- 1 -              Kzz 28/2019-3

Broj: Kzz 28/2019-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. C., zbog prekršaja iz čl. 229. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (,,Narodne novine“ broj 67/08, 48/10 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11, 80/13, 158/13 - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/14 i 64/15 - dalje: ZOSPC), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 9. rujna 2019. broj ZPP-DO-59/2018 podignutog protiv pravomoćne presude Prekršajnog suda u Virovitici od 25. ožujka 2016. broj P-2078/2015, u sjednici održanoj 17. prosinca 2020.

p r e s u d i o   j e:

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Virovitici  od 25. ožujka 2016. broj P-2078/2015 na štetu okr. D. C. povrijeđen zakon u odredbi čl. 196. toč. 1. i 4. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15 i 70/17 – dalje: PZ) sve u vezi s čl. 229. st. 3. ZOSPC-a te se pobijana presuda ukida i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Pravomoćnim rješenjem Prekršajnog suda u Virovitici  od 25. ožujka 2016. broj P-2078/2015 proglašen je krivim D. C. zbog prekršaja iz čl. 229. st. 3. u vezi čl. 229. st. 7. ZOSPC-a, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 600,00 kn.

Protiv tog rješenja Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske podnosi zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povrede materijalnog prekršajnog prava iz čl. 194. st. 2. u vezi čl. 196. toč. 1. i 4. PZ-a sve u vezi čl. 229. st. 3. ZOSPC-a s prijedlogom da se utvrdi navedena povreda na štetu osuđenika te se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Sukladno čl. 510. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08), Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske je izvješten o sjednici ovog vijeća kojoj nije pristupio.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Citiranom pravomoćnom presudom okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 229. st. 3. ZOSPC-a, jer je, kao vlasnik vozila, propustio u zakonskom roku dostaviti vjerodostojan podatak o identitetu osobe kojoj je na upravljanje dan osobni automobil kojim je počinjen prometni prekršaj.

Međutim, uvidom u spis predmeta proizlazi da je okrivljenik dostavio podatak o osobama kojima je automobil dan na upravljanje i kao te osobe označio svoju suprugu T. C. C. i svoju punicu J. C., uredno dostavivši njihove osobne identifikacijske brojeve te adrese prebivališta.

Usprkos tome, prekršajni sud ga proglašava krivim za navedeni prekršaj otklanjajući njegovu obranu prema kojoj on nije mogao sa sigurnošću utvrditi tko je upravljalo njegovim vozilom u kritično vrijeme. Sud smatra da okrivljenik nije izvršio svoju zakonsku obvezu propisanu u čl. 229. ZOSPC-a koja mu nalaže da sam utvrdi tko je kritičnog dana upravljao njegovim vozilom i o tome dostavi vjerodostojan podatak, pri čemu ne može odrediti više osoba već samo jednu.

Međutim, u pravu je državni odvjetnik da je takvo tumačenje zakonske odredbe pogrešno.

Naime, prema čl. 229. st. 3. ZOSPC-a, vlasnik, odnosno osoba kojoj je vozilo povjereno, dužna je, na zahtjev policijskog službenika ili službene osobe jedinica lokalne samouprave koja obavlja poslove iz čl. 5. st. 4. tog Zakona, dati vjerodostojan podatak o identitetu osobe kojoj je dao vozilo na upravljanje. Prema izričaju i smislu spomenute zakonske odredbe, vjerodostojan je onaj podatak koji upućuje na osobu kojoj je vlasnik vozila dao vozilo na upravljanje, bez obzira na to da li je davanje tih podataka policiju dovelo upravo do one osobe koja je u trenutku počinjenja prekršaja upravljala vozilom. Takvo stajalište već je izraženo u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kzz-16/2019 i Kzz-17/2019.

Time što je okrivljenik, kao vlasnik vozila, u konkretnom slučaju policiji dostavio podatke o dvije osobe svojim bliskim srodnicima, postupio je u skladu s odredbom čl. 229. st. 3. ZOSPC-a.

Slijedom navedenog, dostavljanjem vjerodostojnih podataka o osobama kojima je okrivljenik dao vozilo na upravljanje ispunjena je njegova zakonska dužnost prema djelatnicima policije, koji će nastavno utvrditi koja je od tako određenih osoba upravljala vozilom kojim je počinjen prometni prekršaj.

Stoga, osudom okrivljenika za prekršaj iz čl. 229. st. 3.ZOSPC-a povrijeđen je zakon u odredbi čl. 196. toč. 1. i 4. PZ-a, na što s pravom ukazuje državni odvjetnik.

Slijedom navedenog, zahtjev za zaštitu zakonitosti, podignut u korist okrivljenika, je osnovan pa je, na temelju čl. 513. st. 1. ZKP/08, pobijano rješenje trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, na način učinjen u izreci ove presude.

Zagreb, 17. prosinca 2020.

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.