- 1 -              Gž 15/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Gž 15/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik u Odvjetničkom društvu S. i partneri d.o.o. u Z., protiv tuženika T. Z. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik T. G., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G., H., Ž. d.o.o. u Z., radi poništaja arbitražnog pravorijeka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1/19-18 od 6. listopada 2020., u sjednici održanoj 16. prosinca 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I.              Preinačuje se rješenje Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1/19-18 od 6. listopada 2020. u dijelu pod toč. II. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tuženika T. Z. za naknadu parničnog troška preko iznosa od 2.187,50 kuna do iznosa od 5.312,50 kuna (za iznos od 3.125,00 kuna) te se rješava:

 

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.125,00 kuna, kao neosnovan.

 

II.              Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak sastava žalbe u iznosu od 625,00 kuna, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem odlučeno je:

 

„I              Smatra se da je tužba povučena.

 

II              Nalaže se tužitelju da tuženiku u roku od petnaest dana isplati parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn. “

 

Protiv navedenog rješenja, u dijelu pod toč. II. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška preko iznosa od 2.187,50 kuna do iznosa od 5.312,50 kuna (za iznos od 3.125,00 kuna) žalbu podnosi tužitelj, ne navodeći određeno žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku, s prijedlogom da ovaj sud preinači pobijano rješenje, uz naknadu troška sastava žalbe i pristojbe na žalbu u iznosu od 2.412,50 kuna, u što je uključen i PDV od 25%.

 

U odgovoru na žalbu tuženik osporava istaknute navode tužitelja, s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.

 

Žalba je osnovana.

 

U ovoj pravnoj stvari tužitelj je protiv tuženika Županijskom sudu u Zagrebu podnio tužbu radi poništaja arbitražnog pravorijeka. Podneskom od 2. srpnja 2020. tužitelj je povukao tužbu, čemu se tuženik nije protivio, ali zatražio je naknadu parničnog troška.

 

Prvostupanjski sud je, odlučujući o zahtjevu za naknadu troška parničnog postupka pozivom na odredbu čl. 158. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) prihvatio zahtjev tuženika za naknadu troška u iznosu od 5.312,50 kuna,  koji trošak se prema obrazloženju tog suda odnosi na trošak pristupa ročištu 22. siječnja 2019. i ročištu 12. ožujka 2019., svako u iznosu od po 1.000,00 kuna, trošak sastava podneska 18. lipnja 2020. u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 8/3 Tarife) i trošak pristupa ročištu 24. rujna 2019. u iznosu od 250,00 kuna, sve uvećano za PDV 25%.

 

Prema odredbi čl. 158. st. 1. ZPP-a tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove. Ali, ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.

 

Osnovano tužitelj ukazuje da je za ročište održano 12. ožujka 2019. tuženiku valjalo priznati trošak u iznosu od 500,00 kuna sukladno Tbr. 9/2 Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa), budući da je na tom ročištu raspravljano o prijedlogu tužitelja za povrat u prijašnje stanje odnosno o procesnim pitanjima.

 

Nadalje, na ročište održano 24. rujna 2019. tuženik nije pristupio, slijedom čega mu ne pripada taj trošak u iznosu od 250,00 kuna.

 

Konačno, tuženiku za sastav podneska od 18. lipnja 2020. pripada trošak u iznosu od 250,00 kuna (Tbr. 8/3 Tarife), a ne iznosu od 1.000,00 kuna jer se prema ocjeni ovog suda ne radi o obrazloženom podnesku u smislu odredbe Tbr. 8/1  Tarife, kako to osnovano u žalbi ukazuje tužitelj.

 

Dakle, tuženiku za pristup na ročište 22. siječnja 2019. pripada trošak u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr 9/1 Tarife), za pristup na ročište 12. ožujka 2019. trošak u iznosu od 500,00 kuna (Tbr. 9/2 Tarife) i za sastav podneska 18. lipnja 2020. trošak u iznosu od 250,00 kuna (Tbr. 8/3 Tarife) odnosno ukupno 1.750,00 kuna, što uvećano za PDV 25% (Tbr. 42 Tarife) iznosi 2.187,50 kuna.

 

Zbog navedenog je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava pa je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a valjalo preinačiti prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu i odbiti zahtjev tuženika za nadoknadu troškova preko iznosa od 2.187,50 kuna do iznosa od 5.312,50 kuna (odnosno za iznos od 3.125,00 kuna).

 

Tužitelju je valjalo, na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a u vezi s Tbr. 10/5 i Tbr. 42. Tarife priznati trošak sastava žalbe u iznosu od 625,00 kuna. Tužitelju nije priznat traženi trošak sudske pristojbe na žalbu budući da  spisu ne prileži dokaz da je ista i plaćena.

 

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 16. prosinca 2020.