H. na kojem su za trenera i njegovog pomoćnika
izabrani tužitelji. Suprotno navodima tužitelja, tvrdi da na sastanku nije bilo govora o
nikakvoj naknadi za tužitelje. Tome da je tako jer klubu nisu bila predviđena sredstva od
strane Š. saveza za žensku sekciju, a što je izvršni direktor saveza P. B. znao.
Štoviše, u to vrijeme da je kod tužitelja bilo u radnom odnosu 6 trenera, zbog čega da nije
dolazilo u obzir zaposliti još dvojicu. Zbog toga svjedok tvrdi da je na sastanku kazao kako
tuženik nema novca za plaćanje tužitelja, a osim toga da su tužitelji bili u radnom odnosu kod
V. saveza R.. S. napominje da je prisustvovao sastanku tužitelja ad.1 sa
članovima uprave na kojem mu je D. J., nakon prepirke o iznosu, ponudio isplatiti
5.000,00 mjesečno ukupno za njega i njegovog pomoćnika, a za koji iznos svjedok
pretpostavlja da je J. namjeravao prikupiti od članarina. I., da su tužitelji bili
angažirani kao glavni tj pomoćni trener u vremenu od kraja 2017. do svibnja 2018. te da nema
govor da bi tužitelj pod 1. radio volonterski jer da on ne zna za taj pojam.U. vrijeme kada je
ženska sekcija tuženika nastupala na završnom turniru prvenstva H. da je P. B.,
svjestan loše materijalne situacije tuženika, uputio 15.000,00 kuna na ime tri plaće za
tužitelje, ali da se ta sredstva mogu iskoristiti i za odlazak ženske sekcije kluba na spomenuti
turnir, ovisno o internoj odluci kluba. Na kraju da su vaterpolistkinje išle na turnir, a s njima
zajedno i tužitelji.
Z. B. ispitan kao svjedok naveo je da je bio prisutan na sastanku na kojem su
tužitelji izabrani za trenere ženske vaterpolo sekcije tuženika. M., koji je tada bio u
radnom odnosu u vaterpolo savezu, da je predložio P. B.. Po pitanju naknade da je
B. predložio 3.000,00 kuna neto mjesečno za trenera, a 2.000,00 za njegovog pomoćnika.
Nastavno da je svjedok, kao predsjednik povjerenstva ženske sekcije tuženika uspio iznuditi
sastanak sa upravom kluba na temu naknade tužiteljima, a koju temu je uprava uporno
izbjegavala. Na sastanku da su se M. i J. prepirali oko iznosa naknade, da bi se
na kraju usuglasili na spomenute iznose od 3.000,00 i 2.000,00 kuna. J. prilike, u siječnju
2018., dok je bio na bazenu, da mu je tajnica kazala da je D. M. donijela u
kuverti 10.000,00 kuna. Na okolnosti trajanja angažmana tužitelja, svjedok se pridružuje
navodima da su tužitelji trenirali žensku sekciju tuženika od 12. rujna 2017. do kolovoza
2018.
S. D. J. iskazujući pred ovim sudom naveo je da je kroz utuženo
razdoblje obavljao ulogu dopredsjednika kluba O. P.. Zbog toga da mu je poznato da
su tužitelji po uputi H. vaterpolo saveza bili poslani da unutar svog radnog odnosa sa
Savezom obavljaju posao trenera ženske sekcije tuženika, a koje su također bile i
reprezentativke. Također da mu je poznato kako je S. doznačio klubu cca 20.000,00 kuna
za pokriće materijalnih troškova, također da je preko tadašnjeg predsjednika kluba M.
doznao da je upravo tužitelju M. isplatio nekih 18.000,00 kuna iz vlastitih
sredstava. S., stoga, decidirano izjavljuje da nikakav dogovor sa tužiteljima u pogledu
naknade nije postojao jer su isti obavljali poslove za S., bili su poslani od S. te su
primali naknadu, odnosno plaću od S.. U pogledu trajanja angažmana svjedok navodi da
su oni bili angažirani od listopada 2017. do ožujka 2018. ostalih svjedoka, a o eventualnom
internom dogovoru predsjednika uprave sa tužiteljima da ništa ne zna. Također, da mu nije
poznato je li savez sugerirao plaćanje naknade tužiteljima, odnosno jesu li tužitelji pristali
volonterski obavljati poslove trenera i pomoćnog trenera.
Člankom 590. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11,
78/15, 29/18 – dalje ZOO) određeno je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti
određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog
rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Ugovor o djelu je dvostrano-
obvezujući konsenzulani ugovor čiji su bitni sastojci obavljanje određenog rada i plaćanje
naknade za taj rad, time da forma ugovor nije bitna tj isti je punovažan u trenutku kada su se
stranke usmeno govorile o radu koji se treba obaviti kao i o visini naknade za obavljeni rad.
Obzirom da su tužitelji pod 1. i 2. povukli točku I. i III. Glavnog i pod rednog
tužbenog zahtjevima iz podnesene tužbe kojima traže utvrditi da su u radnom odnosu sa
tuženikom tj da su istim zaključili ugovor o djelu, a kojem povlačenju se tuženik nije protivio,
to je ovaj sud primjenom odredbe članka 193. st.2. Zakona o parničnom postupku (Narodne
Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 (
pročišćeni tekst) - dalje ZPP i 25/13, 89/14, 70/19 – dalje ZPP) donio odluku kao u točki 1. i
2. rješnja. Radi prednjeg izvedene dokaze saslušanjem tužitelja i svjedoka nije imao potrebe
cijeniti glede utvrđenja o zasnovanom radnom odnosu između tužitelja pod 1. i 2. sa
tuženikom. Obzirom na usmenost karaktera ugovor o djelu te da je već iz tužbenih navoda
razvidno kako su sporne naknade za već obavljeni rad dospjele to tužitelji nisu imali niti
pravnog interesa za utvrđenje o postojanju ugovora o djelu između parničnih stranaka kao
ugovornih strana.
Na temelju provedenog postupka te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno
i svih dokaza zajedno u smislu članka 8. ZPP-a sud je nedvojbeno utvrdio:
-da su tužitelj pod 1. D. M. kao glavni trener a tužitelj pod 1. Ž. J.
kao pomoćni trener, bili u radnom odnosu kod V. saveza R., te su vodili hrvatsku
žensku vaterpolsku reprezentaciju,
- da su po preporuci izvršnog direktora V. saveza R. P. B. tužitelji pod 1.
i 2. u dogovoru sa P. tuženika i Z. B. bili angažirani kao glavni i
pomoćni trener ženske sekcije tuženika, kojom prigodom je upravo P. B. predložio
kao adekvatnu naknadu za tužitelja pod 1. od 3.000,00 kn a za tužitelja pod 2. od 2.000,00 kn,
- da su tužitelji počeli raditi 12.rujna 2017. kako proizlazi ne samo iz iskaza tužitelja već i
saslušanih svjedoka B. i J.,
- da su tužitelji završili sa svojim radom nakon završetka posljednje utakmice u svibnju kojom
je bila završena sezona 2017/2018 i to baš 26.svibnja 2018. kako to proizlazi iz e mail
prepiske ( list 8,9 spisa), te iskaza svjedoka M. i J.,
- da su na sastanku uprave tuženika u siječnju 2018. na kojem je inzistirao Z. B., kao
predsjednik P. ženske sekcije tuženika, tužitelj pod 1. se dogovorio tj suglasio sa
tadašnjim P. tuženika M., dopredsjednik uprave tuženika D. J. u
nazočnosti tadašnjih članova uprave N. P. i I. P. te tajnice tuženika M. P.
B. o visini naknade od 3.000,00 kn mjesečno za tužitelja pod 1. kao glavnog trenera, i
2.000,00 kn mjesečno za tužitelja pod 2. kao pomoćnog trenera,
- da je tuženik tužitelju pod 2. isplatio naknadu od 4.000,00 kn za dva mjeseca rada,
- da je upravo obzirom na isplaćeni iznos naknade ugovren neto iznos naknade,
- da je V. savez uplatio tuženiku na ime natjecanja ženske vaterpolske sekcije tuženika
15.000,00 kn tj 20.000,00 kn kao sredstva koja su se mogla upotrijebiti ili za plaće tužiteljima
pod 1. i pod 2. ili za troškove natjecanja sekcije kroz prvenstvo 2017/2018, obzirom da je
S. znao da tuženik sredstava nema jer se sekcija osnovala nakon prihvaćenog proračuna
za tu godinu, kako to proizlazi iz iskaza M. i J..
O. sud, uzimajući u obzir nesporna utvrđenja kao i gornja utvrđenja do kojih se došlo
kroz dokazni postupak zaključio je da su tužitelji pod 1. i 2. zaključili usmeni ugovor o djelu
po kojem su isti preuzeli na sebe obvezu trenirati žensku sekciju tuženika, time da se trenerski
posao po prirodi istoga smatra intelektualnim, stručnim i iskustvenim sposobnostima koje su
vezane za osobu, dok je tuženik preuzeo na sebe obvezu za taj obavljeni trenerski posao
tužiteljima isplatiti naknadu i to tužitelju pod 1. od 3.000,00 kn mjesečno a tužitelju pod 2. od
2.000,00 kn mjesečno, kako to proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka Z. B. i
M. M. kao predsjenika tuženika. N., kako je sud utvrdio tužitelji su kao trener i
pomoćni trener počeli raditi 12.rujna 2017. a završili 31.svibnja 2018. U. tom smislu tužitelji
osim svojih iskaza nisu sudu ponudili niti jedan drugi dokaz. O. sud nije uzeo kao istinitim
i vjerodostojim iskaze tužitelja glede završetka posla u kolovozu 2018. jer je sezona
2017/2018 bila završena posljednjom utakmicom 26.svibnja 2018. pa se protivi logici da bi
isti i nadalje bili angažira kao treneri ako je sezona završena. Valja kazati da tuženik u
dokaznom postupku nije dokazao da je bilo kakvim isplatama bilo od 10.000,00 kn ili
18.000,00 kn tj 20.000,00 kn isplatio naknadu tužiteljima jer tuženik nije niti predložio
izvođenje dokaza saslušanjem tajnice tuženika M. P. B. koja je navodno po
iskazu svjedoka Z. B. tužitelju pod 1. na ime naknada isplatila iznos od 10.000,00 kn
niti je u spis dostavio priznanicu ili priznanice kojim bi dokazao isplatu bilo kojega iznosa
tužiteljima računajući i na ona novčana sredstva koja su tuženiku bila uplaćena od strane
V. saveza R.-a.
Radi navedenog, tužitelju pod 1. je za rujan 2017. trebalo je dosuditi naknadu za 18
dana rujna 2017. od 1.800,00 kn koliko iznosi proporiconalno 18 dana trenerskog rada u
odnosu na mjesečnu naknadu od 3.000,00 kn ( 3.000/30 dana daje dnevnicu od 100,00kn),
obzirom da je tužitelj počeo raditi 12. rujna 2017. Tužitelju bi za listopad, studeni i prosinac
2017. te za siječanj, veljaču, ožujak, travanj i svibanj 2018. pripadala puna ugovorena
mjesečna naknada od 3.000,00 kn mjesečno, što sve ukupno iznosi 25.500,00 kn dok se sa
više zatraženim iznosom od 10.200,00 kn traženje tužitelja pod 1. odbija kao neosnovano.
Tužitelja na dosuđene mjesečne iznose naknade pripadaju i zakonske zatezne kamate
određene odredbom čl. 29.st.2. ZOO-a ali ne sa tijekom istih onako kako je to tužitelj
potraživao od prvog dana u mjesecu za tekući već po obavljenom poslu dakle od 01.dana u
tekućem mjesecu za prethodni mjesec. Ovo stoga, što su se stranke samo dogovorile o iznosu
mjesečne naknade a ne i o dospjeću svake ili eventualno plaćenju unaprijed, pa bi obveza
tuženiku dospjela mjesečno po obavljenom tj predanom poslu u smislu odredbe članka 597.
st. 1. ZOO-a kojim je propisano da je izvođač dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po
pravilima struke, dok je stavkom 2. propisano da ga je dužan izvršiti za određeno vrijeme a
ako nije određeno onda za vrijeme koje je razumno potrebno za takve poslove.
Tužitelju pod 2. valjalo je dosuditi naknade za prosinca 2017. te za razdoblje od
siječnja do svibnja 2018 tj za šest mjeseci od po 2.000,00 kn tj ukupno za 12.000,00 kn dok je
sa više zatraženim iznosom od 6.000,00 kn odbija kao neosnovano. Ovo stoga što sa
postavljenim tužbenim zahtjeovm je tužitelj pod 2. potraživao naknadu za 9 mjeseci po
2.000,00 kn što ukupno iznosi 18.000,00 kn a ne 14.000,00 kn kako je to navedeno u
tužbenom zahtjevu. Tužitelju pod 2. pripadaju i zakonske zatezne kamate određene
odredbom čl. 29.st.2. ZOO-a ali ne sa tijekom istih onako kako je to tužitelj potraživao od
prvog dana u mjesecu za tekući već po obavljenom poslu dakle od 01.dana u tekućem
mjesecu za prethodni mjesec, a iz razloga kako je to obrazloženo uz dosuđene kamate tužitelji
pod 1.
Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. st.2. i članka 155.
Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05,
2/07, 84/08, 96/08, 123/08,3 57/11,148/11 (pročišćeni tekst) - dalje ZPP i 25/13, 89/14, 70/19)
i Tbr. 7. 8., 9.,10.,36., 42, 48. i 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika
(Narodne novine br. 62/93, 87/93,16/94, 11/96, 91/04, 148/09,142/12 142/12, 103/14,
118/14, 107/15- dalje Tarife).
Tužitelji pod 1. i 2. su popisali parnični trošak za sastav tužbe i 2 podnska te za
zastupanje na 10 ročišta za svaku radnju po 100 bodova sa uvećanjem za PDV te 10% po Tbr
36. Tarife te troškove pristojbe od 3.000,00 kn od ukupno 19.500,00 kn.
Tuženik je popisao trošak sudske pristojbe odgovoran na tužbu i odluke ali bez
navedenog novčanog iznosa.
Obzirom da je tužitelj pod 1. u ovoj parnici uspio sa 85,85% a tuženik sa 14,15% to
tužitelja pripada razmjerni parnični trošak od 71,7% od priznatog parničnog troška, a tužitelj
pod 2. u ovoj parnici uspio sa 77,75% a tuženik sa 22,25% to tužitelja pripada razmjerni
parnični trošak od 55,5% od priznatog parničnog troška, proizlazi da su tužitelji uspjeli u ovoj
parnici sa 63,6%.
Kako su tužitelji pod 1. i 2. zastupani po istome punomoćniku tijekom ove parnice to
se o istome valja voditi računa pri dosudi parničnog troška. Priznati parnični trošak tužitelja
pod 1. i 2. satoji se od sastava tužbe i podneska od 03.05.19. i 24.05.19., , za svaku radnju po
100 bodova, za zastupanje na ročištima od 09.05.19., 12.06.19., 09.10.19., 18.02.20.,
29.09.20., 27.10.20., za svaku radnju po 100 bodova, te za zastupanje od 15.11.19., od 50
bodova, što ukupno iznosi 950 bodova. Prema vrijednosti boda po važećoj Tarifi priznati
parnični trošak iznosi 9.500,00 kn koji uvećan za 10% prema Tbr 36 iznosi 10.450,00 kn a isti
uvećan za pripadajući iznos 25% na ime PDV-a od 2.612,50 kn ukupno iznosi 13.062,50 kn.
Slijedom gore utvrđenog uspjeha u parnici tužitelja pod 1. i pod 2. iste bi pripadao parnični
trošak od 63,6% od priznatog tj iznos od 8.307,75 kn, za koji iznos valja obvezati tuženika na
isplatu, dok je sa više zatra žnim iznosom od 11.192,75 kn ovo traženje tužitelja valjalo odbiti
kao neosnovano.
Na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljima pripadaju zakonske zatezne kamate od
presuđenja pa do isplate na temelju čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12., 25/13.,93/14.,
55/16., 73/17.) u svezi sa člankom 29.st.2. ZOO-a.
Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Splitu, 18. prosinca 2020.
S. S. C.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od održavanja ročišta na
kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se
presuda objavljuje, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana
primitka presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda
objavljuje. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje
nadležni Županijski sud.
DNA: - tužitelju po punomoćniku,
- tuženiku - u spis
Kontrolni broj: 0762c-87cf9-c2c06
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=SNJEŽANA CVITANOVIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati
izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.