- 1 -              III Kr 97/2020-3

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 97/2020-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. M. zbog kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak – dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 23. siječnja 2018. broj K-929/2016 i presuda Županijskog suda u Rijeci od 4. prosinca 2019. broj Kž-145/18-8, u sjednici održanoj 18. prosinca 2020.

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog D. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

Obrazloženje

 

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 23. siječnja 2018. broj K-929/2016 i presuda Županijskog suda u Rijeci od 4. prosinca 2019. broj Kž-145/18-8 D. M. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, u koju kaznu mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 29. lipnja 2016. do 22. rujna 2016.

 

Protiv te pravomoćne presude osuđeni D. M. podnio je po branitelju, odvjetniku A. Ć., zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika iz članka 469. stavka 1. točaka 1., 2. i 4. (pravilno bi bilo članka 469. točaka 1., 2. i 4.) Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) te povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi odnosno zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, a koja povreda je utjecala na presudu. Predlaže, da se pobijana pravomoćna presuda preinači te ,,D. M. oslobodi svake krivnje i kazne za predmetno kazneno djelo, odnosno preinači izrečenu kaznu zatvora u blažu zatvorsku kaznu uz primjenu instituta uvjetne osude jer će se i na takav način ostvariti svrha generalne i specijalne prevencije“, podredno da se ,,ukine u cijelosti pravomoćna presuda te ,,predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje pred drugog suca pojedinca Općinskog suda u Splitu, odnosno da se ukine citirana drugostupanjska presuda te predmet vrati na ponovno odlučivanje po izjavljenoj žalbi“. Ujedno predlaže da se na temelju odredbe članka 518. stavka 5. ZKP/08. donese rješenje kojim se odgađa odnosno prekida izvršenje pravomoćne presude do donošenja odluke po zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

Postupajući u skladu s člankom 518. stavkom 4. ZKP/08., prvostupanjski je sud dostavio primjerak zahtjeva sa spisom Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je pisanim podneskom od 6. srpnja 2020. broj KSM-DO-126/2020-2 podnijelo odgovor s izraženim mišljenjem da je podneseni zahtjev neosnovan.

 

Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je na znanje osuđeniku i njegovom branitelju.

 

Zahtjev nije osnovan.

 

Osuđenik u zahtjevu tvrdi da je prvostupanjski sud u provedenom postupku postupio protivno odredbi članka 9. ZKP/08. jer da nije s jednakom pažnjom ispitao i utvrdio činjenice koje idu u korist osuđenika, već da je svoju odluku utemeljio isključivo na iskazu oštećenice, koji da je u suprotnosti s iskazima ostalih svjedoka i svim drugim izvedenim dokazima. Također, ističe da je prvostupanjski sud dokazni postupak koncentrirao samo u odnosu na izolirani događaj od 28. lipnja 2016., a da nije izveo niti jedan dokaz kojim bi se potvrdila krivnja osuđenika za dulje razdoblje u kojem se odvijalo nasilničko ponašanje osuđenika prema oštećenici, a za koje je pravomoćnom presudom osuđen. Time je, prema mišljenju osuđenika, prvostupanjski sud, povrijedio načelo ocjene dokaza i izveo pogrešan zaključak da je dokazano da je osuđenik počinio predmetno kazneno djelo.

 

Ovakvim navodima zahtjeva kojima se gotovo u potpunosti reproduciraju razlozi prethodno podnijete žalbe protiv prvostupanjske presude osuđenik u biti pobija dokazanost kaznenog djela i time osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, što ne može biti predmetom ispitivanja u povodu ovog izvanrednog pravnog lijeka.

 

Naime, prema članku 515. stavku 1. i članku 517. stavku 1. ZKP/08., zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se podnijeti zbog taksativno navedenih povreda materijalnog i procesnog zakona, ali ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U suprotnom, dozvolilo bi se preispitivanje relevantnog činjeničnog stanja u trećem stupnju, a mimo zakonskih uvjeta.

 

Osuđenik, nadalje, u zahtjevu tvrdi da je Županijski sud u Rijeci u drugostupanjskoj presudi pogrešno iznio razloge iznesene u žalbi osuđenika podnesenoj po oba njegova branitelja protiv prvostupanjske presude, a što da je drugostupanjskom sudu bilo polazište za iznošenje razloga za odbijanje žalbe branitelja osuđenika i potvrđivanje prvostupanjske presude. Naime, podnositelj zahtjeva tvrdi da drugostupanjski sud uopće nije razmotrio žalbene navode osuđenika kojima se osvrće na iskaz svjedokinje A. D. da su u inkriminiranom razdoblju odnosi oštećenice i osuđenika bili dobri te da na oštećenici nije primijetila bilo kakve tragove zlostavljanja, a da radi se o jedinom ispitanom nepristranom svjedoku, koji nije bio rodbinski povezan ni s oštećenicom niti s osuđenikom. Prema mišljenju osuđenika, drugostupanjski je sud, s obzirom na to da uopće nije uzeo u obzir iskaz te svjedokinje niti obrazložene žalbene navode osuđenika kojima je dana analiza i ocjena njezinog iskaza, počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, koja je utjecala na presudu drugostupanjskog suda.

 

Istaknutim tvrdnjama iz zahtjeva osuđenik u biti upire na povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, koja je mogla utjecati na presudu, dakle, zahtjev podnosi iz osnove u članku 517. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Razmotrivši navode iz zahtjeva te sadržaj prvostupanjske i drugostupanjske presude, kao i žalbu osuđenika podnesenu protiv prvostupanjske presude, Vrhovni sud Republike Hrvatske nije našao osnovanim tvrdnje osuđenika o pogrešnom iznošenju žalbenih navoda te o nedostatnosti obrazloženja drugostupanjske presude.

 

Naime, obrazloženje presude drugostupanjskog suda koncipirano je na način da je drugostupanjski sud prethodno prenoseći suštinu žalbenih navoda, najprije ocijenio žalbeni prigovor ostvarenja bitne povrede odredaba kaznenog postupka koja se sastoji u nejasnoći i proturječnosti razloga o odlučnim činjenicama, potom žalbeni prigovor povrede prava obrane zbog odbijanja dokaznih prijedloga okrivljenika te žalbeni prigovor povrede prava na pravično suđenje koji se ogleda u tome što su s nejednakom pažnjom ispitane i utvrđene okolnosti koje idu u korist osuđenika.

 

Zatim je drugostupanjski sud, razmatranjem žalbenih navoda s osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, osobito žalbenih prigovora da iskaz oštećenice nije potvrđen iskazom svjedokinje A. D., dajući kritički osvrt dokazne građe, ocijenio pravilnim vrednovanje personalnih dokaza po prvostupanjskom sudu.

 

Tako, drugostupanjski sud, odgovarajući na te prigovore žalbe navodi: ,,U konkretnom predmetu radilo se o kaznenom djelu nasilja u obitelji, koje u pravilu zbog naravi tog kaznenog djela karakterizira intimnost, okolnosti o kojima se radi u događajima vezanima za osobne i obiteljske odnose, posebno u bračnim odnosima, o kojima vrlo često nemaju neposredna pa ni posredna saznanja druge osobe, ponekad niti one unutar šire obitelji, a posebno ne osobe izvan obiteljskog kruga. Upravo o takvim okolnostima i govori oštećenica u svom iskazu pa zato dijelovi iskaza svjedokinje A. D. o tome da joj se oštećenica nije nikada požalila na okrivljenika, nemaju ono značenje koje im daje žalba. Ujedno, iako događaj od 28. lipnja 2016. nije predmetom ovog postupka, kao kontrolna činjenica potvrdio je vjerodostojnost iskaza oštećenice jer tom konkretnom događaju ponovno nisu bile prisutne druge osobe, ali su o tome saznale, što odgovara navodima oštećenice da se tek tada odlučila obratiti policiji. Tako svjedok A. D., koja inače tvrdi da nije imala saznanja za inkriminirane događaje u braku stranaka i navodi da je u dobrom odnosu s okrivljenikom o kojem ima pozitivno mišljenje, ipak potvrđuje da je te večeri maloljetna kći stranaka prespavala kod njezine kćeri i da je tijekom noći oštećenica od njezine kćeri tražila mobitel da bi zvala policiju, a nakon par dana joj je oštećenica ispričala da ju je suprug tukao i da su se svađali, a zamijetila je i manju ozljedu oštećenice“.

 

Sukladno iznesenoj argumentaciji, drugostupanjski sud zaključuje da je prvostupanjski sud ispravno ocijenio da je oštećenica istinito iskazala o bračnim odnosima s okrivljenikom te da je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na temelju kojeg je osuđenika proglasio krivim na način kao u izreci prvostupanjske presude. Potom je drugostupanjski sud, iako se to ne problematizira zahtjevom, otklonio i žalbene navode osuđenika u pogledu odluke o kazni.

 

Prema tome, iz sadržaja drugostupanjske presude proizlazi da je drugostupanjski sud razmotrio i ocijenio sve bitne žalbene navode osuđenika, dajući pri tome dostatne i relevantne razloge zbog kojih je prihvatio argumentaciju iz prvostupanjske presude, a time i razloge na temelju kojih je utvrđeno da je osuđenik počinio terećeno kazneno djelo pa nije ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

 

Osuđeni D. M. ističe da zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnosi i zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika iz članka 469. točaka 1., 2. i 4. ZKP/08., međutim, tu povredu argumentima iznesenim u obrazloženju zahtjeva ničim ne obrazlaže.

 

Stoga je, budući da zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan, na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. ZKP/08., odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 18. prosinca 2020.