Republika Hrvatska                                                                                    

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Daruvaru

Daruvar, S. Radića br. 27

Psp-27/2019-46

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

Općinski sud u Bjelovaru Stalna služba u Daruvaru po sutkinji toga suda Dajani Gabud Jandoš kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja V. V. OIB: … iz G. S. 22, zastupanog po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. D., P. M., N. P., B. D., A. M. i K. B. iz G., protiv I tuženika H. B. OIB: … iz G. S. 9 zastupane po M. L., odvjetnici iz D. i II tuženika Ž. B. OIB: … iz G. S. 9, zastupanog po D. B., odvjetniku iz D., radi smetanja posjeda, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 19. studenog 2020. godine u prisutnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu i uručenje rješenja dana 17. prosinca 2020. godine

 

r i j e š i o     j e

 

 

 

              I Odbacuje se tužba za smetanje posjeda u ovoj pravnoj stvari kao nepravovremena.

 

              II Tužitelj je dužan I tuženoj H. B. naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn u roku od 15 dana.

 

              Tužitelj je dužan II tuženiku Ž. B. naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn u roku od 15 dana.

 

              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu mu parničnog troška na teret tuženih kao neosnovan.

 

Obrazloženje

              Tužitelj V. V. iz G. S., zastupan po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. D., P. M., N. P., B. D., A. M. i K. B. iz G., podnio je kod ovog suda dana 09. rujna 2019. godine tužbu protiv I tužene H. B. i II tuženika Ž. B., oboje iz G. S., radi smetanja posjeda.

              U tužbi se navodi, da je tužitelj vlasnik i posjednik nekretnina upisanih u posjedovni list br. 118 k.o. G. S. i to kčbr. 48 – kuća i dvorište selo sa 698 m2, te kčbr. 49 – oranica selo sa 766 m2. Navodi se, da je tuženik vlasnik i posjednik nekretnina upisanih u PL. broj 436 k.o. G. S. i to kčbr. 43 – kuća i dvorište selo sa 507 m2, te kčbr. 44 voćnjak selo sa 356 m2. Nekretnine tužitelja međaše sa navedenim nekretninama tuženika cijelom svojom dužinom. Dana 10. kolovoza 2019. godine tužitelj je obaviješten od strane M. T. iz S., da su građevinski majstori po nalogu I i II tuženika sazidali betonski zid, te je tužitelj zajedno sa suprugom R. V. odmah otišao do pješačke staze pogledati predmetni betonski zid i tada je utvrdio da je isti sazidan na njegovim nekretninama koje su već ranije spomenute na način da se nalazi oko 50 cm u širini i oko 50 m u dužini na njegovim nekretninama, a  da je isti širine oko 15 cm, na koji način su I i II tuženici smetali tužitelja u posljednjem mirnom posjedu dijela predmetnih nekretnina u površini od oko 25 m2. Nadalje se navodi da je tužitelj dugi niz godina svoje nekretnine uživao na način da je vršio košnju trave i čišćenje korova pravocrtno i to u širini od oko 70 cm od zida svinjca i to kako gledano prema glavnoj cesti, tako i prema šljiviku, dok je sada stanje na terenu takvo da je udaljenost od zida svinjca, pa pravocrtno prema glavnoj cesti i šljiviku svega 30 do 40 cm. Tužitelj dakle ističe, da su ga tuženici na opisan način smetali u posljednjem mirnom posjedu njegovih nekretnina, pa je predloženo sudu utvrditi taj čin smetanja posjeda, te naložiti tuženicima uspostavu ranijeg posjedovnog stanja uz zabranu im daljnjeg smetanja na naveden ili sličan način.

              U odgovoru na tužbu oba tuženika prvotno je zastupao odvjetnik D. B., međutim tijekom predmetnog postupka, a nakon što je bio održan očevid na licu mjesta, zastupanje I tužene preuzela je odvjetnica M. L.. Tuženici u odgovoru na tužbu isticali su prigovor pravovremenosti podnesene tužbe, ističući da su građevinski radovi o kojima tužitelj govori u tužbi, započeti znatno ranije od 10. kolovoza 2019. godine, a tužitelj je te radove vidio, odnosno s obzirom na okolnosti morao ih je vidjeti  i prije 10. kolovoza 2019. godine. Ističe se da su tuženici još početkom mjeseca ožujka 2019. godine, a prije započetih građevinskih radova na zidiću, u svrhu otklanjanja eventualno spornih pitanja u odnosu na među i pravo posjeda između nekretnina stranaka, pozvali vještaka geodetske struke V. L., koji je na licu mjesta zajedno s tužiteljem i njegovom suprugom R. V., te tuženicima i K. B., ocem II tuženika, utvrdio međe između predmetnih nekretnina, te su se stranke pred mjernikom suglasile o pravu vlasništva i pravu posjeda nekretnina. Tuženici su stoga građevinske radove na svojoj nekretnini poduzeli uvjereni da između njih i tužitelja ne postoje sporna pitanja o pravu vlasništva i posjeda nekretnina. Tuženici osporavaju navode tužitelja da bi on dugi niz godina bio u posjedu dijela nekretnine na kojoj je sada izgrađen zid, te da bi zid bio izgrađen na nekretnini tužitelja i da bi dakle tuženici smetali tužitelja u njegovu posjedu onako kako se to navodi u tužbi. Tuženici ističu da je sporna površina nekretnina posjed tuženih i odgovara površini nekretnina u njihovu vlasništvu. Tuženici su tako prije svega predložili odbaciti tužbu kao nepravovremenu, a podreno je odbiti kao neosnovanu.

              U postupku izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u dokumentaciju dostavljenu uz tužbu (list 4-8) koju čine: prijepis posjedovnog lista br. 118 i 436 sve k.o. G. S., ispis sa Geoportala, fotografije, pročitao je iskaze saslušanih svjedoka M. T., R. V., te tužitelja V. V. i tuženika Ž. B. (list 15-21, 37-41, 84), iskaze svjedoka M. G., V. S., V. L., K. B., B. H., D. H. (list 37-41), pročitao je nalaz i mišljenje mjerničkog vještaka D. M. (list 51-54, 72-73), iskaz svjedoka M. K. i S. B. (list 82), te I tužene (list 84).

              Na temelju provedenih dokaza i njima utvrđenog činjeničnog stanja, sud je ocijenio da je tužba za smetanje posjeda tužitelja nepravovremena, pa je istu kao takovu odbacio.

 

              Sukladno članku 21. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja.

 

              Predmetna tužba podnesena je neposredno 09. rujna 2019. godine.

              Tužitelj tvrdi da je za čin smetanja i počinitelja koje je obuhvatio predmetnom tužbom, saznao 10. kolovoza 2019. godine kada mu je u posjetu došla unuka M. T. i obavijestila ga, da su tuženici sazidali predmetni betonski zid, te su tada on i supruga R. V. otišli do toga dijela gdje je sazidan betonski zid i vidjeli ga. Navedeno je potvrdila i tužiteljeva supruga svjedokinja R. V., kao i unuka tužitelja svjedokinja M. T.. Iz iskaza tužitelja V. V. proizlazi, da je on već ranije vidio da se odvijaju radovi, ali nije prilazio tom mjestu gdje se izvode radovi, jer se bojao da bi moglo doći do sukoba, a sam betonski zid ne može se vidjeti iz dvorišta tužitelja kada se izađe iz njegove kuće, već tek kad se ulazi ili izlazi iz samoga dvorišta. Tužitelj je rođen 1943. godine, dakle radi se o osobi starije životne dobi. Tužiteljeva supruga svjedokinja R. V. rođena je 1949. godine i također je osoba starije životne dobi, a iskazala je, da je ona inače dijabetičar i najčešće u kući i da ima problema sa vidom zbog čega koristi naočale. Imala je saznanja da se odvijaju radovi kod tuženih, ali nije posebno provjeravala niti se približavala mjestu gdje je sporni betonski zid, a kako joj je suprug odnosno tužitelj po naravi nagao, te se još u vrijeme kada je mjernik sprejom pošpricao mjesto gdje bi trebala ići međa između nekretnina stranaka suprug sa istime nije slagao, jer je smatrao da se  ulazi u njihovo, ona nije htjela da on odlazi do mjesta gdje se odvijaju radovi i zagleda. Svjedokinja M. T. izjavila je, da je dana 10. kolovoza 2019. godine došla u posjetu tužitelju kao djedu, te baki i tada je primijetila da postoji sazidan betonski zid kojega još u vrijeme kada je bila prethodno u posjeti,  u lipnju mjesecu  2019. godine, nije bilo. Tada 10. kolovoza 2019. godine kada je došla u posjetu upitala je baku i djeda znaju li oni za betonski zid, no oni su odgovorili da su vidjeli da se odvijaju nekakvi radovi, ali da nisu primijetili da bi bio sazidan neki zid i tada su svo troje zajedno otišli pogledati taj betonski zid, jer se isti ne vidi odmah iz kuće tužitelja, već se mora izaći iz kuće, proći dijelom dvorišta i tek iza jedne živice sazidan je taj zid koji ne prelazi visinom tu živicu. Navedena svjedokinja je izjavila da djedu i baki u održavanju dvorišta pomaže njezin ujak ili ona, a travu u dvorištu kosi njezin ujak Z. V..

Iz iskaza II tuženika Ž. B. proizlazi, da je predmetni betonski zid zidan u vremenu od 15. do 20. srpnja 2020. godine, a sporni betonski zid predstavlja temelj za stavljanje ograde. Iz iskaza tuženika proizlazi, da su tužitelj i njegova supruga imali saznanja da su započeti radovi na izradi spornog betonskog zida, jer su im tijekom tih radova svakodnevno vikali da ih ne smiju raditi, a jednom prilikom kada su majstori radili na betonskom zidu dok njega nije bilo, po povratku je zatekao majstore da stoje s radovima, a oni su mu rekli da im je došao susjed i rekao da ne smiju dalje raditi. II tuženik je i iskazao da su mu tužitelj i njegova supruga rekli u vrijeme kada je betonski zid već bio sazidan, a na zidiću još bili šalunzi, a to je bilo još negdje u 7. mjesecu, da će on sve to morati srušiti.

 

              II tužena H. B. na ročištu održanom 12. listopada 2020. godine (list 82) iskazala je, da je sporni betonski zidić rađen u prvoj polovici 7. mjeseca 2019. godine, u sklopu obavljanja drugih građevinskih radova, a radovi na samom zidiću završeni su negdje do 15. srpnja 2019. godine. Za vrijeme dok su trajali svi radovi, susjedi V. su komunicirali svakodnevno sa njihovim radnicima, te su čak u jednom danu bili obustavljeni i radovi upravo na predmetnom betonskom zidiću, jer su se tužitelj i njegova supruga pobunili da će zvali inspekciju.

 

              Cijeneći iskaze saslušanog tužitelja, te iskaz svjedokinje M. T. i R. V., sud ne nalazi u istima proturječje. Predmetni sporni betonski zidić ne može se vidjeti iz kuće tužitelja, niti iz dijela dvorišta kada se izađe iz same kuće tužitelja već tek kada se iz dvorišta krene prema izlasku na glavnu prometnicu, što je utvrđeno prilikom očevida na licu mjesta koji je održan tijekom ožujka 2020. godine, te je isto i konstatirano na zapisniku, a o istome su iskazali tužitelj, svjedokinja R. V. i svjedokinja M. T.. Stoga u tom dijelu sud poklanja vjeru njihovim iskazima, kao i u dijelu da su svo troje dana 10. kolovoza 2019. godine otišli do spornog betonskog zidića, istoga pogledati. Međutim, sud nije poklonio vjeru dijelu iskaza tužitelja da je isti tek na dan 10. kolovoza 2020. godine saznao za predmetni čin smetanja posjeda i počinitelja.

Naime, iz iskaza tuženih proizlazi, da je predmetni betonski zidić nastao u srpnju mjesecu 2019. godine, odnosno radovi na istome su dovršeni do 20. srpnja 2019. godine prema iskazu II tuženika Ž. B., a otprilike do 15. srpnja 2019. godine prema iskazu I tužene H. B.. Iz iskaza II tuženika Ž. B. proizlazi da su tužitelj i njegova supruga u vrijeme kada je već betonski zidić bio sazidan, ali na njemu još bili šalunzi, vidjeli predmetni zidić jer su mu rekli da će on sve to morati srušiti. Tužitelj V. V. je na ročištu od 27. studenog 2019. godine izjavio, da je on vidio šalunge koje su tuženici postavili za izgradnju betonskog zida, time što je to doduše vidio u 8. mjesecu i nije se mogao prisjetiti točnog datuma. Neovisno o tome je li tužitelj vidio šalunge na betonskom zidiću u 7. ili 8. mjesecu 2019. godine, isto je svakako moralo biti prije 10. kolovoza 2019. godine, jer su na taj dan on, supruga mu i unuka M. T. išli pogledati betonski zidić, a prema njihovim iskazima nije utvrđeno, da bi tada na betonskom zidiću postojali još uvijek šalunzi. Opće poznato je da se šalunzi stavljaju u vrijeme zidanja, a naknadno kada je sve dovršeno, skidaju. Obzirom na navedeno, tužitelj je nedvojbeno imao saznanja za nastali predmetni čin smetanja i počinitelje prije 10. kolovoza 2019. godine, pa je stoga predmetna tužba koja je podnesena 09. rujna 2019. godine (30-ti dan računajući od 10. kolovoza 2019. godine) nepravovremena, odnosno podnesena je po proteku roka od 30 dana od dana saznanja za čin smetanja posjeda i njegova počinitelja.

              Imajući u vidu sve naprijed utvrđeno, sud je tužbu tužitelja odbacio kao nepravovremenu.

                Budući tužitelj nije uspio u predmetnoj parnici, a tuženici su zatražili naknadu parničnog troška, tužitelj im je dužan iste naknaditi temeljem članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. Zakona o parničnom postupku. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika opravdani parnični trošak tuženih čine nagrade njihovim punomoćnicima odvjetnicima i to jednokratna nagrada punomoćniku I tuženika koja zajedno s PDV-om iznosi 2.500,00 kn, te jednokratna nagrada punomoćniku II tuženika koja zajedno s PDV-om iznosi 2.500,00 kn.

 

              Obzirom na sve naprijed izloženo, riješeno je kao u izreci.

 

U Daruvaru, 17. prosinca 2020. godine

 

                                                                                                                   S U T K I N J A:

 

Dajana Gabud Jandoš 

                                                                                                 

                                                       

P O U K A : Protiv ovoga rješenja  nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka otpravka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno u  tri primjerka.

 

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. Zajednički odvjetnički ured J. D., P. M., N. P., B. D. i A. M. iz G.
2. Odvjetnica M. L., D.
3. Odvjetnik D. B., D.