Poslovni broj: 73 Pž-4543/2020-3

1

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 73 Pž-4543/2020-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E SU D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kamelije Parać, predsjednice vijeća, Gorane Aralice Martinović, sutkinje izvjestiteljice i Maje Bilandžić, članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja H. G. d.o.o. R., OIB ..., kao osporavatelj za stečajnog dužnika O. d.d. u stečaju O., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik A. I., odvjetnik iz R., protiv tuženika V. O. d.o.o. O., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik B. F., odvjetnik u O., radi utvrđenja osnovanosti osporavanja u iznosu od 871.047,43 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-323/2019-21 od 23. rujna 2020., u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2020.

p r e s u d i o j e

Odbija se tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-323/2019-21 od 23. rujna 2020.

Obrazloženje

Pobijanom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev na utvrđenje da je osnovano osporavanje i da ne postoji tražbina drugog višeg isplatnog reda u iznosu od 871.047,43 kn vjerovnika V. O. d.o.o. O., OIB ... stečajnog dužnika O. d.d. u stečaju O., OIB ... u stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Osijeku pod brojem St-1069/2018 (točka I. izreke). Odlukom iz točke II. izreke presude, tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 43.000,00 kn u roku od osam dana.

Tako je prvostupanjski sud odlučio u ovom parničnom postupku radi utvrđenja osnovanosti osporavanja odnosno postojanja tuženikove tražbine prijavljene u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom O. d.d., kao tražbine drugog višeg isplatnog reda u iznosu od 871.047,43 kn te je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, stečajnog vjerovnika koji je osporio tražbinu koju je priznao stečajni upravitelj i koji je upućen na parnicu kao osporavatelj da dokaže osnovanost svoga osporavanja, s obzirom na činjenicu da je tuženik dokazao da postoji njegova tražbina prema dužniku. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku.

Protiv presude tužitelj je izjavio žalbu pobijajući je u cijelosti kao nezakonitu i neosnovanu iz žalbenih razloga postojanja bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da ovaj sud preinači prvostupanjsku presudu i ocijeni tužbeni zahtjev osnovanim te obveže tuženika na snošenje troškova postupka zajedno s troškovima žalbenog postupka za sastav žalbe u iznosu od 11.000,00 kn i pripadajući PDV te pristojbe u iznosu od 10.000,00 kn.

U odgovoru na žalbu tuženik predlaže odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

Tužiteljeva žalba nije osnovana.

Nakon što je ispitao pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbama te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 10., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je ona pravilna i zakonita.

Prvostupanjska presuda nije zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. t. 11. ZPP-a na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i na koju tužitelj upire u žalbi.

Predmet spora jest utvrđenje da je osnovano osporavanje i da ne postoji tražbina drugog višeg isplatnog reda u iznosu od 871.047,43 kn tuženika kao stečajnog vjerovnika stečajnog dužnika O. d.d. u stečaju O., OIB ... u stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Osijeku pod poslovnim brojem St-1069/2018, a koju tražbinu je stečajni upravitelj priznao, po tvrdnji tužitelja na štetu svih drugih vjerovnika.

Polazeći od okolnosti da tužitelj tvrdi da tuženik nije dokazao postojanje potraživanja cedenta prema stečajnom dužniku, te da prijenos tražbine nije dokazao javnom ili javnoovjerovljenom ispravom prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da iz iskaza stečajne upraviteljice B. G. proizlazi da je neposredno nakon otvaranja stečajnog postupka od stečajnog dužnika O. d.d. zatražila i dobila popis vjerovnika i dužnika te utvrdila da se u knjigovodstvu vodi dug prema vjerovniku V. O. d.o.o. u iznosu od 871.047,43 kn te da je vjerovnik V. O. d.o.o., O., prijavio tražbinu na temelju Ugovora o ustupanju potraživanja (ugovor o cesiji) od 25. studenoga 2016. u iznosu od 871.047,43 kn, koju prijavljenu tražbinu je kao stečajna upraviteljica priznala,

- da je Ugovor o ustupu potraživanja (Ugovor o cesiji) od 25. studenoga 2016. sklopljen između E. G. d.o.o., O., kao ustupitelja, O. d.d., O., kao dužnika i V. O. d.o.o., O., kao preuzimatelja. Odredbom članka 2. Ugovora navedeno je da stranke suglasno utvrđuju da cedent s osnova Ugovora o prodaji sklopljenog 25. studenoga 2016. ima potraživanje prema trgovačkom društvu O. d.d. O. u iznosu od 871.047,43 kn, a odredbom članka 3. je navedeno da ovim ugovorom cedent ustupa cesionaru radi naplate cjelokupno svoje potraživanje iz članka 2. ovog Ugovora kojeg ima prema cesusu, te da danom sklapanja ovog Ugovora cesionar postaje novi vjerovnik opisanog potraživanja, a obveza cedenta prema cesionaru se gasi tek kada ovaj naplati ustupljeno potraživanje. Ovaj ugovor su potpisali i svojim žigom ovjerili svi sudionici Ugovora,

- da je Ugovor o poslovnoj suradnji i kupoprodaji roba od 1. listopada 2012. sklopljen između E. grupa d.o.o., O., kao prodavatelja i O. d.d., O., kao kupca, te da su ugovorne strane definirale predmet ugovora kao prodajni uvjeti za robu te se ti ugovorom utvrđuju i ostali poslovni odnosi proizašli iz međusobne poslovne suradnje,

- da je knjigovodstvu stečajnog dužnika O. d.d. u stečaju, O. iskazan dug prema vjerovniku V. d.o.o. O. u iznosu od 871.047,43 kn.

Imajući u vidu sadržaj Ugovora o ustupu potraživanja te ugovora o poslovnoj suradnji i prodaji roba, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tuženik postao novi vjerovnik odnosno preuzimatelj tražbine E. g. d.o.o. O. prema dužniku O. d.d. u iznosu od 871.047,43 kn u skladu s odredbom članka 80. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 23/91, 73/91, 3/94, 7/96, 35/05, 41/08 i 78/15; dalje: ZOO).

Slijedi da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio da osnovanost tuženikovog potraživanja proizlazi iz Ugovora o ustupu potraživanja kojim je potraživanje ustupljeno, knjigovodstvenih podataka tuženika i stečajnog dužnika, iskaza stečajne upraviteljice stečajnog dužnika B. G. koja je potraživanje priznala, i Ugovora o poslovnoj suradnji i kupoprodaji roba na temelju kojeg je potraživanje nastalo.

Tijekom postupka tužitelj je tvrdio da tuženik za svoju tražbinu ima ovršnu ispravu i to predstečajnu nagodbu, a koje navode ponavlja u žalbi.

Iz stanja spisa proizlazi da su između stranaka nesporne sljedeće činjenice:
- da je Trgovački sud u Osijeku rješenjem poslovni broj St-1069/2018 od 25. siječnja 2019. otvorio stečajni postupak nad dužnikom O. dioničko društvo za proizvodnju i promet građevinskog materijala, O., MBS ..., OIB ...,

- da je pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda u stečajnom postupku nad dužnikom O. d.o.o., O. poslovni broj St-1069/18 od 22. svibnja 2019. na temelju članka 266. stavka 2. SZ-a upućen stečajni vjerovnik, ovdje tužitelj H. G. d.o.o., R. pokrenuti parnicu radi dokazivanja osnovanosti osporavanja tražbine stečajnog vjerovnika drugog višeg isplatnog reda V. O. d.o.o. O. d.o.o., O. za osporenu tražbinu u iznosu od 871.047,43 kn, koju tražbinu je priznala stečajna upraviteljica, a stečajni vjerovnik, ovdje tužitelj osporio,

- da je tuženik kao stečajni vjerovnik u stečajnom postupku nad O. d.d., O., prijavio tražbinu na temelju Ugovora o ustupu potraživanja od 21. studenoga 2016. u ukupnom iznosu od 871.047,43 kn,

- da je rješenjem Agencije, Regionalni centar Z., Klasa: UP- I/110/07/14-01/6195, Ur. br.: 04-06-14-6195-42 od 27. svibnja 2014. otvoren postupak predstečajne nagodbe nad dužnikom O. dioničko društvo za proizvodnju i promet građevinskog materijala, sa sjedištem u O., MBS ..., OIB ...,

- da je Trgovački sud u Osijeku rješenjem poslovni broj Stpn-5/2017 od 2. studenoga 2017. dopustio sklapanje predstečajne nagodbe između O. dioničko društvo za proizvodnju i promet građevinskog materijala, O., MBS ..., OIB ... i vjerovnika čije su tražbine utvrđene u postupku predstečajne nagodbe,
- da je predstečajnom nagodbom utvrđena predmetna tražbina naznakom na način da: „D.2.3. Tuzemni vjerovnici-dokapitalizacija 9538896306 V. O. d.o.o. 871.047,43 nagodba: Društvo V. O. d.o.o. svoja potraživanja u iznosu od 871.047,43 kn ustupa u korist namirenja upisanog kapitala“.

S obzirom na navedena utvrđenja, neosnovano žalitelj ukazuje da je pogrešno stajalište prvostupanjskog suda o tome da je postojanje predstečajne nagodbe u postupku O. d.d. kod toga suda pod poslovnim brojem Stpn-5/2017 od 2. studenoga 2017. bez utjecaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

Naime, nesporno je da je tuženikova tražbina obuhvaćena pravomoćnim rješenjem o odobravanju sklapanja predstečajne nagodbe od 2. studenoga 2017. kojom predstečajnom nagodbom je utvrđena predmetna tražbina na način da: „D.2.3. Tuzemni vjerovnici- dokapitalizacija 9538896306 V. O. d.o.o. 871.047,43kn nagodba: Društvo V. O. d.o.o. svoja potraživanja u iznosu od 871.047,43 kn ustupa u korist namirenja upisanog kapitala“ (list 239.-257. spisa).

Iz obrazloženja rješenja Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Stpn-5/17-37 o odobravanju sklapanja predstečajne nagodbe od 2. studenoga 2017. proizlazi da je dužnik podnio prijedlog za sklapanje predstečajne nagodbe u skladu s odredbom članka 66. stavka 3. tada važećeg Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj: 108/12, 144/12, 81/13 i 112/13; dalje: ZFPPN). Odredba članka 66. stavka 13. ZFPPN-a glasi: (13) Predstečajna nagodba ima snagu ovršne isprave za sve vjerovnike čije su tražbine utvrđene.

Prema tome, sukladno citiranoj odredbi i načelu legaliteta jasno je da predmetna predstečajna nagodba ima snagu ovršne isprave za sve one vjerovnike čije su tražbine utvrđene i glase na ispunjenje novčane obveze, odnosno kojima je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje (članak 25. Ovršnog zakona).

S druge strane, s obzirom na sadržaj predmetne predstečajne nagodbe u odnosu na tuženika, proizlazi da ona u odnosu na tuženikovu tražbinu ne glasi na ispunjenje novčane obveze, niti je dužniku naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje. Samim sklapanjem nagodbe nije došlo do ispunjenja tuženikove tražbine prema dužniku. Radi se o tomu da je tuženik kao vjerovnik prihvatio da svoje potraživanje u iznosu od 871.047,43 kn ustupa dužniku u korist namirenja upisanog kapitala, dakle dokapitalizacijom u iznosu od 871.047,43 kn čime bi tek stekao udjele u društvu predstečajnog dužnika, ostvario pravo na članstvo u društvu i stjecanje poslovnog udjela u nominalnom iznosu od 871.047,43 kn. Međutim, osnovan je tuženikov prigovor da njegova tražbina nije namirena u smislu predstečajne nagodbe jer su „...ugovorne strane odustale od dokapitalizacije...“ te da ...“O. d.d. nije postupila u rokovima iz predstečajne nagodbe...“.

Naime, nesporno je između stranaka, a tako proizlazi i iz stanja spisa, da se od dokapitalizacije odustalo, kapital nije povećan, niti upisan, obveze dužnika iz predstečajne nagodbe nisu ispunjene nakon čega je otvoren stečaj te stečajni dužnik osnovano i dalje vodi dug prema tuženiku u obvezama u svojim poslovnim knjigama.

Dakle, neosnovano je tužitelj osporio tražbinu tuženika kao stečajnog vjerovnika prijavljenu u stečajnom postupku koji je nad dužnikom otvoren nakon sklapanja predstečajne nagodbe s obzirom na to da je njegova tražbina obuhvaćena ranijom predstečajnom nagodbom kojom je tuženik prihvatio da svoje potraživanje u iznosu od 871.047,43 kn ustupa u korist namirenja upisanog kapitala i time stekne udjele u društvu. To stoga što ustupom tražbine radi namirenja upisanog kapitala tuženikova tražbina nije prestala jer kapital nije povećan, niti upisan, i jedini način da tuženik ostvari svoje potraživanje jest prijavom tražbine u stečajnom postupku.

Slijedom svega navedenog ovaj je sud primjenom odredbe članka 368. ZPP-a potvrdio presudu prvog stupnja.

Zagreb, 17. prosinca 2020.

Predsjednica vijeća
Kamelija Parać