Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
Dračevac bb 21 000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Irmi Dujić, u pravnoj stvari tužitelja I.
Piplice, pok. L., iz S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku odvjetniku
T. V., protiv tuženika G. S., OIB: …, sa sjedištem u S.,
O. kneza B. …, zastupanog po gen. punomoćniku H. P., radi utvrđenja,
nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. studenoga 2020. godine u
prisutnosti tužitelja te punomoćnika parničnih stranaka, na ročištu za objavu i uručenje
presude dana 16. prosinca 2020. godine
p r e s u d i o j e
I.a.) Utvrđuje se da je tužitelj I. P. pok. L. iz S., I. G. …, OIB
…, isključivi vlasnik dijela čest. zem 4013/4 (kat. čest. 3486/16), z.u. …, k.o.
S. i to onog omeđenog slovima D,E,I,J,K,D na Skici lica mjesta kao dijela Vještva
sačinjenoj dana 21.6.2009. godine od strane stalnog sudskog vještaka Z. R. iz
S. dipl. inž. goed., a koja Skica i Vještvo čine sastavni dio izreke ove presude, a što je
tuženi G. S., S., O. k. B. 17, OIB …, dužan priznati i
trpjeti.
I.b.) Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
"Utvrđuje se da je tužitelj I. P. pok. L. iz S., I. G., OIB
…, isključivi vlasnik dijela čest. zem 4013/4 (kat. čest. 3486/16), z.u. 20508, k.o.
S. i to onog omeđenog slovima A,B,C,D,K,L,A na Skici lica mjesta kao dijela Vještva
sačinjenoj dana 21.6.2009. godine od strane stalnog sudskog vještaka Z. R. iz
S. dipl. inž. goed., a koja Skica i Vještvo čine sastavni dio izreke ove presude, a što je
tuženi G. S., S., O. kneza B. .., OIB …, dužan priznati i
trpjeti."
II.) Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
„ 2. Ovlašćuju se tužitelj da temeljem ove presude provede parcelaciju dijela čest. zem
4013/4 (kat. čest. 3486/16), z.u. 20508, k.o. S. na način da se iz navedene nekretnine
izdvoji fizički i geometrijski točno određeni realni dio iste, pobliže označen i preciziran u
točki I. izreke ove presude i navedeni dio formira kao samostalna nova čestica zemljišta s
novim brojem čest. zem., te da izvrši provedbu navedene parcelacije u katastru i zemljišnim knjigama za k.o. S..
3. Ovlašćuju se tužitelj da temeljem ove presude i prijavnog lista o parcelaciji dijela
čest. zem 4013/4 (kat. čest. 3486/16), z.u. 20508, k.o. S., kojom će se formirati nova čest.
zem. kao i fizički i geometrijski točno određeni realni dio te nekretnine pobliže opisan i
preciziran u točki I. izreke ove presude, na toj novoformiranoj čestici zemljišta u zemljišnim
knjigama izvrši uknjižba prava vlasništva na ime tužitelja za cijelo uz istodobno brisanje tog
prava sa ime tuženika.“
III.) Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Obrazloženje
Kod Općinskog suda u Splitu dana 24. rujna 2015. godine zaprimljena je tužba tužitelja
I. P. pok. L. protiv tuženika G. S., a radi utvrđenja prava vlasništva na
nekretnini označenoj kao dio čest. zem. 4013/4 Z.U. 20508 k.o. S., omeđen slovima A, B,
C, D, A na skici izrađenoj po sudskom vještaku A. Z. dana 27. lipnja 2000. godine. U
tužbi tužitelj tvrdi da je suvlasnik ½ dijela čest. zem. 4006/11 i 4006/5 K.O. S., a da zgrada
podignuta na čest. zem. 4006/11 K.O. S. manjim dijelom leži na čest. zem. 4013/4 K.O.
S. na kojoj se nalazi i dvorište te zgrade. Tužitelj da ovaj dio predmetne nekretnine koristi
samostalno i preko svojih prednika još od 1970-ih godina radi čega predlaže sudu da po
provedenom postupku prihvati tužbeni zahtjev kojim traži da ga se utvrdi vlasnikom točno
označenog dijela čest. zem. 4013/4 K.O. S..
Tuženik se u odgovoru na tužbu u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu,
osporio navode iznijete u tužbi glede tužiteljeva vlasništva čest. zem 4006/5 te se u tom
smislu pozvao na spis Općinskog suda u Splitu, poslovni broj IIP-1131/06 i utvrđenja iz tog
postupka te pored toga naveo kako je tužitelj još 2004. godine znao da je čest. zem. 4013/4
k.o. S. u vlasništvu G. S.. Dalje je naveo kako se tužitelj u tužbi poziva na stjecanje
vlasništva sporne nekretnine građenjem odnosno dosjelošću, ali da ne prilaže dokaze iz kojih
bi se moglo zaključiti da su ispunjeni zakonski uvjeti. Nadalje, tuženik je naveo kako je
utužena nekretnina označena kao čest. zem. 4013/13 K.O. S., površine 120 m², izvorno
vlasništvo tuženika, od osnutka zemljišnih knjiga, pa da se na ovom zemljištu vlasništvo nije
mogla steći građenjem te radi toga da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za stjecanje vlasništva
dosjelošću. Zbog toga tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, uz
osudu tužitelja na podmirenje parničnog troška.
Očitujući se na navode iz odgovora na tužbu tužitelj je naveo kako u spisu broj IIP-
1131/06 nije odbijeno njegovo protutužbeno traženje da se proglasi vlasnikom nekretnine o
kojoj se raspravlja u predmetnom postupku već traženje da mu se ista preda u nesmetan
posjed o strane tužiteljice- protutužene G. K.. Navodi kako je iz katastarskih podataka
razvidno da je tužitelj stekao pravo vlasništva dosjelošću jer se u katastru vodi J.
M. kao korisnica dok tuženik nije nikada bio upisan, a po pravilima OGZ-a da se
nekretnina ima smatrati vlasništvom prednika tužitelja još od početka prošlog stoljeća.
Pravomoćnim rješenjem ovog suda posl. broj P-4976/2016, od 27. ožujka 2017. godine
odbijeno je sudjelovanje G. K. u ovom postupku u svojstvu umješača na strani tuženika.
U podnesku od 22. listopada 2019. godine tužitelj je uredio tužbeni zahtjev tako da
glasi kako je to navedeno u izreci.
Tijekom dokaznog postupka izvedeni su slijedeći dokazi čitanjem i pregledom izvatka iz zemljišne knjige gdje je kao vlasnik čest. zem. 4013/4 K.O. S. upisan G. S., izvadak
iz katastra zemljišta gdje je kao posjednik čest. zem. 3486/16 K.O. S. upisana J.
M., Rješenja broj: 477/Up-I-9/77.AS/IB, od 17. ožujka 1971. godine, Odsjeka za
imovinsko pravne poslove, Sekretarijata za upravno pravne poslove Općine Split, Uvjerenja
za građenje, broj: 351/UP-I-178/71/BG/PN, od 19. travnja 1971. godine, izdano od Općine
Split, Kupoprodajnih ugovora od 06. siječnja 1970. godine, od 3. siječnja 1973. godine i od
26. lipnja 1973. godine, rješenja o nasljeđivanju iza pok. T. M., prerisa
katastarskog plana, lokacijske dozvole, od 21. rujna 1999. godine, vještva ovlaštenog sudskog
vještaka za geodeziju A. Z., položajne nacrte i skice mjerenja, povijesnog
zemljišnoknjižnog izvatka za 2058 K.o. S., presude Općinskog suda u Splitu, posl. broj IIP-
1131/06, od 08. veljače 2013. godine i presude Županijskog suda u Splitu, posl. broj Gžx-
412/2013, od 20. lipnja 2013. godine, vještva sudskog vještaka A.Z. od 27. lipnja
2000. godine, ortofoto snimke i katastarskog preris, spisa ovog suda broj II P-1131/06,
povijesnog prikaza Z.U. 20508, K.O. S., povijesti promjena na katastarskim česticama i
priloga ( l. 146-166, položajnih nacrta, skica mjerenja, izvoda iz katastarskog plana, izvoda iz
posjedovnog lista), priložene sudske prakse Europskog suda za ljudska prava ( l.171-207),
uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka za geodeziju, vještačenjem po sudskom
vještaku za geodeziju Z. R., saslušanjem tužitelja te svjedoka A. S., i
I. V..
Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
Iz zemljišno- knjižnog izvatka Z.U.20508 K.O. S. razvidno je da je kao vlasnik
predmetne čest. zem. 4013/4 K.O. S. upisan tuženik, dakle iz ovoga proizlazi pasivna
legitimacija istog. Pregledom povijesnog zemljišno – knjižnog izvatka utvrđeno je da je čest.
zem. 4013/4 pripisana iz Z.U. 1588 K.O. S. u Z.U. 20508., da je nekretnina prvotno bila
upisana na O. S., a od 27. travnja 1948. godine da je upisana kao Općenarodna
imovina, a od 27. lipnja 1969. godine da je kao organ upravljanja upisan Narodni odbor Grada
Splita, a od 31. siječnja 1997. godine da je kao vlasnik upisan G. S..
U posjedovnom listu broj 1723 za kat. čest. zem. 3486/16 k.o. S. ( koja odgovara
nekretnini zk. oznake čest. zem. 4013/4 K.O. S.) kao posjednica je upisana J.
M. ud. T., iz S., S. …. Kultura nekretnine je vinograd u površini od
100m2, a zgrada 20 m2. Iz povijesnog izvatka ovog posjedovnog lista ( l. 161-166 spisa)
proizlazi da je na osnovnoj kat.čest. zem. 3486 K.O. S. ranije bio upisan M. T.,
a potom M. J., da je na čest. zem. 3486/16 K.O. S. kao posjednica nakon
cijepanja od osnovne nekretnine bila upisana M. J. ( stanje krajem 1974. i 1979.
godine prema bilješki na dnu posjedovnog lista), a da je kultura nekretnine bila vinograd
100m2 i zgrada 20m2.
U spisu se nalaze preslici položajnog nacrta "za sud" iz geodetskog elaborata
pregledanog i potvrđenog od Zavoda za katastar i geodetske poslove Split pod brojem UP-I-
3075/73 od 3. srpnja 1973. godine iz kojeg proizlazi cijepanje čest. zem. 4013 k.o. S. na
čest. zem. 4013/1,/2,/3,/4 te preslik položajnog nacrta"za katastar" iz geodetskog elaborata
pregledanog i potvrđenog od Zavoda za katastar i geodetske poslove Split pod brojem UP-I-
3072/73 od 3. srpnja 1973. godine iz kojega je razvidno da je kat. čest. zem. 3486/16 nastala
cijepanjem kat. čest. zem. 3486/5 na čest. zem. 3486/5 i /16, sve k.o. S., a da na istima
ostaje upisan dosadašnji posjednik.
Iz dopisa Državne geodetske uprave od 23. listopada 2017. godine nazvane povijest
promjena na katastarskim česticama proizlazi da je na kat. čest. br. 3486/16 ( zk. čest. zem.
4013/4) K.O. S. od 1956. do 1964. godine u površini od 1496 m2, kulture pašnjak, bila
upisana na N.O. Općine Split, komunalni odjel, a da je uvidom u dokumentaciju tog ureda
utvrđeno da u arhivi nedostaje posjedovni list 4419. Sud primjećuje da sadržaj navoda iz
ovoga dopisa nije u skladu sa priloženim ispravama u privitku tog dopisa, a naročito s
obzirom na vrijeme cijepanja nekretnine čest. zem. 4013( kat. čest. zem. 3486/5) K.O. S.
prema priloženim položajnim nacrtima. Iz posjedovnog lista broj 1723 od 1976. godine je
razvidno da je kao posjednica na čest. zem. 3486/16 koja sada ima ukupnu površinu 120m2 (
20m2 zgrada i 100 m2 vinograd) upisana J. M., a da je ranije bio upisan T.
M. kao korisnik na čitavoj čest. zem. 3486 K.O. S., a ovo proizlazi i iz posjedovnog
lista iz 1964. godine. Također iz položalnog nacrta za katastar br. 145/65 , odobren pod
rješenjima br. 51/67 dana 24. veljače 1967. godine i br. 146/66, od 29. svibnja 1967. godine
proizlazi da je na čest. zem. 3486 K.O. S., a koja je tada cijepana u podčestice, kao
posjednik bio upisan M. T., pok. J., iz S., L. …, a također i
glede novosagrađene zgrade na čest. zem. 3486/5 K.O. S. ( ovo sada predstavlja kuću
tužitelja). Ovo proizlazi i iz položajnog nacrta za sud br. 145/65 od 15. ožujka 1966. godine.
Iz zapisnika posl. broj IIP-381/99 Općinskog suda u Splitu proizlazi da su svjedoci
B. R., N. K. i R. R. dali iskaz da su tuženici u tom postupku, a
među kojima je i tužitelj I. P., gradili kuću i obrađivali zemljište, na zemljištu koje je
ranije bilo vlasništva bračnog para M.. Pored ovoga svjedok R. R. je naveo
kako ne zna što su točno M. prodali roditeljima G. K., a što predniku tužitelja u
ovome postupku.
Iz rješenja Odsjeka za imovinsko- pravne poslove, Sekreterijata za upravno pravne
poslove Općine Split, broj 477/Up-I-9/71.AS/IB od 17. ožujka 1971. godine proizlazi da je
čest. zem. 4006 ZU 2368 K.O. S. uknjiženog vlasnika M.T. pok. J.u cjelini
postalo društveno vlasništvo danom stupanja na snagu Zakona o određivanju gradjevinskog
zemljišta u gradovima i naseljima gradskog karaktera. Iz točke II. izreke je razvidno da je
naložen upis u zemljišnom knjigama na ime Društveno vlasništvo uz istovremeni upis
prijašnjih vlasnika kao korisnika zemljišta. Također je u rješenju i uputa o pravima prijašnjeg
vlasnika pa iz točke 1. proizlazi da prijašnji vlasnik ima pravo koristiti zemljište dok ga se ne
pozove na predaju. U točki 2. se navodi kako prijašnji vlasnik neizgrađenog građevinskog
zemljišta ima prvenstveno pravo korištenja tog zemljišta u površini koja je potrebna za
izgradnju zgrade na koju po zakonu može imati pravo vlasništva, kao i za redovnu upotrebu te
zgrade, ako se na osnovu detaljnog urbanističkog plana na tom zemljištu može podići takva
zgrada. U točki 3. se navodi kako prava navedena u točki 1. i 2. te upute prijašnji vlasnik
može prenijeti samo na bračnog druga, potomke, usvojenike, roditelje i usvojioce. Iz točke 4.
je razvidno da vlasnik zgrade stječe pravo da se koristi zemljištem koje je pod zgradom i
zemljištem koje je potrebno za njenu redovnu upotrebu danom, kada je to zemljište postalo
društveno vlasništvo. Prenošenjem prava vlasništva na zgradu koja se nalazi na zemljištu na
kojem postoji pravo korištenja prenosi se to pravo i na stjecanje zgrade.
Odobrenjem za građenje Uprave za urbanizam, građevinarstvo i komunalne poslove,
Općine Split, od 19. travnja 1971. godine izdano je T. M. pok. J. odobrenje za
građenje obiteljske stambene jednokatnice sa krovnim nadgrađem ( dva stana) na čest. zem.
4006/5 K.O. S.. Odobrenje je dano pod uvjetom da se nakon završetka gradnje poruši
prizemni objekt na predmetnoj parceli.
U spisu se nalazi ugovor kojeg su 6. siječnja 1970. godine zaključili T. M.
pok. J. i J. M. ž. T. kao prodavatelji te A. P. G. i L. P.
G. kao kupci, a predmet kojega je kupoprodaja prava korištenja čest. zem. 4006/6 K.O.
S. u površini od 406 m2, koja je bila ranije u vlasništvu prodavatelja, a sada
nacionalizirana. Istim ugovorom u članku 2. su se kupci obvezali na toj nekretnini podići
objekt, a prodavatelji potom zaključiti ugovor o prodaji podignutog objekta, a kako bi kupci
mogli realizirati svoja prava iz kupoprodaje koja je "faktično sada zaključena". U članku 5.
navedeno je da će se pristupiti mjerenju radi utvrđenja stvarne površine predmetne nekretnine.
Prodavatelji su jamčili kupcima da je na ovoj nekretnini dozvoljena gradnja te da im je
rješenjem nadležnog organa Skupštine Općine Split od 21. ožujka 1967. godine odobrena
lokacija za izgradnju obiteljske zgrade površine 10x10 m. U članku 10. je navedeno kako se
pristupa na navedenu nekretninu. Stranke su potpisale ovaj ugovor.
U spisu se nalazi i kupoprodajni ugovor kojeg su 3. siječnja 1973. godine zaključili
T. M. pok. J. kao prodavatelj te A. P. G. i L. P. G. kao
kupci, a predmet kojega je kupoprodaja stambene zgrade podignute na čest. zem. 4006 nova
oznaka 3486/5 tijelo 2 z.u. 2368 k.o. S. U tčl.1.b. se navodi kako je rješenjem Odsjeka za
imovinsko pravne poslove Sekreterijata za upravno pravne poslove Općine Split br. 485 Up-I-
65/70, od 5. veljače 1971. godine prodavateljima utvrđeno prvenstveno pravo korištenja za
izgradnju obiteljske stambene zgrade na spomenutoj čest. zem. ( u čl. 1.a) u površini od 596
m2. U čl. 2. naveden je predmet prodaje. Priloženi primjerak ugovora nije potpisan, ali je iz
ovjera razvidno da je ugovor prijavljen Skupštini Općine Split, Upravi prihoda dana 5.
siječnja 1973. godine te je na isti i plaćen porez na promet nekretnina.
Iz kupoprodajnog ugovora od 26. lipnja 1973. godine kojeg su zaključili J.
M. ud. T. kao prodavateljica te A. i L. P. kao kupci razvidno je da je
ugovor sačinjen jer je raniji prodavatelj T. M.umro bez da je potpis ovjerio kod
suda. U ugovoru prodavateljica prodaje svakome od kupaca za ½ obiteljske stambene zgrade
podignute na čest. zem. 4006 nove oznake 3486/5 tijelo 2. Z.U. 3486/5 K.O. S. koja nije
još identificirana u površini od 406 m2 kao i pravo korištenja u smislu čl. 37. Zakona o
nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta. Iako na priloženom ugovoru nema
potpisa prodavateljice iz štambilja od 21. lipnja 1973. godine proizlazi da se prijenos
nekretnina po tom ugovoru može izvršiti u zemljišnim knjigama jer je porez za promet na iste
naplaćen dana 08. veljače 1973. godine pod brojem 06-UP/I-147/1-73-II/LJP.
Iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu broj O-261/73-6, od 21. travnja
1973. godine razvidno je da je J. M. nasljednica T. M. pok. J. u
cijelosti te da su u ostavinu ušle nekretnine oznake 4006/1/2/3/4/5/6 k.o. S.. Također je
razvidno da je M. T. rođen 29. prosinca 1901. godine.
Iz dopisa G. S.Klasa: 944-01/99-01/46, od 20. rujna 1999. godine proizlazi da
je G. S. kao uknjiženi vlasnik čest. zem. 4013/4 K.O. S. izdao podnositeljima zahtjeva
L.i A.P. suglasnost potrebitu za ishođenje lokacijske dozvole, a radi oblikovanja
njihove građevinske parcele te da će se imovinsko pravni poslovi regulirati po ishođenju iste.
Lokacijska dozvola je A. P. i L. P. i izdana dana 21. rujna 1999. godine te iz
iste proizlazi da će se građevna parcela formirati od čest. zem. 4006/5, 4013/4 i 4006/11 K.O.
S. u skladu sa grafičkim prilogom- prerisom katastarskog plana.
Presudom Općinskog suda u Splitu posl. broj IIP-1131/2006, od 8. veljače 2013.
godine odbijen je glavni tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužiteljica K.G. rođ.J.
pok.M. suvlasnica nekretnine označene sa čest.zem. 4006/5 Z.U. 14754 K.O. S. za
125/357 dijela cjeline te suvlasnica nekretnine označene sa čest.zem. 4013/4 ZU 20508 K.O.
S. za 70/120 dijela cjeline (točka I. izreke). Istom je presudom prihvaćen dio podrednog
tužbenog zahtjev na utvrđenje da je tužiteljica K. G. rođ.J. pok.M. naspram
tuženika pod 1. I. P., 3. K.Š. i 4. A. Š.jedina i isključiva vlasnica, za
cijelo, onog realnog dijela čest. zem.4006/5 Z.U. 14754 K.O. S., u površini od 125 m2, na
realnom dijelu su položene tužiteljičina kuća i okućnica, a što je prikazano u vještačenju
sudskog vještaka A. Z.(točka II. izreke). Također se tom presudom ovlašćuje
tužiteljica K. G. rođ.J. pok.M., da temeljem iste zatraži i postigne u zemljišnim
knjigama upis prava vlasništva onog realnog dijela čest. zem. 4006/5 Z.U. 14754 K.O. S.,
koji je u planu situacije terena u pisanom vještvu stalnog sudskog vještaka A. Z. od
27.lipnja 2000.g., označen slovima C-H-I-J-NJ-LJ-C i površine 125 m2, a na kojem realnom
dijelu su položene tužiteljičina kuća i okućnica, sve na svoje ime, za cijelo, uz prethodno
brisanje tog prava s imena tuženika pod 1., 3. i 4., a što su tuženici pod 1., 3. i 4. dužni trpjeti
(točka III. izreke). Nadalje je tom presudom odbijen dio podrednog tužbenog zahtjeva
tužiteljice na utvrđenje da je naspram tuženika pod 2) G. S. jedina i isključiva
vlasnica, za cijelo, onog realnog dijela čest. zem.4013/4 Z.U. 20508 K.O. S. koji je u planu
situacije terena u pisanom vještvu stalnog sudskog vještaka A. Z. od 27. lipnja 2000.
godine (predan sudu 06. srpnja 2000. godine) i dopuni istog predanoj sudu 03. rujna 2001.
godine (koje vještvo i dopuna su sastavni dio ove presude) točno obuhvaćen, odnosno
označen slovima B-C-U-M-B i površine 70 m2, na kojem realnom dijelu su položene
tužiteljičina kuća i okućnica, te da se ovlašćuje tužiteljica temeljem ove presude zatraži i
postigne u zemljišnim knjigama upis prava vlasništva onog realnog dijela čest. zem.4013/4
Z.U. 20508 K.O. S. koji je u planu situacije terena u pisanom vještvu stalnog sudskog
vještaka A. Z. od 27. lipnja 2000. godine (predan sudu 06. srpnja 2000. godine) i
dopuni istog predanoj sudu 03. rujna 2001. godine (koje vještvo i dopuna su sastavni dio ove
presude) točno obuhvaćen, odnosno označen slovima B-C-U-M-B i površine 70 m2 na kojem
realnom dijelu su položene tužiteljičina kuća i okućnica, sve na svoje ime, za cijelo, uz
prethodno brisanje tog prava s imena tuženika pod 2., a što je tuženik pod 2. dužan trpjeti
(točka IV. izreke). Ujedno je tom presudom odbijen protutužbeni zahtjev tuženika pod 1., 3. i
4. kojim su tražili da se naloži tužiteljici-protutuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom
ovrhe da tuženicima-protutužiteljima ad 1., ad 2. i ad3. preda u posjed kućicu izgrađenu na
čest. zem. 4006/5 K.O. S. i čest. zem. 4013/4 K.O. S. slobodnu od osoba i stvari te da se
ubuduće suzdrži od ovakvog ili sličnog uznemiravanja ovih tuženika-protutužitelja na
predmetnim nekretninama (točka V. izreke). Presudom Županijskog suda u Splitu, posl. broj
Gžx-412/2013, od 20. lipnja 2013. godine potvrđena je navedena prvostupanjska presuda.
Napominje se kako se u obrazloženju ove odluke navodi: " Pregledom spisa br. IIP-1031/96
utvrđeno je da je u tom postupku, vođenom radi smetanja posjeda, L. P. izjavio da je
otac tužiteljice negdje 1980. g. podignuo željeznu ogradu koja je bila predmet tog spora i da
on nije kupio ni prizemnicu ni dio zemljišta površine 30-40 m2 koje je T. M.
zadržao za sebe."
Dakle, iz ove presude je jasno da se između parničnih stranaka nije vodio postupak
glede predmetne nekretnina već da je glede iste odbijen tužbeni zahtjev po tužbi G. K.
protiv tuženika G. S.a glede realnog dijela predmetne nekretnine u površini od 70 m2
odnosno zahtjev za utvrđenjem suvlasništva za 70/120 dijela predmetne nekretnine.
Prilikom održanog uviđaja na licu mjesta održanog dana 24. siječnja 2019. godine
utvrđeno je da je predmetno zemljište položeno zapadno od zgrade anagrafske oznake I.G.
…. S.( kuće tužitelja), a tužitelj je na licu mjesta i pokazao kako je predmetno
zemljište sa južne strane bilo omeđeno sa 2 kamena međašnika. Također je naveo kako kuća
anagrafske oznake I. G …., S., dijelom leži na predmetnoj nekretnini, a predmetna
nekretnina da se proteže skroz prema sjeveru do iza kuće anagrafske oznake I.G. ….
Predmetna nekretnina sa sjeverne strane je omeđena sa visinskom razlikom, sa istočne strane
kućom tužitelja, a sa zapadne strane zidom. Ono što je pokazano u naravi predstavlja
pokošenu livadu uz kuću, odrinu i dio na kojemu je izgrađena kuća I. G. … sa
okućnicom.
U vještačenju kojega je sudski vještak za geodeziju Z. R., ovl. inž. geod.
predao sudu dana 24. lipnja 2019. godine proizlazi da lik prikazan na skici lica mjesta,
označen slovima ABCDEIJKLA predstavlja čest. zem. 4013/4 k.o. S. Z.U. 20508, upisane
površine 120m2 i odgovara katastarskoj čest. zem. 3486/16 upisanoj u posjedovnom listu broj
1723 Ureda za katastarsko geodetske poslove u Splitu. Naveo je kako nekretnina u naravi
predstavlja zemljište položeno zapadno od kuće tužitelja anagrafske oznake S., I.
G.br. …( lik označen na skici slovima E,F,G,H,I,E). Predmetna čestica 4013/4 k.o.
S. u naravi da je s južne strane omeđena sa dva kamena međašnika I,J ( prikazan na
fotografiji br.2), sa sjeverne strane A,B visinskom razlikom susjedne nekretnine, sa zapadne
strane dijelom zidom A,L zapadnom fasadom L,K stambene prizemnice na adresi I.
G. br. … i zidom K,J i sa istočne strane zapadnom fasadom I,E kuće tužitelja na adresi
I. G. br. …, u produžetku preko dvora E,D i preko kuće D,C I.G. br…. do
međnog kamena B. Vještak je naveo kako tužitelj u posjedu drži 1/2 dijela predmetne čest.
zem. 4013/4 katastarske oznake č.zem. 3486/16 k.o. S. i to dio koji je na skici označen
slovnim oznakama D,E,I,J,K,D koji je od ostatka predmetne čestice omeđen željeznom
ogradom K,D i predstavlja realni dio od 60/120 dijela predmetne čestice zem. 4013/4
katastarske oznake č.zem. 3489/16 k.o. S..
U iskazu kojeg je ovome sudu dao tužitelj I.P. isti je naveo kako je njegov
pok. otac negdje 1970. –ih kupio od pok. T. M. i njegove supruge J.
M. ukupno 596 m2. Naveo je kako se tada nije mogla dobiti građevinska dozvola, a
kako pok. T. i J. nisu imali djece da je dogovoreno da se gradi na ime pok. T..
Tužitelj je naveo kako su u odobrenju za građenje G. S. i bivša SFRJ dali sve dozvole, a
ovo odobrenje da je dano pod uvjetom da kada se napravi kuća da se poruši postojeća
prizemna kućica u kojoj se držao alat pok. T. i njegova dva konja. Dakle, tužitelj tvrdi da
mu pripada tih 126 m2 kolika je razlika od njegove trenutačne nekretnine na kojoj je kuća jer
da je to kupio njegov pok. otac. Naveo je kako mu vlasnici te male kućice sada čine velike
probleme, a da je njegov pok. otac odlazio raznim tijelima ex SFRJ i nosio papire iz kojih je
proizlazilo da se kućica mora srušiti te da je samo ignoriran. Osobe koje svojataju tu kućicu
da su obitelj G. K.. Naveo je kako nikada nije imao problema sa G. S.
vezano za predmet spora te da parcelu koju je pokazao na očevidu svakodnevno koristi, a
ovdje da zna saditi krumpire, salatu, kapulu te mu nitko ovo nikada nije branio niti ga ometao
te da sa nikim nema problema osim što je tim susjedima s tom kućicom stopirao legalizaciju.
Naveo je kako dio te kućice pada na predmetnu nekretninu iako je u papirima bilo da se ista
poruši. Tužitelj je naveo kako je njegov otac prvi kupio čitavu parcelu, a da otac G. K.nije
ništa kupio već su se isti uselili nasilno i izbacili očeve stvari dok je tužitelj sa svojom
obitelji bio na selu te su je nastavili koristiti. Tužitelj je na skici vještačenja ( u spisu na
poleđini l. 217. ) pokazao kako je njegov otac kupio čitavu parcelu označenu slovima A,B i J,
a da je sud u drugim postupcima toj susjedi G. K. dosudio zemljište u skici navedeno
kao vrt položeno istočno od točaka B i D. Ista da je nelegalno 1973. proširila tu kućicu na dio
predmetne čestice dok dio te čestice koji je sud vidio na očevidu oznaka K,D,I, J isključivo
koristi čitavo vrijeme on i njegova obitelj i nitko ga u ovome nije ometao.
Svjedok A. S. je naveo kako je on tužiteljev susjed dugi niz godina, da se
doselio u neposrednu blizinu 1974. godine. Na skici koja se nalazi na poleđini lista 217.
svjedok je pokazao kako dio označen crvenim slovima drži u posjedu I.P.. Zemljište
položeno zapadno od kuće koje je prikazano na slici da je obrađivao ranije L., otac
tužitelja, a kasnije da je ovo je nastavio raditi I.. Tu da su oni sadili povrće. Svjedok je
naveo kako nije nikada tu vidio da bi dolazili treće osobe . U odnosu na G. K.je naveo
kako ona nije ovu zapadnu stranu nikad obrađivala i da je do nje ograđeno. Svjedok se
izjasnio kako misli da tužitelj nije imao nikakve sporove sa bilo kime te da je predmetna
nekretnina njegova jer je ograđena otkada mu je otac to kupio. Naveo je da je pok. L.
zemljište koje je predmet postupka i onaj dio gdje se nalazi kuća na crvenom dijelu na skici
kupio od M. negdje 1970- tih, a kasnije da su se u tu kućicu gdje se nalazio alat i bila
baraka od M.uselili K.. Svjedok je naveo kako nikada nije vidio ni čuo da bi
tužitelju i pok. L. netko zamjerao ili im branio obrađivanje zemljišta.
Svjedok I. V., je naveo kako mu je poznat tužitelj, ali da se s njim ne druži
nego ga poznaje više iz viđenja. Naveo je kako je poznavao njegovog pok. oca L. budući je
njegova kuća na D. u S. udaljena cca 200m zračne linije od tužiteljeve. Pok.
L. da je upoznao kod svog strica u S., u vrijeme kada su oni trebali graditi kuću, a to
da je bilo 1983 g. pa nadalje. Kuća pok. L. tada je već bila izgrađena, a svjedok nije znao
kada ju je počeo graditi. Svjedok je naveo kako u to vrijeme nije bilo dućana na Dragovodama
pa da bi on prolazio pored kuće gospodina P. te bi viđao pok. L.. Svjedok je naveo
kako se sjeća da je jednom pok. L. frezao po vrtu i tada da mu se pokvarila freza pa da ga
je zvao da pogleda. Pok. L. da je obrađivao vrt položen južno i zapadno od svoje kuće, ali
da on nije puno zagledao. Svjedok se izjasnio da se radi o nekretnini prikazanoj na listu 218
spisa te je naveo kako je pok. L. vidio „milijun“ puta kako freza sa svoga balkona,u
periodu od kako je njegova obitelj počela graditi kuću pa negdje do kraja Domovinskog rata.
Prema odredbi čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima
(„Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06,
146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, dalje u tekstu ZV) propisano je da se dosjelošću stječe
vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima određenu kakvoću i neprekidno
traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.
Dosjelost je originarni način stjecanja vlasništva na temelju zakona što znači da onaj kojemu
se glede neke stvari ispune zakonom određene pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva
na stvari u trenutku ispunjenja tih pretpostavki. Pri tome treba reći da su za stjecanje stvarnih
prava na nekretninama temeljem odredbe čl. 388. st. 2. ZV mjerodavni propisi koji su bili
važeći u vrijeme stjecanja takvog prava. Među strankama je nedvojbeno da je predmetna
nekretnina na dan 8. listopada 1991.godine bila u društvenom vlasništvu pa se vrijeme
posjedovanja proteklo prije tog dana ne računa kao vrijeme potrebno za stjecanje vlasništva
dosjelošću sukladno članku 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne
novine“ broj: 53/91, 9/92, 77/92, dalje ZOVO) jer je bilo izričito zabranjeno stjecanje prava
vlasništva dosjelošću na stvarima u društvenom vlasništvu. Odlukom Ustavnog suda RH (NN
br. 97/99) ukinuta je odredba čl. 388. st. 4. ZV-a te je Zakonom o izmjenama i dopunama ZV-
a dopunjen čl. 388. tako da je sada novom odredbom st. 4. propisano da se u rok za stjecanje
dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991.g. bile u društvenom vlasništvu
kao i stjecanje stvarnog prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa vrijeme posjedovanja
proteklo prije tog roka. Stoga je trebalo primijeniti pravna pravila Općeg građanskog
zakonik), a koja se primjenjuju temeljem odredbe čl. 4. Zakona o nevažnosti propisa
donesenih prije 06.travnja 1941.godine i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list
84/46) i Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06.travnja 1941.godine, i
to iz paragrafa 1452.-1493. OGZ-a. Primjenom odredbi paragrafa 1472. OGZ-a tužitelj svoje
pravo vlasništva dosjelošću na nekretnini u konkretnom slučaju može steći ako u postupku
dokaže da je posjed njegovih prednika trajao neprekidno 40 godina prije 6. travnja
1941.godine. Nadalje, u vrijeme potrebno za dosjelost današnjem posjedniku uračunava se
vrijeme posjedovanja njegova prednika uvažavajući, dakako kvalitetu posjeda prednika
tužitelja.
Tužitelj konkretno tvrdi da je pravo vlasništva predmetne nekretnine stekao na
temelju kupoprodaje iz 1970. godine koja je izvršena po njegovom predniku ocu L. P.
te da nekretninu od tada posjeduje i obrađuje, a ista da predstavlja okućnicu zapadno od
njegove kuće. Tužitelj tvrdi da je nekretnina kupljena od T. M., ranijeg
posjednika, a koji da je imao prvenstveno pravo korištenja zemljišta u površini od 596m2.
Tuženik tijekom postupka ni ne osporava da je tužitelj u posjedu dijela predmetne
nekretnine, ali osporava da je tužitelj zakoniti, istiniti i pošteni posjednik. Stoga, odmah na
početku valja reći da je pošteni posjednik prema OGZ onaj koji drži da iz razloga vjerojatnih
da je stvar koju posjeduje njegova, a sud u dvojbi smatra da je posjed pošten.
Uvidom u posjedovni list utvrđeno je da je prednik tužitelja bio upisani posjednik u
katastarskom operatu od osnutka čest. zem. 3486/16, a koja je pak nastala cijepanjem od
čest.zem. 3486/5 K.O. S.na kojoj je također bio upisan prednik tužitelja ( prvo T., a
potom J. M.) i na kojoj je izgrađena kuća tužitelja. Iz priloženog rješenja o
nasljeđivanju proizlazi da je T. M. bio 1901. godište. S obzirom da svjedoci A.
S. i I. V.. u ovome postupku, te B. R., N. K. i R. R.
saslušani u postupku ovog suda broj IIP-381/99 navode kako su prednik tužitelja te potom
tužitelj na zemljištu koje je ranije bilo u vlasništvu bračnog para M., gradili kuću i
obrađivali zemljište, a jedino zemljište koje bi tužitelj mogao obrađivati uz kuću je upravo
nekretnina koja je predmet postupka i koja se nalazi uz samu kuću tužitelja, a da nikada nisu u
ovome ometani od strane trećih osoba pa ni tuženika, ovaj sud zaključuje da se tužitelj što
samostalno, a što preko svojih prednika nalazi u posjedu dijela predmetne nekretnine još od
početka 20. stoljeća ( prema podacima o rođenju T. M., dok podataka o njegovom
pravnom predniku u spisu nema).
Prema pravnom pravilu iz paragrafa 326 bivšeg OGZ-a tko drži iz uzroka vjerojatnih
da je njegova stvar koju posjeduje jest pošteni posjednik. Nepošteni posjednik jest onaj koji
zna ili iz okolnosti mora misliti da je tuđa stvar koju posjeduje. Po pravnom pravilu iz
paragrafa 328 OGZ-a presumira se da je posjed pošten. Tako i danas članak 18. ZV propisuje
da je pošteni posjednik onaj koji nije znao niti morao znati, niti obzirom na okolnosti imao
razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, s tim da se sukladno stavak 5. istog
članka posjed smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno. Budući tuženik ranije tužitelju
nije osporavao posjed, a u ovoj parnici ničim nije dokazao nesavjesnost posjeda tužitelja, a
sukladno članku 221a Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj:
53/91,91/92,58/93, 112/99,88/01, 117/03, 88/05, 02/07,84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11,
25/13, 89/14 i 70/19 dalje u tekstu ZPP) primjenom pravila o teretu dokazivanja, teret dokaza
je na onome koji tvrdi suprotno, dakle na tuženiku da dokaže svoju tvrdnju, što isti nije
učinio, zbog čega je njegov prigovor nesavjesnosti posjeda neosnovan ( tako i Vs Rev
2526/1990).
Nadalje, obzirom na vrijeme kada je ugovor sklopljen (1970) primjenjuju se pravna
pravila OGZ-a, a sudska praksa je zauzela stajalište da i usmeni ugovori o prometu nekretnina
koji su ispunjeni proizvode pravne učinke jer ispunjenjem takvi konvalidiraju, a da bi se uz
valjani ugovor stekla i druga odlučna pravna činjenica, zakonit način stjecanja, dovoljna je
bila i predaja u posjed, odnosno pravo vlasništva moglo se steći i bez upisa u zemljišne knjige
ako je ugovor bio izvršen. (Tako i VsRH, Rev-3011/1994-2, Žs Split, Gžst-31/10). Kako se
tužitelj i njegov prednik nalazi u posjedu dijela predmetne nekretnine, a nema podataka da bi
mu njegovi prednici bračni par M. ovo osporavali, sud drži da je predajom u posjed
ugovor o kupoprodaji izvršen. Ovdje se nadodaje kako se u priloženim ugovorima navodi
različita površina nekretnine za koju se kupilo tada pravo korištenja, ali da i u prvom ugovoru
stoji da će se nekretnina naknadno izmjeriti radi utvrđenja stvarne površine nekretnine.
Prema tome, u ovom postupku je nedvojbeno utvrđeno da je prednik tužitelja kupio
predmetnu nekretninu od T.M. i J. M. koji su bili upisani u
katastarskom operatu kao posjednici, te da isti čitavo vrijeme koristi nekretninu označenu na
skici vještaka Z. R. slovima D,E,I,J,K,D,. Ponavlja se kako iz spisa br. IIP-
1031/96 otac tužitelja L. P. izjavio da on nije kupio ni prizemnicu ni dio zemljišta
površine 30-40 m2 koje je T. M. zadržao za sebe, a što na licu mjesta predstavlja
ograđenu kućicu sa okućnicom omeđenu u vještačenju slovima A,B,C,D,K,L,A. Stoga ovaj
sud drži da tužitelj za ovaj dio nekretnine nije dokazao da je isti stekao kupoprodajom, a ni
dosjelošću.
Slijedom toga, nesporno je utvrđeno da je prednik tužitelja dio predmetne nekretninu
označen slovima slovima D,E,I,J,K,D stekao od izvanknjižnog vlasnika i potom stupio u
posjed, a da tužitelj obzirom na posjedovno stanje u katastru u kojem je bio upisan
prodavatelj, najprije T. M., a potom J. M., nije imao razloga sumnjati
da isti nisu vlasnici, tada nositelji prava korištenja, pa je taj realni dio predmetne nekretnine
stekao u dobroj vjeri.
Pri tome, valja navesti da činjenica da je netko upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik
određenih nekretnina predstavlja samo predmnijevu o vlasništvu te osobe koja svakako otpada
ako drugi čije stjecanje nije bilo upisano u zemljišne knjige dokaže da ima valjanu osnovu i
način stjecanja te nekretnine (tako i Županijski sud u Splitu; Gž-1543/2015).
Sud je poklonio vjeru iskazu tužitelju i saslušanim svjedocima u dijelu u kojemu su isti
opisali dugotrajnost posjeda i korištenja dijela predmetne nekretnine koju je sudski vještak u
skici označio slovima D,E,I,J,K,D, odnosno da je tužitelj osobno i preko svojih prednika u
posjedu dijela ove nekretnine od 1970. godine i da ga nitko u ovome ne ometa. Nadalje, iz
priloženih isprava proizlazi da je prednik prednika tužitelja T. M. imao
prvenstveno pravo korištenja zemljišta u površini od 596 m2. Međutim, iz rezultata dokaznog
postupka, a naročito iz isprava koje su se odnosile na postupak IIP—1131/06, naročito
obrazloženja prvostupanjske presude, proizlazi da je prednik tužitelja L. P. u postupku
IIP-1031/96 izjavio da on nije kupio ni prizemnicu ni dio zemljišta površine 30-40 m2 koje je
T. M. zadržao za sebe. Upravo stoga sud nije prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu u
kojim se tražilo utvrđenje prava vlasništva na dijelu predmetne nekretnine označenom
slovima A,B,C,D,K,L,A. Međutim, kako je uvidom u zemljišnu knjigu Z.U. 14754 K.O. S.
za čest. zem. 4006/11 na kojoj se nalazi kuća tužitelja i čest. zem. 4006/5 na kojoj se nalazi
dio okućnice tužitelja razvidno da je zajednička površina tih nekretnina 476 m2 to je jasno da
upisana kvadratura ne odgovara površini zemljišta koja je dana na korištenje T.
M., a od koje je isti 30-40 m2 zadržao za sebe kako je to naveo L. P. u
drugom postupku, pa je jasno da je tužiteljev prednik od T. i J. M. kupio i vrt
uz kuću koji čitavo vrijeme obrađuje koji je sudski vještak u skici označio slovima
D,E,I,J,K,D.
Glede tužbenog zahtjeva iz točke II. presude ( koje tužitelj označava točkama 2. i 3.)
koji se tiče ovlaštenja temeljem ove presude izvršiti parcelaciju i formirati zasebnu česticu u
katastru zemljišta tužitelj se upućuje na sadržaj odredbi Zakona o državnoj izmjeri i katastru
nekretnina (Narodne novine broj 16/07, 152/08, 124/10 i 56/13, dalje ZODIKZ) i to
prvenstveno odredbi članka 57. stavka 1. i 3. prema kojoj su nositelji prava na nekretninama
dužni u roku od 30 dana od dana nastale promjene prijaviti nadležnom područnom uredu za
katastar svaku promjenu na nekretninama koja utječe na podatke upisane u katastar nekretnina
te je uz prijavu iz st. 1. nositelj prava na nekretninama dužan priložiti odgovarajući elaborat
koji je tehnička osnova za provođenje promjena u katastarskom operatu katastra nekretnina.
U odnosu na promjene u zemljišnim knjigama tužitelj se upućuje na sadržaj odredbe
članka 145. stavak 4. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br. 91/96, 68/98,
137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13, dalje ZZK) koja
propisuje da se sastav zemljišnoknjižnoga tijela ne mijenja upisom promjene oblika, površine
ili izgrađenosti zemljišta, pa će upis takve promjene zemljišnoknjižni sud provesti na temelju
prijavnoga lista katastra o promjeni u katastru zemljišta, a ako bi promjena utjecala na knjižna
prava, tada i na temelju isprave prikladne za uknjižbu kojom se upisani nositelji prava na tom
zemljištu slažu s tom promjenom. Prema stajalištu sudske prakse ukoliko predlagatelj u
postupku povodom prijavnog lista priloži i sudsku presudu tada je zemljišnoknjižni sud
prilikom provedbe prijavnog lista ovlašten, osim promjena u obliku, površini i izgrađenosti
zemljišta, provesti i uknjižbu drugih podataka na način kako su isti u odnosu na ranije
zemljišnoknjižno stanje izmijenjeni sudskom presudom.
Drugim riječima tužitelj ne može s uspjehom od parničnog suda zatražiti ovlaštenje na
provođenje postupaka propisanih posebnim propisima, u ovom slučaju ZODIKZ-om i ZZK-
om, pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan.
Odluka o trošku donijeta je pozivom na odredbu članka 154. stavka 4. ZPP-a jer sud
drži da su parnične stranke uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima neovisno što je
tužitelj tužbenim zahtjevima tražio i ovlaštenje na provedbu parcelacije i formiranje zasebne
čestice u katastru te potom u zemljišnim knjigama jer su ovi tužbeni zahtjevi odbijeni zbog
pogrešnog pravnog puta tužitelja, a ne uslijed kakvog prigovora tuženika.
U Splitu, 16. prosinca 2020. godine.
S u t k i n j a
Irma Dujić
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe.
Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude ( članak 348. ZPP-a).
Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je
obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je
održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može
preuzeti u sudskoj zgradi.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena ( članak 335. ZPP-a).
DNA:
- punom. tužitelja
- tuženiku
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.