1              Poslovni broj: Gž-1365/2020-2

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Gorana Milakovića kao predsjednika vijeća, sutkinje Nade Sambol kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Dobrile Ćuruvija kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Š. B. iz P., , OIB: …, zastupan po punomoćniku Z. V., odvjetniku iz B., protiv tuženice O. P., OIB: …, radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na moru, broj P-2493/2018-11 od 1. rujna 2020., u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Uvažava se žalba tužitelja, preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na moru, broj P-2493/2018-11 od 1. rujna 2020. u toč. I. izreke i sudi:

 

„Utvrđuje se da je tužitelj Š. B. stekao pravo vlasništva na čestici čest.zem. 415/52 k.o. P. u površini od 952 m2 za cijelo, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelj to svoje pravo upiše u zemljišne knjige nadležnog suda na svoje ime za cijelo uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

Presudom Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na moru, broj P-2493/2018-11 od 1. rujna 2020. presuđeno je tako da izreka glasi:

 

„p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a koji glasi:

 

''Utvrđuje se da je tužitelj Š. B. (OIB: …), stekao pravo vlasništva na čest. zem. 415/52 k.o. P., u površini od 952 m2, za cijelo, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelj to svoje pravo upiše u zemljišne knjige nadležnog suda na svoje ime, za cijelo, uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika, sve to u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti ove presude.''

 

II. Odbija se eventualni tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a koji glasi:

 

''Utvrđuje se da je tužitelj Š. B. (OIB: …), stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na čest. zem. 415/52 k.o. P., u površini od 952 m2, za cijelo, što je tuženik dužan priznati i tužitelju izdati ispravu podobnu za zemljišnoknjižni prijenos navedene nekretnine u vlasništvo tužitelja, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda po njenoj pravomoćnosti, a sve to u roku od 15 (petnaest) dana.“

 

Protiv presude žalbu je podnio tužitelj zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, predlaže uvažiti žalbu, preinačiti presudu, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba je osnovana.

 

Ispitujući presudu utvrđeno je da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) na koje primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Osnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Predmet ove parnice je tužbeni zahtjev, radi utvrđenja da je tužitelj vlasnik čk.br. 415/52 k.o. P. površine 952 m2, a tužbeni zahtjev temelji na činjenici, da mu je građevinsko zemljište dodjeljeno radi izgradnje obiteljske stambene zgrade i da je platio naknadu za zemljište.

Prvostupanjski sud je ocjenom izvedenih dokaza utvrdio činjenično stanje:

 

-da je Skupština općine B. rješenjem od 1. travnja 1988., broj: UP/I-01/1-65/1-1988 dala tužitelju na korištenje građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu oznake čest. 415/52 k.o. P. u površini od 952 m2 radi izgradnje obiteljske stambene zgrade uz iznos naknade od 380.800,00 dinara unutar kojeg iznosa je iznos naknade za troškove pripreme zemljišta od 142.800,00 dinara, a po pravomoćnosti rješenja da će se sklopiti ugovor o međusobnim pravima i obvezama, koji ugovor je pripremljen, ali nikada nije potpisan,

 

-da je tužitelj navedeno zemljište platio u iznosu od 238.000.00 dinara 14. travnja 1988.,

 

-da je predmetna nekretnina upisana u zk. ul. 271 k.o. P. kao općenarodna imovina s organom upravljanja Narodnog odbora gradske općine u B.,

 

 

-da se prema uvjerenju od 18. ožujka 2020. ista nekretnina na dan 16. listopada 1990. i 24. srpnja 1991. nalazila unutar granica građevinskog područja Općine B.,

 

-da prema uvjerenju Hrvatskih šuma od 4. veljače 2013. sporna nekretnina nije bila obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem benkovačkog užeg područja krša za razdoblje od 1982-1991.

 

Prvostupanjski sud je prihvatio iskaze svjedoka K. Z. i M. P. prema kojima je Općina B. predmetno zemljište dodijelila tužitelju, radi izgradnje kuće, da je tužitelj Općini platio naknadu za zemljište, da je u posjedu nekretnine od 1988. kada je dovezao materijal za gradnju, ali kuću nije izgradio, zbog početka Domovinskog rata.

 

Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev, jer tužitelj nije izgradio objekt pa zemljište nije bilo privedeno namjeni, pa je tužiteljevo pravo korištenja prestalo po sili zakona stupanjem na snagu čl. 4.a st. 1. Zakona o građevinskom zemljištu („Narodne novine“, broj 54/80, 42/86, 41/88, 16/90, 53/90, 44/92, 91/96, dalje u tekstu: ZGZ) 22. prosinca 1990. Budući je prestalo pravo korištenja tužitelju po sili zakona prije 1. siječnja 1997. stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP), zaključak je prvostupanjskog suda, da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 361. ZVDSP-a za pretvaranje prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta u pravo vlasništva i odbio je tužbeni zahtjev.

 

Kako je predmet spora nekretnina koja je bila u društvenom vlasništvu kao neizgrađeno građevinsko zemljište, za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja valja primijeniti odredbu čl. 365. st. 4. ZVDSP-a koje propisuje upis vlasništva u koje se pretvorilo pravo korištenja građevinskog zemljišta.

 

Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev odbio, jer tužitelj nije sklopio ugovor o međusobnim pravima i obvezama u skladu s uvjetima utvrđenim u rješenju o dodjeli zemljišta na korištenje prema čl. 44. ZGZ-a, a da je pravo korištenja i bilo stečeno isto je prestalo primjenom odredbe čl. 46. ZGZ-a.

 

Prema odredbi čl. 365. st. 3. ZVDSP-a u korist osobe koja u zemljišnim knjigama nije upisana kao nositelj prava korištenja neizgrađenoga građevinskog zemljišta dopustit će zemljišnoknjižni sud brisanje društvenoga vlasništva te će upisati njezino pravo vlasništva, na temelju rješenja o davanju na korištenje građevinskoga zemljišta, rješenja o oduzimanju zemljišta iz posjeda prijašnjih vlasnika ili korisnika i davanju njoj na korištenje (rješenja o proviziji deposidacije u njezinu korist) te ugovora o međusobnim pravima i obvezama sklopljenim u skladu s uvjetima utvrđenim u rješenju o davanju na korištenje građevinskog zemljišta, a prema st. 4. istog čl. u korist osobe koja u zemljišnim knjigama nije upisana kao nositelj prava korištenja neizgrađenoga građevinskoga zemljišta, a ne može predočiti isprave navedene u st. 3. ovoga čl., zemljišnoknjižni sud dopustiti će upis prava vlasništva na temelju odluke suda, pošto ona dokaže da je imala to pravo korištenja stečenog na valjanom pravnom temelju i na propisani način.

 

 

Prema odredbi čl. 46. st. 1. ZGZ-a Skupština Općina B. bila je ovlaštena donijeti rješenje kojim će utvrditi da je prestalo pravo korištenja građevinskog zemljišta i da je korisnik dužan predati u posjed Općini, ako nije u određenom roku izgradio objekt i na njemu izdao znatnije radove u odnosu na prirodu objekta, koji je bio dužan izgraditi na tom zemljištu.

 

Prema pravnom shvaćanju ovog suda rješenje koje je bila ovlaštena donijeti Skupština Općine ima konstitutivni značaj i dodjeljeno pravo korištenja prestaje tek njegovim donošenjem.

 

Skupština Općine B. nikada nije donijela rješenje da je tužitelju prestalo pravo korištenja građevinskog zemljišta, pa pravo korištenja što je tužitelj stekao na neizgrađenom građevinskom zemljištu nije prestalo.

 

Kraj nesporne činjenice da je Općina B. donijela rješenje o dodjeli građevinskog zemljišta na korištenje tužitelju, da je građevinsko zemljište predano u posjed tužitelju koji je na isto dovezao građevinski materijal, da je tužitelj u posjedu zemljišta, da Općina nije nikada donijela rješenje o prestanku prava korištenja građevinskog zemljišta, tužitelj je neovisno o neupisanom pravu korištenja u zemljišne knjige a upis u zemljišne knjige nije bio pretpostavka za stjecanje tog prava stekao pravo korištenja predmetne nekretnine odlukom skupštine Općine B. od 1. travnja 1998. kojom mu je zemljište dodjeljeno na korištenje, koje predstavlja pravni temelj stjecanja i temeljem kojeg je tužitelj stupio u posjed tih nekretnina, a kako to pravo nije prestalo, tužitelj je stekao pravo vlasništva nekretnine prema odredbama čl. 365. ZVDSP-a.

 

Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev, pa je primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a uvažena žalba tužitelja i preinačena prvostupanjska presuda.

 

Prema odredbi čl. 365. st. 6. ZVDSP-a tko tvrdi da je pravo korištenja na neizgrađenom građevinskom zemljištu, odnosno prvenstveno pravo korištenja toga zemljišta u međuvremenu izvanknjižno prestalo, treba to dokazati pred sudom da bi se na temelju sudske odluke izbrisalo to pravo, odnosno pravo vlasništva u koje se ono pretvorilo.

Bjelovar, 17. prosinca 2020.