1              Poslovni broj: Gž-1859/2020-2

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1859/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Vesni Kuzmičić, temeljem nacrta odluke više sudske savjetnice Katarine Bižaca, u pravnoj stvari tužitelja Grada Z. …, Z., kojega zastupa punomoćnica D. H. Ž., odvjetnica u Z., protiv tuženika V. B. … iz O. G., radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj 77 P-12234/2019-14 od 9. listopada 2020., dana 18. prosinca 2020.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj 77 P-12234/2019-14 od 9. listopada 2020., u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.

 

 

r i j e š i o je:

 

I. Uvažava se žalba tužitelja, ukida odluka u dijelu pod točkom III. izreke presude kojom se sud oglasio nenadležnim i odbacio tužbu u odnosu na zahtjev za plaćanje komunalne naknade u iznosu od 251,26 kuna i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

II. Uvažava se žalba tužitelja, ukida odluka o troškovima parničnog postupka u dijelu pod točkom V. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odlučeno je kako slijedi:

" 1. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj Iz-11878/96 od 10. rujna 1996.

2. Nalaže se tuženiku V. B…. iz O. G., da tužitelju Gradu Z. … Z., isplati iznos od 251,09 kn sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:
              - 20,84 kn od 16.02.1995. do isplate,

- 20,84 kn od 16.03.1995. do isplate,

- 20,87 kn od 16.04.1995. do isplate,

- 20,89 kn od 16.05.1995. do isplate,

- 20,63 kn od 16.06.1995. do isplate,

- 20,65 kn od 16.07.1995. do isplate,

- 20,69 kn od 16.08.1995. do isplate,

- 20,77 kn od 16.09.1995. do isplate,

- 20,97 kn od 16.10.1995. do isplate,

- 21,27 kn od 16.11.1995. do isplate,

- 21,35 kn od 16.12.1995. do isplate,

- 21,32 kn od 16.01.1996. do isplate,

sve po stopi koja je do 31. prosinca 2007. određena čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 8 dana.

 

3. Sud se oglašava nenadležnim, ukidaju se provedene radnje i odbacuje se tužba u odnosu na zahtjev za plaćanje komunalne naknade u iznosu od 251,26 kn sa zateznim kamatama na pojedine iznose od:

- 20,85 kn od 16.02.1995. do isplate,

- 20,85 kn od 16.03.1995. do isplate,

- 20,88 kn od 16.04.1995. do isplate,

- 20,90 kn od 16.05.1995. do isplate,

- 20,64 kn od 16.06.1995. do isplate,

- 20,66 kn od 16.07.1995. do isplate,

- 20,70 kn od 16.08.1995. do isplate,

- 20,78 kn od 16.09.1995. do isplate,

- 20,99 kn od 16.10.1995. do isplate,

- 21,29 kn od 16.11.1995. do isplate,

- 21,37 kn od 16.12.1995. do isplate,

- 21,35 kn od 16.01.1996. do isplate,

 

4. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu troškova ovršnog postupka u iznosu od 115,00 kn i zateznih kamata na taj iznos od 10. rujna 1996. do isplate.

 

5. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 297,25 kn, u roku 8 dana."

 

Protiv navedene presude obje parnične stranke su podnijele žalbu. Tužitelj žalbom pobija točke III. i V. izreke presude ukazujući na žalbene razloge apsolutno bitne povrede odredbi parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijane odluke, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu pod točkama II. i V. izreke zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. ZPP-a.

 

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužitelja osnovana.

 

Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu naknade etažnog vlasnika u iznosu od 251,09 kuna i komunalne naknade u iznosu od 251,26 kuna za razdoblje od 1. siječnja 1995. do 31. prosinca 1995.

 

S obzirom da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a. Prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ovoga Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Prema tome u sporovima male vrijednosti se presuda ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što znači da je drugostupanjski sud kod odlučivanja o žalbi vezan za činjenični supstrat spora koji je utvrdio prvostupanjski sud.

 

Neosnovano tužitelj u žalbenim navodima opisno ukazuje da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer je izreka prvostupanjske presude jasna i razumljiva, ista ne proturječi razlozima presude te obrazloženje prvostupanjske odluke sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama.

 

Žalitelji određeno niti opisno ne ukazuju na druge apsolutno bitne povrede odredbi parničnog postupka iz kruga dopuštenih u sporu male vrijednosti (članak 354. stavak 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a), dok ovaj drugostupanjski sud ne nalazi ostvarenje onih procesnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a u vezi članka 467. stavka 1. ZPP-a).

 

Na tuženikov prigovor zastare valja reći da je taj prigovor neosnovan, jer je u konkretnom slučaju riječ o povremenim potraživanjima koja se prema odredbi članka 372. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94 i 97/96 – dalje u tekstu: ZOO) koji se primjenjuje temeljem članka 1163. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO), zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.

 

S obzirom da najstarija mjesečna obveza tuženika za plaćanje komunalne naknade i naknade etažnog vlasnika dospijeva 15. veljače 1995., pa je tako prijedlog za izvršenje koji se sada smatra tužbom od 2. rujna 1996., podnesen unutar zastarnog roka od tri godine, računajući od dana dospijeća najstarije mjesečne tražbine.

 

Budući da je zahtjev tužitelja za plaćanje komunalne naknade odnosi na razdoblje od 1. siječnja 1995. do 31. prosinca 1995., za odlučivanje o tom zahtjevu valja primijeniti odredbe Zakona o komunalnim djelatnostima Narodne novine", br. 15/79, 18/79 i 26/93 dalje ZKD) kao i Zakon o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00 i 59/01, dalje u tekstu: ZKG).

 

Potrebno je istaknuti kako rješenje o obvezi plaćanja komunalne naknade donosi tijelo jedinice lokalne samouprave nadležno za komunalno gospodarstvo, međutim općinski sud je nadležan za odlučivanje da se naloži obvezniku isplata te komunalne usluge, stoga se neosnovano prvostupanjski sud proglasio nenadležnim i odbacio tužbu.

 

U odnosu na zahtjev za naknadu etažnog vlasništva sud prvog stupnja je utvrdio da se predmetna tražbina neplaćene naknade etažnog vlasnika za 1995., odnosi na stambeni prostor u Z., sistemskog broja objekta 05152356, koji stan je prema Ugovora o kupoprodaji stana od 8. veljače 1993. površine 63,14 m2.

 

Prema članku 13. stavku 1. i 2. Odluke o stanarini (Službeni glasnik Grada Z. 6/91) vlasnik stana plaća nadoknade za održavanje zajedničkih dijelova i uređaja u stambenoj zgradi i dio troškova upravljanja stambenom zgradom u visini 37,5 % osnovice što ju čini iznos mjesečne stanarine koja bi se plaćala za stan. Osnovica iz stavka 1. utvrđuje se prema mjerilima i na način propisan za utvrđivanje visine stanarine na pojedini stan.

 

Na temelju izloženih utvrđenja i primjenom odredbe članka 13. stavka 1. i 2. Odluke o stanarini pravilno je prvostupanjski sud ocijenio osnovanim zahtjev tužitelja za plaćanje naknade etažnog vlasnika, za održavanje zajedničkih dijelova i uređaja u stambenoj zgradi i dio troškova upravljanja stambenom zgradom etažnog vlasnika (točka II. izreke).

 

Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako plaćanjem iznosa od 660,72 kuna I 157,85 kuna 12. ožujka 2008., koji se odnose na plaćanje zakonske obveze doprinosa pričuve, nije obuhvaćeno dugovanje koje je predmet ovog postupka.

 

S obzirom da je djelomično ukinuta odluka o glavnoj stvari (točka III. izreke), valjalo je ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka jer nije moguće utvrditi konačan uspjeh stranaka u parnici (članak 166. stavak 3. ZPP).

 

Slijedom izloženog, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, u dijelu pod točkom II. izreke, dok je u dijelu pod točkama III. i V. izreke (odluka o troškovima parničnog postupka) valjalo uvažiti žalbu tužitelja i u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak (članak 380. točka 3. ZPP-a).

 

U Splitu 18. prosinca 2020.