- 1 -              II Kž 520/2020-4

Broj: II Kž 520/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević – Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. O., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 3. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog B. O. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 30. listopada 2020. broj Kvm-52/2020-6 (Kzd-4/2020-11-42), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 17. prosinca 2020.,

r i j e š i o   j e :

Žalba optuženog B. O. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog B. O., zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 3. KZ/11. i kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), protiv optuženika je produljen istražni zatvor iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi B. O. po braniteljici S. O., odvjetnici iz Č., uz prijedlog optuženiku ukinuti istražni zatvor, podredno isti zamijeniti nekom od mjera opreza iz članka 98. ZKP/08.

Žalba nije osnovana.

Protivno navodima žalbe, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio sve za odluku o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora odlučne činjenice, kako one koje se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koje ukazuju na ispunjenje posebne pretpostavke iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Nadalje, pobijanim je rješenjem za svoju odluku sud prvog stupnja iznio potpune, dostatne i jasne razloge, dok je, jednako tako, valjano obrazloženo zbog čega u konkretnom slučaju svrhu istražnog zatvora nije moguće ostvariti primjenom koje druge, blaže mjere.

Nije u pravu optuženik kada žalbom osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja te tvrdi da kod njega nisu ostvarene okolnosti koje svojom ukupnošću opravdavaju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Naime, optuženik žalbom tvrdi da se njegova "...dosadašnja osuđivanost ne odnosi na istovjetna kaznena djela dok prekršajna kažnjavanost s obzirom na težinu i narav prekršaja ne daje dostatne osnove za produljenje istražnog zatvora temeljem članka 123. st. 1. t. 3. ZKP-a".

Naprotiv navedenom, prvostupanjski sud, pravilno akceptirajući da je optuženik ranije pravomoćno, zatvorskim kaznama, osuđen za kaznena djela teške krađe te protuzakonitog lova i ribolova, osnovano temeljem toga zaključuje da optuženikov dosadašnji život nije bio usklađen s pravnim poretkom, dok ni kazne zatvora očito na njega nisu preventivno utjecale, budući da se ponovno javlja u ulozi počinitelja kaznenih djela, a s obzirom na djela za koje se sada na razini osnovane sumnje tereti, njegovo je protupravno ponašanje progrediralo.

Nadalje, na temelju potvrđene optužnice, optuženi B. O. je u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiv za počinjenje jednog od najtežih kaznenih djela – teškog ubojstva iz članka 111. točke 3. KZ/11. te za kazneno djelo povrede djetetovih prava, počinjenih na način da je svoju izvanbračnu suprugu, majku osmero djece, prema kojoj je ranije bio fizički nasilan, prvo više puta snažno udario u glavu i tijelo, a potom ubodom noža duljine oštrice 18,5 cm usmrtio, sve to u prisutnosti njihove maloljetne kćeri. Sve ovo upućuje na izrazitu upornost i visok stupanj kriminalne volje optuženog B. O., što u ukupnosti s ranijom kaznenom, no, i prekršajnom osuđivanošću, čini osnovanim zaključak prvostupanjskog suda o postojanju realne i konkretno predvidive opasnosti od ponavljanja kaznenih djela na slobodi.

Razmatrajući, uz izloženo, činjenicu da je, sukladno nalazu i mišljenju vještaka psihijatra, kod optuženika ustanovljena dijagnoza štetne uporabe alkohola, dok iz iskaza svjedoka, djece optuženika i žrtve, proizlazi da je optuženik učestalo bio alkoholiziran te u tom stanju vikao, nasilnički se ponašao te prijetio i djeci da će ih ubiti ako pozovu policiju, u cijelosti se neosnovanim ukazuje žalbeni navod da je optuženik "...na neki svojstven način bio nasilan samo prema svojoj izvanbračnoj supruzi...", budući da isti ne dovode u pitanje valjani zaključak prvostupanjskog suda o daljnjoj nužnosti primjene mjere istražnog zatvora u svrhu sprečavanja kod optuženika postojeće opasnosti od iteracije. 

Slijedom svega izloženog, uzimajući u obzir kvantitetu i kvalitetu okolnosti koje svojom osobitošću govore o konkretnoj opasnosti od ponavljanja djela na slobodi, primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženog B. O. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., i prema ocjeni ovoga drugostupanjskog vijeća, i dalje je nužna u svrhu otklanjanja iteracijske opasnosti, time da se, za sada, ista svrha ne bi mogla s uspjehom ostvariti primjenom blažih mjera, odnosno mjerama opreza.

S obzirom na to da žalbenim navodima optuženog B. O. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti je ispitivanjem istog, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 17. prosinca 2020.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v. r.