- 1 -              II Kž 533/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 533/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ratka Šćekića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. J. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog D. K. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 30. studenog 2020. broj Kv I-Us-141/2020 (K-Us-7/2017-1356), o produljenju primjene mjere opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 18. prosinca 2020.,

 

 

r i j e š i o  j e:

 

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog D. K.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog T. J. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 98. stavaka 5. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), prema optuženom D. K. produljena je primjena mjere opreza i to obveze redovitog javljanja načelniku nadležne policijske postaje prema mjestu stanovanja optuženog D. K. ili osobi koju načelnik odredbi, jednom mjesečno, o čemu će se voditi pisana evidencija.

 

Pod točkom II. izreke, na temelju članka 98. stavka 1. ZKP/08., optuženi D. K. upozoren je da će se, u slučaju nepridržavanja izrečene mjera opreza, ista zamijeniti istražnim zatvorom.

 

Pod točkom III. izreke, izvršenje mjere opreza povjereno je Policijskoj upravi i.

 

Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio optuženi D. K. po branitelju, odvjetniku M. M., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se ukine predmetna mjera opreza.

 

Žalba nije osnovana.

 

Nasuprot žalbenim prigovorima optuženika, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da su u odnosu na optuženog D. K. ispunjene sve zakonske pretpostavke za daljnju primjenu mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08.

 

Osporavajući pravilnost pobijanog rješenja, optuženi D. K. u žalbi, prije svega, ističe da ni jedan od 57 ispitanih svjedoka kao niti jedan od suoptuženika koji su iznosili obranu ne tereti niti u bilo kojem smislu spominje žalitelja kao osobu koja bi na bilo koji način bila uključena u nekakve nezakonite radnje, a time niti one koje se optuženiku potvrđenom optužnicom stavljaju na teret. Prema mišljenju žalitelja, isključivi i jedini dokaz koji može opravdati zaključak o postojanju ,,početne osnovane sumnje“ u odnosu na optuženika jesu rezultati posebnih dokaznih radnji koje su, međutim, provođene prije šest godina i od tada u odnosu na žalitelja niti jedan novi dokaz nije ojačao tu ,,početnu osnovanu sumnju“. U tom pravcu žalitelj, također, pozivajući se na ,,konvencijskopravno, ali i ustavnopravno prihvaćen dinamički pristup“ o kojem sud mora voditi računa prilikom odluke o nužnosti produljenja mjere prisutnosti okrivljenika u kasnijim fazama postupka, tvrdi da ,,stupanj vjerojatnosti utvrđenja krivnje i izricanja sankcije ničim nije ojačao, te kao tako stagnirajući – s obzirom na već stanovit vremenski odmak od započinjanja kaznenog postupka – nije dovoljan za daljnje produljenje ove mjere opreza“.

 

Takvim žalbenim navodima optuženik u suštini osporava postojanje osnovane sumnje da je počinio produljeno kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačko udruženja zbog kojeg se u ovom kaznenom predmetu osnovano sumnjiči, kao opće zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., a time i mjera opreza kao njegove svrhovite zamjene.

 

Međutim, prvostupanjski je sud s pravom utvrdio da relevantan stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo proizlazi iz dokaza na kojima se potvrđena optužnica temelji. Stoga, a s obzirom na to da je prilikom odlučivanja o postojanju opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, dovoljan odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo, što je ovdje ostvareno, dok je ocjena i analiza svih provedenih dokaza kao i odluka o kaznenopravnoj odgovornosti optuženika te o stupnju njegove krivnje u ovlasti raspravnog vijeća i to tek na završetku dokaznog postupka, istaknuti žalbeni prigovori ne dovode u pitanje pravilnost pobijanog rješenja.

 

Neosnovani su i daljnji žalbeni prigovori kojima se osporava postojanje razloga za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., kao daljnje zakonske pretpostavke za primjenu mjera opreza.

 

Naime, optuženi D. K. se u ovom kaznenom postupku potvrđenom optužnicom osnovano sumnjiči zbog produljenog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama počinjenog u sastavu zločinačkog udruženja i to na način da je znajući za cilj zločinačkog udruženja i njegove kriminalne aktivnosti, u sastavu takvog udruženja, nabavio i posjedovao tvari koje su propisom proglašene drogom, a koje su namijenjene neovlaštenoj prodaji i neovlašteno ih prodavao. Konkretno, tereti se da je prenosio drogu kokain i amfetamin te istu dovozio od optuženog D. M. s područja Istre na područje Primorsko-goranske županije te prodavao drogu, čijom prodajom je zaradio 66.750,00 kuna.

 

Opisani način inkriminiranog postupanja ukazuje na iznimnu organiziranost i koordiniranost svih optuženika te njihovu međusobnu povezanost unutar zločinačkog udruženja s precizno podijeljenim ulogama radi realizacije dogovorene kriminalne aktivnosti, dok brojnost protupravnih radnji, vrsta i količina droge, zajedno s duljinom inkriminiranog razdoblja, ukazuje na njihovu upornost te odlučnost u protupravnom postupanju, a time i na visok stupanj njihove kriminalne volje.

 

Iznesene okolnosti, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, predstavljaju one osobite okolnosti koje ukazuju da na strani optuženika postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi ponovi isto ili slično kazneno djelo pa je pravilan i na zakonu osnovan zaključak prvostupanjskog suda da je primjena određenih mjera opreza protiv optuženog D. K. i nadalje nužna jer će se upravo primjenom tih mjera, kao blažom mjerom od istražnog zatvora, otkloniti mogućnost ponavljanja djela.

 

Imajući na umu kvalitetu i značaj iznesenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika zbog otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela, a time i naložene mu mjere opreza, pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u sumnju žalbenim isticanjem da u razdoblju nakon izlaska iz istražnog zatvora, dakle, unazad pet i pol godina, nije bio ni u kakvom sukobu sa zakonom te da je prvostupanjski sud pogrešno odluku o produljenju primjene mjere opreza utemeljio i na dosadašnjoj kaznenoj osuđivanosti optuženika, s obzirom na to da se optuženi D. K. u skladu s odredbom članka 19. stavka 4. alineje 4. Zakona pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji (,,Narodne novine“ broj 143/12., 105/15. i 32/17.) ima smatrati neosuđivanom osobom.

 

Neosnovani su i žalbeni navodi optuženika kojima opravdanost daljnje primjene mjere opreza nastoji osporiti upirući na nedostatak marnosti i revnosti u postupanju suda, s čim u vezi ističe da u razdoblju od tri godine i dva mjeseca, odnosno od potvrđivanja optužnice 3. listopada 2017., rasprava nije započela, te da u posljednjih godinu dana nije određeno niti jedno ročište.

 

Naime, vezano uz dinamiku vođenja postupka, treba imati na umu da se predmetni kazneni postupak vodi protiv 22 optuženika te da je nakon potvrđivanja optužnice pripremno ročište određeno u jedanaest navrata, međutim, niti u jednom navratu zbog nepristupanja pojedinih optuženika nije održano, što je posljedično dovelo i do određivanja istražnog zatvora protiv pojedinih optuženika i nalaganja izdavanja tjeralica, ali i određivanja suđenja u odsutnosti. Također, s obzirom na to da su protiv velikog broja optuženika određene mjere opreza, ali i privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi, te na obvezu suda da svaka dva mjeseca (članak 98. stavak 6. ZKP/08.), odnosno svaka tri mjeseca (članak 557.e stavak 3. ZKP/08.) od pravomoćnosti prethodnog rješenja, po službenoj dužnosti preispita postojanje zakonskih uvjeta za daljnju primjenu tih mjera, spis se u povodu odlučivanja o žalbama optuženika podnesenih protiv takvih odluka učestalo nalazio na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Sve navedeno itekako utječe na dinamiku vođenja postupka, a samim time i ukazuje na neprihvatljivost stava optuženika o nedostatku revnosti u postupanju prvostupanjskog suda.

 

Neovisno o navedenom, prvostupanjskom se sudu ponovno ukazuje da nema zapreke da jednim rješenjem o primjeni mjera opreza istovremeno bude obuhvaćeno više optuženika, a sve u cilju smanjenja broja sjednica pa onda i odluka.

 

Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđena koja od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 18. prosinca 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Ratko Šćekić, v. r.