- 1 -              Rev 836/2018-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 836/2018-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića, predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. G. S. iz N., OIB: ... , 2. M. S. iz N., OIB: ... , 3. A. S. iz N., OIB: ... i 4. L. S. iz N., OIB: ... , koje zastupa punomoćnik I. E., odvjetnik u V., protiv tuženika Hrvatskog ... , Z., OIB: ... , kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva M. & L. iz Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika P. R. iz B., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnica J. B., odvjetnica u V., radi naknade štete, odlučujući o revizijama tužitelja i tuženika protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-24/2018-2 od 22. siječnja 2018., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima poslovni broj Pn-214/2016-130 od 13. studenoga 2017., u sjednici održanoj 16. prosinca 2020.

 

p r e s u d i o  j e:

 

Revizija tuženika u dijelu kojim se presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-24/2018-2 od 22. siječnja 2018. pobija u dijelu t. I. njene izreke kojim je naloženo tuženiku da prvotužitelju G. S. plati ukupno 257.000,00 kn sa zateznim kamatama odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o  j e:

 

I. Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

 

II. Revizija tuženika u dijelu kojim se presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-24/2018-2 od 22. siječnja 2018. pobija u dijelu t. I. njene izreke kojim je naloženo tuženiku da drugotužiteljici M. S. plati ukupno 186.800,00 kn, trećetužiteljici A. S. ukupno 62.800,00 kn i četvrtotužiteljici L. S. ukupno 62.800,00 kn, sve sa zateznim kamatama, i da svim tužiteljima naknadi parnične troškove, odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja odlučeno je:

 

„I. Nalaže se tuženiku Hrvatski ... Z. (OIB ... ), da isplati tužiteljima i to:

 

- prvotužitelju G. S. iz N., (OIB ... ) na ime naknade pretrpljene neimovinske štete uslijed smrti bliske osobe (sina) pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 230.000,00 kn sa zakonskim kamatama tekućim od podnošenja tužbe tj. od 12. srpnja 2012.g. pa do isplate, te na ime imovinske štete ukupan novčani iznos u visini od 91.250,11 kn i to sa zakonskim kamatama tekućim na slijedeće iznose:

- na iznos od 8.355,00 kn tekućim od 13.rujna 2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 1 .200,00 kn tekućim od 23.rujna 2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 8.963,75 kn tekućim od 18.travnja 2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 30.290,00 kn tekućim od 05.lipnja 2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.310,28 kn tekućim od 16.rujna 2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 967,08 kn tekućim od 18.lipnja 2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kn tekućim od 14.rujna 2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 39.164,00 kn (na ime imovinske štete za uništeni motocikl, opremu i kacigu, te trošak žalobne odjeće)  tekućim od presuđenja pa do isplate,

 

- drugotužitelju M. S. iz N., (OIB ... ) na ime naknade pretrpljene neimovinske štete uslijed smrti bliske osobe (sina) pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 230.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe tj. od 12. srpnja 2012.g. pa do isplate, te na ime imovinske štete novčani iznos od 3.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate,

 

- trećetužitelju A. S. iz N., (OIB ... ) na ime naknade pretrpljene neimovinske štete uslijed smrti bliske osobe (brata) pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 75.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe tj. od 12. srpnja 2012.g. pa do isplate, te na ime imovinske štete novčani iznos od 3.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate,

 

- četvrtotužiteljici L. S. iz N., (OIB ... ) na ime naknade pretrpljene neimovinske štete uslijed smrti bliske osobe (unuka) pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 75.000,00 Kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe tj. od 12.srpnja 2012.g. pa do isplate, te na ime imovinske štete novčani iznos od 3.500,00 Kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate,

 

sve po stopi koja je određena člankom 29 stavak 2 Zakona o obveznim odnosima, a koja se do 31. srpnja 2015.g. određuje u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da naknadi tužiteljima parnični trošak u ukupnom iznosu od 212.060,90 kn uz pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena – sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

II. Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u ukupnoj visini od 54.648,89 kn tužitelji se odbijaju kao sa neosnovanim i to prvotužitelj G. S. u visini od 24.148,89 kn, drugotužitelj M. S. u visini od 6.500,00 kn, trećetužitelj A. S. u visini od 7.000,00 kn i četvrtotužiteljica Ljubica Sabljić u visini od 17.000,00 kn.“

 

Presudom suda drugoga stupnja odlučeno je:

 

„I. Žalba tuženika Hrvatski ... i umješača na strani tuženika P. R. djelomično se odbijaju kao neosnovane, a djelomično prihvaćaju, te se presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima od 13. studenog 2017., poslovni broj: 15 Pn-214/2016-130., preinačava i sudi:

 

Nalaže se tuženiku Hrvatski ... Z. (OIB: ... ) da isplati tužiteljima i to:

 

- I. tužitelju G. S. iz N., (OIB: ... ) na ime naknade pretrpljene neimovinske štete uslijed smrti bliske osobe (sina) pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 184.000,00 kn sa zakonskim kamatama tekućim od podnošenja tužbe tj. od 12. srpnja 2012., pa do isplate, te na ime imovinske štete ukupan novčani iznos u visini od 73.000,00 kn i to sa zakonskim kamatama tekućim na slijedeće iznose:

 

- na iznos od 6.684,00 kn tekućim od 13. rujna 2011., pa do isplate,

- na iznos od 960,00 kn tekućim od 23. rujna 2011., pa do isplate,

- na iznos od 7.171,00 kn tekućim od 18. travnja 2011., pa do isplate,

- na iznos od 24.232,00 kn tekućim od 05. lipnja 2012., pa do isplate,

- na iznos od 1.048,22 kn tekućim od  16. rujna 2011., pa do isplate,

- na iznos od 773,66 kn tekućim od 18. lipnja 2012., pa do isplate,

- na iznos od 800,00 kn tekućim od 14. rujna 2011., pa do isplate,

- na iznos od 31,331,20 kn (na ime imovinske štete za uništeni motocikl, opremu i kacigu, te trošak žalobne odjeće) tekućim od presuđenja pa do isplate,

 

- II. tužiteljici M. S. iz N., (OIB: ... ) na ime naknade pretrpljene neimovinske štete uslijed smrti bliske osobe (sina) pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 184,000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe tj. od 12. srpnja 2012., pa do isplate, te na ime imovinske štete novčani iznos od 2.800,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate,

 

- III. tužitelju A. S. iz N., (OIB: ... ) na ime naknade pretrpljene neimovinske štete uslijed smrti bliske osobe (brata) pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 60.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe tj. od 12. srpnja 2012. pa do isplate, te na ime imovinske štete novčani iznos od 2.800,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate,

 

- IV. tužiteljici L. S. iz N., (OIB: ... ) na ime naknade pretrpljene neimovinske štete uslijed smrti bliske osobe (unuka) pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 60.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe tj. od 12. srpnja 2012. pa do isplate, te na ime imovinske štete novčani iznos od 2.800,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate,

 

sve po stopi koja je određena člankom 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se do 31. srpnja 2015. određuje u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da naknadi tužiteljima parnični trošak u ukupnom iznosu od 99.534,40 kn uz pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena – sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

II. Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u ukupnoj visini od 196.499,00 kn tužitelji se odbijaju kao sa neosnovanim i to I. tužitelj G. S. u visini od 88.399,00 kn, kn, II. tužiteljica M. S. u visini od 53.200,00 kn, III. tužiteljica A. S. u visini od 22.200,00 kn i IV. tužiteljica L. S. u visini od 32.700,00 kn.

 

III. Tužitelji su dužni umješaču na strani tuženika naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 25.507,25 kn u roku od 15 dana.

 

IV. Tužitelji su dužni tuženiku naknaditi troškove podnesene žalbe u iznosu od 5.013,75 kn u roku od 15 dana.“

 

Drugostupanjsku presudu revizijama pobijaju:

 

- tužitelji, u dijelu u kojem nisu uspjeli u sporu (t. II., III. i IV. izreke), zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava,

 

- tuženik u dijelu, u kojem nije uspio u sporu (t. I. izreke), zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja.

 

U odgovoru na reviziju tuženika tužitelji su predložili da se ona odbaci kao nedopuštena ili odbije kao neosnovana.

 

Revizija tužitelja nije dopuštena.

 

Revizija tuženika djelomično nije osnovana a djelomično nije dopuštena.

 

Predmet spora zahtjevi su tužitelja za isplatu naknade štete zbog smrti A. S., sina prvotužitelja G. S. i drugotužiteljice M. S., brata trećetužiteljice A. S. i unuka četvrtotužiteljice L. S.

 

U postupku je utvrđeno da je sada pokojni A. S. 12. rujna 2011. smrtno stradao u prometnoj nesreći za koju je odgovoran P. R., u ovoj parnici umješač, koji je prometnu nesreću prouzročio upravljajući neregistriranim traktorom, zbog čega nije sporna tuženikova pasivna legitimacija. Sporna je visina naknade koja tužiteljima pripada po osnovi neimovinske štete, na temelju odredbe čl. 1101. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08 i 125/11) i imovinske štete na temelju odredbe čl. 1093. st. 1. ZOO, kao i stupanj doprinosa sada pokojnoga A. S. nastanku štete, radi primjene odredbe čl. 1092. st. 1. toga Zakona.

 

U odnosu na reviziju tužitelja:

 

Presudom suda drugoga stupnja preinačena je presuda suda prvoga stupnja tako da je:

 

- prvotužitelju G. S. od ukupno zatraženih 345.399,00 kn na ime naknade štete dosuđeno 257.000,00 kn, a ostatak zahtjeva, za isplatu 88.399,00 kn, odbijen je kao neosnovan;

 

- drugotužiteljici M. S. od ukupno zatraženih 240.000,00 kn ime naknade štete dosuđeno 186.800,00 kn, a ostatak zahtjeva, za isplatu 53.200,00 kn, odbijen je kao neosnovan;

 

- trećetužiteljici A. S. od ukupno zatraženih 85.000,00 kn ime naknade štete dosuđeno 62.800,00 kn, a ostatak zahtjeva, za isplatu 22.200,00 kn, odbijen je kao neosnovan;

 

- četvrtotužiteljici L. S. od ukupno zatraženih 95.500,00 kn ime naknade štete dosuđeno 62.800,00 kn, a ostatak zahtjeva, za isplatu 32.700,00 kn, odbijen je kao neosnovan;

 

Iako je tom presudom prvostupanjska presuda formalno preinačena u cijelosti, odlučivanjem o čitavim tužbenim zahtjevima svih tužitelja kako su oni postavljeni, jasno je iz njena obrazloženja da je drugostupanjski sud ocijenio kako je prvostupanjska presuda djelomično, naime za iznose koje je drugostupanjski sud i sam dosudio svakom od tužitelja, pravilna i zakonita, jer su ti iznosi već sadržani u izreci presude suda drugoga stupnja, koji je svakom od tužitelja dosudio više od onoga za što drugostupanjski sud smatra da mu pripada. Stoga, umjesto da je drugostupanjski sud potvrdio prvostupanjsku presudu za novčane tražbine za koje i sam smatra da pripadaju svakom od tužitelja te potom, preinakom prvostupanjske presude, odbio tužbene zahtjeve u odnosu na onaj dio zatražene novčane tražbine za koji smatra da pojedinom od tužitelja ne pripada, preinakom je odlučio o cjelokupnim tužbenim zahtjevima.

 

Neovisno o navedenom, jasno je kako tužitelji nisu uspjeli u sporu u onom dijelu u kojem je tužbeni zahtjev svakoga od njih drugostupanjskom presudom odbijen kao neosnovan, kako je to navedeno u t. II. izreke te presude, odnosno da:

 

- prvotužitelj G. S. nije uspio u sporu u odnosu na dio tužbenog zahtjeva za isplatu 88.399,00 kn;

 

- drugotužiteljica M. S. nije uspjela u odnosu na dio tužbenog zahtjeva za isplatu 53.200,00 kn;

 

- trećetužiteljica A. S. nije uspjela u odnosu na dio tužbenog zahtjeva za isplatu 22.200,00 kn;

 

- četvrtotužiteljica L. S. nije uspjela u odnosu na dio tužbenog zahtjeva za isplatu 32.700,00 kn,

 

kao i u dijelu u kojem im je naložena nadoknada parničnih troškova tuženiku i umješaču na strani tuženika (t. III. i IV. izreke).

 

Stoga svaki od tužitelja drugostupanjsku presudu pobija u odnosu na navedene iznose, prema kojima se, na temelju odredbe čl. 37. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 28/13, 89/14, dalje: ZPP), kojom je propisano da se, ako pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji,vrijednost predmeta spora određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva, određuje i vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske presude.

 

S obzirom na to da niti jedna od navedenih vrijednosti ne prelazi iznos od 200.000,00 kn, tužiteljima drugostupanjsku presudu nije dopušteno pobijati revizijom iz čl. 382. st. 1. ZPP na temelju njegove t. 3., a niti pozivom na t. 2. i 3., jer ta presuda nije donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, a nije donesena ni prema odredbama čl. 373.a i 373.b toga Zakona.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema čl. 382. st. 1. toga Zakona, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u t. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP. Pritom, prema odredbi st. 3. istog članka¸ u toj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

 

U dijelu u kojem revizijom drugostupanjsku presudu pobijaju glede odluke o glavnoj stvari, revizija tužitelja u cijelosti je sastavljena kao ona iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP, odnosno tužitelji u njoj nisu određeno naznačili niti jedno pravno pitanje, pa samim tim niti razloge važnosti. Stoga ovaj sud predmetnu reviziju nije mogao razmotriti kao onu iz čl. 382. st. 2. ZPP. Pritom se napominje kako revizijski sud nije niti dužan niti ovlašten ispitivati kriju li se takva pitanja u navodima revizije, odnosno iz sadržaja revizije izvoditi zaključak zbog kojeg je pitanja ona izjavljena, jer upravo određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg je stranka podnijela reviziju te izlaganje razloga zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti građana u njegovoj primjeni čini razliku između revizije prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP od one prema st. 1. toga članka.

 

Predmetnom revizijom tužitelji pobijaju i odluke o zahtjevima za naknadu parničnih troškova, u vezi čega postavljaju pravna pitanja i iznose razloge njihove važnosti. Međutim, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija, jer takva odluka nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koju bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako i u odluci broj Rev 1353/11 od 17. studenoga 2015.)

 

Stoga revizija tužitelja nije dopuštena i valjalo ju je na temelju odredaba čl. 392.b st. 2. i čl. 400. st. 1. ZPP odbaciti kao nedopuštenu te je odlučeno kao u t. I. izreke ovoga rješenja.

 

U odnosu na reviziju tuženika:

 

Kako je već navedeno, iz drugostupanjske presude proizlazi kako je od ukupno zatraženoga po osnovi glavnoga zahtjeva dosuđeno:

 

- prvotužitelju G. S. ukupno 257.000,00 kn;

 

- drugotužiteljici M. S. ukupno 186.800,00 kn;

 

- trećetužiteljici A. S. ukupno 62.800,00 kn;

 

- četvrtotužiteljici L. S. ukupno 62.800,00 kn;

 

S obzirom na vrijednosni kriterij iz odredbe čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP, odnosno s obzirom na pretpostavke iz t. 2. i 3. toga stavka, kako je to prethodno obrazloženo u odnosu na reviziju tužitelja, tuženik ne može revizijom prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP drugostupanjsku presudu pobijati u dijelu koji se odnosi na prihvaćene tužbene zahtjeve tužitelja M. S., A. S. i L. S.

 

Stoga je u odnosu na onaj dio drugostupanjske presude kojim je odlučeno o osnovanosti tužbenih zahtjeva tih tužitelja tuženiku tu presudu dopušteno pobijati samo revizijom iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Kako je i revizija tuženika u cijelosti sastavljena kao ona iz čl. 382. st. 1. ZPP, ona u navedenom djelu nije dopuštena iz istih razloga i na temelju istih zakonskih odredaba kako je to prethodno obrazloženo u odnosu na reviziju tužitelja.

 

Stoga je odlučeno kao u t. II. izreke rješenja

 

S obzirom na to da je drugostupanjskom presudom tuženiku naloženo da tužitelju G. S. isplati 257.000,00 kn, prema već opisanom vrijednosnom kriteriju iz odredbe čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP, tuženik, u dijelu u kojem je tom presudom prihvaćen tužbeni zahtjev toga tužitelja, tu presudu može pobijati revizijom iz te odredbe.

 

U tom je dijelu drugostupanjsku presudu ovaj sud ispitao u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP), uzevši u obzir da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Prvostupanjski je sud odluku o djelomičnoj osnovanosti tužbenih zahtjeva, pa tako i o zahtjevu prvotužitelja G. S., donio i s obzirom na ocjenu izvedenog dokaza prometno – tehničkim vještačenjem, zaključivši da je, pored činjenica da se prometna nesreća dogodila u noćnim uvjetima vožnje, na kolniku koji nije bio osvijetljen, kao i da ni traktor ni njegov prikolica koji su prelazili preko ceste kojom se motociklom kretao prednik tužitelja, nisu bili osvijetljeni, za nastanak štete kriv isključivo vozač traktora.

 

Drugostupanjski sud pak, u činjenici da se prednik tužitelja kretao brzinom većom od dopuštene, te s obzirom na po vještaku izloženu mogućnost izbjegavanja naleta na traktor i prikolicu da se kretao propisanom brzinom, nalazi odgovornost prednika tužitelja nastanku štete u omjeru od 20% te je za taj postotak doprinosa umanjio iznose koje je prvostupanjski sud tužiteljima dosudio po osnovi naknade štete.

 

Tuženik je reviziju podnio zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava.

 

Neosnovano tuženik ukazuje na to da je drugostupanjski sud preinakom cijele prvostupanjske presude, odlučivši tako ponovno o cjelokupnim tužbenim zahtjevima, pa i o onima za koje tvrdi da ih je učinio nespornima, počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 9. ZPP, koja uvijek postoji ako je odlučeno o zahtjevu o kojemu je već prije pravomoćno presuđeno. S obzirom na sadržaj izreke i obrazloženja pobijane presude te podataka u spisu predmeta ne proizlazi, naime, da je prvostupanjska presuda u nekom dijelu postala pravomoćna, te da je drugostupanjskom presudom odlučeno i o tome dijelu.

 

Neosnovano je tuženikovo pozivanje na postojanje bitne povrede odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP. Iz sadržaja revizije za zaključiti je da postojanje ove bitne povrede tuženik veže za tvrdnju o pogrešnoj primjeni odredbe čl. 8. ZPP u postupku pred sudom prvoga stupnja, a u vezi s ocjenom nalaza i mišljenja prometno-tehničkog vještaka radi utvrđenja činjenica vezanih za nastanak prometne nesreće u kojoj je poginuo prednik tužitelja. Uz iste revizijske navode tuženik veže i tvrdnju o postojanju bitne povrede odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

 

Međutim, obrazlažući ove revizijske razloge, tuženik zapravo iznosi vlastitu ocjenu u postupku izvedenoga dokaza vještačenjem, ukazujući za tu potrebu na samo neke dijelove iz nalaza i mišljenja vještaka, na kojima potom gradi zaključke o mogućnosti prednika tužitelja da izbjegne nalet motociklom na traktor, a bez sagledavanja svih vještakovih utvrđenja glede načina nastanka prometne nesreće. Tako tuženik reviziju, zapravo, izjavljuje pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, zbog čega se revizija ne može izjaviti (čl. 385. ZPP).

 

Tuženikovi materijalnopravni prigovori odnose se na pogrešnu primjenu odredbe čl. 1092. st. 1. ZOO, odnosno, u suštini na ukazivanje da je doprinos prednika tužitelja nastanku štete trebalo utvrditi u omjeru od 70%. No, i ovaj revizijski razlog, kao i prethodno opisani postupovnopravni prigovori, tuženik gradi na tvrdnjama kojima se, nedopušteno, ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

 

S obzirom na navedeno, nije ostvaren niti jedan od revizijskih razloga na koje se tužitelj pozvao te je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci presude.

 

Tuženik revizijom pobija i odluku o naknadi parničnih troškova, u kojem dijelu revizija nije dopuštena, kako je to prethodno obrazloženo u odnosu na reviziju tužitelja protiv toga dijela drugostupanjske presude.

 

Stoga je u tome dijelu tuženikova revizija odbačena kao nedopuštena (t. II. izreke ovoga rješenja.)

Zagreb, 16. prosinca 2020.

 

                                          Predsjednik vijeća:

                            Željko Glušić, v. r.