- 1 -              I Kž-Us 111/2020-4

Broj: I Kž-Us 111/2020-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice–specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog F. K., zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 3. u vezi članka 326. stavka 1. i članka 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/16., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog F. K., podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 5. listopada 2020. broj Kov-Us-46/2020., u sjednici održanoj 17. prosinca 2020.,

p r e s u d i o   j e:

Žalba optuženog F. K. odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom, na temelju sporazuma stranaka, proglašen je krivim optuženi F. K., zbog učina jednog produljenog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 3. u svezi članka 326. stavka 1. i članka 52. KZ/11., opisanog u izreci pobijane presude te je, na temelju citiranih propisa, uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne iz članka 48. stavka 3. u vezi članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci, koja je, na temelju članka 57. stavka 1. KZ/11., djelomično uvjetovana na način da se od iste izvršava 6 (šest) mjeseci kazne zatvora, dok se preostali dio u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju članka 77. KZ/11. u vezi članka 557. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) utvrđeno je da kunska protuvrijednost 1.350,00 eura, odnosno novčani iznos od 10.104,00 kuna, predstavlja imovinsku korist koju je optuženik ostvario kaznenim djelom iz članka 329. stavka 1. točke 3. u svezi članka 326. stavka 1. i članka 52. KZ/11., koji novčani iznos je imovina Republike Hrvatske te je naloženo optuženiku da u korist državnog proračuna Republike Hrvatske uplati taj iznos u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08., optuženiku je naloženo naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kuna.

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik osobno "iz svih zakonom predviđenih razloga", bez konkretnog prijedloga žalbe, no sadržajno proizlazi da predlaže osloboditi ga dužnosti plaćanja troška kaznenog postupka te imovinske koristi.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske, koji ga je u roku vratio.

Žalba nije osnovana.

Optuženik žalbom ne pobija činjenicu postignutog sporazuma, već ističe da je isti potpisao "nepromišljeno brzo" jer je "kao neuka stranka" bio pod "unutrašnjim pritiskom i pregolemim strahom", time da on nije imao namjeru niti svijest da čini kriminal, već se samo dao nagovoriti da izvrši taksi uslugu. Dodaje da, kada je pristao na sporazum, nije bio svjestan plaćanja imovinske koristi, dok utvrđeni iznos iste nije realan jer korist nije umanjena za stvarno učinjene troškove. Zbog navedenog, a obzirom na svoje slabo financijsko stanje, smatra da presuđeno plaćanje imovinske koristi i troška kaznenog postupka potpuno ugrožava njegov "egzistencijalni minimum".

U odnosu na izloženo, prvenstveno je za istaknuti da je optuženi F. K., sve sukladno izričitoj odredbi članka 360. stavka 1. ZKP/08., u postupku pregovora o uvjetima priznavanja krivnje i sporazumijevanja o kazni i drugim mjerama, imao branitelja, konkretno stručnu pomoć odvjetnika Z. B. Navedeno jasno proizlazi iz spisu priležeće Izjave za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka (listovi 488 – 489 spisa) te Sporazuma oko potvrdnog očitovanja na temelju kojeg se očekuje izbor i odmjeravanje blaže kazne (listovi 490 – 491 spisa), potpisanih po optuženiku i branitelju, a jednako tako i iz zapisnika o održanoj sjednici optužnog vijeća od 5. listopada 2020. na kojoj je predana izjava pročitana nazočnim državnom odvjetniku, optuženiku i branitelju optuženika (listovi 485 – 487 spisa). Tada je, ujedno, po predsjednici optužnog vijeća utvrđeno da su stranke suglasne u pogledu sadržaja pisanog sporazuma, odnosno izjave, kao i da isti prihvaćaju. Stoga, u cijelosti se neosnovanima ukazuju žalbeni navodi kojima optuženik pledira na svoju "pravnu neukost" te navodni pritisak i strah.

Nadalje, iz izloženog sadržaja žalbe proizlazi da optuženik zapravo pobija činjenično stanje te odluku o oduzimanju imovinske koristi i troškovima kaznenog postupka. Međutim, pri tome, žalitelj zanemaruje da se, na temelju izričite zakonske odredbe iz članka 464. stavka 9. ZKP/08., presuda donesena na temelju sporazuma stranaka može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i zbog povrede kaznenog zakona, dok se, sukladno odredbi članka 364. ZKP/08., takva presuda ne može pobijati zbog žalbenih osnova navedenih u članku 471. ZKP/08., dakle, i u dijelu odluke o oduzimanju imovinske koristi te troškovima kaznenog postupka, kao ni zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08. Jedini izuzetak u odnosu na žalbenu osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja učinjen je u situaciji kada je za dokaz o isključenju protupravnosti i krivnje optuženik saznao nakon donošenja presude, što ovdje, sukladno sadržaju žalbe, nije slučaj.

Slijedom toga, a s obzirom na to da ispitivanjem pobijane odluke nisu nađene povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 476. stavku 1. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 17. prosinca 2020.

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.