1              Poslovni broj: Gž-1715/2020-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1715/2020-2

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Denis Pancirov Parcen kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Splitu, OIB: …, zastupan po punomoćnici Dijani Grgić, dipl.iur, protiv tuženika ADRIATIC osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: …, zastupano po odvjetnicima u OD Grgić i Partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-6208/2018-17 od 30. lipnja 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 17. prosinca 2020.,

 

p r e s u d i o j e

 

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-6208/2018-17 od 30. lipnja 2020., te se sudi:

Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Dužan je tuženi platiti tužitelju u korist državnog proračuna RH broj 1001005- 1863000160 pozivom na broj 26/5908-19-19-03129577494

- iznos od 15.985,72 kune koji se odnosi na razdoblje od 6. svibnja 2003. do 30. travnja 2006. sa zakonskim zateznim kamatama od 15 % godišnje od 19. prosinca 2007. do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do isplate zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

- iznos od 270.835,68 kn ( kapitalizirani iznos jednokratne naknade štete) sa zakonskim zateznim kamatama od 15% godišnje koje teku od 19. prosinca 2007. do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do isplate zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena„

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Dužan je tuženi platiti tužitelju u korist državnog proračuna RH broj 1001005-1863000160 pozivom na broj 26/5908-19-19-03129577494

- iznos od 15.985,72 kune koji se odnosi na razdoblje od 6. svibnja 2003. do 30. travnja 2006. sa zakonskim zateznim kamatama od 15% godišnje od 19. prosinca 2007. do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do isplate zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih
poena,

- iznos od 270.835,68 kn ( kapitalizirani iznos jednokratne naknade štete) sa zakonskim zateznim kamatama od 15% godišnje koje teku od 19. prosinca 2007. do 31. prosinca 2007. a od 1. siječnja 2008. do isplate zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena. „ kao neosnovan.

II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 75.255,50 kuna, u roku 15 dana."

 

Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba tužitelja je osnovana.

 

Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

 

Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o predmetu te ocjenu dokaza, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčane naknade koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku N. K. stradalom u štetnom događaju od 15. studenog 2000. po osnovi invalidske mirovine.

 

Zahtjev je podnesen prema tuženiku kao osiguratelju osobnog vozila registarske oznake i broja ST ..., čiji je vozač skrivljenim ponašanjem osiguraniku tužitelja nanio tjelesnu ozljedu za koju tužitelj tvrdi da su razlog odlaska njegovog osiguranika u invalidsku mirovinu.

 

Prvostupanjski sud je po provedenom postupku utvrdio:

- da je 15. studenoga 2000. došlo do prometne nezgode u Splitu koju je izazvao osiguranik tužene D. B., upravljajući osobnim vozilom "Fiat Uno", reg. oznake broja ST-...,

- da je u prometnoj nesreći ozlijeđen osiguranik tužitelja kao pješak,

- da je osiguraniku tužitelja N. K. rješenjem tužitelja od 2. prosinca 2004. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljeda na radu, odnosno zbog posljedica zadobivenih uslijed prometne nesreće,

 

- da je prema vještvu vještaka medicine rada dr. M. M. D. utvrđeno da krajnje posljedice ozljeđivanje osiguranika tužitelja nisu izazvale trajnu nesposobnost za rad na poslovnima ispomoći u obradi stakla,

- da je presudom Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem I K-550/01 osiguranik tuženika D. B. proglašena krivom za izazivanje prometne nesreće u kojoj
je stradao osiguranik tužitelja N. K.

 

Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključio je da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, obzirom da je predmetnim vještačenjem utvrđeno kako između ozljeđivanja osiguranika tužitelja (štetne radnje) i isplate mirovine (štete koju trpi tužitelj) nema uzročno posljedične veze, a samim time ni zakonske pretpostavke odgovornosti za štetu, posljedično čega je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

 

Suprotno zaključku prvostupanjskog suda po pitanju invalidnosti osiguranika tužitelja je već odlučeno upravnim postupkom te se o valjanosti i zakonitosti odluke gdje je utvrđena invalidnost ne može raspravljati u parničnom postupku, niti se mogu provjeravati činjenice na kojima se gradila odluka o invalidnosti osiguranika u upravnom postupku.

 

Zakonitost ili pravilnost tog rješenja mogla se ispitivati samo u upravnom postupku – u postupku povodom pravnih lijekova propisanih za taj postupak, a u upravnom sporu je Upravni sud (prema članku 1. i 3. Zakona o upravnim sporovima – "Narodne novine" broj 20/10 i 143/12) mogao odlučivati o zakonitosti akta kojima su organizacije s javnim ovlastima rješavale o pravima i obvezama u upravnim stvarima.

 

Glede pravnog značaja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I-140-01/02-01, OB: ..., Ur. broj: 341-18-03/02-72562 od 2. prosinca 2004., o umirovljenju osiguranika tužitelja N. K. i u njemu utvrđenim razlozima za umirovljenje (zbog ozljede na radu nastala profesionalna nesposobnost za rad), a koje rješenje je konačno i pravomoćno i njime je sud vezan, uz ostalo ne samo činjenicom umirovljenja osiguranika tužitelja već i razlozima koji su doveli do umirovljenja N. K., te se u njih više ne može ulaziti, posebno ne u ovom sudskom postupku.

 

Prema tome, sud prvog stupnja ne može se upuštati u preispitivanje pravomoćnih rješenja tužitelja vezanih za utvrđivanje invaliditeta i razlozima invaliditeta osiguranika tužitelja, obzirom da je sud vezan pravomoćnom i konačnom odlukom upravnog tijela, odlukom zavoda, sve dok takva odluka (rješenje) postoji, tj. dok ne bude izmijenjena u zakonom propisanom postupku a koje pravno shvaćanje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud a isto je izraženo i odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (broj Revr-1172/2016 od 24. travnja 2018., Revx-1219/2015 od 2. veljače 2016., Revr-210/09 od 16. lipnja 2009., Revx-140/18 od 2. listopada 2019., Revt-275/14 od 1. travnja 2015. itd.).

 

Stoga, budući da je sud vezan pravomoćnom odlukom donesenom u upravnom postupku kojim je utvrđeno svojstvo osiguranika tužitelja uslijed čega sud nije mogao raspravljati o utvrđenoj invalidnosti, ni kao prethodnom pitanju.

 

Tužitelj podneskom od 28. kolovoza 2019. uređuje tužbeni zahtjev (listovi 238 i 239 spisa) na način da potražuje naknadu štete prema nalazu i mišljenju vještaka za knjigovodstvo i financijsko vještačenje J. d.o.o. iz D. R. od 12. svibnja 2014., na način da potražuje razmjerni iznos mirovine za razdoblje od 6. svibnja 2003. do 30. travnja 2006. u iznosu od 15.985,72 kune, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te iznos od 270.835,68 kuna što predstavlja kapitalizirani iznos jednokratne naknade štete na ime doživotne mjesečne mirovine.

 

Odredbom članka 160. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 130/10 – pročišćeni tekst, dalje: ZOMO), propisano je da zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima predviđenim u ovom zakonu, a koju štetu predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja.

 

Prema stavku 2. istog članka propisano je da naknada stvarne štete, koju zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovog zakona, obuhvaća troškove i svote davanja koje se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to:

1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u razmjernoj svoti,

2. troškove profesionalne rehabilitacije kao i novčane naknade u svezi s korištenjem tog prava.

 

Nadalje, člankom 160. stavkom 3. ZOMO-a propisano je da se zahtjevom za naknadu štete može obuhvatiti ukupna svota štete (kapitalizirana šteta) ili svota stvarne štete (pojedino davanje) koje se odnosi na određeno razdoblje (npr. kalendarska godina).

 

Stavkom 4. istog članka propisano je da kada se šteta sastoji u obvezi Zavoda na trajna novčana davanja, Zavod može zahtijevati plaćanje naknade štete u jednoj ukupnoj svoti (kapitalizirana šteta). Ta se svota izračunava prema visini priznate mirovine i prema Tablicama aktuarske matematike koje utvrđuje Zavod. Zavod može zahtijevati plaćanje naknade štete u ukupnoj svoti i neposredno od društva za osiguranje.

 

Odredbom članka 160. stavkom 5. ZOMO-a propisano je da visina naknade štete prema odredbama stavka 2. točke 1) ovog članka određuje se prema preostalom trajanju mirovinskog staža i godina života korisnika, odnosno osobe kojoj su članovi obitelji stekli pravo na mirovinu, potrebnih za stjecanje prava na punu starosnu mirovinu.

 

U odnosu na žalbeni navod tuženika da bi tužitelj imao pravo kapitalizirati mirovinu do kraja radnog vijeka osiguranika tužitelja, za reći je da je člankom 160. stavkom 3. ZOMO-a propisana mogućnost tužitelja da utuži ili ukupnu štetu (kapitaliziranu štetu) ili stvarnu štetu (pojedino davanje) koje se odnosi na određeno razdoblje.

 

U konkretnom slučaju tužitelj je utužio ukupnu štetu (kapitaliziranu štetu), a ne stvarnu štetu prema odredbi članka 160. stavak 2. ZOMO-a zbog čega se visina štete u ovom konkretnom slučaju izračunava na način kako je to propisano stavkom 4. članka ZOMO-a, a ne prema stavku 5. istog članka. Naime, odredba članka 160. stavak 5. ZOMO-a koja propisuje izračun visine štete prema preostalom trajanju mirovinskog staža i godinama života korisnika potrebnih za stjecanje prava na punu starosnu mirovinu primjenjuje se kada tužitelj utuži stvarnu štetu prema članku 160. stavku 2. ZOMO-a, a što ovdje nije slučaj.

 

Pravilno je prvostupanjski tijekom postupka otklonio prigovor zastare potraživanja istaknut od strane tuženika u smislu odredbe članka 166. stavak 2. ZOMO-a gdje je utvrđeno da je tužba podnesena u okviru trogodišnjeg zastarnog roka.

 

Podnesci tuženika od 14. rujna 2020., i 30. listopada 2020., uz priložene odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-469/2017-2 od 11. ožujka 2020., i Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-5895/2018-4 od 29. rujna 2020, nisu uzet u razmatranje od strane ovog suda budući su uložene izvan žalbenog roka.

 

Slijedom navedenog, valjalo je prihvatit žalbu tužitelja te pozivom na odredbu članka 373. točka 3) ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu, te usvojiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Kako tužitelj nije zatražio troškove parničnog postupka to je odluka o istom izostala.

 

U Splitu 17. prosinca 2020.