- 1 -              Revd 2131/2020-3

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2131/2020-3

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. R. C., OIB: …, 2. J. C., OIB: … i H. C., OIB: …, svi iz Č., koje zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u R., protiv tuženika V. mesna industrija d.d. R., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica T. S., odvjetnica u R., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R - 319/2017-2 od 22. studenog 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P - 657/2014-60 od 18. travnja 2017. ispravljena rješenjem istog suda broj P - 657/2014-64 od 21. travnja 2017., u sjednici održanoj 16. prosinca 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

I. Dopušta se tužiteljima revizija protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R - 319/2017-2 od 22. studenog 2019. zbog pravnih pitanja:

 

1. Kada nastaje obvezni odnos izvanugovorne odgovornosti za štetu, je li u trenutku ozljeđivanja ili u trenutku nastanka štete?

 

2. Je li u slučaju osobito teškog invaliditeta bliske osobe koji je trajao dugi vremenski period i smrti bliske osobe članovima uže obitelji pripada samo naknada za smrt bliske osobe kao konačnu posljedicu štetnog događaja ili i za osobito teški invaliditet?

 

II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.

 

III. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

 

 

 

 

Obrazloženje

 

Tužitelji i tuženik podnijeli su prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R - 319/2017-2 od 22. studenog 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P - 657/2014-60 od 18. travnja 2017. ispravljena rješenjem istog suda broj P - 657/2014-64 od 21. travnja 2017.

 

U odgovoru tuženika na prijedlog tužitelja, tuženik osporava istaknute navode tužitelja, s prijedlogom da ovaj sud donese rješenje kojim se odbacuje prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

 

Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da su u odnosu na prijedlog tužitelja ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a zbog pravnih pitanja navedenih u izreci ovog rješenja, jer je riječ o pravnim pitanjima o kojima odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda (Rev – 2320/2015 od 21. svibnja 2019. i Rev – 2374/10 od 27. ožujka 2012.), te pitanjima o kojima praksa viših sudova nije jedinstvena. Stoga je valjalo temeljem odredbe čl. 387. st. 1. i 6. ZPP-a riješiti kao u izreci pod t. I.

 

S druge strane prijedlog tuženika nije dopušten. Naime, za prvo postavljeno pitanje tuženika treba reći da su nižestupanjski sudovi utvrdili pretpostavke odgovornosti za štetu, pa se pitanje kako ga je u prijedlogu postavio tuženik u bitnom odnosi na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, odnosno na ocjenu dokaza provedenih u postupku kod utvrđivanja relevantnih činjenica od strane nižestupanjskog suda, a kakva pitanja se ne mogu cijeniti kao važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. I drugo do četvrto pitanje koja tuženik postavlja u prijedlogu u bitnom se odnose na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, odnosno na ocjenu dokaza provedenih u postupku kod utvrđivanja relevantnih činjenica od strane nižestupanjskog suda, a kakvo pitanje se ne može cijeniti kao važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Peto pitanje koje tuženik postavlja u prijedlogu iscrpljuje se u isticanju bitne povrede odredaba parničnog postupka, dok osporena drugostupanjska odluka nije donesena na temelju nekog zauzetog shvaćanja u primjeni postupovnih odredbi na koje se u prijedlogu poziva tuženik (koje eventualno nije podudarno s nekim drugim shvaćanjem), pa se za postavljeno pitanje ne može uzeti da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a.

 

Slijedom navedenog, kako u odnosu na prijedlog tuženika nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u svezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci pod t. II.

 

 

Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan, jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a (t. III. izreke ovog rješenja).

 

Zagreb, 16. prosinca 2020.