1              UsIgr-181/20-30

 

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

     Split, Put Supavla 1

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

              Upravni sud u Splitu, po sutkinji Ani Jurišić, te zapisničarki Pameli Jerković, u upravnom sporu tužiteljice O V., zastupane po načelniku K. K., protiv tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, uz sudjelovanje zainteresirane osobe M. K., zastupanog po opunomoćeniku A. V., odvjetniku u P., radi uklanjanja građevine, nakon javne rasprave zaključene 11. prosinca 2020. godine u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika zainteresirane osobe te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 16. prosinca 2020. godine,

 

presudio je

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika  Klasa: UP/II-363-02/16-01/30 urbroj: 2198/1-07/2-16-2 od 4. listopada 2016. godine.

 

 

Obrazloženje

 

              Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-363-02/16-01/30 urbroj: 2198/1-07/2-16-2 od 4. listopada 2016. godine poništeno je rješenje komunalnog redara Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalno gospodarstvo O. V. Klasa: UP/I-363-04/16-01/47 urbroj: 2198/12-04/16-2 od 8. srpnja 2016. godine, te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Navedenim prvostupanjskim rješenjem naređeno je M. K., ovdje zainteresiranoj osobi da u roku 24 sata od dostave rješenja ukloni drvene stupove sa nosivom gredom, nadstrešnicu koja je u funkciji bespravno sagrađenog ugostiteljskog točionika, odnosno šanka te ostalih stvari. predmeta i opreme, evidentiranih na zemljištu, odnosno nekretnini k.č. … k.o. V..

Tužiteljica u tužbi navodi kako je komunalni redar proveo zakonit upravni postupak i rješenjem naredio investitoru M. K., ukloniti zahvat u prostoru, drvene stupove sa nosivom građom, nadstrešnicu koja je u funkciji bespravno sagrađenog ugostiteljskog točionika odnosno šanka te ostale stvari ,predmete i opremu, evidentirane na zemljištu odnosno nekretnini u V., na k.č…k.o. V., a koje je investitor postavio bez ishodovanja potrebne dokumentacije i bez suglasnosti tužiteljice.

Ističe kako nisu točni navodi tuženika da se predmet ne može raspraviti na podlozi činjenica utvrđenih u prvostupanjskom postupku te da su činjenice nepotpuno utvrđene.

Prvostupanjsko tijelo u potpunosti je utvrdilo činjenice koje su odlučne za rješavanje u ovom predmetu, a legalizacija na koju se poziva tuženo tijelo odnosi s na glavni objekt sa pripadajućom natkrivenom terasom. Predmet spora nastao je nakon legalizacije iako je investitoru itekako bilo poznato da je predmetna čestica preizgrađena, te da na njoj nije moguća nikakva daljnja gradnja, investicija niti zahvat u prostoru. Osim što po tom uvjetu ne odgovara propisima Prostornog plana O.V., predmetna čestica ne zadovoljava niti kriterij udaljenosti od glavne prometnice da bi se na istoj moglo bilo što graditi ili postavljati.

Iz fotografija koje prileže spisu jasno proizlazi da se radi  o zahvatu u prostoru za čije je uklanjanje nadležno komunalno redarstvo. Iz dokumentacije koja prileži spisu razvidno je da se radi o zahvatu u prostoru za koji investitor nema potrebne dozvole odnosno suglasnosti.

Činjenica da ne postoji posebni propis koji bi taksativno odredio zahvate u prostoru koji nisu građenje, tj. koji se ne smatraju građenjem nikako ne znači da tužiteljica nije pravilno postupila kada je predmetni zahtjev ocijenila kako se radi o zahvatu u prostoru.

Prema odredbi članka 3. stavka 1. točke 38. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“, broj 153/13) zahvat u prostoru je svako građenje građevine, rekonstrukcija postojeće građevine i svako drugo privremeno ili trajno djelovanje ljudi u prostoru kojim se uređuje ili mijenja stanje u prostoru.

Prema odredbi članka 3. stavka 1. točke 4. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13) građenje je izvedba građevinskih i drugih radova (pripremni, zemljani, konstruktorski, instalaterski, završni te ugradnja građevnih proizvoda, opreme ili postrojenja) kojima se gradi nova građevina, rekonstruira, održava ili uklanja postojeća građevina. Iz naprijed navedenih navoda jasno proizlazi da se u ovom predmetu radi o zahvatu za čije uklanjanje je nadležan komunalni redar koji je i donio prvostupanjsko rješenje.

Predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika.

Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje u obrazloženju osporenog rješenja.

Zainteresirana osoba               u odgovoru na tužbu navodi kako je odredbom članka 128. stavka 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj 153/13, nadalje: Zakon o gradnji) propisano je da se jednostavne i druge građevine i radovi određeni pravilnikom koji donosi ministar grade, odnosno izvode bez građevinske dozvole.

Pravilnikom o jednostavnim i drugim građevinama i radovima („Narodne novine“, broj 79/14, 41/15, 75/15, nadalje: Pravilnik) donesenom na temelju članka 128. stavka 1. Zakona o gradnji, i to člankom 2. stavkom 1. točkom 1. je pak propisano da se bez građevinske dozvole i glavnog projekta može graditi slobodnostojeća ili sa zgradom konstruktivno povezana nadstrešnica, tlocrtne površine do 15 m2, izvan tlocrtnih gabarita postojeće zgrade.

Kako je nesporno da je z građevinu sagrađenu na k.č.br. .. k.o.V. priloženo rješenje o izvedenom stanju, te da je sporna pravomoćna građevina slobodnostojeća nadstrešnica, to ista nikako ne može predstavljati zahvat u prostoru koji se prema posebnim propisima koji uređuju gradnju ne smatra građenjem, odnosno posljedično za istu nije potrebno ishoditi lokacijsku dozvolu, pa je razvidno da su potpuno neosnovani navodi tužiteljice izneseni u tom pravcu.

Zainteresirana osoba ističe kako su navodi tužiteljice glede preizgrađenosti čestice i (ne)udovoljavanja odredbama prostornog plana O. V.,  potpuno promašeni i paušalni, budući nigdje nije naveden koeficijent izgrađenosti predmetne čestice, koji je egzaktan broj, a isto tako nigdje nije navedena niti odredba prostornog plana O. V. s kojom bi navedena gradnja eventualno bila u koliziji. Sve to naravno nije navedeno budući su takvi navodi neistiniti i kao takvi ne mogu niti biti potkrijepljeni bilo kakvim materijalnim dokazima.

Predlaže tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti kao neosnovan.

              U dokaznom postupku u ovome sporu, čitana je sva dokumentacija spisa ovoga spora i spisa upravnog postupka koji je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Osporenim rješenjem tuženika poništeno je prvostupanjsko rješenje kojim je zainteresiranoj osobi naređeno uklanjanje: drvenih stupova sa nosivom gredom, nadstrešnice koja je u funkciji bespravno sagrađenog ugostiteljskog točionika, odnosno šanka te ostalih stvari, predmeta i opreme, evidentiranih na zemljištu, odnosno nekretnini k.č. … k.o. V.. Tuženik je u osporenom rješenju  naveo kako se na osnovu činjenica utvrđenih u prvostupanjskom postupku ne može utvrditi na koji je način komunalni redar utvrdio da postavljanje drvenih stupova sa gredom predstavlja zahvat u prostoru koji se ne smatra građenjem a za koji je potrebno ishođenje lokacijske dozvole, odnosno da nije jasno iz kojih razloga bi za postavljanje nadstrešnice bilo potrebno ishođenje lokacijske dozvole kada je gradnja iste regulirana odredbom čl. 2. st.1. toč. 1. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima.

S navedenim obrazloženjem tuženika u cijelosti je suglasan i ovaj sud.

Naime, prvostupanjsko tijelo se pri donošenju rješenja od 8. srpnja 2016. godine pozvalo na odredbu čl. 57.  Zakona o građevinskoj inspekciji (Narodne novine 153/13) kojom je propisano da  u provedbi nadzora komunalni redar rješenjem naređuje investitoru, odnosno vlasniku uklanjanje zahvata u prostoru koji nije građenje, odnosno njegova dijela ako se provodi ili je proveden bez izvršne lokacijske dozvole.

Obzirom na navedenu zakonsku odredbu, pravilno tuženik navodi kako u postupku nije utvrđeno na koji način postavljanje drvenih greda i nadstrešnice predstavlja zahvat u prostoru koji nije građenje a za koji bi bilo potrebno ishoditi lokacijsku dozvolu. Ovo pogotovo kada se uzme u obzir da je zaista odredbom pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima, propisano da se bez građevinske dozvole i glavnog projekta može graditi slobodnostojeća ili sa zgradom konstruktivno povezana nadstrešnica tlocrtne površine do 15m2, izvan tlocrtnih gabarita postojeće zgrade, a da je u konkretnom slučaju  za zgradu izgrađenu na k.č. ..k.o. V. ishođeno rješenje o izvedenom stanju.

Istina, komunalni redar je temeljem čl. 55. Zakona o građevinskoj inspekciji, ovlašten rješenjem narediti investitoru, odnosno vlasniku uklanjanje građevine čijem se građenju  prema posebnom propisu može pristupiti na temelju rješenja koje se donosi na temelju propisa kojima se uređuje komunalno gospodarstvo, odnosno njezina dijela ako se gradi bez ili protivno tom rješenju, odnosno narediti investitoru, odnosno vlasniku uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela, čijem se građenju prema posebnom propisu može pristupiti bez građevinske dozvole, glavnog projekta, tipskog projekta i drugog akta, odnosno njezina dijela, ako se gradi ili je izgrađena protivno prostornom planu, propisu kojim se uređuje komunalno gospodarstvo ili drugom propisu.

Međutim, prvostupanjsko se tijelo pri donošenju rješenja od 8. srpnja 2016. godine nije pozvalo na navedenu zakonsku odredbu, niti je u svom rješenju koje je poništeno osporenim rješenjem tuženika, uopće navelo na koji način bi postavljanje nadstrešnice bilo u suprotnosti sa prostornim planom. Na koji način bi zahvat kojega je naloženo uklanjanje, bio  u suprotnosti sa Prostornim planom ne može se zaključiti ni iz zapisnika o provedenom nadzoru komunalnog redara. Naime, spisu prileži zapisnik od 8. srpnja 2016. godine na kojem stoji: "pri obilasku terena na kč. .. uočeni radovi postavljanja grede na koje su zakačena rasvjetna tijela". Nadalje, spisu prileži zapisnik od 23. lipnja 2016. godine kojim je evidentirano da su obilaskom terena na k.č. .. uočeni građevinski radovi (vanjski šank te nadstrešnica. Dakle, navedeni zapisnici ne sadržavaju niti dimenzije, način postavljanja drvenih greda, nadstrešnice, njihovu udaljenost od međe, dakle, niti jedan podatak na osnovu kojega bi se moglo zaključiti da je njihovo postavljenje u protivnosti s odredbama Prostornog plana, odnosno iz kojeg bi se moglo zaključiti da se radi o zahvatu za nadziranje kojeg bi uopće bio nadležan komunalni redar.

Obzirom na navedeno potpuno je pravilno utvrđenje tuženika kako se predmet ne može raspraviti na temelju činjenicu utvrđenih u postupku koji su prethodili donošenju prvostupanjskog rješenja, pa je pravilno tuženik poništio prvostupanjsko rješenje i predmet vratio na ponovni postupak.

Slijedom iznijetog, sud cijeni osporeno rješenje tuženika zakonitim, odnosno u drugostupanjskom upravnom postupku, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, dok tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je  valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u točki 1. izreke ove presude.

 

 

 

U Splitu 16. prosinca 2020.

 

SUTKINJA

Ana Jurišić, v.r.

 

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovome sudu u 3 primjerka. O žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.