Broj: Kž 377/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Miroslava Šovanja i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. H. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog X. H. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 25. rujna 2017. broj Kv I-Us-32/2017-7 (K-Us-3/2016.), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 18. listopada 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog X. H. kao neosnovana.

Obrazloženje

              Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog S. H. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv optuženog X. H. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.) te mu je u istražni zatvor uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 25. travnja 2014. do 11. prosinca 2014. kao i od 4. svibnja 2017. pa nadalje.

Protiv tog je rješenja žalbu je podnio optuženi X. H. po branitelju, odvjetniku Z. M., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se preinači pobijano rješenje i ukine istražni zatvor optuženiku te istoga pusti na slobodu uz određivanje nekih od mjera iz članka 98. ZKP/08.

Žalba nije osnovana.

Naime, žalbenim navodom o tome da u izreci pobijanog rješenja nije naznačeno na koje vrijeme se istražni zatvor produljuje optuženik upire na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., odnosno da izreka ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Međutim, suprotno tom žalbenom navodu, prvostupanjski sud je postupio sukladno odredbi članka 131. stavka 3. ZKP/08. prema kojoj se u rješenju o istražnom zatvoru, nakon podnošenja optužnice, ne određuje rok trajanja istražnog zatvora, već sud svaka dva mjeseca, do izricanje nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru, ispituje postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora. Stoga nije ostvarena citirana postupovna povreda odredaba kaznenog postupka na koju upire optuženik, a niti je ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08 nađeno da bi bila počinjena neka druga povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Nadalje, optuženi X. H., ne slažući se sa zaključcima prvostupanjskog suda, osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, smatrajući da okolnost što je protiv njega aktivirano jamstvo dovodi u pitanje daljnje trajanje istražnog zatvora. Suprotno tom žalbenom navodu, člankom 104. stavkom 2. ZKP/08. je određeno da će se ako optuženik postupi protivno uvjetima rješenja o jamstvu, rješenjem odrediti naplata iznosa jamstva u korist proračuna, a protiv okrivljenika će se odrediti istražni zatvor. Stoga je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je rješenjem od 13. listopada 2016. broj Kv-Us-27/2016-9 (K-Us-3/2016.) odredio naplatu jamstva u korist proračuna Republike Hrvatske i ujedno odredio istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a sve zbog toga što je optuženi X. H. prekršio uvjete jamstva.

Kraj takvog stanja stvari, pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u sumnju žalbenim navodom optuženika o tome da je njegovim boravkom u istražnom zatvoru ugrožen socijalni status njegove obitelji, da je on državljanin Republike Hrvatske i da njegova obitelj živi u Hrvatskoj, a da on nema nikakve druge veze s nekom drugom državom, budući da te okolnosti, a s obzirom da je u međuvremenu pravomoćno osuđen zbog istovrsnog kaznenog djela zbog kojeg se vodi i ovaj postupak, očito nisu na njega utjecale u smislu otklanjanja iteracijske opasnosti.

Isto tako, uzimajući u obzir značaj i brojnost okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela na strani optuženog X. H., a koje pravilno cijeni prvostupanjski sud, i ovaj drugostupanjski sud je stava da je daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv ovog optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. nužna i da se ista svrha primjene mjere istražnog zatvora ne bi mogla ostvariti primjenom blažih mjera predviđenih ZKP/08.

S obzirom na to da je optuženi X. H. u istražnom zatvoru od 4. svibnja 2017., a prije toga je bio od 25. travnja 2014. do 11. prosinca 2014., dakle sveukupno nešto više od godine dana, nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti, a vodeći računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora (članak 122. stavak 2. ZKP/08.).

Slijedom navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 18. listopada 2017.