Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
- 1 - Kžm 41/2020-4
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice–specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu prema maloljetnom L. B., zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15-ispravak i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 25. rujna 2020. broj Kvm-17/2020-5, u sjednici održanoj 17. prosinca 2020.,
r i j e š i o j e:
Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 99. st. 1. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19. - dalje: ZSM), prema mlt. L. B. obustavljeno je izvršenje odgojne mjere - posebne obveze da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili u poslove komunalnog ili ekološkog značenja te posebne obveze, da se uz suglasnost maloljetnikovog zakonskog zastupnika, podvrgne stručnom medicinskom postupku ili postupku odvikavanja od droge ili drugih ovisnosti. Navedene odgojne mjere izrečene su maloljetniku pravomoćnim rješenjem Županijskog suda u Osijeku Km-2/2018 od 16. siječnja 2019.
Protiv tog rješenja žali se državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (čl. 468. st. 1. toč. 3. ZKP/08), s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Sukladno čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba nije osnovana.
U žalbi se tvrdi da je pobijano rješenje trebalo donijeti vijeće suda za mladež koji je u prvom stupnju donio rješenje o odgojnoj mjeri, a ne izvanraspravno vijeće. Također, tvrdi se da je, sukladno čl. 99. st. 3. ZSM-a, na sjednici vijeća, prije donošenja odluke, trebalo ispitati maloljetnika, roditelja ili skrbnika maloljetnika, što je u konkretnom slučaju propušteno učiniti. Kako se radi o osobama čija je nazočnost i ispitivanje po zakonu obavezno, to je ostvarena uvodno citirana bitna povreda odredaba kaznenog postupka.
Uvidom u stanje spisa proizlazi da su obje odgojne mjere – posebne obveze u potpunosti izvršene, kako proizlazi iz izvješća Centra za socijalnu skrb Đ. od 23. svibnja i 3. kolovoza 2020. Tu činjenicu ne osporava niti državni odvjetnik u žalbi.
Kod takvog stanja stvari, pogrešno je stajalište državnog odvjetnika da je prvostupanjski sud trebao održati sjednicu vijeća sukladno čl. 99. st. 3. ZSM-a. Naime, ta odredba primjenjuje se u slučaju dok je provođenje odgojne mjere u tijeku pa se, sukladno čl. 99. st. 1. ZSM-a, ispituju uvjeti za njezinu obustavu ili zamjenu drugom odgojnom mjerom. S obzirom da su odgojne mjere - posebne obveze u potpunosti izvršene, nije bilo potrebe donositi pobijano rješenje niti održati sjednicu kakvu ima u vidu odredba čl. 99. st. 3. ZSM-a.
Pri tome, povreda čl. 99. st. 3. ZSM-a, može imati značaj relativno bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08, ako bi ista bila od utjecaja na odluku. Stoga je promašeno isticanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 3. ZKP/08 koja se primjenjuje na postupak održavanje rasprave, dakle, fazu kontradiktornog i meritornog odlučivanja o optužbi za kazneno djelo, o čemu se ovdje očito ne radi.
Također, iako se to u žalbi tek sporedno ističe, vijeće za mladež suda prvog stupnja bilo je pravilno sastavljeno. Naime, o preispitivanju odgojne mjere izrečene pravomoćnom sudskom odlukom u smislu čl. 99. st. 1. ZSM-a, nadležno je odlučivati izvanraspravno vijeće suda za mladež koji je u prvom stupnju donio rješenje o odgojnoj mjeri, a ne raspravno vijeće toga suda, koje više nije u zasjedanju.
Kako time navodi žalbe državnog odvjetnika nisu osnovani, a ispitivanjem pobijanog rješenja nisu nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud, u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, temeljem čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučiti kao u izreci.
Ranko Marijan, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.