Broj: K-370/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Jasni Krnić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Renate Teskera, u kaznenom predmetu protiv optuženika D. L., kojeg brani P. K., odvjetnik u S. B., zbog kaznenog djela iz članka 236 stavak 1 Kaznenog zakona, a koji postupak je pokrenut optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu broj K-DO-453/16-21 od 9. studenog 2016., nakon zaključene javne rasprave dana 10. listopada 2017. godine, u prisutnosti optuženog D. L., uz branitelja P. K., odvjetnika u S. B. i zamjenika općinskog državnog odvjetnika u S. B., D. S., istog dana

 

p r e s u d i o   j e

 

Temeljem članka 453 točka 3 Zakona o kaznenom postupku

(Narodne Novine Republike Hrvatske broj 145/13 dalje: ZKP)

 

OPTUŽENI D. L., OIB ..., sin J. i L. rođene B., rođen ... u S. B., s prebivalištem u ..., državljanin Republike Hrvatske, ekonomski tehničar, sa završenom srednjom školom, umirovljenik, sa mirovinom od 2.300,00 kuna, posjeduje, stan od 46 m2, moped Piagio proizveden 2004. godine, oženjen M. dj. M., koja je zaposlena u ... i ne zna koliku prima plaću, otac jednog djeteta starog 14 godina, vojsku nije služio, sudionik Domovinskog rata 1991. do 1992. godine, nosilac Spomenice Domovinskog rata, neosuđivan prema izvodu iz kaznene evidencije,

 

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

 

d a   b i:

             

                            dana 6. srpnja 2016. u S. B.,  ..., u caffe baru L. u nakani da se nepripadno okoristi neistinito predočio Ž. S. da će mu za iznos od 35.000,00 kuna u roku od 7 dana iz SR Njemačke dovesti rabljeno osobno vozilo marke VW P. unaprijed odlučivši da to neće učiniti, pa nakon što mu je imenovani povjerovao i unaprijed isplatio dogovorenu cijenu, sve za sebe zadržao, a osobno vozilo nije dovezao  i predao Ž. S., oštetivši time narečenog za iznos od 35.000,00 kuna,

 

              d a k l e, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,

 

              pa da bi time počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom, opisano i kažnjivo po članku 236 stavak 1 Kaznenog zakona.

 

              Temeljem članka 149 stavak 1 ZKP troškovi iz članka 145 stavak 2 točka 1 do 5 ZKP, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Obrazloženje

 

              Općinsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu optužnicom broj K-DO-453/16-21 od 9. studenog 2016. stavilo je na teret optuženiku D. L. počinjenje kaznenog djela protiv imovine – prijevarom, opisano i kažnjivo po članku 236 stavak 1 Kaznenog zakona.

             

Iznoseći svoju obranu na navode optužnog akta optuženik tvrdi kako misli da je bilo 6. srpnja 2016. kada se nalazio u caffe baru L. V., gdje svakodnevno zalazi i gdje se druži sa Ž. Ž.. Preko njega mu je pristupio Ž. S., jer je čuo da on ponekad doveze neko rabljeno vozilo iz Njemačke, te u razgovoru izrazio želju da mu doveze rabljeno vozilo marke Passat, na što je pristao. Rekao je S. da je cijena 35.000,00 kuna, te da mu želi dovesti kvalitetno i ispravno vozilo s kojim će biti zadovoljan i na koje neće biti reklamacija. S. je otišao u banku te mu donio  i predao u L. V. 35.000,00 kuna, dan ili dva nakon njihovog dogovora. Nije bio dogovoren točno decidiran rok, nego da mu doveze automobil kada nađe dobar i kvalitetan. nakon ovog njihovog razgovora bio je u Njemačkoj desetak puta i dovozio ljudima automobile. Za sve to vrijeme tražio je za oštećenika adekvatan automobil, te je pregledao razne automobile i nije jedan mu se nije činio adekvatnim za oštećenika. Možda nakon desetak njegovih odlazaka u Njemačku našao mu je pogodan automobil, no isti mu nije dovezao, jer se automobil pokvario u Sloveniji. O tome su bili obaviješteni gospodin Ž. i oštećenik, a i svi u L. V., jer su znali kada se vratio iz Njemačke. Automobil je vratio u Njemačku i tražio povrat novca od auto kuće. Ne zna kako se ta auto kuća zove, jer je taj automobil kupio od prijatelja. Čim mu je novac vraćen on je odmah vratio novac gospodinu S.. U 90% poziva gospodina S. javljao se, a u onih 10% nije, jer jednostavno kada netko nekoga naziva 10 puta u danu postoje trenuci kada se čovjek ne javi na telefon. I dan danas povremeno prilikom odlazaka u Njemačku nekome doveze automobil. Tako je i vlasniku L. V. prije 3 tjedna dovezao automobil. U. L. V. više ne sreće oštećenika. Automobil o kojem je bio dogovor sa gospodinom S. namjeravao mu je dovesti bez naknade i to ne zbog njega, nego što je prijatelj s gospodinom Ž. unazad 20 godina, te je i njegovim prijateljima znao dovoziti automobile i nitko u tih 20 godina nije stavio niti jednu primjedbu. Uglavnom je ljudima automobile dovozio bez naknade, jer tako u Njemačkoj vodi neki posao i često putuje onda bi obično na povratku povezao automobil, kada ga je netko od prijatelja ili njihovih prijatelja to zamolio. Kada mu se predočava izjava Ž. S. kod javnog bilježnika, tvrdi da je to njegova izjava, njegov vlastoručni potpis. Automobil koji mu se pokvario u Sloveniji vraćen je u Njemačku šlep službom. Nema račun od šlep službe koji je platio i za taj automobil je imao dodatnih troškova. Nije pokazao oštećeniku račun od kupljenog vozila, a niti ga je on tražio. Imao je račun da je platio ovo vozilo, no nekada račune i nije imao, jer se većinom automobil plaćao u gotovini. U Njemačkoj je dosta uobičajeno da kada se automobil plati, odmah dobije u posjed, kao i dokumentacija za automobil, a račun ako ga stranka traži. Tamo je to uobičajen način poslovanja, pa je tako poslovao i on i uglavnom nije tražio račune.

 

U  provedenom dokaznom postupku ispitan je oštećeni kao svjedok Ž. S., uz suglasnost stranaka izvršen je uvid u izjavu oštećenika o imovinsko-pravnom zahtjevu od 17. kolovoza 2016. (list 4 spisa), prijepis razgovora i SMS poruka (list 5-10 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka oštećenika Ž. S. od 5. listopada 2016. (list 14-16spisa),  zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika D. L. sa pripadajućim audio-video zapisom i snimkom od 9. studenog 2016. (list 30-34 spisa), izvadak iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa od 5. listopada 2016. (list 18 spisa), izvadak iz kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa od 5. listopada 2016. (list 17 spisa), pročitan je iskaz svjedoka Ž. Ž. na raspravnom zapisniku od 2. ožujka 2017., Ž. S. na raspravnom zapisniku od 21. ožujka 2017., izvršen je uvid u presliku izjave Ž. S. (list 60).

 

Ispitan kao svjedok oštećenik Ž. S. tvrdi kako mu je u srpnju 2016. bio potreban automobil, te se je raspitivao po gradu gdje bi mogao povoljno kupiti polovni automobil, te je preko svog prijatelja Ž. Ž. stupio u kontakt s D. L., kojeg prije toga nije poznavao i vidio ga je možda 2 ili 3 puta. Ž. Ž. i on našli su se s D. L. u L. V. u S. B. u K. ulici bb. Tamo mu je D. L. ponudio da mu može iz Njemačke dovesti povoljno osobno vozilo marke VW Passat za nekih 35.000,00 kuna. To mu se učinilo povoljnim i pristao je. U banci podigao je kredit u u iznosu 35.000,00 kuna, te otišao  u L. V. i u prisutnosti Ž. Ž. predao optuženiku kovertu u kojoj se nalazilo 35.000,00 kuna. Pri tome nisu sklopili nikakav ugovor, niti mu je optuženik izdao potvrdu o prijemu novca. Sve su radili usmeno i na riječ. Dogovor je bio da mu u roku od 7 dana doveze automobil. Nakon toga u slijedećih desetak dana nije kontaktirao optuženika, jer je smatrao da mu treba vremena da nađe automobil i nije mu predstavljalo problem da pričeka i 15-tak dana. Budući da mu automobil još nije bio isporučen postao je sumnjičav i počeo nazivati optuženika. Isti mu se svaki puta javio, te odgovarao da će auto doći sutra ili ako ga ne nabavi da će mu vratiti novac. Budući da je prošlo preko mjesec dana od kada mu je predao novac, a isti mu nije vratio niti dovezao automobil, podnio je protiv njega kaznenu prijavu. Kada je 4. listopada 2016. nazvao optuženika i pitao što je s njegovim automobilom i da li će mu vratiti novac, odgovorio je da će doći i vratiti novac, međutim to nije učinio. Vjerovao je Ž. Ž., koji ga je upoznao s D. L., jer mu inače ne bi palo na pamet nepoznatom čovjeku dati novac. Sve skupa je trajalo oko 4 mjeseca, uz stalna obećanja optuženika da ide sutra u Njemačku, pa preksutra, pa da je bio ali da mu se automobil u Njemačkoj pokvario. Nakon neka 3,5 odnosno 4 mjeseca prestao mu je vjerovati. Kada mu se predočava preslika izjave od 24. listopada 2016. kod javnog bilježnika R. M., isti navodi da je potpis njegov. Jednom prilikom poslao mu je poruku da je upravo u Njemačkoj i da mu dovozi automobil, a onda nakon te poruke da mu se automobil u nekakvom tunelu pokvario, te da je automobil vratio čovjeku od koga ga je kupio. U jednom trenutku čuo je od Ž. Ž. da optuženik ima novac, te je otišao u L. V., te je zatekao Ž. i optuženika, koji je pristao vratiti novac, ali da mu potpiše izjavu, što se i dogodilo. U tom periodu od 6. srpnja do povrata novaca, zna da je optuženik išao u Njemačku i da je uvijek dovozio automobile, samo nije dovezao njemu. Smatra da optuženik nije ispoštovao dogovor s njim zato što mu je u tom trenutku trebao novac, a on je "uletio kao beba". U to vrijeme kada je s njim razgovarao i tražio da mu doveze automobil i dao mu novac, zna da je u to vrijeme dovezao desetak automobila, jer se uvijek iz Njemačke vratio s nekim automobilom. Novac je dao optuženiku zato što je preko 20 godina dobar sa Ž. Ž. i sudjelovali su u raznim poslovima, te je sve uvijek dobro funkcioniralo. Poznato mu je da su optuženik i Ž. jako dobri. Ž. ima prenoćište preko puta caffe bara L. V. i tamo su on i optuženik provodili zajedno po pola dana. 35.000,00 kuna dao je optuženiku da mu za toliko novaca kupi automobil. Nije mu dao nikakav novac na ime usluge dovoženja i kupnje automobila, te putnih troškova. Povodom ovog događaja išao je u policiju, te su ga tamo posavjetovali što da napravi. Optuženik je nakon 2 do 3 dana od njihovog dogovora odnosno od 6. srpnja 2016. otišao u Njemačku. On u Njemačku odlazi u prosjeku jednom tjedno, jer tamo ima gradilište. Kada ga je nakon prvog povratka iz Njemačke, misleći pri tom na termin njihovog dogovora, pitao zašto nije dovezao automobil, rekao mu je da ga još traži. Iza ovog događaja kada mu je optuženik vratio novac vidio ga je 2 do 3 puta. Na raspravi od 10. listopada 2017. provedeno je suočenje između optuženika i oštećenika, a u vezi navoda oštećenika, kojim implicira da je optuženik problematična osoba i da mu je zbog toga zabranjen dolazak u caffe bar L. V., kao i na njegovu tvrdnju da mu je optuženik rekao kako mu novac neće nikada vratiti. Na upit optuženika oštećeniku: "Kada si to ti bio u L. V. i kada ti je i tko rekao da je meni tamo pristup zabranjen". Oštećenik odgovara ja ne znam točno ali znam da je to bilo prije nego što si mi vratio novac. Poslije nije bilo potrebe da te tražim. Optuženik dalje postavlja pitanje: "Kako to da smo se onda našli u L. V., te da li je točno da sam ti u L. V. vratio novac, a da te supruga čekala u automobilu. Oštećenik odgovara pa vjerojatno si me ti pozvao nakon mojih poziva da dođem i da mi vratiš novac. Na daljnji upit optuženika: "Tko je koga zvao ja tebe ili ti mene da ti dovezem auto iz Njemačke", oštećenik odgovara ja sam zvao tebe.

 

Ispitan kao svjedok Ž. Ž. tvrdi kako je jedne prilike sjedeći u ugostiteljskom objektu L. V. sa Ž. S., s kojim se inače druži, saznao od njega da je zainteresiran za kupnju jednog dobrog jeftinog automobila, te mu je u razgovoru o tome rekao evo ovdje sjedi čovjek na 2 m udaljenosti, misleći na D. L. i znajući da je iz Njemačke uvezao xy automobila i to dobrih i da nikakvih problema nije bilo. Tada je S. sjeo s optuženikom i dalje su razgovarali o tome. Nakon par dana čuo je od S. da je dogovorio s optuženikom da mu iz Njemačke uveze Passat karavan, te je vidio kako mu je pružio kovertu s novcem, no ne zna koliko je novaca bilo u toj koverti. Ne zna koji je bio datum, no bilo je prošle godine u ljeti. Nakon par dana čuo je da je optuženik doista išao u Njemačku po automobil, no da mu se isti u putu pokvario, te da ga je ostavio u Njemačkoj i da nije htio takav automobil dovesti i prodati S.. S. je počeo govoriti, a pretpostavlja pod utjecajem svoje supruge da će biti prevaren, te da od automobila i povrata novca neće biti ništa. Kako je vrijeme prolazilo S. je bio sve nestrpljiviji, te ga je pokušao smiriti govoreći mu da je optuženik do sada dovezao puno automobila i da su svi bili zadovoljni i neka se strpi. Međutim on je u jednom trenutku izgubio strpljenje i rekao da će sve prijaviti državnom odvjetništvu, što je i učinio. Nakon nekog vremena nazvao ga je D. L. te predložio da se sva trojica nađu u L. V., jer da će S. vratiti novac. Postupio je po dogovoru, te je optuženik pred njim vratio novac S., koji ga je prebrojao i rekao to je to. Poznato mu je da je optuženik imao problema s automobilom koji je namjeravao uvesti za Ž. S., zato što se svaki dan s njim sreće u kafiću i jer su o tome razgovarali. Poznato mu je da je optuženik u toku vožnje iz Njemačke u Hrvatsku imao problema sa injektorom goriva, te da je automobil vratio prodavatelju. Ne zna da li je optuženik imao problema sa povratom novca od prodavatelja.

 

Prema izvodu iz kaznene evidencije optuženik do sada nije osuđivan.

 

Sud je povjerovao obrani optuženika kojom opisuje kako je stupio u kontakt sa Ž. S., a to je preko svog prijatelja Ž. Ž., koji na identičan način opisuje upoznavanje Ž. S. sa optuženikom. Optuženik niti ne osporava da je od Ž. S. u ugostiteljskom objektu L. V. primio 35.000,00 kuna za automobil koji mu je trebao dopremiti iz Njemačke. Isto tako nema razloga ne povjerovati da je optuženik doista i tražio automobil i da je mnogim ljudima na taj način dopremio automobil iz Njemačke, o čemu govori i sam svjedok Ž. Ž., govoreći o xy automobila koje je dovezao za prijatelje i poznanike, te da se nitko nije požalio na automobil koji mu je optuženik dovezao. Optuženik je od srpnja mjeseca 2016. tražio adekvatan automobil za Ž. S. i kada ga je konačno pronašao automobil mu se pokvario u Sloveniji. Bio ga je prisiljen vratiti u Njemačku i za to je imao još dodatnih troškova. Nije izbjegavao kontakte sa Ž. S. koji ga je znao nazivati i po nekoliko puta u danu. Kada mu je bio novac vraćen, tvrdi svjedok Ž., optuženik ga je nazvao te su dogovorili sastanak u L. V., gdje je isplatio S. 35.000,00 kuna, te je primitak novca u svom iskazu potvrdio i Ž. S., a koji je dana 24. listopada 2016. izjavio da odustaje od kaznenog progona optuženika temeljem kaznene prijave podnesene 17. kolovoza 2016. Optuženik tvrdi da je automobil platio u gotovini, te kada je gotovinu tj. novac uplaćen za automobil dobio od vlasnika koji mu je automobil vrati, da je isti vratio Ž. S..

 

Prema iskazu svjedoka Ž. Ž. optuženik ga je nazvao te rekao da ima novac. Sva trojica tj. optuženik Ž. i S. nalaze se L. V. i optuženik Ž. S. vraća novac. Optuženik nikada nije izbjegavao kontakte sa oštećenikom, a što obično čine ljudi koji namjeravaju nekoga prevariti. Oštećeniku je jako dobro poznato da optuženik zalazi u L. V.. Optuženik živi u B. i ni na koji način ne može izbjeći da ga oštećenik ne pronađe, a što isti niti u jednom trenutku ni ne čini. Oštećenik posredstvom Ž. Ž., kojeg s optuženikom veže prijateljstvo unazad 20-tak godina, stupa u kontakt sa Ž. S., koji osjećajući se prevarenim podnosi kaznenu prijavu, od koje kasnije odustaje iz razloga kako tvrdi i sam svjedok Ž., jer gubi strpljenje. Oštećeniku je također poznato da je od 6. srpnja 2016. optuženik odlazio u Njemačku, te dovozio automobile, pa stoga tvrdnje optuženika da još nije pronašao adekvatan automobil za njega, nije imao razloga shvatiti kao izbjegavanje preuzete obveze, odnosno zadržavanja njegovog novca po optuženiku. Na ime usluge dovoženja i kupnje, kao i putnih troškova sam oštećenik tvrdi kako optuženiku nije dao nikakav novac. Sam oštećenik tvrdi kako je u periodu kako je s njim razgovarao optuženik iz Njemačke dovezao desetak automobila, pa stoga po ocjeni ovog suda nije imao razloga ne vjerovati da će to učiniti i njemu i da doista traži adekvatan automobil. Prema iskazu svjedoka Ž. nikada nitko nije imao primjedbi na automobile koje je optuženik dovezao.

 

Po ocjeni ovog suda optuženiku se je automobil pokvario u S. i bio ga je prisiljen vratiti bivšem vlasniku, te kada je dobio novac preko svjedoka Ž. organizirao je susret s oštećenikom i vratio mu novac. Kada je oštećenik tražio od optuženika novac isti je rekao da će novac vratiti, što je i učinio. Cijeli postupak oko vraćanja novca odužio se zato što je optuženik čekao povrat novca od bivšeg vlasnika. Oštećenik smatra kako je optuženiku kojega do tada nije poznavao, osim što ga je vidio par puta, dao novac isključivo iz dugogodišnjeg prijateljstva sa Ž. Ž., a za kojega je znao da je dobar s optuženikom. Svjedok Ž. nadalje navodi da je sam oštećenik vjerojatno pod utjecajem supruge smatrao da će biti prevaren, dok ga je on uvjeravao u suprotno, te smatra da je oštećenik jednostavno izgubio strpljenje, te rekao da će sve prijaviti državnom odvjetništvu. Svjedoku Ž. također je bilo poznato da je optuženik imao problema s dovozom automobila oštećeniku, jer se svakodnevno sreću u kafiću i o tome su razgovarali, te mu je optuženik rekao da je automobil vratio prodavatelju i da je morao duže vremena čekati da mu isti vrati novac.

 

Kazneno djelo prijevare iz članka 236 Kaznenog zakona čini onaj tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu, ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini. Objekt kaznenog djela je svaka imovina, uključujući imovinska prava i interese. Radnja počinjenja sastoji se u dovođenju druge osobe u zabludu ili održavanje u zabludi lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica. Optuženik u ovom slučaju ništa lažno ne prikazuje niti prikriva bilo kakve činjenice dovođenjem ili održavanjem u zabludi oštećenika. On nakon međusobnog dogovora sa oštećenikom i preuzimanja novca doista traži adekvatan automobil za oštećenika. Svaki put po povratku iz Njemačke obrazlaže mu zašto nije dovezao automobil, a razlozi se svode na to da nije našao dovoljno kvalitetan i za oštećenika primjeren automobil. Da optuženik ne vara vidljivo je iz iskaza samog oštećenika i svjedoka Ž., kojima je poznato da optuženik u to vrijeme dovozi automobile raznim ljudima, a koji su s istima bili vrlo zadovoljni. Optuženik ne nanosi nikakvu štetu oštećeniku.

 

Prema kaznenopravnoj teoriji ukazuje se da se u praksi ponekad zaboravlja da za postojanje prijevare nije dovoljno samo da počinitelj ovog kaznenog djela nije ispunio svoju obvezu koju je preuzeo stupajući u imovinskopravne odnose s drugim osobama. Za to je potrebno postojanje specijalne namjere (dolus specialis) da se dovođenjem drugoga u zabludu ili održavanjem u zabludi sebi ili drugome pribavi protupravna imovinska korist, uz istodobni nastanak imovinske štete oštećeniku ili drugoj osobi. Optuženik je stvorenu imovinsku obvezu utemeljio na stvarnim mogućnostima, jer on je bezbroj puta dovezao automobile. Dakle on svoju obvezu temelji i na realnim izgledima da će tako postupiti i prema oštećeniku, no zbog kvara automobila i vraćanja istog vlasniku, te čekanja povrata novca da ga vrati oštećeniku isti gubi strpljenje i počinje se smatrati prevarenim. Optuženik i dalje dovozi automobile drugim ljudima, a kada dobiva novac od bivšeg vlasnika, preko svjedoka Ž. stupa u kontakt s oštećenikom i vraća mu novac, pa se ne može smatrati da je prijevarno postupao. Optuženik ni na koji način nije mogao predvidjeti kvar automobila u putu i zbog toga nemogućnost dogovorene isporuke oštećeniku, pa se u njegovom postupanju nisu stekla obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 236 stavak 1 Kaznenog zakona, stoga ga je sud slijedom takvih utvrđenja oslobodio od optužbe.

 

           Temeljem članka 149 stavak 1 ZKP troškovi iz članka 145 stavak 2 točka 1 do 5 ZKP, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava.

 

              Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

 

Slavonski Brod, 10. listopada 2017.