- 1 -              Rev 2099/12-2

 

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2099/12-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. G., pok. J. iz R., kojeg zastupaju punomoćnici M. K. i M. K., odvjetnici u Z. odvjetničkom uredu u R., protiv tužene R. H., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u C., Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-5299/2011 od 26. lipnja 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rabu poslovni broj P-90/07-43 od 16. kolovoza 2011., u sjednici održanoj 16. prosinca 2020.,

 

 

 

p r e s u d i o   j e   i   r i j e š i o   j e:

 

 

 

1.       Odbija se revizija tužitelja.

 

2.       Odbacuje se revizija tužitelja glede pitanja:

 

1. Da li provedba tehničkog dijela diobe zemljišne zajednice nakon dovršetka II. svjetskog rata, sakupljanjem novca za parcelaciju po Mjesnom Narodnom Oslobodilačkom Odboru S. D. te izvršena parcelacija svih matičnih čestica na način kako je dioba izvršena do 6. travnja 1941. godine po firmi G. O. 1948. godine uz provedbu parcelacionog elaborata kroz katastar i upis bivših ovlaštenika zemljišne zajednice kao posjednika nekretnina koje su im pripale diobom u zasebne posjedovne listove ne znači da je započeta dioba 1936. do 1937. godine i dovršena prije 6. travnja 1941. godine a nakon okončanja II. svjetskog rata 1945. godine i prešutno odobrena po nadležnom organu uprave?

 

2. Koliki utjecaj ima na presuđenje u ovoj pravnoj stvari nesporna činjenica, već 31 pravomoćna presuda u korist tužitelja protiv istog tuženika, po istom činjeničnom i pravnom osnovu u čijim se izrekama utvrđuje da je dioba iste zemljišne zajednice dovršena prije 6. travnja 1941. a posebno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni?

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji je glasio:

 

„Utvrđuje se da je tužitelj u cijelosti stekao pravo vlasništva na:

-       kat. čest. 533/1 sa 14798 m2, kao dijelu matične k.č. 533 sa 12367 m2 iz zk.ul.br. 1896 k.o. S. D., što odgovara suvlasničkom dijelu od 14798/126367,

-       kat. čest. 585/12 sa 10970 m2, kao dijelu matične k.č. 585 sa 1523405m2 iz zk.ul. 1886 k.o. S. D., što odgovara suvlasničkom dijelu od 10970/1523405,

-       kat. čest. 1145 sa 1885 m2, kao dijelu matične k.č. 1145 sa 50214 m2 iz zk.ul. 3211 k.o. S. D., što odgovara suvlasničkom dijelu od 1885/50214,

-       kat. čest. 1120/20 sa 129 m2, kao dijelu matične k.č. 1120 sa 11823 m2 iz zk.ul. 784 k.o. S. D., što odgovara suvlasničkom dijelu od 129/11823,

-       kat. čest. 1106/37 sa 802 m2, kao dijelu matične k.č. 1106 sa 19989 m2 iz zk.ul. 3211 k.o. S. D., što odgovara suvlasničkom dijelu od 802/19989,

-       kat. čest. 1106/36 sa 1024 m2, kao dijelu matične k.č. 1106 sa 199989 m2 iz zk.ul. 3211 k.o. S. D., što odgovara suvlasničkom dijelu od 1024/19989,

 

sve označeno u skici očevida mjer. vještaka D. M. od 16. rujna 2009.g., pa mu je tužena dužna to priznati i trpjeti da se isti uknjiži kao vlasnik u zemljišne knjige i naknaditi mu parnični trošak, sve u roku od 15 dana.“

 

Presudom u točki II. izreke tužitelj je obvezan naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 10.338,69 kn dok je u dijelu zahtjeva sa iznosom od 9.067,31 kn zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan.

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja te je potvrđena presuda suda prvog stupnja u točki I. izreke i u dosuđujućem dijelu točke II. izreke.

 

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP) zbog pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i to:

 

1. Kada se smatra dovršenim započeti postupak diobe zemljišne zajednice prije 6. travnja 1941. (u smislu odredbe čl. 3. Zakona o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica te kraških imovnih općina općenarodnom imovinom?

 

2. Da li provedba tehničkog dijela diobe zemljišne zajednice nakon dovršetka II. svjetskog rata, sakupljanjem novca za parcelaciju po Mjesnom Narodnom Oslobodilačkom Odboru S. D. te izvršena parcelacija svih matičnih čestica na način kako je dioba izvršena do 6. travnja 1941. godine po firmi G. O. 1948. godine uz provedbu parcelacionog elaborata kroz katastar i upis bivših ovlaštenika zemljišne zajednice kao posjednika nekretnina koje su im pripale diobom u zasebne posjedovne listove ne znači da je započeta dioba 1936. do 1937. godine i dovršena prije 6. travnja 1941. godine a nakon okončanja II. svjetskog rata 1945. godine i prešutno odobrena po nadležnom organu uprave?

 

3. Koliki utjecaj ima na presuđenje u ovoj pravnoj stvari nesporna činjenica, već 31 pravomoćna presuda u korist tužitelja protiv istog tuženika, po istom činjeničnom i pravnom osnovu u čijim se izrekama utvrđuje da je dioba iste zemljišne zajednice dovršena prije 6. travnja 1941. a posebno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni?

 

Slijedom navedenog tužitelj predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati ovu reviziju po čl. 395. st. 1. ZPP, presudom preinači pobijanu drugostupanjsku presudu i tužbenom zahtjevu udovolji, ili da prihvati reviziju, te ukine u cijelosti pobijanu presudu drugostupanjskog i prvostupanjskog suda i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

 

Kada se revizija izjavljuje u smislu čl. 382. st. 2. ZPP ovaj sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona osporava revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, sukladno odredbi iz čl. 392.a st. 2. ZPP.

 

Glede prvog postavljenog pitanja ovaj sud smatra da se radi o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te da postavljeno pitanje udovoljava formalnim uvjetima za donošenje meritorne odluke u ovom sporu glede citiranog pitanja sukladno odredbi iz čl. 392.b st. 2. ZPP.

 

U konkretnom sporu tužitelj traži da se utvrdi vlasnikom nekretnina opisanih i označenih u izreci presude suda prvog stupnja te da se tuženika obveže na trpljenje upisa prava vlasništva tužitelja na tim nekretninama time da tvrdi da je vlasništvo na nekretninama stekao putem svog prednika koji je opet vlasništvo stekao diobom zemljišnih zajednica seljana S. D..

 

Među strankama nije sporno da je na predmetnim nekretninama koje se nalaze na području „F. - K.“ u L. prije 6. travnja 1941. postojala zemljišna zajednica.

 

U toku postupka pred sudovima nižeg stupnja utvrđeno je da je postupak diobe zemljišne zajednice na području „F. - K.“ između mještana S. D. započet tijekom 1936. do 1937., ali da isti nije dovršen prije 6. travnja 1941. kao i da dovršenje diobnog postupka pokrenutog prije 6. travnja 1941. nije odobrila okružna komisija za agrarnu reformu i kolonizaciju u smislu odredbe čl. 3. st. 2. Zakona o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina općenarodnom imovinom od 15. travnja 1947.

 

U ovoj fazi postupka sporno je kada je dovršena dioba.

 

Zemljišne zajednice bile su udruge pojedinaca ili obitelji koji zajednički upravljaju skupnom imovinom na načelu udjeličarstva svojih članova, pri čemu je svaki član ovlaštenik zemljišne zajednice, dok je imovina zemljišnih zajednica u pravilu bila poljoprivredno zemljište, šume te malim dijelom ostale nekretnine.

 

Zemljišne zajednice prestale su postojati stupanjem na snagu zakona o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovinskih općina općenarodnom imovinom od 15. travnja 1947. („Narodne novine“, broj 36/47). Taj je zakon stupio na snagu danom objavljivanja u Narodnim novinama, danom 19. travnja 1947. Odredbom čl. 1. citiranog zakonskog propisa određeno je da imovina zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovinskih općina se proglašava općenarodnom imovinom. Odredbom čl. 2. regulirano je da se zemljišnim zajednicama smatraju sve one zajednice na koje se odnosi Zakon o uređenju zemljišnih zajednica od 25. travnja 1894.; Zakon o uređenju plemenite Općine turopoljske od 1. svibnja 1895. i zakonski čl. 10. od 7. travnja 1913. o nepodijeljenim zajedničkim pašnjacima, te sve one šumske zajednice koje su nastale povodom provedbe agrarne reforme prije 6. travnja 1941. Nadalje odredbom čl. 3. citiranog zakonskog propisa regulirano je da se propisi ovog zakona ne odnose na ona zemljišta koja su na osnovu provedenog diobenog postupka zemljišne zajednice pojedini ovlaštenici dobili u svoje privatno vlasništvo prije 6. travnja 1941. godine, kao ni na zemljišta koja pojedinim ovlaštenicima pripadaju u privatno vlasništvo na temelju dobrovoljnog dovršenja diobenog postupka pokrenutog prije 6. travnja 1941., s time da dovršenje postupka pokrenutog prije 6. travnja 1941. odobravaju okružne komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju.

 

Odredbom čl. 5. st. 1. citiranog zakona regulirano je da šume i šumska zemljišta zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovinskih općina prelaze pod upravu narodnih odbora odnosno Ministarstva poljoprivrede i šumarstva prema propisima Uredbe vade FNRJ o organizaciji šumarstva od 27. prosinca 1946. Iz tih šuma i šumskih zemljišta podmirivat će se potrebe kućanstava u šumskim proizvodima (ogrijevno i tehničko drvo, šumsko zemljište i plodovi, šumska paša, stelja, šaš itd.). Odredbom st. 2. čl. 5. citiranog zakona regulirano je da ostalo zemljište navedenih zajednica prelazi pod upravu mjesnih i kotarskih narodnih odbora prema značenju, veličini i području koja zahvaćaju ta zemljišta, a ima služiti zajedničkim gospodarskim potrebama pučanstva dotičnog područja. Takvo zemljište prvenstveno će se u cjelini dodijeliti na trajno uživanje seljačkoj radnoj zadruzi, ukoliko na tom području postoji seljačka radna zadruga, koja obuhvaća stanovništvo čitavog sela ili najveći dio sela.

 

Prema ocjeni ovog suda citiranom odredbom čl. 3. Zakona o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina općenarodnom imovinom propisana je iznimka od općeg pravila da imovina zemljišne zajednice postaje općenarodna imovina, te određuje uvjete koji moraju biti zadovoljeni da bi te nekretnine ostale u režimu vlasništva, pojedinih ovlaštenika tog prava.

 

Uvjeti koje čl. 3. st. 1. citiranog zakona propisuje su ili da su na osnovu provedenog postupka diobe zemljište pojedini ovlaštenici dobili u svoje vlasništvo prije 6. travnja 1941., ili ako postupak diobe nije dovršen ali je pokrenut prije 6. travnja 1941. da je naknadno odobreno dovršenje diobenog postupka ako je pokrenut prije 6. travnja 1941. s time da dovršenje diobenog postupka odobravaju okružne komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju (st. 2. čl. 3. citiranog zakona).

 

Nije sporno da glede takvog odobrenja u smislu čl. 3. citiranog zakona odobrenje naknadno nije dano, te da nije niti naknadno traženo sukladno mogućnosti koja je propisana čl. 1. Zakona o dopuni zakona o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina općenarodnom imovinom kojom je dopunjen citirani čl. 3. tako da je ostavljena mogućnost da se zahtjevi za dovršenje diobenog postupka mogu podnositi općinskim organima uprave do 31. prosinca 1988.

 

Sukladno iznesenom, a s obzirom na činjenično stanje koje je u ovom postupku utvrđeno i to:

 

- da su nekretnine bile dio zemljišne zajednice,

 

- da je postupak diobe pokrenut prije 6. travnja 1941.,

 

- da je do početka II. svjetskog rata postupak diobe u naravi proveden,

 

prema ocjeni ovog suda, odgovarajući na postavljeno materijalnopravno pitanje kao pod točkom 1., ključno jesu li diobenici dobili nekretnine u svoje vlasništvo ili kako je to formulirano u čl. 3. st. 1. citiranog zakona „dobili u svoje privatno vlasništvo prije 6. travnja 1941.“

 

U vrijeme stupanja na snagu citiranog zakona glede pitanja stjecanja prava vlasništva bio je na snazi Opći građanski zakonik koji se primjenjivao kao pravna pravila.

 

Odredbom paragrafa 846. OGZ propisano je da se o učinjenoj diobi mora sastaviti isprava te da dionik nekretnine dobiva stvarno pravo na svoj dio tek onda, kada je to pravo upisano u javne knjige na temelju isprava sastavljenih radi diobe.

 

Dakle, kako se vlasništvo kao stvarno pravo stječe upisom u javne knjige sukladno važećim pravnim pravilima u vrijeme kada su prednici tužitelja mogli postati (privatni) vlasnici nekretnina koje su ulazile u zemljišne zajednice a takav upis nije izvršen, nisu niti mogli steći pravo vlasništva na nekretninama koje su ulazile u zemljišnu zajednicu jer nekretnine nisu dobili u svoje vlasništvo do 6. travnja 1941. pa time niti postupak diobe nije dovršen makar je započet, a neke radnje su u tu svrhu i provedene.

 

Stoga je reviziju glede pitanja pod 1. valjalo odbiti i odlučiti kao u izreci ove presude na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP.

 

Glede ostalih pitanja prema ocjeni ovog suda ne radi se o pitanjima o kojima ovisi odluka u ovom sporu i ujedno važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer s obzirom na zauzeti stav povodom prvog postavljenog pravnog pitanja o ostalim pravnim pitanjima ne ovisi odluka u ovom sporu.

 

 

Slijedom navedenog je glede navedenih pravnih pitanja reviziju valjalo odbiti u smislu odredbe iz čl. 392.b st. 3. ZPP.

 

Na temelju svega navedenog odlučeno je kao i u izreci.

 

 

Zagreb, 16. prosinca 2020.