Poslovni broj: 57 Pž-649/2019-3

1

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 57 Pž-649/2019-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mirta Matić, u pravnoj stvari tužitelja Z. H. d.o.o. Z., OIB ..., za obveze Podružnice T. Z., Z., kojeg zastupa punomoćnik B. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika L. B., vl. ugostiteljskog obrta D., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik u Z., radi isplate iznosa od 11.144,35 odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-637/2017 od 10. prosinca 2018., 17. prosinca 2020.

p r e s u d i o j e

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-637/2017 od 10. prosinca 2018. u točkama I. i III. izreke i sudi:

1. Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika I. L. iz Z. poslovni broj Ovrv-14320/2016 od 2. prosinca 2016., kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 11.144,35 kn (jedanaesttisućastočetrdesetčetiri kune i tridesetpet lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom; na iznos od 1.575,00 kn od 9. ožujka 2016.; na iznos od 1.575,00 kn od 9. travnja 2016.; na iznos od 15,56 kn od 10. travnja 2016.; na iznos od 1.575,00 kn od 9. svibnja 2016.; na iznos od 1.575,00 kn od 9. lipnja 2016.; na iznos od 1.575,00 kn od 9. srpnja 2016. do isplate; na iznos od 3,79 kn od 9. srpnja 2016. do isplate, na iznos od 1.575,00 kn od 7. kolovoza 2016. do isplate; na iznos od 1.575,00 kn od 7. rujna 2016. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena i naknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.662.50 kn (jednutisućušestošezdesetdvije kune i pedeset lipa), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. prosinca 2016. do isplate i tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan

II. Nalaže se tužitelju u roku od osam dana naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 7.977,00 kn (sedamtisućadevetstosedamdesetsedam kuna).

Obrazloženje

Pobijanim dijelom Trgovački sud u Zagrebu je održao na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika I. L. iz Z., poslovni broj Ovrv-14320/2016 od 2. prosinca 2016., kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 11.144,35 kn i trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.662,50 kn, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke) i naložio tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 6.600,00 kn, (točka III. izreke).

U obrazloženju presude sud navodi da je uvidom u Cjenik usluga Z. H. d.o.o. Podružnice T. Z. iz siječnja 2007. sud je utvrdio da je tužitelj obračunao tuženiku najamninu za kiosk ugostiteljstvo II bt. 11. površine 21,00 m2, prema osnovici u iznosu od 1.260,00 kn, uvećano za PDV od 25% u iznosu od 315,00 kn, što ukupno daje iznos od 1.575,00 kn. Aktivna legitimacija tužitelj proizlazi iz Zaključka o davanju poslova upravljanja i održavanja nekretnina u vlasništvu G. Z., Z. H. d.o.o., Podružnici T. Z. tužitelj je ovlašten davati u zakup, otkazati zakup i voditi sudske postupke radi naplate zakupnine ili naknade radi stjecanja bez osnove u odnosu na brojne tržnice na području G. Z., pa tako i tržnicu T.. Osim toga iz odredbe čl. 3. t. 9. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj: 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13 i 153/13), proizlazi da tužitelj upravlja i održava prostore i zgrade izgrađene na zemljištu u vlasništvu jedinica lokalne samouprave u kojim se u skladu s tržnim redom pružaju usluge obavljanja prometa živežnim namirnicama i drugim proizvodima. Pasivna legitimacija tuženika proizlazi iz priloženih presuda poslovni broj Ps- 306/16 od 6. ožujka 2017. (potvrđena drugostupanjskom odlukom poslovni broj Gž-1019/17 od 13. srpnja 2017.) kojom je naloženo tuženoj da tužitelju preda u posjed, preda u posjed poslovno-prodajni prostor na tržnici T. u Z., lokal III (br. ....) ukupne površine 21,00 m2, slobodan od osoba i stvari. S obzirom na to da je tuženica koristila poslovni prostore bez pravne osnove dužna je platiti tužitelju naknadu sukladno odredbama čl. 1111. i čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO). O troškovima postupka odlučeno je primjenom čl. 154. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 70/19; dalje: ZPP).

Protiv presude u točkama I. i III. izreke žalbu je podnio tuženik, navodeći, u bitnome, da je presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer ne sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi su nejasni i proturječni. Sud je pogrešno odio prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer iz Zaključka o davanju poslova upravljanja i održavanja nekretnina u vlasništvu G. Z., ne proizlazi tužiteljevo ovlaštenje u svoje ime i za svoj račun naplaćivati prihode koji eventualno pripadaju G. Z., a ne tužitelju. Predmetni zaključak je donesen tek 22. rujna 2016. i stupio je na snagu 11. listopada 2016., dakle nakon utuženog razdoblja. Pri tome, iz izvedenih dokaza proizlazi da ni tužitelj niti G. Z. nisu nikada bili vlasnici spornog kioska jer je kiosk izgradio tuženičin svekar još 1963. na temelju rješenja pravnog prednika G. Z. (općine T.) od 24. listopada 1963. U konačnici, upravo je tuženici, Rješenjem G. Z. - Ureda za gospodarstvo od 14. kolovoza 2007. dopušteno obavljanje gospodarske djelatnosti u kiosku. Iako je tuženica na sporne okolnost predložila saslušanje svjedoka, sud je te dokaze neosnovano odbio.

Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

Žalba je osnovana.

Pobijanu presudu ovaj je drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je odluka prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu donesena uz pogrešnu primjenu materijalnog prava, slijedom čega je pravilnom primjenom materijalnog prava preinačena.

Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 11.144,35 kn i s osnove naknade za neovlašteno korištenje tržnog prostora na tržnici Trešnjevka u razdoblju od ožujka do rujna 2016.

Iz spisa proizlazi da je među strankama sporna aktivna legitimacija tužitelja.

Imajući u vidu odredbe čl. 1120. ZOO-a kojom je propisano da kada je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe i odredbu čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09; dalje: ZV) nepošten posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja, tužitelj je trebao dokazati da je vlasnik predmetnog prostora, što on nije učinio.

Naime, da bi tužitelj imao pravo na isplatu naknade u visini zakupnine za vrijeme korištenja predmetnog prostora od strane tuženika koji ga koristi bez sklopljenog ugovora o zakupu, tužitelj je trebao dokazati da je vlasnik predmetnog prostora. Međutim, iz spisa upravo proizlazi da je tuženica vlasnica kioska površine od 21,00 m2, što tužitelj nije osporio.

Nadalje, pogrešan je stav prvostupanjskog suda da je tužitelj na temelju Zaključka o davanju poslova upravljanja i održavanja nekretnina u vlasništvu G. Z. podružnici T. Z. ovlašten od tuženika potraživati utuženu naknadu za korištenje iz razloga što navedeni Zaključak tužitelju daje određena ovlaštenja samo u odnosu na nekretnine u vlasništvu G. Z. i kada je tužitelj zakupodavac, što ovdje nije dokazano. Iz Zaključka o davanju poslova upravljanja i održavanja nekretnina u vlasništvu G. Z., Z. H. d.o.o., Podružnici T. Z. od 21. rujna 2016. proizlazi da će G. Z. i Z. H. d.o.o., Podružnica T. Z. o tome sklopiti ugovor. Međutim, tužitelj tijekom ovog spora nije ni iznio činjenicu da je s G. Z. sklopio ugovor. Osim toga, čak i kada bi se predmetni Zaključak mogao smatrati ovlaštenjem G. Z. da tužitelj u njegovo ime može zahtijevati taj Zaključak nema retroaktivni učinak pa je stoga za ovaj spor u kojem se zahtijeva naknada prije donošenja i stupanja na snagu Zaključka nije odlučan.

Stoga tužitelj nije aktivno legitimiran tražiti od tuženika naknadu u visini zakupnine za vrijeme korištenja predmetnog prostora od strane tuženika, slijedom čega je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

S obzirom na to da je prvostupanjska presuda preinačena, primjenom čl. 166. st. 2. Zakona o parničnom postupku valjalo je odlučiti o troškovima cijelog postupka.

Budući da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj je dužan tuženiku naknaditi troškove postupka. Pri odlučivanju o troškovima sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a uzeti su u obzir samo troškovi potrebni radi vođenja parnice koje su u visini određenoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa).

Tuženiku su tijekom parničnog postupka nastali sljedeći opravdani troškovi: sastav prigovora u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima 9. travnja 2018., 10. svibnja 2018. i 8. studenoga 2018. u iznosu od po 1.000,00 kn, (Tbr. 9.1. Tarife), zastupanje na ročištu za objavu 8. studenoga 2018. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 9.3. Tarife), sastav žalbe u iznosu od 1.250,00 kn (Tbr. 10. t. 1. Tarife), sastava žalbe protiv rješenja (Tbr. 10. t. 1. Tarife) u iznosu od 312,50 kn, što zajedno s PDV-om od 25% u iznosu od 1.515,00 kn ukupno iznosi 7.577,00 kn, što uvećano za sudsku pristojbu na prigovor u iznosu od 400,00 kn prema Tarifi Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15) ukupno iznosi 7.977,00 kn.

Tuženiku nije priznati zatraženi trošak sastava podneska od 24. ožujka 2018. jer nije bio potreban za vođenje ovog postupka prema čl. 155. st. 1. ZPP-a. Naime, tuženik je navode iz tog podneska iznosio na ročištima za koje mu je priznat trošak zastupanja u punom iznosu.

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 17. prosinca 2020.

Sudac

Mirta Matić v.r.