- 1 -              Rev 315/2017-3

 

 

 

 

Broj: Rev 315/2017-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. J. iz B. M., kojeg zastupa punomoćnica L. R., odvjetnica u B. M., protiv I-tuženika A. J. iz B. M., II-tuženice G. R. iz Z., III-tuženika J. J. iz B. M., IV-tuženika T. J. iz Z., V-tuženice I. P. iz Z., VI-tuženika B. J. iz B. M., VII-tuženice I. M. iz D. Z., VIII-tuženice V. P. iz B. M., IX-tuženice Đ. P. iz Z., X-tuženika A. S. iz Z., XI-tuženice A. J. iz B. M., XII-tuženika C. P. iz B. M., nasljednika N. J. i XIII-tuženika T. J. iz S., nasljednika V. J., svi zastupani po punomoćniku R. P., odvjetniku u Z., radi sklapanja aneksa ugovora, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1679/15-2 od 17. svibnja 2016. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru poslovni broj P-158/13 od 1. travnja 2015., u sjednici održanoj 16. prosinca 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja D. J. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„I - Nalaže se tuženicima da u roku 15 dana sklope sa tužiteljem Aneks na Ugovor o kupoprodaji nekretnine sljedećeg sadržaja:

 

Točka I

 

Ugovorne strane suglasno utvrđuju da Prodavatelji prodaju 49/84 dijela, a kupac kupuje 49/84 dijela k. čest. … i. k.o. B. ukupne površine 81 m2, u naravi dvorište površine 25 m2, kuća površine 23 m2, gospodarski objekt površine 8 m3, kuća površine 25 m2, upisane u popisni list … k.o. B. M., koja u staroj izmjeri odgovara 49/84 dijela č. zgrade … i … dijela č. zgrade … s.i. k.o. B., sve u B. M. u ...

 

Ugovorne strane su suglasne da su navedene suvlasničke udjele stekli nasljeđivanjem, a sve temeljem Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda Biograd na Moru posl. broj O-127/89 od 19. studenog 1990. godine iza smrti J. Z. pok. T.

Točka  II

 

Ugovorena kupoprodajna cijena za cijelu nekretninu po Ugovoru o kupoprodaji nekretnina koji Ugovor zaključen dana 01. kolovoza 2003. godine u B. M. je ugovorena u ukupnom iznosu od 157.435,03 kuna odnosno u kunskoj protuvrijednosti od 21.024,21 EURA, a kako je to prema kunskoj protuvrijednosti učinio sudski vještak građevinske struke dipl. ing. građ. N. M. u svojoj procjeni od mjeseca rujna 1998. godine.

 

Kupac na ime kapare punomoćniku prodavatelja odvjetniku B. G. na ime kapare za prodavatelje iznos od 6.222,00 EURA u kunskoj protuvrijednosti, što punomoćnik prodavatelja potvrđuje svojim potpisom ovjerenim odvjetničkim štambiljem na Ugovoru o kupoprodaji nekretnina od 1. kolovoza 2013. godine potvrđuje.

 

Kupac isplaćuje prodavateljima ugovorenu kupoprodajnu cijenu razmjerno njihovim suvlasničkim udjelima i umanjenu za 12/84 dijela, pošto toliko iznosi suvlasnički dio prodane nekretnine koju je tužiteljev otac pok. J. T. naslijedio Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda B. M. posl. broj O-127/89 od 19. studenog 1990. godine iza smrti J. Z. pok. T., a J. T. je naslijedio tužitelj, kao i umanjenu za iznos primljene kapare prema suvlasničkim udjelima prodavatelja.

 

Kupac se obvezuje izvršiti isplatu ugovorene cijene prodavateljima, razmjerno njihovim suvlasničkim udjelima kojeg su oni odnosno njihovi prednici imali u  prodanoj nekretnini po pribavljanju presude  o  utvrđenju suvlasništva , odnosno podnošenju prijedloga radi  upisa prava suvlasništva u postupku obnove zemljišnih knjiga, a tužbu odnosno prijedlog radi upisa prava suvlasništva se obvezuje podnijeti najkasnije u  roku od osam dana računajući od dana zaključenja  aneksa kupoprodajnom ugovoru sa točnim katastarskim oznakama  i  površinama kupljenog zemljišta. Kapara će biti uračunata u kupoprodajnu cijenu prilikom isplate. Vještak financijske struke odredit će novčane vrijednosti svakog od suvlasnika  i  po tome će se vršiti  isplata kupoprodajne cijene svakom od prodavatelja.

 

Točka  III

 

Porez na promet nekretnina snosi kupac.

 

Točka  IV

U posjed kupljenih nekretnina  kupac stupa  danom zaključenja  u ugovora o kupoprodaji nekretnine koji ugovor o kupoprodaji nekretnine je zaključen dana 1. kolovoza 2003. godine u B.

Točka  V

 

Sve eventualne sporove stranke će rješavati mirnim putem  i dogovorom a tek  ukoliko im to ne uspije  ugovaraju nadležnost  Općinskog suda Zadar, Stalne službe Biograd na moru.

 

Točka VI

 

U znak suglasnosti sa međusobnim pravima i  obvezama  sa ovim Aneksom  na ugovor o  kupoprodaji nekretnine  koji ugovor je zaključen dana 1. kolovoza 2003. godine u B., ugovorne ga strane vlastoručno potpisuju.

 

Točka VII

 

Ovaj Aneks na ugovor o kupoprodaji nekretnina zaključen je u osam istovjetnih i jednako valjanih primjeraka, od kojih prodavateljima propada jedan primjerak a sedam primjeraka kupcu za njegove potrebe.

 

II – Dužni su tuženici tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 27.720 kn.“

 

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

„Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, broj P-158/13 od 1. travnja 2015. godine i sudi:

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

„I - Nalaže se tuženicima da u roku 15 dana sklope sa tužiteljem Aneks na Ugovor o kupoprodaji nekretnine sljedećeg sadržaja:

 

Točka I

 

Ugovorne strane suglasno utvrđuju da Prodavatelji prodaju 49/84 dijela, a kupac kupuje 49/84 dijela k. čest. … i. k.o. B. ukupne površine 81 m2, u naravi dvorište površine 25 m2, kuća površine 23 m2, gospodarski objekt površine 8 m3, kuća površine 25 m2, upisane u popisni list … k.o. B. M., koja u staroj izmjeri odgovara 49/84 dijela č. zgrade … i … dijela č. zgrade … s.i. k.o. B., sve u B. M. u ...

 

Ugovorne strane su suglasne da su navedene suvlasničke udjele stekli nasljeđivanjem, a  sve temeljem Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda Biograd na Moru posl. broj O-127/89 od 19. studenog 1990. godine iza smrti J. Z. pok. T.

 

Točka  II

 

Ugovorena kupoprodajna cijena za cijelu nekretninu po Ugovoru o kupoprodaji nekretnina koji Ugovor zaključen dana 01. kolovoza 2003. godine u B. M. je ugovorena u ukupnom iznosu od 157.435,03 kuna odnosno u kunskoj protuvrijednosti od 21.024,21 EURA, a kako je to prema kunskoj protuvrijednosti učinio sudski vještak građevinske struke dipl. ing. građ. N. M. u svojoj procjeni od mjeseca rujna 1998. godine.

 

Kupac na ime kapare punomoćniku prodavatelja odvjetniku B. G. na ime kapare za prodavatelje iznos od 6.222,00 EURA u kunskoj protuvrijednosti, što punomoćnik prodavatelja potvrđuje svojim potpisom ovjerenim odvjetničkim štambiljem na Ugovoru o kupoprodaji nekretnina od 1. kolovoza 2013. godine potvrđuje.

 

Kupac isplaćuje prodavateljima ugovorenu kupoprodajnu cijenu razmjerno njihovim suvlasničkim udjelima i umanjenu za 12/84 dijela, pošto toliko iznosi suvlasnički dio prodane nekretnine koju je tužiteljev otac pok. J. T. naslijedio Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda Biograd na Moru posl. broj O-127/89 od 19. studenog 1990. godine iza smrti J. Z. pok. T., a J. T. je naslijedio tužitelj, kao i umanjenu za iznos primljene kapare prema suvlasničkim udjelima prodavatelja.

 

Kupac se obvezuje izvršiti isplatu ugovorene cijene prodavateljima, razmjerno njihovim suvlasničkim udjelima kojeg su oni odnosno njihovi prednici imali u prodanoj nekretnini po pribavljanju presude o utvrđenju suvlasništva, odnosno podnošenju prijedloga radi  upisa prava suvlasništva u postupku obnove zemljišnih knjiga, a tužbu odnosno prijedlog radi upisa prava suvlasništva se obvezuje podnijeti najkasnije u roku od osam dana računajući  od dana zaključenja aneksa kupoprodajnom ugovoru sa točnim katastarskim oznakama i  površinama kupljenog zemljišta. Kapara će biti uračunata u kupoprodajnu cijenu prilikom isplate. Vještak financijske struke odredit će novčane vrijednosti  svakog od suvlasnika  i  po tome će se vršiti  isplata kupoprodajne cijene svakom od prodavatelja.

 

Točka  III

 

Porez na promet nekretnina snosi kupac.

 

Točka  IV

 

U posjed kupljenih nekretnina kupac stupa danom zaključenja u ugovora o kupoprodaji nekretnine koji ugovor o kupoprodaji nekretnine je zaključen dana 1. kolovoza 2003. godine u B.

 

Točka  V

 

Sve eventualne sporove stranke će rješavati mirnim putem i dogovorom a tek ukoliko im to ne uspije  ugovaraju nadležnost  Općinskog suda Zadar, Stalne službe Biograd na moru.

 

Točka VI

 

U znak suglasnosti sa međusobnim pravima i obvezama  sa ovim Aneksom  na ugovor o  kupoprodaji nekretnine  koji ugovor je zaključen dana 1. kolovoza 2003. godine u B., ugovorne ga strane vlastoručno potpisuju.

 

Točka VII

 

Ovaj Aneks na ugovor o kupoprodaji nekretnina zaključen je u osam istovjetnih i jednako valjanih primjeraka, od kojih prodavateljima propada jedan primjerak a sedam primjeraka kupcu za njegove potrebe.“

 

2. Dužan je tužitelj D. J. naknaditi tuženicima 1) A. J., 2) G. R., 3) J. J., 4) T. J., 5) I. P., 6) B. J., 7) I. M., 8) V. P., 9) Đ. P., 10) A. S.,11) A. J., 12) C. P. i 13) T. J. parnični trošak u iznosu od 5.625,00 kuna, u roku od petnaest dana.“

 

Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14; dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 7. ZPP i čl. 8. ZPP učinjene u postupku pred drugostupanjskim sudom i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka i troškova sastava revizije.

 

Tuženici u odgovoru na reviziju predlažu reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Prije svega valja navesti da je tužitelj podnoseći reviziju protiv pobijane presude naveo da je, unatoč tome, što se prilikom donošenja odluke o žalbi protiv prvostupanjske presude, drugostupanjski sud pozvao na odredbu čl. 373. toč. 3. ZPP, drugostupanjska presuda donesena na temelju odredbe čl. 373.a ZPP zbog čega da je u konkretnom slučaju protiv drugostupanjske presude dozvoljeno podnošenje redovne revizije iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 373.a st. 1. ZPP drugostupanjski će sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe:

 

1. da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili

 

2. da ih je moguće utvrditi na temelju isprava i posredno izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno posredno izvedene dokaze, a prema odredbi stavka 2. tog članka prigodom donošenja odluke iz stavka 1. tog članka, drugostupanjski sud je ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica, koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio.

 

Iz stanja spisa i sadržaja presude suda drugog stupnja razvidno je da je sud drugog stupnja drugačije ocijenio izvedene dokaze te je sam utvrđivao činjenice iz isprava i posredno izvedenih dokaza, dakle, koristio se ovlaštenjima iz čl. 373.a ZPP, zbog čega osnovano tužitelj ukazuje da je drugostupanjska presuda donesena na temelju odredbe čl. 373.a ZPP. Stoga kako se u navedenoj situaciji, odlučujući o osnovanosti tuženikove žalbe drugostupanjski sud koristio ovlaštenjem iz navedene zakonske odredbe, to je pogrešno u obrazloženju drugostupanjske presude navedeno da je pobijana odluka donesena na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP.

 

              Obzirom da su u navedenoj situaciji ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tzv. redovne revizije, to je ovaj sud reviziju tužitelja razmatrao sukladno odredbi čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP.

 

Revizija tužitelja nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Neosnovano tužitelj u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka ukazuje da je u postupku pred drugostupanjskim sudom učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 7. i 8. ZPP. Naime, time što je drugostupanjski sud izvedene dokaze (koje su stranke predložile i o kojima je strankama dana mogućnost da se izjasne) ocijenio drugačije nego što je to učinio prvostupanjski sud i time što je izveo drugačije zaključke nego je to učinio prvostupanjski sud nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ukazuje tužitelj. Naime, sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP).

 

U situaciji kada je drugostupanjski sud koristeći se procesnim ovlaštenjem iz čl. 373.a ZPP drugačije ocijenio izvedene dokaze nego što je to učinio prvostupanjski sud (iako se u obrazloženju pobijane presude pogrešno pozvao na odredbu čl. 373. toč. 3. ZPP), to suprotno navodima tužitelja nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ukazuje tužitelj.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženicima radi sklapanja aneksa Ugovora o kupoprodaji nekretnine anagrafskih oznaka i sadržaja pobliže navedenog u izreci presude suda prvog stupnja.

 

U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

 

- da su stranke nasljednici iza pok. Z. J. i da su se međusobno dogovorili da zbog brojnosti nasljednika prodaju nekretnine koje su ostale iza njezine smrti i podijele novac kao i da su radi realizacije te prodaje i sređivanja popratnih pravnih poslova angažirali odvjetnika B. G. s time da su se dogovorili da prioritet pri kupnji ima sunasljednik, pa ako nitko od sunasljednika nije zainteresiran za nekretnine, da se nekretnina proda trećim osobama,

 

- da su nekretnine procijenjene te da je odvjetnik G. prodao zemljište zv. „P.“ i da je novac od te zemlje podijeljen nasljednicima, dok je za spornu nekretninu prvotno bio zainteresiran tužitelj s kojim je odvjetnik G., kao zastupnik svih nasljednika, sklopio  Ugovor o kupoprodaji 1. kolovoza 2003., dok se 11. kolovoza 2003. kao kupac sporne nekretnine pojavio nasljednik A. J. zbog čega su tuženici koji su dali suglasnost za sklapanje Ugovora s tužiteljem kasnije predmetne suglasnosti povukli i potom Ugovor o kupoprodaji sklopili sa A. J.

 

Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev i obvezao tuženike sklopiti Aneks Ugovoru o kupoprodaji nekretnine ocjenjujući da je između nasljednika i odvjetnika G. sklopljen Ugovor o nalogu i da je odvjetnik G. kao nalogoprimac nasljednika taj nalog ispunjavao, a da je razlog zbog kojeg je nakon sklapanja Ugovora o kupoprodaji bilo potrebno sklopiti Aneks Ugovoru taj da rješenje o nasljeđivanju nije bilo podobno za knjiženje zbog čega je bilo potrebno izvršiti parcelaciju nekretnine, iz kojeg razloga je Ugovoru o kupoprodaji naznačeno da će se zaključiti Aneks Ugovoru o kupoprodaji.

 

Stoga sud prvog stupnja ocjenjuje da je odvjetnik G. imao ovlaštenje prodavati sporne nekretnine, pa zaključuje da je Ugovor koji je sklopio sa tužiteljem valjan u smislu odredbe čl. 87. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/03, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 – dalje: ZOO) u kojoj je sadržana obveza da se zaključi aneks Ugovora te da se ne radi o prekoračenju roka za sklapanje Ugovora iz čl. 268. st. 5. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08) jer nije riječ o predugovoru, a okolnost da su tuženici u međuvremenu prodali svoje udjele na spornoj nekretnini A. J., ne utječe na njihovu obvezu, jer je riječ o dvostrukoj prodaji. U navedenoj situaciji sud prvog stupnja, imajući na umu odredbu čl. 125. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01,79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 81/15 - pročišćeni tekst - dalje ZV) prema kojoj će vlasništvo steći ona osoba koja je u dobroj vjeri zatražila upis u zemljišnu knjigu, a da A. J., kao ni tuženici, nisu bili u dobroj vjeri, jer su znali da su svoje suvlasničke udjele ranije otuđili tužitelju, zaključuje da su tuženici dužni sklopiti Aneks Ugovoru o kupoprodaji nekretnine sa tužiteljem zbog čega prihvaća tužbeni zahtjev.

 

Sud drugog stupnja odlučujući o žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude prihvatio je žalbu tuženika i preinačio prvostupanjsku presudu.

 

Sud drugog stupnja polazeći od utvrđenja:

 

- da je sporna nekretnina procijenjena na 157.473,03 kuna prema nalazu vještaka N. M., da je tužitelj kod odvjetnika B. G. položio iznos od 6.222,00 Eura na ime kapare za kupnju stojne kuće od nasljednika iza smrti pok. Z. J. te da je odvjetnik B. G. za suvlasnički dio nekretnina koji pripada nasljednicima S. B., J. P. i J. P. isplatio odgovarajuće novčane iznose koji odgovaraju njihovim nasljedničkim dijelovima, dok je za ostatak kapare određeno da će biti deponiran, nakon obračun troškova na poseban račun kod banke,

 

- da su nasljednici dali pisanu suglasnost tužitelju (prema datumima pobliže navedenim na listovima 50-69 spisa) da mu se proda stojna kuća u B. M. te da prihvaćaju utvrđenu vrijednost od 157.473,03 kuna, umanjenu za 12/84 dijela, koji pripada tužitelju prema rješenju o nasljeđivanju iza pok. T. J.,

 

- da je iz popisa Ugovora o kupoprodaji koji su nasljednici sklopili sa A. J. (list 86 spisa) razvidno kada su sklopljeni Ugovori o kupoprodaji između nasljednika pok. Z. J. i A. J. te kada je plaćen porez na promet nekretnina za sklopljene ugovore i kada su Ugovori predani na uknjižbu,

 

- da spisu predmeta (list 167-176) prileže obavijesti koje su upućene odvjetniku B. G. koje su potpisali nasljednici (T. J., G. R., V. P., N. J., B. J., A. J., V. J., J. J. i I. P.), iz čijeg sadržaja proizlazi da potpisnici opozivaju svoju pisanu suglasnost iz 2003. godine da se stojna kuća u B. M. proda tužitelju,

 

- da je iz sadržaja očitovanja tuženika T. J. (list 257 i 258 spisa) razvidno da ga je tužitelj kontaktirao u srpnju 2003. radi kupnje sporne kuće te da je potpisao suglasnost, ali da je mislio da se radi o suglasnosti za cijenu, a ne o punomoći za sklapanje Ugovora, kao i da ga je nasljednik A. J. kontaktirao i obavijestio da je još 11. kolovoza 2003. pisano obavijestio odvjetnika da je zainteresiran za kupnju kuće i dao ponudu na koju nije dobio odgovor zbog čega se pisanim putem obratio odvjetniku G. 12. kolovoza 2005., a tužitelju 25. kolovoza 2005., ali od njih nije obaviješten da je Ugovor o kupoprodaji sklopljen 1. kolovoza 2003.,

 

ocjenjuje pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da su tuženici u obvezi sa tužiteljem sklopiti Aneks Ugovoru o kupoprodaji nekretnine.

 

Naime, iako je tužitelj s nekima od suvlasnika odnosno sunasljednika (koji nisu obuhvaćeni ovom tužbom) sklopio Ugovor o kupoprodaji i isplatio kupoprodajnu cijenu te su sunasljednici dali izjave kojima pristaju da se stojna kuća u B. proda tužitelju za odgovarajuću procijenjenu vrijednost, sud drugog stupnja ocjenjuje da isti nisu ovlastili odvjetnika G. da u njihovo ime sklopi Kupoprodajni ugovor s tužiteljem, a niti je taj Ugovor dostavljen svim sunasljednicima koji su te suglasnosti dali.

 

U situaciji kada odvjetnik G. nije imao ovlaštenje tuženika za sklapanje Ugovora o kupoprodaji sa tužiteljem, a taj Ugovor je predviđao odredbu iz koje slijedi da obvezuje samo nasljednike koji su tu suglasnost dali, bez obzira na činjenicu da li su oni navedeni kao prodavatelji, te kada su tuženici opozvali suglasnost iz razloga jer tužitelj njima nije isplatio kupoprodajnu cijenu, sud drugog stupnja zaključuje da su time odustali od namjere i suglasnosti da oni kao suvlasnici odgovarajućeg suvlasničkog dijela na stojnoj kući prodaju istu tužitelju.

 

Stoga kako su tuženici prije sklapanja Kupoprodajnog ugovora sa A. J. obavijestili tužitelja da odustaju od sklapanja Ugovora s tužiteljem, time suprotno zaključku prvostupanjskog suda, nije riječ o dvostrukoj prodaji u smislu odredbe čl. 125. st. 1. ZV-a, prema kojoj će vlasništvo steći ona osoba koja je u dobroj vjeri zatražila upis u zemljišnu knjigu, jer takav upis tužitelj nije zatražio, već je taj upis ishodio A. J. koji je sklopio Ugovor s nasljednicima 2006. Stoga je drugostupanjski sud ocijenio da tuženici nisu u obvezi sklopiti Aneks Ugovoru o kupoprodaji s tužiteljem zbog čega je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev.

 

Tužitelj u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava smatra pogrešnim shvaćanje drugostupanjskog suda da odvjetnik G. nije imao ovlaštenje  tuženika za sklapanje ugovora o kupoprodaji s tužiteljem te da tuženici nisu u obvezi sklopiti Aneks Ugovora o kupoprodaji s tužiteljem jer su opozvali dane suglasnosti na prodaju sporne kuće tužitelju, u situaciji kada je tužitelj u dobroj vjeri sklopio Ugovor o kupoprodaji s prodavateljima te isplatio putem odvjetnika dio kupoprodajne cijene te po ispunjenju ugovornih obveza pozvao prodavatelje na sklapanje Aneksa Ugovoru o kupoprodaji i isplatu preostalog dijela kupoprodajne cijene.

 

Odredbom čl. 749. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/03, 3/94, 7/96, 91/96, 88/01, 112/99 i 88/01 - dalje; ZOO) koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05) propisano je da ugovorom o nalogu obvezuje se nalogoprimac prema nalogodavcu da za njegov računa poduzme određene poslove, dok je odredbom čl. 751. st. 1. ZOO-a propisano da nalogoprimac je dužan izvršiti nalog prema primljenim uputama, s pažnjom dobrog gospodarstvenika, odnosno dobrog domaćina, ostajući u njegovim granicama i svemu skrbiti o interesima nalogodavca i njima se rukovoditi.

 

Polazeći od činjenica utvrđenih u postupku pred drugostupanjskim sudom da su se nasljednici iza pok. Z. J. međusobno dogovorili odnosno dali pisane suglasnosti da se sporna nekretnina proda tužitelju te da je odvjetnik B. G. u ime tužitelja s nekima od nasljednika (a koji nisu obuhvaćeni ovom tužbom) sklopio kupoprodajni ugovor za spornu kuću i isplatio dio kupoprodajne cijene, nakon čega su pojedini nasljednici (tuženici u ovom postupku) opozvali suglasnost danu tužitelju na prodaju nekretnine i tome obavijestili odvjetnika B. G. i sukladno svojim nasljedničkim dijelovima sklopili Ugovore o kupoprodaji s A. J. kao i da odvjetnik B. G. nije imao ovlaštenje tuženika za sklapanje Ugovora o kupoprodaji sa tužiteljem, obzirom da je taj Ugovor predviđao odredbu iz koje slijedi da obvezuje samo nasljednike koji su tu suglasnost dali, bez obzira na činjenicu da li su oni navedeni kao prodavatelji te kada su tuženici opozvali suglasnost na prodaju nekretnine tužitelju, pravilno je i prema ocjeni ovog suda, drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev.

 

Naime, imajući u vidu da su tuženici opozvali svoje suglasnosti na prodaju sporne kuće tužitelju i o tome obavijestili tužitelja, nakon čega su sklopili kupoprodajne ugovore s drugim, dakle, da su prije sklapanja ugovora s A. J. obavijestili tužitelja da odustaju od sklapanja kupoprodajnog ugovora s njim kao i da odvjetnik B. G. nije imao ovlaštenje za sklapanje ugovora o kupoprodaji s tuženicima te da taj Ugovor obvezuje samo prodavatelje koji su suglasnost dali, a tuženici su svoju suglasnost na prodaju kuće tužitelju, izričito opozvali, to neosnovano tužitelj traži da se naloži tuženicima da s njime sklope Aneks Ugovoru o kupoprodaji nekretnine.

 

To iz razloga jer su tuženici danu suglasnost na prodaju sporne kuće tužitelju opozvali čime su odustali od namjere da se ista proda tužitelju. U navedenoj situaciji neosnovano je i pozivanje tužitelja da je u konkretnom slučaju riječ o dvostrukoj prodaji odnosno višestrukom otuđenju nekretnine u smislu odredbe čl. 125. st. 1. ZV-a kada su tuženici odustali od sklapanja ugovora s tužiteljem povlačenjem suglasnosti i o tome ga izričito obavijestili, nakon čega su sklopili kupoprodajne ugovore s drugim nasljednikom.

 

Stoga je u konkretnoj situaciji materijalno pravo pravilno primijenjeno odbijanjem tužbenog zahtjeva.

 

Iz navedenih razloga, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu zbog čega je odlučeno kao u izreci odluke.

 

Zagreb, 16. prosinca 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.