Poslovni broj Gž-983/2019-4

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-983/2019-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Josipa Frajlića, predsjednika vijeća, te dr. sc. Sanje Zagrajski sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Marijane Žigić, članice vijeća, u građanskoj pravnoj stvari tužitelja I. G. d.o.o., Z., OIB ... i II.  G., s.r.o. broj registra: 42340187, registrirano pri pokrajinskom sudu u B., OIB ..., sa sjedištem u ..., Č.R., oboje zastupani po punomoćnici Š.Č., odvjetnici u Z. (u daljnjem tekstu: tužitelji), protiv tuženika D.M., glavnog urednika portala ..., V.l. d.d. Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik H.L., odvjetniku u Z., radi: naknade štete i ispravka informacije, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u N.Z. poslovni broj Pn-22/2018-14 od 31. siječnja 2019., koja je ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pn-22/2018-19 od 2. studenog 2020., u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2020.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

 

              I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u N.Z. poslovni broj Pn-22/2018-14 od 31. siječnja 2019.

 

              II. Zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu, odbija se kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

              "I/ Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

              "Nalaže se tuženiku da u prvom slijedećem internetskom izdanju V.l. na web stranici ... objavi ispravak netočnih informacija objavljenih na štetu tužitelja, u internetskom izdanju V.l. od dana 10. veljače 2017. godine u članku novinarke J.R.Š. pod naslovom "Novo na policama – krastavci iz Vijetnama" u cjelini pod naslovom "Salate i brokule možete uzeti tri – Nestašica je…", na isti ili istovrijedan način na koji je bila objavljena informacija na koji se ispravak odnosi, a koji ispravak glasi:

"Informacije koje smo objavili u našem članku od dana 10. veljače 2017. godine novinarke J.R.Š. pod naslovom "Novo na pilicama – krastavci iz Vijetnama" ne odnose se na kisele krastavce branda Giana koji se spominje u uvodnoj rečenici navedenog teksta. Giana krastavci proizvode se od svježih krastavaca koji se pohranjuju u staklenke u kojima se i uvoze u Republiku Hrvatsku, a sve kako bi se osigurala prepoznatljiva kvaliteta istih i zadovoljstvo kupaca. Giana krastavci nisu konzervirani u kalijevom metabisulfatu, te se proizvode od svježih krastavaca na način da se osigura kvaliteta proizvod krajnjim potrošačima."

 

II/ Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 6.875,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. siječnja 2019..g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

 

              Ovu presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobijaju tužitelji zbog razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, a tuženika obveže na plaćanje troškova postupka tužitelju, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, s tim da potražuje trošak za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu. U žalbi u bitnome navode da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer da ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da je nejasna i nerazumljiva, te da postoji proturječnost onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima svjedoka danim u postupku, sa dokumentacijom koja prileži u spisu. Nadalje navode da sud prvog stupnja nije pravilno ocijenio provedene dokaze, te da je izveo pogrešne zaključke i konačno da je pogrešno postupio kad je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Nadalje navodi da je odredbom čl. 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda („Narodne novine”, Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10., u daljnjem tekstu: EKLJP) uređeno pravo slobodne izražavanja, te da to pravo obuhvaća dužnosti i odgovornosti, te je podvrgnuto formalnostima, uvjetima i ograničenjima ili kaznama propisanih zakonom, između ostalog radi zaštite ugleda i prava drugih.

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tužitelja, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tuženika za ispravak netočne informacije objavljene na štetu tužitelja, u internetskom izdanju V.l. od 10. veljače 2017. u članku novinarke J.R.Š. pod naslovom "Novo na policama – krastavci iz Vijetnama" u cjelini pod naslovom "Salate i brokule možete uzeti tri – Nestašica je…", na isti ili istovrijedan način na koji je bila objavljena informacija na koji se ispravak odnosi.

 

              Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev kao neosnovan uz obrazloženje da tužitelji nisu osporili da su uvoznici kiselih krastavaca iz Vijetnama kao gotovih proizvoda u staklenkama, te da se na deklaracijama proizvoda navodi da proizvedeni u Vijetnamu, a da je novinarka J.R.Š. koja je autorica spornog članka, zatražila podatke o uvozu od Hrvatske gospodarske komore i da je dobivene podatke navela u spornom članku, s tim da je prenijela i informacije koje je dobila od tvrtke "..." koja prerađuje isključivo svježe krastavce, te tvrde da se razlika vidi u kvaliteti, s tim da u želji za većom zaradom pojedini veletrgovci i retaileri odlučuju se za poluprerađevine, najčešće iz Indije i Vijetnama, koje u Republiku Hrvatsku stižu u bačvama, konzerviraju se s kalijevim metabisulfatom, a da sami kupci vjerojatno nisu svjesni što jedu. Sud prvog stupnja zaključio je i to da prijenosom navedenih informacija i tvrdnji, navedenih izvora informacija (Hrvatska gospodarska komora i tvrtka "...") autorica ničim nije sugerirala da se isto odnosi na tvrtke tužitelja.

 

              Sud prvog stupnja zaključio je da informacija koja se odnosi izravno na tužitelje, glasi: "No čuda li, kiseli krastavci Gjene koje smo našli u jednom zagrebačkom Plus Marketu su Vijetnamski.", ali da se mora imati u vidu i cjelokupno objavljeni tekst kojim ima naslov "Salate i brokule možete uzeti tri. Nestašica je…", te podnaslovi "Milijunske štete", "Grijani plastenik neisplativ" i "Novo na policama – krastavci iz Vijetnama". Nadalje, sud prvog stupnja zaključio je da je članak nastao kao posljedica vremenskih neprilika koje su u Europi utjecale na količine proizvedenog voća i povrća, zbog čega je cijena tih proizvoda porasla, što je utjecalo i na količinu prerađevina. U članku se navodi i to da je "..." najveći regionalni otkupljivač povrća, kao i komentar D.M. koji je član Uprave te tvrtke. a koji je usporedio klimatske predispozicije Republike Hrvatske u odnosu na Španjolsku, koja zbog svojih klimatskih prilika te strukture proizvoda koje uzgajaju, ima intenzivnu proizvodnju čitave godine, a to se odnosi na proizvodnju u plastenicima.

 

              Sud prvog stupnja analizirao je sadržaj cjelokupnog članka, te je kao kriterij uzeo prosječnog čitatelja i pažnju takvog prosječnog čitatelja, te zaključio da se u spornom članku tužitelje ne proziva za navodne poluprerađevine koje se konzerviraju sa kalijevim metabisulfatom.

 

              Nadalje, sud prvog stupnja pravilno je zaključio da se tvrtka "..." koja je konkurent tužitelja, bavi prerađivanjem i proizvodnjom, dok se tvrtke tužitelja bave prodajom gotovih proizvoda, s tim da je novinarka koja je autorica članka postupala u dobroj vjeri i da se prvenstveno bavila temom stakleničke proizvodnje, klimatskim uvjetima u kojima je redovni prinos voća i povrća znatno niži od prosječnog, a što je konkretno bio slučaj u vrijeme kada je članak objavljen. Autorica članka je ukazala na probleme koji su uzrokovali nestašicu voća i povrća i potrebu da se ti proizvodi uvoze iz dalekih zemalja odnosno Vijetnama, te da prema podacima Hrvatske gospodarske komore, vrijednost uvezenih  proizvoda u 2016. godini iznosi 51.000,00 EUR-a.

 

              Odredbom čl. 40. st. 1. Zakona o medijima („Narodne novine“ broj  59/04., 84/11. i 81/13., u daljnjem tekstu: ZM) propisano je da svatko ima pravo od glavnog urednika zahtijevati da bez naknade objavi ispravak objavljene informacije kojom su bila povrijeđena njegova prava ili interesi.

 

              Nadalje, odredbom čl. 48. st. 3. ZM-a propisano je da u sporovima radi objave ispravka da će sud odbiti tužbeni zahtjev ako utvrdi da nije povrijeđeno pravo ili interes tužitelja ili je utvrđeno da postoji kakva druga okolnost zbog koje prema zakonu ne postoji obveza objave ispravka.

 

Teret dokaza odlučnih činjenica iz odredbe čl. 40. st. 1. ZM-a, da je objavom informacije povrijeđeno neko pravo ili interes osobe koja traži ispravak, je na tužitelju, što znači da su tužitelji bili dužni već u tužbi, a najkasnije na ročištu na kojem je zaključen prethodni postupak, iznijeti činjenice iz kojih proizlazi koje je to njihovo pravo ili interes povrijeđeno objavom informacije čiji ispravak zahtijevaju, obrazložiti u čemu se ogleda ta povreda, te na koji način se manifestirala, i naravno, za te tvrdnje predložiti konkretne dokaze, a iz spisa proizlazi da tužitelji to nisu učinili.

 

Za prihvaćanje tužbenog zahtjeva za ispravak informacije nije dostatna ocjena suda da li je neka konkretna informacija po svojoj prirodi takva da je mogla povrijediti neko pravo ili interes onog tko traži njen ispravak, već je osoba koja zahtijeva ispravak objavljene informacije, dužna dokazati  konkretnu povredu nekog svog prava ili interesa.

 

Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da tužitelji u tužbi a niti tijekom postupka nisu ništa naveli o tome koje njihovo pravo ili interes (da su pretrpjeli neimovinsku štetu – zbog povreda prava na ugled, na dobar glas, na ime ili tvrtku, ili da su uslijed objave informacije pretrpjeli imovinsku štetu) im je povrijeđen objavom navedene informacije, kao i na koji način se ta povreda prava ili interes manifestirao, niti su na te okolnosti predložili izvođenje bilo kakvog dokaza. Iskaz zakonskog zastupnika I. tužitelja G. d.o.o. Z. koji je govorio o navodnim pozivima poslovnih partnera u vezi krastavaca nije dostatan dokaz niti ukazuje na povredu prava ili interesa, a osim toga, navedeni svjedok je izjavio da nije došlo do povlačenja staklenki krastavaca iz prodaje, ali da je došlo do manjeg pada prodaje, ali ti navodi nisu potkrijepljeni drugim dokazima.

 

Osim toga, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da je zahtjev za objavu ispravka informacije upućen glavnom uredniku prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, nerazmjerno dugačak u odnosu na sadržaj sporne informacije, a da u svakom slučaju u konkretnom slučaju nije riječ o neistinitim, uvredljivim ili klevetničkim navodima, pa je stoga je, suprotno žalbenim navodima tužitelja, sud prvog stupnja pravilno odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

              Glede pozivanja tužitelja na odredbu čl. 10. Konvencije, treba reći da u rješavanju sporova proizašlih iz ostvarivanja prava na slobodu izražavanja putem novinara, novina i drugih medija da informiraju javnost o pitanjima i problemima od općeg i javnog interesa te o djelovanju javne vlasti, u njihovom ograničavanju, uvijek je potrebno provesti testove opravdanosti (vaganje) s ciljem određivanja kojem od interesa dati prednost.

 

              Pravu na slobodu izražavanja iz čl. 10. EKLJP suprotstavljeno je pravo iz čl. 8. EKLJP, kojim je propisano da svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja, te da se javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je to u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite i prava sloboda drugih.

 

              Normativni okvir čini Ustav Republike Hrvatske („Narodne novine” broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 05/14., u daljnjem tekstu: Ustav RH) koji u čl. 35. svakom jamči štovanje i pravnu zaštitu njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti. U čl. 38. st. 1. Ustava RH jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli.

 

              ZM u čl. 3. st. 1. jamči slobodu izražavanja i slobodu medija, a u čl. 7. st. 1. propisuje da svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti. U odredbi čl. 21. ZM propisuje odgovornost nakladnika za štetu nastalu objavom informacije u mediju, dok u st. 3. propisuje da se na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju propisi o obveznim odnosima, osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

 

              I konačno, normativni okvir čini i Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 35/05.,  41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., u daljnjem tekstu: ZOO) propisuje pretpostavke za odštetnu odgovornost štetnika.

 

              U svakom konkretnom slučaju potrebno je, a vezano uz strukturu razmatranja suprotstavljenih prava, utvrditi potpada li određeni oblik izražavanja pod zaštitu iz čl. 10. EKLJP. Tu svakako spadaju zaštićeni oblici izražavanja u vidu iznošenja informacija u medijima i novinarsko izražavanje.

 

              Zatim je potrebno ocijeniti postoji li „zadiranje“ u zaštićeno konvencijsko pravo pri čemu je zadiranje svako miješanje, ograničenje ili ometanje ostvarivanja konvencijskog prava od strane javne vlasti. Uobičajeni oblici zadiranja: naknada štete, zabrana distribucije publikacija, privremena mjera u građanskom postupku, pretraga doma i ureda novinara, nalog za oduzimanje publikacije, naknada štete i nalog za objavu članka, naknada štete i nalog za objavu presude, nalog za ispravak publikacije i naknada štete.

 

              Pri tome je važno utvrditi je li zadiranje odnosno ograničavanje prava predviđeno zakonom, je li zakon određene kvalitete, odnosno je li dostupan i predvidljiv. Potom je važno utvrditi ima li ograničenje legitiman cilj. Legitiman cilj koji se želi postići miješanjem je strogo određen čl.10. st. 2. odnosno čl. 8. st. 2. EKLJP.

 

              Ovaj sud je, a budući da to nije učinio sud prvog stupnja proveo test opravdanosti (razmjernosti) i utvrdio da nije došlo do povrede članka 10. EKLJP, jer je sud prvog stupnja u rješavanju sukoba između suprotstavljenih interesa (prava na slobodno izražavanje i prava na čast i ugled i zaštitu tvrtke) primjenjivao mjerodavne odredbe domaćeg prava, a razmotrio je i relevantne aspekte predmeta.

 

              Sporni članak se odnosi na informiranje javnosti o nestašicama određenih vrste voća i povrća u pojedinim zemljama Europe, uvozu određenih vrsta proizvoda U Republiku Hrvatsku (između ostalih i prerađevina povrća i ukiseljenih krastavaca) prema podacima Hrvatske gospodarske komore i informacijama koje je novinarka dobila od tvrtke "..." o tome da se u želji za većom zaradom pojedini veletrgovci i retaileri odlučuju se za poluprerađevine, najčešće iz Indije i Vijetnama, koje u Republiku Hrvatsku stižu u bačvama, konzerviraju se s kalijevim metabisulfatom, a da sami kupci vjerojatno nisu svjesni što jedu. Osim toga, sagledan u cjelini sporni članak bavi se i temom stakleničke proizvodnje, klimatskim uvjetima u kojima je redovni prinos voća i povrća znatno niži od prosječnog, a što je konkretno bio slučaj u vrijeme kada je članak objavljen. Autorica članka ukazala je na probleme koji su uzrokovali nestašicu voća i povrća i potrebu da se ti proizvodi uvoze iz dalekih zemalja odnosno Vijetnama, te da prema podacima Hrvatske gospodarske komore, vrijednost uvezenih  proizvoda u 2016. godini iznosi 51.000,00 EUR-a.

 

              Svi izneseni podatci u spornom članku su provjerljivi, jer se navode izvori informacija (Hrvatska gospodarska komora i tvrtka "..."), iznesene su činjenice, a zaključak novinarke da kupci vjerojatno nisu svjesni što jedu, je vrijednosni sud.

 

              Objavom spornog članka nije došlo do povrede prava i interesa tužitelja, a niti su tužitelji konkretizirali navodne povrede iz čl. 8. EKLJP, tako da je sud prvog stupnja pravilno odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, jer u vezi s informacijama u objavljenom članku prevladava opravdani javni interes nad zaštitom privatnosti tužitelja. Javnost ima pravo biti objektivno informirana o kvaliteti proizvoda koji se stavljaju na tržište, zemljama porijekla određenih proizvoda i korištenju određenih sredstava u proizvodnji pojedinih proizvoda. 

 

              Tužbeni zahtjev za objavu ispravka informacije nije osnovan, što je sud prvog stupnja pravilno zaključio i valjano obrazložio, jer objavom spornog članka nije došlo do povrede čl. 8. EKLJP, a niti do povrede čl. 10. EKLJP, jer prijenosom navedenih informacija i tvrdnji od navedenih izvora informacija (Hrvatska gospodarska komora i tvrtka "...") autorica ničim nije sugerirala da se isto odnosi na tvrtke tužitelja, a postupala je u dobroj vjeri.

 

              Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, te valjano utemeljena na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., u daljnjem tekstu: Tarifa).

 

Zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu, odbijen je kao neosnovan, jer sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a).

 

              Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbi čl. 166. st. 1. ZPP-a i čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

Osijek, 17. prosinca 2020.

 

                                                                                                  Predsjednik vijeća

                                                                                                  Josip Frajlić, v.r.