1              Poslovni broj: Gž-1572/2020-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1572/2020-2

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Vesni Kuzmičić na temelju nacrta odluke više sudske savjetnice Katarine Bižaca, u pravnoj stvari I. tužitelja N. V. iz N. V. P., OIB: …, II. tužitelja N. A. iz N. V. P., OIB: …, III. tužitelja K. N. iz N. V. P., OIB: … i IV. tužitelja K. B. iz N. V. P., OIB: …, svi zastupani po punomomoćnicima J. K. i M. R., odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu "J. K. i. M. R." iz V., protiv tuženika P. B., B. H. Š., registrirana zadruga s omejenim jamstvom sada P. B. e., sa sjedištem u Austriji, , OIB: …, zastupane po punomoćnici I. M., odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. & p. d.o.o. Z., I. , radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, broj P-414/2018-10 od 1. srpnja 2020., dana 17. prosinca 2020.,

 

 

r i j e š i o j e

 

Uvažava se žalba tužitelja, ukida rješenje Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, broj P-414/2018-10 od 1. srpnja 2020., i predmet vraća tom prvostupanjskom sudu na daljnje nadležno postupanje.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem Općinski sud u Varaždinu proglašava se nenadležnim u ovoj pravnoj stvari te se ukidaju sve do sada provedene radnje (točka I. izreke), tužba se odbacuje (točka II. izreke), te se nalaže tužiteljima nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od1.250,00 kuna (točka III. izreke).

Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu, pobijajući isto zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbe parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti na nadležno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

Žalba tužitelja je osnovana.

Sud prvog stupnja je ocijenio osnovanim prigovor apsolutne nenadležnosti suda u Republici Hrvatskoj, obzirom na Ugovorom o kreditu ugovorenu nadležnost Okružnog suda u Klagenfurtu/Celovec, navodeći da osnovanost prigovora apsolutne nenadležnosti proizlazi i iz članka 4. Uredbe Bruxelles 1 BIS.

Navedenim postupanjem prvostupanjski sud je, po ocjeni ovog žalbenog suda, pogrešno primijenio materijalno pravo.

Naime, u konkretnoj procesnoj situaciji potrebno je primijeniti članak 18. i 19. Uredbe (EU) broj 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima.

Odredbom članka 18. stavka 1. Uredbe propisano je da potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne stranke bilo pred sudovima države članice u kojoj ta stranka ima domicil, ili, neovisno o domicilu druge stranke, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima domicil.

Stavkom 2. određeno je da druga ugovorna stranka može pokrenuti postupak protiv potrošača samo pred sudovima države članice u kojoj potrošač ima domicil. Stavkom 3. određeno je da ovaj članak ne utječe na pravo podizanja protutužbe pred sudom pred kojim, u skladu s ovim Odjeljkom, teče prvotni postupak.

Članak 19. propisuje:

"Od odredaba ovog odjeljka može se odstupiti samo sporazumom:

1. koji je sklopljen nakon nastanka spora;

2. koji omogućuje potrošaču pokretanje postupka pred sudom različitim od suda koji je naveden u ovom odjeljku; ili

3. koji je sklopljen između potrošača i druge ugovorne stranke, od kojih oba u vrijeme sklapanja ugovora imaju domicil ili uobičajeno boravište u istoj državi članici i kojim se prenosi nadležnost na sudove te države članice, pod uvjetom da taj sporazum nije suprotan pravu te države članice."

Primjenom citiranih odredbi članka 18. i 19. Uredbe, sud u Republici Hrvatskoj je nadležan u postupku radi utvrđenja ništetnim ugovora o krediti po tužbi tužitelja koji ima prebivalište u Republici Hrvatskoj (kao potrošača jer se radi o potrošačkom ugovoru) protiv banke sa sjedištem u Austriji, jer stranke nisu ugovorile nadležnost drugog suda sporazumom nakon nastanka spora.

Prema odredbi članka 19. l. st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15 i 52/16), u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište.

Potrebno je navesti kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj oduci poslovnog broja Grl-143/2019-2 od dana 11. prosinca 2019. iznio pravno shvaćanje prema kojem je, za spor u vezi s ugovorom o kreditu, u smislu odredbe članka 19.l ZPK-a, mjesno nadležan sud prebivališta potrošača.

Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo prihvaćenjem prigovora apsolutne nenadležnosti i odbacivanjem tužbe.

Stoga je valjalo temeljem odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a uvažiti žalbu tužitelja, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na daljnje nadležno postupanje.

 

U Splitu 17. prosinca 2020.