- 1 -              Revr 636/2017-2

 

 

 

 

Broj: Revr 636/2017-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. D. iz D., koju zastupa punomoćnik C. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika R. C. iz D., kojeg zastupa punomoćnik M. L., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž R-338/2016-2 od 23. ožujka 2017. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. Pr-143/2015 od 8. ožujka 2016., u sjednici održanoj 16. prosinca 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

              1. Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

              2. Odbija se zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom je odbijen tužbeni zahtjev kojim se traži poništavanje sporazumnog raskida radnog odnosa sklopljenog između tužitelja i tuženika od 20.ožujka 2014. te da se vrati tužiteljicu na poslove koje je obavljala prema posljednjem Ugovoru o radu od 1.travnja 2011, te kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici zaostale mjesečne iznose plaće u ukupnom od 46.643,67 kn sa zakonskim zateznim kamatama.

 

              Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim se odbija glavni tužbeni zahtjev i preinačena u odluci o parničnom trošku tako da se nalaže tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu 2.500,00 kn.

 

              Protiv navedene drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica  zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Tuženik je odgovorio na reviziju i predložio da se revizija odbije kao neosnovana i potvrdi drugostupanjska odluka.

 

              Revizija protiv presude nije osnovana.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je :

 

-          da je tužiteljica aneksom ugovora o radu od 1.travnja 2012. radila na radnom mjestu predavača francuskog jezika u D. u punom radnom vremenu

-          da tuženik nije imao potrebe za nastavnikom za kolegij iz francuskog jezika zbog malog broja studenata koji se upisuju na kolegij francuskog jezika u D.

-          da u akademskoj godini 2014/2015 francuski jezik se nije predavao uživo u D. već su dubrovački studenti slušali predavanja video konferencijskom opremom sa učinicom u Z.

-          da tužiteljica nije dolazila na posao od 27.svibnja 2014. do 31. ožujka 2015.

-          da su stranke u ožujku 2014. sklopile sporazum o prestanku ugovora o radu s danom 31.ožujka 2015.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP koja se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11) ,u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno tvrdnji revidenta sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da u pobijanoj presudi o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danim u postupku i samih tih iskaza ili zapisnika pri čemu presuda nema nedostataka i može se ispitati i sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

 

              Revizijski prigovori prednice tužitelja koji se sadržajno odnose na to da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti činjenice na način predviđen čl. 8. ZPP, ovaj sud ocjenjuje neosnovanim. Naime, prema odredbi čl. 8. ZPP koje će se činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Pa kako je sud upravo postupajući u smislu odredbe čl. 8., ZPP ocjenom izvedenih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka utvrdio dokazanim činjenice na temelju kojih je odlučio kao u izreci prvostupanjske presude, to se neosnovano prigovara sadržajno u reviziji opisanoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 8. u svezi s odredbom čl. 354. st. 1. ZPP.

 

Prvostupanjski sud je ocijenio da nema pravnog temelja za poništaj sporazuma o prestanku radnog odnosa pa slijedom toga niti ne može nastati obveza za povratom tužiteljice na posao. Naime, prvostupanjski sud je ocijenio da tužiteljica nije dokazala da je predmetni sporazum sklopila u zabludi tj da nije bilo niti drugih mana volje na njenoj strani.

 

Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim odbija glavni tužbeni zahtjev i preinačio u dijelu koji se odnosi na parnični trošak, smatrajući da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je izjava volje tužiteljice potpisivanjem navedenog sporazuma učinjena slobodno i ozbiljno te da kod nje nije postojala zabluda kao mana volje uslijed prijevarnog postupanja tuženika. Slijedom toga drugostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev za poništenje predmetnog sporazuma a posljedično tome i zahtjev za vraćanjem tužiteljice na rad kao i zahtjev za naknadu plaće.

 

Prema mišljenju ovog suda,neosnovano tužiteljica ističe da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da na strani postupanja tužiteljice ne postoje mane volje iz razloga što je tužiteljica sklopila sporazum tj potpisala ga i vratila poslodavcu. Tužiteljica navodi u reviziji da nesporna činjenica sklapanja predmetnog sporazuma ne isključuje postojanje mana volje odnosno konkretno zablude u koju je tužiteljica dovedena od strane tuženika i to njegovim prijevarnim postupanjem da se ukida katedra za francuski jezik u D., što je prema njenim navodima bila prijevara.

 

              Ovaj sud ocjenjuje da je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da su stranke sklopile sporazum o prestanku radnog odnosa svojevoljno, slobodnim očitovanjem volje njih kao ugovornih strana te da je sklopljen u pisanom obliku sukladno čl. 112. st. 1. toč. 5. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 dalje ZR). Također je pravilno sud primijenio materijalno pravo kada je zaključio da tužiteljica nije dovedena u zabludu sukladno čl. 284.st.1 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 dalje ZOO). Naime, iz utvrđenja sudova proizlazi da tuženik nije imao potrebe za nastavnikom za kolegij iz francuskog jezika u D. za 2014. i 2015.g. zbog malog broja studenata te da je upravo zato ponudio tužiteljici rad u Z., jer su se u to vrijeme sva predavanja francuskog jezika održavala u Z. a za studente u D. putem video veze, pa je slijedom toga drugostupanjski sud pravilno zaključio da nije riječ o prijevarnom ponašanju tuženika. S obzirom da tužiteljica nije radila u Z. u 2014. g odnosno nije dolazila na posao, ponuđeno joj je sklapanje sporazuma o prestanku radnog odnosa s čim se tužiteljica i suglasila te stoga nema pravnog temelja za poništaj sporazuma o prestanku radnog odnosa a time nije ni nastala obveza za povratom tužiteljice na posao kao ni naknada plaće, jer joj nije nezakonito prestao radni odnos.

             

              Ostali navodi tužiteljice predstavljaju prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji u ovoj fazi postupka sukladno odredbi čl. 385. ZPP nije dopušten.

 

              Prema tome, ne postoje razlozi zbog kojih je revizija protiv presude podnesena pa je temeljem odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku ZPP, revizija odbijena.

 

              Tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na reviziju jer taj podnesak nije bio potreban.

 

Zagreb, 16. prosinca 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.