- 1 -              Kžm 1/2020-4

Broj: Kžm 1/2020-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog L. K., zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 4. u vezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak i 101/17, dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 20. studenog 2019. broj Kmp-6/2019, u sjednici održanoj 17. prosinca 2020.,

p r e s u d i o   j e:

              Prihvaća se žalba optuženog L. K. te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kaznenoj sankciji na način da se optuženi L. K., zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 4. u vezi st. 1. KZ/11 za koje je po sudu prvog stupnja proglašen krivim, uz primjenu čl. 24. i 25. u vezi čl. 105. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj 84/11, 143/12, 148/13 i 56/15 – u daljnjem tekstu: ZSM) osuđuje na kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca u koju mu se, na temelju čl. 54. KZ/11, uračunava vrijeme oduzimanja slobode od 15. rujna 2018. do 16. rujna 2018.

Obrazloženje

              Pobijanom presudom proglašen je krivim optuženi mlađi punoljetnik L. K., zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 4. u vezi st. 1. KZ/11 pa je, uz primjenu čl. 105. i čl. 25. ZSM-a, osuđen na kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od jedne godine i devet mjeseci, uz uračunavanje vremena lišenja slobode od 15. rujna 2018. do 16. rujna 2018.

Temeljem čl. 72. KZ/11, optuženiku je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od četiri godine, u koju mjeru mu je, sukladno čl. 72. st. 7. KZ/11 uračunato vrijeme privremenog oduzimanja vozačke dozvole od 16. rujna 2018. pa nadalje.

Temeljem čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08), optuženik je u cijelosti oslobođen dužnosti snašanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 1. toč. 1. do 6. ZKP/08.

Protiv te presude žali se optuženik po svom branitelju K. K., odvjetniku iz K., zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika izrekne "blaža kaznenopravna sankcija od bezuvjetnog zatvora".

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08-I), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje ga je u roku vratilo.

Žalba je osnovana.

U pravu je žalitelj da mu je za počinjeno kazneno djelo izrečena prestroga zakona maloljetničkog zatvora jer su precijenjene otegotne okolnosti, a podcijenjene olakotne okolnosti konkretnog slučaja.

U žalbi se ističe da iz izvješća Probacijskog ureda B. proizlaze brojne pozitivne okolnosti na strani optuženika zbog kojih ta služba ocjenjuje da prizonizacija optuženika ne bi imala svrhu njegove rehabilitacije, već bi proizvela negativne učinke. Nadalje, ističe se da je majka pok. oštećenika D. G. na raspravi izrazila razumijevanje za mladog optuženika te nije posebno zainteresirana za strogu kaznu. Ujedno se nabrajaju olakotne okolnosti koje prvostupanjski sud, po stajalištu žalitelja, nije u dovoljnoj mjeri cijenio, a posebno njegovo priznanje i izraženo kajanje zbog počinjenog kaznenog djela, kao i psihičke tegobe koje optuženik trpi posljedicom događaja.

Prije svega, neovisno o mišljenju Probacijskog ureda B., koje ne obavezuje sud, i ovaj žalbeni sud ocjenjuje da, s obzirom na visoku alkoholiziranost optuženika u vrijeme prometne nezgode, kao i težinu nastupjele posljedice – smrti mladića od 23 godine, samo se kaznom maloljetničkog zatvora može izraziti odgovarajući prijekor društva prema takvim i sličnim počiniteljima te upozoriti drugi građani da se klone ovakvih ponašanja u prometu.

Pri tome, iako je majka pok. oštećenika, svjedok J. G., na raspravi doista izrazila razumijevanje, pa čak i sućut za optuženika, treba reći da ona opisuje i negativan odnos svog supruga, oca pok. oštećenika prema optuženiku pa se ne može govoriti o danom oprostu, na način kako to žalba prikazuje.

S druge strane, nije u pravu žalitelj da su optuženiku, pri izboru vrste i mjere sankcije, dvostruko vrednovane okolnosti koje čine obilježje kaznenog djela. Prvostupanjski se sud na to izričito osvrnuo i u obrazloženju svoje presude. Naime, stupanj optuženikove alkoholiziranosti od 1,56 g/kg apsolutnog alkohola u krvi svakako treba dovesti u vezu s činjenicom da se radilo o izrazito mladom vozaču s tek položenim vozačkim ispitom pa mu je i najmanja konzumacija alkohola prije vožnje bila zabranjena. Optuženik se, ne samo ogriješio o tu zabranu, već se opijanjem doveo u stanje visoke alkoholiziranosti koja bi i za iskusnijeg vozača bila pogubna. Stoga je prvostupanjski sud tu okolnost, kao i prekoračenje brzine (koje nije u uzročnoj vezi s nesrećom), opravdano cijenio kao otegotne okolnosti.

Međutim, imajući u vidu svrhu izricanja kazne maloljetničkog zatvora propisanu u čl. 25. ZSM-a, kao i činjenicu da ista može trajati najmanje šest mjeseci, a najdulje pet godina, kriminalno ponašanje optuženika treba dovesti u srazmjer s tako određenim zakonskim okvirima. Pri tome, treba voditi računa da je optuženik u vrijeme događaja bio mlađi punoljetnik s tek navršenih 18 godina života te da je do tada vodio uredan, neporočan život, redovno se školujući, što sve pokazuje da se radi o mladiću s razvijenim pozitivnim stavom prema društvenim vrijednostima. Također, pozitivne osobine njegove ličnosti vidljive su kroz izraženo priznanje kaznenog djela i iskreno žaljenje zbog nastupjele posljedice.

Zbog navedenog, a kako bi se nastavio njegov daljnji razvoj ličnosti i jačanje osobne odgovornosti radi suzdržavanja od ponovnog činjenja kaznenih djela, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ocjenjuje da je optuženiku potrebno izreći kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca koja kazna će u dostatnoj mjeri ostvariti sve zakonom predviđene svrhe i omogućiti mladom optuženiku da se, po izdržanoj kazni, ponovno uključi u društvo.

U odnosu na izrečenu sigurnosnu mjeru iz čl. 72. KZ/11, žalitelj izrijekom navodi da tu sankciju prihvaća i provodi od početka ovog kaznenog postupka kada mu je vozačka dozvola privremeno oduzeta.

Kako su time navodi žalbe optuženika osnovani, a ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud, u smislu čl. 476. st. 1. ZKP/08-I, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, temeljem čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08-I, odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 17. prosinca 2020.

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.