Baza je ažurirana 14.02.2026. zaključno sa NN 136/25 EU 2024/2679
- 1 - III Kr 84/2020-5
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog Z. Š., zbog kaznenog djela iz članka 314. stavaka 1. i 2. u vezi članka 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak, dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 31. siječnja 2018. broj K-1344/2017-65 i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 17. srpnja 2018. broj Kž-64/2018-7, u sjednici održanoj 17. prosinca 2020.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se zahtjev osuđenog Z. Š. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.
Obrazloženje
Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 31. siječnja 2018. broj K-1344/2017-65 i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 17. srpnja 2018. broj Kž-64/2018-7, osuđen je Z. Š. zbog kaznenog djela prisile prema službenoj osobi u pokušaju iz članka 314. stavaka 1. i 2. u vezi članka 34. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.
Osuđenik je osobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog „povrede kaznenog zakona jer ima okolnosti koje isključuju krivnju“, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da ukine odluke prvostupanjskog i višeg suda te predmet vrati na ponovno suđenje.
Na temelju članka 517. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske odgovorio je na zahtjev osuđenika koji je dostavljen osuđeniku na znanje.
Zahtjev nije osnovan.
U zahtjevu osuđenik reproducira glavninu razloga žalbe podnesene protiv prvostupanjske presude, ponavljajući da je ista, po njegovom mišljenju, utemeljena isključivo na iskazu oštećenog policijskog službenika. Nadalje, opetovano zahtjevom ističe manjkavost provedenog dokaznog postupka koju osuđenik vidi u činjenici da nije pribavljen navodno postojeći video nadzor ulice gdje se događaj odvio, zbog čega smatra da je zaključak prvostupanjskog, ali i žalbenog suda, o činjenici da je on tempore criminis znao i bio svjestan da se radi o policijskom službeniku, donesen bez ijednog materijalnog dokaza. Zbog izloženog, smatra da je na njegovu štetu povrijeđen kazneni zakon jer postoje okolnosti koje isključuju njegovu krivnju.
Izloženim navodima, osuđeni Z. Š. osporava dokazanost kaznenog djela te postojanje namjere na učin istog i, pri tome, polemizira s ocjenom vjerodostojnosti u postupku provedenih dokaza. Time, ustvari, pobija činjenična utvrđenja sudova te, mimo zakonom predviđenih uvjeta, traži preispitivanje činjeničnog stanja u trećem stupnju, što nije dopušteno. Naime, iz tih se razloga ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnijeti, budući da pobijanje činjenica utvrđenih u pravomoćnoj presudi, a što svakako predstavlja i ocjena okolnosti vezanih uz postojanje svijesti i znanja o svim konstitutivnim elementima kaznenog djela, ne može biti predmetom odlučivanja povodom ovog izvanrednog pravnog lijeka, kako to proizlazi iz taksativno navedenih razloga u članku 517. stavku 1. ZKP/08.
S obzirom na to da je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude u suštini podnesen iz razloga zbog kojih se po zakonu ne može podnijeti, na temelju članka 519. u vezi članka 512. ZKP/08., trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 17. prosinca 2020.
Ranko Marijan, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.