- 1 - Revd 2437/2020-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. B. iz P., ..., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. Đ., odvjetnik u B., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-25/2020-2 od 4. lipnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-50/2017-30 od 23. siječnja 2020., u sjednici održanoj 16. prosinca 2020.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na prijedlog.
Obrazloženje
Tužitelj podnio je prijedlog za dopuštenje revizije presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-25/2020-2 od 4. lipnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-50/2017-30 od 23. siječnja 2020.
Tuženica u odgovoru na prijedlog predlaže prijedlog odbaciti kao nedopušten uz naknadu troška odgovora.
Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je u odnosu na prva naznačena dva pitanja ovaj sud već izrazio shvaćanje od kojeg shvaćanja pobijana odluka ne odstupa (Revr-1060/13-2 od 7. ožujka 2017.), dok naznačujući druga dva pitanja tužitelj polazi od procesnih pretpostavki (potpuni uspjeh u pogledu osnove zahtjeva i postojanje upute revizijskog suda po kojoj nije postupljeno) koje prema stanju spisa nisu ostvarene.
Budući da slijedom navedenog pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. u vezi s odredbom čl. 387. st. 5. ZPP riješeno je kao u izreci.
Odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i 155. st. 1. ZPP).
