Baza je ažurirana 02.07.2025.
zaključno sa NN 77/25
EU 2024/2679
- 1 - III Kr 134/2020-3
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. R. Š. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., i 61/15. – ispravak - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu os. R. Š. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Zadru od 28. svibnja 2020. broj K-348/16 i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 24. lipnja 2020. broj Kž-167/2019-4, u sjednici održanoj 17. prosinca 2020.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se zahtjev os. R. Š. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.
Obrazloženje
Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Zadru od 28. svibnja 2020. broj K-348/16 i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 24. lipnja 2020. broj Kž-167/2019-4 proglašene su krivima os. R. Š. i os. J. Đ. zbog kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11. R. Š. je osuđena na kaznu zatvora od jedne godine, dok je J. Đ. osuđena na kaznu zatvora od devet mjeseci i na temelju čl. 56. KZ/11. izrečena joj je uvjetna osuda uz vrijeme provjeravanja od četiri godine. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08.,76/09.,80/11.,91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) obje osuđenice su obvezane solidarno platiti oštećenoj B. S. 2.400,00 kuna u roku od petnaest dana.
Protiv te presude os. R. Š. je po branitelju T. K., odvjetniku iz Z., podnijela zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude naznačivši razlog zakonsku osnovu iz čl. 517. st. 1. toč. 1. ZKP/08. u vezi s čl. 469. toč. 4. ZKP/08. Predlaže da se pravomoćna presuda preinači i „odbije imovinskopravni zahtjev u cijelosti ili s njime oštećenicu uputi u parnice... te da ... presudom izreče manju kaznu zatvora i zamijeni je radom za opće dobro, ili da joj primijeni uvjetnu osudu.“, sve uz donošenje rješenja o odgodi izvršenja pravomoćne presude.
Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prvostupanjski sud je postupio sukladno čl. 518. st. 4. ZKP/08.
Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje u tekstu: zahtjev) nije osnovan.
Osuđenica u zahtjevu tvrdi da je ostvarena povreda zakona iz čl. 469. toč. 4. ZKP/08. jer je glede imovinskopravnog zahtjeva primijenjen zakon koji se ne može primijeniti, a što se reflektira i na pogrešnu primjenu odredbi ...koje se odnose na kazne i druge sankcije“. Problematizira postojanje ovlasti skrbnice oštećenice za postavljanje imovinskopravnog zahtjeva, ističe da je od svake osuđenice oduzeto po 1.000,00 kuna, pa kako je oštećenica na raspravi izjavila da joj je novac vraćen to se imovinskopravni zahtjev mogao dosuditi „najviše u iznosu od 400,00 kuna“. Prigovara da o privremeno oduzetom novcu nije odlučeno sukladno odredbi čl. 181. st. 6. ZKP/08. pa da je „sud uzeo u obzir gore navedene činjenice“ osuđenici bi bila izrečena blaža kazna zatvora uz primjenu uvjetne osude ili rada za opće dobro.
Premda je osuđenica formalno istaknula dopuštenu zakonsku osnovu zbog koje se može podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanjem pravomoćne presude (čl. 517. st. 1. toč. 1. u vezi s čl. 469. toč. 4. ZKP/08.), sadržajem se osporava zakonitost i pravilnost odluke o imovinskopravnom zahtjevu koju zakonom nije predviđeno ispitivati ovim izvanrednim pravnim lijekom, niti se zahtjev može podnijeti zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te nezadovoljstva odlukom o visini i vrsti izrečene kazne.
Nadalje, povrede zakona iz čl. 469. ZKP/08., predstavljaju povrede materijalnog kaznenog prava, pa se i povreda iz toč. 4. spomenute norme, na koju se upire u zahtjevu, odnosi na pogrešnu kvalifikaciju kaznenog djela odnosno pogrešnu primjenu odredaba materijalnog kaznenog prava na utvrđeno činjenično stanje, dok je odluka o imovinskopravnom zahtjevu u suštini odluka građanskopravne naravi.
Konačno, izvanrednim preispitivanjem pravomoćne presude ispituju se povrede zakona učinjene tijekom kaznenog postupka do pravomoćnosti presude, dok se primjena čl. 181. st. 6. ZKP/08. odnosi na izvršenje odluke, dakle nakon što je presuda postala pravomoćna i izvršna (čl. 179. st. 1. ZKP/08.), nalogom suda za naplatu dužnog iznosa od novca koji je bio privremeno oduzet.
Stoga, kako ispitivanje zakonitosti odluke o imovinskopravnom zahtjevu nije predviđeno u čl. 469. ZKP/08., a time ni u čl. 517. ZKP/08., te imajući na umu ograničenje iz čl. 511. st. 1. u vezi s čl. 519. ZKP/08., na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP/08., trebalo je zahtjev odbiti kao neosnovan.
Zagreb, 17. prosinca 2020.
Ranko Marijan, v. r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.