- 1 -              Kzz 5/2020-3

 

 

 

 

 

 

 

Broj: Kzz 5/2020-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog V. M. zbog prekršaja iz članka 45. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08., 48/10. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11., 80/13. i 158/13. - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: ZOSPC), odlučujući o zahtjevu Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske za zaštitu zakonitosti od 3. veljače 2020. broj ZPP-DO-80/2016-4 podignutom protiv pravomoćne presude Prekršajnog suda u Zagrebu od 18. travnja 2016. broj Pp P-18216/14, u sjednici održanoj 18. prosinca 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 3. veljače 2020. broj ZPP-DO-2016-4.

 

 

Obrazloženje

 

 

Pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Zagrebu od 18. travnja 2016. broj Pp P-18216/14 osuđeni V. M. je zbog prekršaja iz članka 45. stavka 1. ZOSPC osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 400,00 kuna.

 

Protiv te pravomoćne presude Državni odvjetnik Republike Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti broj ZPP-DO-80/2016-4 od 3. veljače 2020. smatrajući da je njome počinjena povreda Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18. - dalje: PZ) iz odredbe članka 167. stavka 3., članka 172. i članka 185. stavka 7. PZ na štetu osuđenika, s prijedlogom da se utvrdi da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan, da se pobijana presuda ukine i da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Zahtjev za zaštitu zakonitosti nije osnovan.

 

Nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je Prekršajni sud povrijedio odredbe članka 172. i članka 167. stavka 3. PZ jer je proveo raspravu u odsutnosti okrivljenika čiji branitelj na tu raspravu nije bio uredno pozvan, pa je na taj način onemogućio navedenom branitelju da prisustvuje iznošenju nalaza i mišljenja prometne vještakinje, da istoj postavlja pitanja, traži razjašnjenja i stavlja primjedbe, a što je, po mišljenju podnositelja zahtjeva, bilo od utjecaja na pravilno i zakonito donošenje presude.

 

Naime, članak 167. stavak 3. PZ, a koji regulira pretpostavke za održavanje glavne rasprave, propisuje da se ista može održati ako na nju nisu došle uredno pozvane stranke i u takvoj situaciji se može donijeti i presuda. Isto tako u nastavku je propisano da se glavna rasprava može održati i bez nazočnosti okrivljenika, ako njegovo ispitivanje nije potrebno i ako to nije od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude.

 

S druge strane, člankom 172. PZ, koji regulira pravo okrivljenika na branitelja, propisano je da okrivljenik može imati branitelja tijekom cijelog prekršajnog postupka, pa čak i prije njegovog pokretanja, kada je to ovim zakonom propisano (članak 158. stavak 6. PZ).

 

U ovom konkretnom slučaju na temelju izvršenog uvida u spis predmeta Pp P-18216/14 utvrđeno je kako je okrivljeni V. M. u prekršajnom postupku angažirao dvojcu branitelja, odvjetnike B. M. i A. B. Na raspravi koja je održana dana 18. travnja 2016. provedeno je vještačenje po sudskoj vještakinji za cestovni promet, dipl. ing. M. B., a iz zapisnika s rasprave proizlazi da na istu nisu pristupili okrivljenik i njegov branitelj, odvjetnik B. M., za koje je dostava poziva bila uredno iskazana, a što je vidljivo i iz vraćenih dostavnica, nakon čega je sud odlučio da će se rasprava provesti u njihovoj odsutnosti. Iz spisa predmeta također je nedvojbeno utvrđeno kako na navedenu raspravu uopće nije bio pozvan drugi branitelj okrivljenika, odvjetnik A. B., zbog čega istoj nije niti prisustvovao.

 

Dakle, Prekršajni sud je raspravu od 18. travnja 2016., na kojoj je ispitana prometna vještakinja, održao bez nazočnosti okrivljenika, ali i njegovih branitelja, odvjetnika B. M. i A. B., time da su dostave poziva za okrivljenika i odvjetnika B. M. bile uredno iskazane, pri čemu svoj izostanak nisu ispričali, dok odvjetnik A. B. na tu raspravu nije bio niti pozvan. U takvoj situaciji sud je postupio u skladu s odredbom članka 167. stavka 3. PZ koja propisuje da se glavna rasprava može održati te se može donijeti i presuda ukoliko na istu nisu došle uredno pozvane stranke, a što je upravo ovdje bio slučaj. To što na navedenu raspravu nije pozvan i drugi izabrani branitelj nije bilo od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude.

 

Naime, kako PZ ne sadrži odredbe koje propisuju situaciju u kojoj okrivljenik ima više branitelja pa se stoga, sukladno odredbi članka 82. stavka 3. PZ, na odgovarajući način, kada je to primjereno svrsi prekršajnog postupka, primjenjuju odredbe Zakona o Kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje: ZKP/08.-I) trebalo je supsidijarno primijeniti odredbu članka 69. stavka 3. ZKP/08.-I, koja propisuje da se u takvoj situaciji smatra da je obrana osigurana kada u postupku sudjeluje jedan od branitelja, a druga je stvar što u konkretnoj situaciji uredno pozvani branitelj to svoje pravo na sudjelovanju u postupku nije realizirao.

 

Stoga nije pravilan zaključak državnog odvjetnika kako je propust prvostupanjskog suda u pozivanju drugog izabranog branitelja okrivljenika i održavanju rasprave, unatoč navedenom propustu, povreda odredbe iz članka 172. PZ, jer je sukladno članku 69. stavku 3. ZKP/08.-I bilo dovoljno pozvati samo jednog od branitelja. Osim toga, provođenjem ove rasprave u situaciji kada na istoj nisu bili prisutni uredno pozvani okrivljenik i njegov branitelj, suprotno navodima iz zahtjeva, nije povrijeđena niti odredba iz članka 167. stavka 3. PZ, jer navedena okolnost, uslijed same odluke uredno pozvanih stranaka da ne sudjeluju na navedenoj raspravi, nije bila od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude u ovom konkretnom slučaju.

 

Također nije u pravu državni odvjetnik kada u zahtjevu ističe da je Prekršajni sud povrijedio i odredbu članka 185. stavka 7. PZ jer nije odlučio o dokaznim prijedlozima koji su od strane obrane izneseni na raspravi od 13. listopada 2014., pri čemu isto tako niti u obrazloženju presude nije naveo iz kojih razloga te predložene dokaze nije proveo na glavnoj raspravi.

 

Naime, točno je da članak 185. PZ propisuje što mora sadržavati presuda, pa je tako u stavku 7. navedenog članka propisano da obrazloženje presude, između ostalog, mora sadržavati i dio u kojem će sud obrazložiti zašto nije prihvatio pojedine prijedloge stranaka ili drugih sudionika u postupku.

 

Izvršenim uvidom u spis predmeta odnosno u zapisnik s održane glavne rasprave od 13. listopada 2014. (list 17-19 spisa predmeta) utvrđeno je kako je na toj raspravi okrivljenik, putem svoga branitelja, predložio da se u daljnjem tijeku dokaznog postupka provede dokaz suočenjem okrivljenika i vozača kombi vozila, koji je sudjelovao u prometnoj nezgodi, da se provede očevid na licu mjesta te da se provede prometno vještačenje. Od predloženih dokaza u nastavku postupka provedeno je samo vještačenje po vještaku prometne struke, a o preostalim dokaznim prijedlozima okrivljenika nije odlučeno tijekom prekršajnog postupka, a niti je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo razloge zbog čega predložene dokaze obrane nije izveo i iz kojih razloga to nije učinio. Međutim, navedeni propust suda prvog stupnja, po ocjeni suda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, nije od takvog značaja da bi bio od bilo kakvog utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude, već bi se zbog toga eventualno radilo o prigovoru koji se odnosi na nepravilno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a na koje okolnosti se osuđenik nije žalio nakon donošenja prvostupanjske presude.

 

 

Stoga nije u pravu državni odvjetnik kada ističe da se zbog navedenog propusta radi o postupanju koje je protivno odredbi članka 185. stavka 7. PZ.

 

 

Slijedom svega naprijed navedenog, u ovom prekršajnom predmetu nije došlo do povrede odredbe članka 167. stavka 3., članka 172. i članka 185. stavka 7. PZ, kako to pogrešno smatra Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske, pa je iz navedenih razloga, na temelju članka 512. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.-II), odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 18. prosinca 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v.r.