- 1 -              Kzz 9/2020-3

 

 

 

 

 

Broj: Kzz 9/2020-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okr. J. Ć. zbog prekršaja iz čl. 53. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (,,Narodne novine“ broj 67/08, 48/10 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11, 80/13, 158/13 - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/14 i 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20 – dalje: ZOSPC), odlučujući o zahtjevu Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske za zaštitu zakonitosti od 9. srpnja 2020. broj ZPP-DO-8/2020, podignutom protiv pravomoćne presude Općinskog suda u Zadru, Prekršajni odjel, od 16. siječnja 2020. broj Pp P-4308/2019, u sjednici održanoj 18. prosinca 2020.

 

p r e s u d i o  j e:

 

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru, Prekršajni odjel, od 16. siječnja 2020. broj Pp P-4308/2019 u korist okr. J. Ć. povrijeđen zakon u odredbi čl. 196. toč. 4. Prekršajnog zakona (,,Narodne novine“ broj 107/17, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18 – dalje: PZ) u vezi s čl. 150. ZOSPC-a.

 

Obrazloženje

 

Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru, Prekršajni odjel, od 16. siječnja 2020. broj Pp P-4308/2019, oslobođen je od optužbe okr. J. Č. zbog prekršaja iz čl. 53. st. 3. ZOSPC-a te je na temelju čl. 140. st. 2. PZ-a odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstva.

 

Protiv te pravomoćne presude Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog bitne povrede materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. toč. 4. PZ u vezi čl. 150. ZOSPC-a, s prijedlogom da se utvrdi da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnom presudom povrijeđen zakonu u odredbi čl. 196. toč. 4. PZ-a u vezi čl. 150. ZOPSC-a.

 

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

 

Sud u pravomoćnoj presudi, oslobađajući okrivljenika od optužbe, prihvaća obranu okrivljenika u kojoj ovaj navodi da je on kritične zgode kao zamjenik glavnog ravnatelja za kriminalitet, upravljao svojim osobnim vozilom marke Audi reg. oznake ... u obavljanja službene radnje, navodi da su ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe čl. 150. ZOSPC-a.

 

Međutim, osnovano Glavni državni odvjetnik u zahtjevu za zaštitu zakonitosti ukazuje da je takav stav pogrešan i da nije bilo zakonskih uvjeta za primjenu čl. 150. ZOSPC-a.

 

Naime, tom je odredbom propisano da se, iznimno od odredbi čl. 149. ZOSPC-a, vodeći računa o sigurnosti drugih sudionika u prometu, na vozila policije, vojne policije, sigurnosno-obavještajnih agencija i carine bez obzira imaju li ugrađene posebne uređaje za utvrđivanje prekršaja i davanje zvučnih i svjetlosnih signala u obavljanju službenih zadaća, ne primjenjuju se odredbe tog zakona o ograničenju brzine (čl. 52. – 55.), prelaženja iz trake u traku (čl. 75. st. 1.), o poštivanju prometnih znakova (čl. 12. st. 4.) i o zaustavljanju i parkiranju (čl. 79., 80., 82. i 83.) te zabrani upotrebe mobitela (čl. 196. st. 3.).

 

Dakle, citiranom se odredbom isključuje protupravnost za navedene vrste prekršaja pod kumulativno ispunjenim uvjetima, da počinitelji prekršaja upravljaju taksativno navedenim vrstama vozila s pravom prvenstva (koja za razliku od vozila s pravom prvenstva iz čl. 149. ZOSPC-a ne moraju posebnim uređajima davati svjetlosne ili zvučne znakove) i pod daljnjim uvjetom da se radi o vožnji tim vozilima u obavljanju službenih zadaća.

 

Prema tome, bez obzira što je sud prvog stupnja utvrdio da je okrivljenik kritične zgode upravljao vozilom u obavljanju službenih zadaća (što se u zahtjevu neosnovano problematizira jer se radi o činjeničnom, a ne pravnom pitanju), kraj nesporne činjenice da je okrivljenik u vrijeme počinjenja prekršaja upravljao svojim privatnim vozilom, a ne nekim od vozila koji su taksativno propisani odredbom čl. 150. ZOSPC-a, proizlazi da u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti za primjenu te zakonske odredbe.

 

Slijedom navedenog, kako je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan, a pobijanom je presudom povrijeđen zakon u korist okrivljenika, trebalo je na temelju čl. 513. st 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 i 126/19) utvrditi da je zahtjev osnovan i da su pobijanom pravomoćnom presudom počinjene povrede prekršajnog zakona citirane u izreci ove presude.

 

Zagreb, 18. prosinca 2020.