Pristupanje sadržaju
OPĆINSKI SUD U SPLITU Povrv-2459/2018 Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac
S P L I T
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u S. po sucu ovog suda Mirjane Rubić., kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja B. K.. d.o.o. Z., , OIB: …. zastupan po odvjetnicima iz O. društva B. &P. d.o.o. Zagreb, protiv tuženika R. L. iz S. D. dvori 3, OIB:……., radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 13.listopada 2020. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja A. Č. odvjetnice u S., dana 16. prosinca 2020.
p r e s u d i o j e
I Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika iz S.
M. P. pod br. Ovrv-7850/2018 od 3.kolovoza 2018. u dijelu kojim je naloženo
ovršeniku (sada tuženiku) da ovrhovoditelju (sada tužitelju) u roku od 8 dana isplati iznos od
41.256,40 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 33.158,86 kn od
30. svibnja 2018. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se u ostalom dijelu za više zatraženih 4.032,96
kn citirani platni nalog stavlja izvan snage i u tom dijelu zahtjev tužitelja odbija.
II Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju trošak postupka u iznosu od
8.283,99 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja do
isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena.
Obrazloženje
Dana 1. kolovoza 2018. tužitelj je kao ovrhovoditelj javnom bilježniku M.
P. iz S. protiv tuženika (tada ovršenika) predajom preporučene pošiljke pošti
Zagreb podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi isplate iznosa od
45.289,36 kuna sa pripadajućim kamatama. Rješenjem o ovrsi br. Ovrv-7850/2018 od 3.
kolovoza 2018. prihvaćen je prijedlog za ovrhu, a povodom prigovora tuženika citirano
rješenje o ovrsi je rješenjem ovog suda br. Povrv-2459/18 od 13. prosinca 2018. stavljeno
izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te je po pravomoćnosti tog rješenja postupak
nastavljen kao parnični postupak.
Kako proizlazi iz tužbe (prijedloga za ovrhu), tužbeni zahtjev se činjenično temelji na
tome da tuženik utuženi iznos duguje po osnovi negativnog salda na tekućem računu.
Tuženik (tada ovršenik) je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi (tj. odgovoru na tužbu)
osporio predmetno potraživanje navodeći kako nije u poslovnom odnosu sa tužiteljem niti je
dao suglasnost za prijenos tražbine.
U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom izvatka iz ovjerovljenih poslovnih
knjiga tužitelja od 30. svibnja 2018., Ugovora o tekućem računu zaključenog između S.
banke d.d. i tuženika od 10. 11.. 1998. otkaza ugovora o tekućem računu od 24.08..2015.,
ugovora o cesiji broj S048/20157. 09. 2015. između SG S. banke d.d. i tužitelja,
obavijesti SG S. banke d.d. tuženiku od 1.10.2015., prometa po računu tuženika po
spornom računu i vještačenjem po sudskom vještaku za financije i knjigovodstvo M.
T. kao i pregledom njezinog pisanog nalaza i mišljenja time da stranke drugih dokaznih
prijedloga nisu imale.
Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi valjalo je djelomično održati na snazi.
Provedenim dokazima utvrđene su slijedeće činjenice:
Tuženik je, kako to proizlazi iz spisu priloženog Ugovora o tekućem računu broj 17-
21-02918-7 sa S. bankom d.d. dana 10. studenog 1998. sklopio predmetni ugovor
kojim mu je rečena banka otvorila tekući račun putem kojeg je tuženik bio ovlašten primati
uplate i vršiti isplate prema uvjetima iz ugovora, obvezujući se osigurati priljev sredstva na
tekućem računu najmanje u iznosu dostatnom za isplate odnosno plaćanje s tekućeg računa,
uz mogućnost korisnika, ovdje tuženika dovođenja računa u dugovno stanje samo do iznosa
dopuštenog prekoračenja utvrđenog važećom odlukom banke.
Člankom II. Ugovora stipulirano je kako Banka na stanje salda tekućeg računa plaća i
naplaćuje kamate sukladno odredbama o Odluke o kamatnim stopama te da Banka
obračunava i naplaćuje naknade za usluge učinjene po tekućem računu na teret istog sukladno
odredbama Odluke o visini naknade. Ugovoreno je i da su su ostali uvjeti tiskani na poleđini
kao sastavni dio ugovora što da su ugovorne stranke prihvatile potpisom Ugovora.
Tuženik činjenicu zaključenja naprijed citiranog Ugovora ne osporava.
Slijedilo bi nadalje da je S. banka d.d. dopisom od 24. kolovoza 2015.
obavijestila tuženika o otkazu naprijed citiranog Ugovora o tekućem računu s otkaznim
rokom od 2 mjeseca računajući od prvog dana nakon predane obavijesti o otkazu uz
navođenje ukupnog zaduženja u iznosu od 39.403,94 kn i pozivom na uplatu tog iznosa u
roku od 8 dana.
Primitak ovog dopisa o otkazu ugovora o tekućem računu tuženik također ne osporava.
Proizlazilo bi nadalje da je dana 7. rujna 2015. između S. S. banke d.d.
kao cedenta i tužitelja kao cesionara sklopljen Ugovor o cesiji, predmet kojeg su bila
potraživanja koja spomenuta banka ima prema dužnicima popisanim u Prilogu ( među kojima
je i tuženik) a koja proizlaze iz kredita, tekućih računa i kreditnih kartica koji su otkazani a
prema specifikaciji označenoj u prilozima tog Ugovora, (ugovor potvrđen kod javnog
bilježnika iz Z. M.. D.. pod brojem OV-7672/2015 dana 7. rujna 2015.), nakon
čega je tuženik od strane SG S. banke d.d. dopisom od 1. listopada 2015. i obaviješten
o tome da je tužitelj postao zakoniti vlasnik dospjelog potraživanja kojeg je ta banka imala
prema tuženiku po osnovi ugovora broj 40230696000 koje potraživanje je na dan 3.
kolovoza 2015. utvrđeno u iznosu od 39.403,94 kn te je tuženik pozvan navedeno
potraživanje podmiriti tužitelju čiji su pobliži podaci tamo određeni uključiv i broj računa
poslovne banke tužitelja.
Prema odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05,
41/08, 125/11, 78/15, 29/18 dalje ZOO/05) vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim
prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je
strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga; prema čl.
81.st. 1. s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene
naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu
kaznu i sl., st. 3. sadrži presumpciju o tome kako se smatra da su dospjele a neisplaćene
kamate ustupljene s glavnom tražbinom.
Nadalje, prema čl. 82. ZOO/05 za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je
ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju.
Dosljedno navedenom, imajući u vidu ranije citirane odredbe u konkretnoj pravnoj
stvari došlo je do prijenosa potraživanja kojeg je S. banka d.d. temeljem ugovora o
tekućem računu imala prema tuženiku i to na ovdje tužitelja kao pravnu osobu na koju je to
potraživanje preneseno, a o svemu tome tuženik je bio i obaviješten, kako bi to proizlazilo iz
dopisa Splitske banke d.d. od 1. listopada 2015.
Vještačenjem po sudskoj vještakinji za knjigovodstvo i financije M. T. te
pregledom njezina nalaza i mišljenja utemeljenog na dokumentaciji dostavljenoj joj po
tužitelju na kojeg stranke nisu imale primjedbi, a sud ga prihvaća kao stručan i objektivan
utvrđeno je kako je u razdoblju od 11.listopada 2010. do 14. svibnja 2015. tekući račun
tuženika:
a) odobren za uplate od 1.004.643,08 kn
b) zadužen za 1.035.762,30 kn od čega
- 387.858,00 kn s osnova podignute gotovine ( isplate)
- 527.459,57 otplate kartice na odgodu
- 27.503,41 kn ( prisilna naplata/zadužnice, rješenja/
- 3.190,38 kn ( troškovi naknade)
- 4.737,34 kn kamate
- 83.748,30 kn plaćanje troškova visa karticom - 1.265,30 kn zatezne kamate
te da razlika između uplata i isplata iznosi -31.119,22 kn ( 1.004.643,08-1.035.762,30
kn) za koliko su uplate manje od zaduženja (isplata), pa ako se iznosu od -31.119,22 kn
pridoda-2.039,63 kn koliko je iznosio negativni saldo tekućeg računa tuženika na dan 14.
svibnja 2015. to bi iznosilo -33.158,85 kn.
Iz Prometa koji je bio dostupan vještakinji je vidljivo da nakon 22. travnja 2014. kada
je tekući račun iskazivao negativni saldo od -57.771,87 kn tuženik više nije podizao gotovinu
niti vršio plaćanja na teret predmetnog tekućeg računa time da se sva zaduženja tekućeg
računa nakon 22. travnja 2014. odnose na zaduženja s osnova kamata prekršajnih naloga i
naknada za iste te prisilno naplaćenih iznosa po zadužnicama. U razdoblju od 22. travnja
2014. do 14. svibnja 2015. kada je na prometu evidentirana zadnja uplata uplate su iznosile
ukupno 53.440,57 kn a tekući račun je zadužen za 28.570,80 kn od čega iznos od 27.503,41 s
osnova zadužnica i prisilnih naplata, iznos od 337,86 kn s osnova naknada i iznos od 729,86
kn s osnova kamata. Na dan 14. svibnja 2015. tekući račun tuženika iskazuje negativni saldo
od -33.158,85 kn te je vještakinja na taj negativni saldo izvršila izračun zateznih kamata
počev od 15. svibnja 2015. do 30. svibnja 2018.s kojim datumom je tužitelj utvrdio utuženi
iznos te je tako izračunala kako ukupni dug tuženika na dan 30. svibnja 2018. iznosi
41.256,40 kn od čega iznos od 33.158,86 kn s osnova glavnice i iznos od 8.097,54 kn s
osnova zatezne kamate.
Tužitelj je zahtjev uskladio sa citiranim vještvom pa kako je na njega prešlo
potraživanje S. banke d.d. prema tuženiku ima pravo zahtijevati ispunjenje obveze
spram tuženika radi čega je valjalo održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi
kojim je tuženik obvezan platiti tužitelju iznos od 41.256,40 kn zajedno sa kamatama koje na
iznos od 33.158,86 kuna teku od dana obračuna -30.svibnja 2018. pri čemu visinu istog
tuženik nije osporio konkretnim razlozima kojima bi doveo u sumnju vjerodostojnost
materijalne dokumentacije tužitelja (izvoda iz poslovnih knjiga i “Pregleda korisničkih
prometa računa“) odnosno stručnog i objektivnog nalaza i mišljenja sudske vještakinje za
financije i knjigovodstvo, dok je za više traženo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi valjalo
staviti izvan snage i zahtjev tužitelja odbiti (za više traženih 4.032,96 glede glavnice)
U nastavku je valjalo odlučiti o troškovima postupka, time da je sud imao u vidu
pravno stajalište zauzeto na zajedničkom sastanku Vrhovnog suda RH sa predsjednicima
građanskih odjela Županijskih sudova u Z. 2. lipnja 2017.g. (Su-IV-204/17) prema
kojem trošak ovršnog i parničnog postupka predstavlja jedinstven trošak i odluka o
troškovima ne predstavlja platni nalog, kako to proizlazi iz odredbe čl. 450. st. 1. ZPP-a.
Tako, što se tiče troškova ovršnog postupka tužitelju su priznati oni koji se odnose
javnobilježničku nagradu u visini od 681,59 kn (Pravilnik o nagradama i naknadi troškova
javnih bilježnika u ovršnom postupku – Narodne novine 8/11, 114/12) i PDV na istu u iznosu
od 170,40 kn, za sastav ovršnog prijedloga 1.000,00 kn i PDV na isti u iznosu od 250,00 kn
što je ukupno u toj fazi postupka 2.101,99 kn, dok ostali troškovi iz ovrhe nisu nastali
odnosno nisu dokazani (paušalni trošak javnog bilježnika, klauzula pravomoćnosti i ovršnosti,
troškovi dostave, sastav prijedloga za provedbu ovrhe), čemu je pridružiti troškove za pristupe
na ročišta od 3. srpnja 2019. i 13.listopada 2020. po 1.000,00 kn, ukupno 2.000,00 kn čemu je
dodati s naslova PDV-a 500,00 kn te pristojbu presude u iznosu od 682,00 kn (kako je tužitelj
popisao), kao i trošak vještačenja u iznosu od 3.000,00 kn, što je ukupno za cijeli postupak
8.283,99 kn, što je tužitelju dosuđeno u cijelosti jer po nalaženju ovog suda nije uspio samo u
razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva zbog čega nisu nastali posebni troškovi.
Ovdje je reći kako tužitelju nije odmjeren trošak za sastav podneska od 19. 11. 2018. budući spisu isti ne prileži.
Trošak je tužitelju odmjeren primjenom odredbi čl. 154. st. 5., 155. i 164. Zakona o
parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,
02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, ZPP) te tako što je sud imao
u vidu vrijednost predmeta spora, priloženi popis troška i odredbe Tbr. 7., 8., 9., 42., 48. i 50.
Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12,
103/14, 118/14 i 107/15, dalje: OT).
U Splitu, 16. prosinca 2020.
SUTKINJA:
Mirjana Rubić, v.r.
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15
dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom
sudu, a putem ovog suda u tri primjerka. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se
presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila,
smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se
presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda
objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.