- 1 -              Kzz 30/2020-3

 

 

 

 

 

Broj: Kzz 30/2020-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okr. pravne osobe M. d.o.o. i dr., zbog prekršaja iz čl. 189. st. 1. toč. 2. i st. 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima ("Narodne novine" broj 167/03. i 79/07.), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 1. prosinca 2020. broj ZPP-DO-122/2017., podignutog protiv rješenja Prekršajnog suda u Zagrebu od 25. veljače 2015. broj PpG-3455/12. i rješenja Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 17. prosinca 2015. broj Gž-2805/2015., u sjednici održanoj 17. prosinca 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnim rješenjem, koje čini rješenje Prekršajnog suda u Zagrebu od 25. veljače 2015. broj PpG-3455/12. i rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 17. prosinca 2015. broj Gž-2805/2015., povrijeđen zakon u odredbi čl. 82. st. 3. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07., 39/13. i 157/13.), čime je počinjena bitna povreda prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07., 39/13. i 157/13.), te se pobijano rješenje ukida i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

 

Obrazloženje

 

Pravomoćnim rješenjem, koje čine rješenje Prekršajnog suda u Zagrebu od 25. veljače 2015. broj PpG-3455/12. i rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 17. prosinca 2015. broj Gž-2805/2015., odbijeni su zahtjevi okr. pravne osobe M. d.o.o. i okr. P. M., zastupanih po braniteljici L. H., odvjetnici iz Z., za naknadu troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu 8.750,00 kuna. Pravomoćna odluka zasnovana je na odredbama čl. 140. st. 2. i čl. 138. st. 2. toč. 7. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07., 39/13., 157/13. i 110/15.), jer je protiv okrivljenika optužba odbijena zbog odustanka ovlaštenog tužitelja od optužnog prijedloga, pa je ocijenjeno kako nema osnove za isplatu troškova, koji obuhvaćaju nužne izdatke i nagradu braniteljice okrivljenika.

 

Protiv pravomoćnog rješenja, koje čine citirana rješenja Prekršajnog suda u Zagrebu i Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je 1. prosinca 2020. podiglo zahtjev za zaštitu zakonitosti, broj ZPP-DO-122/2017., zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. u vezi s čl. 82. st. 3. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07.), s prijedlogom ukinuti pravomoćno rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

 

U pravu je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske da se Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske i Prekršajni sud u Zagrebu u pobijanim rješenjima pogrešno pozivaju na odredbe čl. 140. st. 2. i čl. 138. st. 2. toč. 7. Prekršajnog zakona, kada su odbili isplatu troškova obrane nastalih u prekršajnom postupku.

 

Prekršajni sudovi su, očito, imali u vidu samo odredbe čl. 140. st. 2. i čl. 138. st. 2. toč. 7. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07., 39/13., 157/13. i 110/15.), prema kojima okrivljenici imaju pravo na navedene troškove samo ako su presudom oslobođeni od optužbe jer djelo nije prekršaj, odnosno jer nema dokaza da su počinili prekršaj.

 

Međutim, s obzirom na vrijeme kada je pokrenut ovaj prekršajni postupak, pravilno je bilo primijeniti čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07., 39/13. i 157/13.) koji je tada bio na snazi. U međuvremenu su, doista, stupile na snagu Izmjene i dopune Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15. i 70/17., a sada i 118/18.), ali je u prijelaznim i završnim odredbama ("Narodne novine" broj 110/15.) propisano da će se prekršajni postupak, koji je pokrenut prije stupanja na snagu ovog Prekršajnog zakona, nastaviti i pravomoćno dovršiti po postupovnim odredbama Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07., 39/13. i 157/13.).

 

Osnovano Državno odvjetništvo Republike Hrvatske tvrdi kako odredba čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07., 39/13. i 157/13.) ne regulira pitanje prava na trošak obrane, ako je sud donio presudu kojom je optužba odbijena, nego propisuje situaciju kada je prekršajni postupak obustavljen. S obzirom na to da Prekršajni zakon ("Narodne novine" broj 107/07., 39/13. i 157/13.) ne sadrži druge odredbe, vezane uz pitanje prava na trošak obrane, u pravu je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske da treba, sukladno s čl. 82. st. 3. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07., 39/13. i 157/13.), na odgovarajući način primijeniti odredbu čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.). Upravo ova odredba propisuje procesnu situaciju kada sud donese presudu kojom odbija optužbu, kao što je to ovdje bio slučaj, na način da nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

S obzirom na izloženo, pogrešan je bio zaključak kako okrivljenici ne ostvaruju pravo na naknadu troškova, jer je donesena presuda kojom se optužba odbija zbog odustanka ovlaštenog tužitelja od optužnog prijedloga. Kao što je već istaknuto, bilo je propušteno postupiti sukladno odredbi čl. 82. st. 3. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07., 39/13. i 157/13.) i na odgovarajući način primijeniti odredbu ZKP/08.

 

Građani ne mogu biti žrtve nejasnih propisa, nomotehničkih grešaka u propisima ili nepravilnog postupanja tijela državne vlasti. Uostalom, nema dvojbe da u ovom, pravomoćno okončanom prekršajnom postupku, krivnja okrivljenika za odnosni prekršaj nije utvrđena, a optužba je odbijena zbog odustanka ovlaštenog tužitelja od optužnog prijedloga.

 

Zakon je, stoga, povrijeđen u odredbi čl. 82. st. 3. u vezi s čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 10/07., 39/13. i 157/13.), što je imalo utjecaja na zakonitost rješenja, čime je ostvarena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, pa je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan.

 

Slijedom izloženog, trebalo je, na temelju čl. 513. st. 1. ZKP/08., ukinuti pravomoćno rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Zagreb, 17. prosinca 2020.