Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679
- 1 - Rev 1206/2020-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja H. M. d.d. u stečaju, Z., (kao pravni slijednik H. N. d.d. Z.), kojeg zastupa stečajni upravitelj D. K., protiv tuženika K. G. d.o.o., OIB ..., G. J., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Lj. p. u Z., rješavajući reviziju predlagatelja osiguranja protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-55/16-3 od 21. siječnja 2016. kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj R1-236/15 od 26. studenog 2015., u sjednici održanoj 16. prosinca 2020.,
r i j e š i o j e :
Ukidaju se rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-55/16-3 od 21. siječnja 2016. i Trgovačkog suda u Zagrebu broj R1-236/15 od 26. studenog 2015.
Obrazloženje
Rješenjem suda prvog stupnja obustavljen je postupak osiguranja određen rješenjem o izdavanju privremene mjere poslovni broj R1-236/15 od 24. srpnja 2015. pa su ukinute sve provedene radnje.
Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba predlagatelja osiguranja pa je gore navedeno rješenje suda prvog stupnja potvrđeno.
Protiv navedenog rješenja suda drugog stupnja reviziju podnosi predlagatelj osiguranja pozivom na odredbu iz članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže da se revizija prihvati i predmet vrati na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu.
U odgovoru na reviziju protivnik osiguranja se reviziji protivi pa predlaže da se ona kao neosnovana odbije i traži troškove odgovora na reviziju.
Revizija je osnovana.
Odredbom iz članka 382. stavak 2. i 3. ZPP propisano je da stranka može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
U podnesenoj reviziji predlagatelj osiguranja postavio je slijedeća pitanja:
"1. Da li rok iz članka 351. stavak 1. Ovršnog zakona i članka 353. stavak 1. Ovršnog zakona teče od dana dostave/primitka rješenja kojim je predlagatelju osiguranja određen rok za podnošenje tužbe radi opravdanja privremene mjere, bez obzira što je tim rješenjem određeno da navedeni rok teče od dana donošenja samog rješenja?
2. Da li rok za opravdanje privremene mjere osiguranja iz članka 351. stavak 1. i članka 353. stavak 1. Ovršnog zakona u slučaju kada je isti u rješenju određen na prijedlog predlagatelja osiguranja od dana donošenja rješenja, počinje teći od dana donošenja tog rješenja ili od dana od kad je predlagatelj upoznat sa sadržajem navedenog rješenja, odnosno od dana otkad mu je to rješenje dostavljeno?".
Predlagatelj osiguranja smatra navedena pitanja važnim za odluku u sporu i za jedinstvo u primjeni prava pa se poziva na pravna shvaćanja izražena u revizijskim odlukama (broj Gžzp 719/10, Gžzp 136/09, Gžzp 172/06 i Gžzp 719/10).
Naime iz postupka proizlazi da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj R1-236/15 od 24. srpnja 2015. određena privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine tužitelja tako što je naloženo protivniku osiguranja da preda u posjed predlagatelju osiguranja odgovarajuće pokretnine u kojem je rješenju po točkom IV određen rok od 30 dana od dana donošenja rješenja o privremenoj mjeri, u kojem roku mora predlagatelj osiguranja podnijeti tužbu radi opravdanja navedene privremene mjere s time da je taj rok u svom prijedlogu zatražio i sam predlagatelj osiguranja.
Na prijedlog protivnika osiguranja pobijanim rješenjem suda prvog stupnja obustavljen je postupak osiguranja određen rješenjem o izdavanju prije navedene privremene mjere pa su ukinute provedene radnje zbog toga što predlagatelj osiguranja u roku od 30 dana računajući od dana kada je doneseno navedeno rješenje o privremenoj mjeri nije podnio tužbu kojom bi opravdao izdanu privremenu mjeru.
Povodom izjavljene žalbe predlagatelja osiguranja drugostupanjski je sud potvrdio rješenje o obustavi postupka osiguranja određenog rješenjem o izdavanju privremene mjere prihvaćajući razloge prvostupanjskog suda da tužitelj privremenu mjeru nije opravdao podnošenjem tužbe u roku od 30 dana računajući tijek početka tog roka od dana kada je privremena mjera donesena, a ne od dana kada je rješenje o privremenoj mjeri dostavljeno stranci odnosno njezinom punomoćniku.
Prema postavljenim pravnim pitanjima u ovoj reviziji proizlazi prijepornim od kada počinje teči rok za podnošenje tužbe ako je on rješenjem o izdanoj privremenoj mjeri određen na način kako je to učinjeno u konkretnom slučaju, a to je od dana donošenja privremene mjere ili od dana kada je privremena mjera tj. odluka o privremenoj mjeri dostavljena stranci.
Odredbom iz članka 21. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13 i 93/14 – dalje: OZ) propisano je da se u ovršnom postupku i postupku osiguranja na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.
Prema tome, za navesti je da se u ovome postupku prosudba o početku tijeka roka u kojem je predlagatelj osiguranja bio dužan podnijeti tužbu imaju primijeniti odredbe ZPP-a.
S tim u vezi treba reći da je odredbom članka 334. ZPP stavkom 2. propisano da presuda prema strankama ima učinak tek od dana kada joj je dostavljena.
Da se ova odredba primjenjuje u situaciji kada sud odlučuje i rješenjem proizlazi iz odredbe članka 347. ZPP.
Prema tome, u konkretnom slučaju rok za podnošenje tužbe tekao je za predlagatelje osiguranja ne od dana donošenja privremene mjere već od dana kada je rješenje o privremenoj mjeri dostavljeno stranci (odnosno njezinom punomoćniku) jer tek od tada odluka suda ima učinak prema stranci kojoj dostavljena i na koju se odnosi. Ovo sve i u situaciji kada je odlukom suda navedeno da rok za podnošenje tužbe teče od dana donošenja privremene mjere koju je sintagmu sud prihvatio s obzirom na podneseni prijedlog predlagatelja osiguranja za izdavanje privremene mjere naveden u tom pravcu.
Zakonsku odredbu da odluka suda ima učinak prema stranci od dana kada joj je dostavljena ne može svojom dispozicijom mijenjati stranka u postupku niti to može učiniti sud bilo samostalno ili pak prihvaćajući takav prijedlog stranke.
Slijedom navedenog, a kako nije sporno da predlagatelj osiguranja nije zakasnio sa podnošenjem tužbe sudu ako se tijek roka za tužbu ima računati od dana dostave rješenja o privremenoj mjeri to je valjalo prihvatiti reviziju i nižestupanjska rješenja ukinuti, jer je sud pogrešno primijenio odredbe Zakona tj. članak 353. OZ i obustavio postupak te ukinuo provedene radnje i počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 347. i 334. ZPP.
Ova se odluka temelji na odredbi članka 394. stavak 4. u vezi članka 400. stavak 3. ZPP.
Mirjana Magud, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.