Baza je ažurirana 12.01.2025. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 2179/2015-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2179/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika: 1. S. K. iz V., OIB: ..., 2. M. P. iz V., OIB: ..., 3. Ž. A. iz V., OIB: ..., 4. B. A. iz V., OIB: ..., 5. R. S. iz V., OIB: ..., 6. M. K. iz V., OIB: ..., 7. R. M. iz V., OIB: ..., 8. S. P. iz V., OIB: ..., 9. Đ. S. iz V., OIB: ..., 10. S. K. iz V., OIB: ..., 11. T. Č. iz V., OIB: ..., koje zastupa punomoćnica Ž. K.-T., odvjetnica u V. i 12. Ž. K.-T. iz V., OIB: ..., protiv tuženika-protutužitelja I. R. iz V., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnice A. Š., odvjetnica u V. i D. M., odvjetnica u O., radi brisanja uknjižbe u zemljišnim knjigama, utvrđenja i prestanka uznemiravanja, odlučujući o reviziji tuženika-protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-4679/2014-2 od 19. ožujka 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Valpovu poslovni broj P-433/2013-37 od 9. listopada 2014., u sjednici održanoj 16. prosinca 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-4679/2014-2 od 19. ožujka 2015., osim u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Valpovu poslovni broj P-433/2013-37 od 9. listopada 2014. u toč. III. izreke i presuda Općinskog suda u Valpovu poslovni broj P-433/2013-37 od 9. listopada 2014., osim u dijelu pod toč. III. izreke i u tom se dijelu predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

II. Odbacuje se revizija tuženika-protutužitelja glede pitanja pod 2., 3. i 4. kao nedopuštena.

 

III. O troškovima revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I/ 1.Utvrđuje se pravno nevaljanom uknjižba brisanja služnosti prolaza preko kčbr. 1953 vlasništvo T. S. iz V., .... kao poslužno dobro izvršena temeljem rješenja Općinskog suda u Valpovu, Zemljišno-knjižnog odjela broj Z-2277/12 od 23. listopada 2012. godine.

 

2. Nalaže se brisanje nevaljanog upisa u zemljišnu knjigu Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Valpovu upisanog pod brojem Z-2277/12 od 22. listopada 2012. godine na nekretnini upisanoj u z.k.ul.br. 1629 k.o. V., kčbr. 1953 kuća i dvor od 468m2 i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe rješenja Općinskog suda u Valpovu, Zemljišnoknjižnog odjela broj Z-2277/12 od 23. listopada 2012. godine.

 

3. Tuženik I. R. iz V., ..., OIB:..., dužan je trpjeti da se na nekretninama upisanim u z.k.ul.br. 1629 k.o. V., kčbr. 1953 kuća i dvor od 468m2 uspostavi prijašnje zemljišnoknjižno stanje, onakvo kakvo je bilo prije nevaljanog zemljišnoknjižnog upisa izvršenog pod brojem Z-2277/12 od 22. listopada 2012. godine.

 

II/ Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi:

 

"Utvrđuje se da tužiteljima-protutuženicima – vlasnicima kčbr. 1952 poslovno stambeni objekt u .... i dvor površine 768m2 koja je upisana u z.k.ul.br. 269 k.o. V. ne pripada pravo služnosti puta preko kčbr. 1953 kuća i dvor površine 468m2 koja je upisana u z.k.ul.br. 1629 k.o. V. kao vlasništvo tuženika-protutužitelja, slijedom čega su tužitelji-protutuženici dužni prestati svojatati to pravo i kaniti se takvog ili sličnog uznemiravanja prava vlasništva tuženika – protutužitelja na navedenog nekretnini."

 

III/ Tužiteljima-protutuženicima se nalaže da odmah prestanu uznemiravati tuženika-protutužitelja u vlasništvu kčbr. 1953 kuća i dvor površine 468m2 upisane u z.k.ul. 1629 k.o. V. na način da na fasadu svoje zgrade sagrađene na kčbr. 1952 k.o. V. prema tuženikovoj nekretnini postavljaju uređaje i opremu (klima uređaje, dimnjake i dr.) tako da ti uređaji i oprema vrijeđaju međašnu liniju između te dvije nekretnine, kao i da u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude s fasade zgrade sagrađene na kčbr. 1952 k.o. V. uklone klima uređaje (2 komada) te im se zabranjuje svako takvo ili slično uznemiravanje prava vlasništva tuženika-protutužitelja.

 

IV/ Odbija se, kao neosnovan, protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja u dijelu kojim se tužiteljima-protutuženicima nalaže da u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude s fasada zgrade sagrađene na kčbr. 1952 k.o. V. uklone improvizirani dimnjak.

 

V/ Svaka stranka snosi svoje troškove postupka za zastupanje po punomoćniku odvjetniku te trošak sudskih pristojbi.

 

VI/ Nalaže se tužiteljima da tuženiku solidarno naknade trošak vještačenja po vještacima geodetske i građevinske struke u iznosu od ukupno 2.687,52 kn (dvijetisućešestoosamdesetsedamkunaipedesetdvijelipe), u roku od 15 dana."

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja-protutuženika, kao i žalbe tuženika-protutužitelja kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu s kojim nije uspio u postupku reviziju je podnio tuženik-protutužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) u kojoj navodi da odluka u ovom sporu ovisi o rješavanju materijalnopravnih i postupovnopravnih pitanja i to:

 

"1) uživa li tuženik-protutužitelj, kao pošteni stjecatelj nekretnine (kčbr. 1953) koja je u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora bila bez tereta, zaštitu po načelu povjerenja u zemljišne knjige u smislu odredbi čl. 8. st.1., 2., 3. i 4. Zakona o zemljišnim knjigama i čl. 122. Zakona o vlasništvu s drugim stvarnim pravima?

 

2) da li služnost, koja nesporno nije bila upisana u zemljišnoj knjizi u vrijeme kupoprodaje, prestaje po sili zakona, u smislu odredbe čl. 243. Zakona o vlasništvu s drugim stvarnim pravima kad poslužnu stvar /konkretno kčbr. 1953/ stekne osoba koja nije znala niti je morala znati za tu nevaljano brisanu služnost?

 

3) može li prvostupanjski sud, unatoč načelu da se služnosti vrše na način kojim se najmanje opterećuje poslužna nekretnina, služnost proširiti na način na koji su to učinili nižestupanjski sudovi u konkretnom slučaju (služnost prolaza radi uređenja dvorišta proširena je bez valjanog pravnog osnova i na "služnost" korištenja tuženikove nekretnine radi postavljanja improviziranog dimnjaka koji prelazi međašnu liniju između povlasne i poslužne nekretnine, naravno na štetu poslužne nekretnine)?

 

4) da li je u konkretnom slučaju, u smislu odredbe čl. 338. st. 4. ZPP, prvostupanjski sud bio dužan u obrazloženju svoje presude navesti razloge iz kojih smatra da protutužbeni zahtjev nije osnovan,

 

5) da li su nižestupanjski sudovi bili dužni navesti argumente iz kojih tuženik ne uživa zaštitu povjerenja u zemljišne knjige?

 

Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, ukinuti drugostupanjsku odluku i prihvatiti tuženikovu žalbu te preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se tužbeni zahtjev odbije, a protutužbeni zahtjev prihvati i tužiteljima naloži plaćanje parničnih troškova. Tuženik-protutužitelj zatražio je trošak revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je djelomično osnovana, a djelomično nedopuštena.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja zbog kojeg je izjavljena.

 

Naime, vijeće ovoga suda ocijenilo je da je prvo i peto pravno pitanje naznačeno u reviziji važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a na važnost navedenih pitanja ukazao je i revident u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP pozivajući se na odluku ovoga suda poslovni broj Rev 1014/2007-2 od 22. siječnja 2009. i odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1830/2007.

 

Odredbom čl. 122. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 37/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP) propisano je:

 

(1.) Smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja uživa glede tog stjecanja zaštitu prema odredbama ovog zakona.

 

(2.) Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju.

 

(3.) Nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

 

Odredbom čl. 8. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 108/07 i 152/00) propisano je:

 

(1.) Zemljišne knjige, izvadci, odnosno ispisi i prijepisi iz zemljišne knjige uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava.

 

(2.) Smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta.

 

(3.) Stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, pravno je zaštićen, ako nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanjižnog stanja. Nedostatak dobre vjere ne može se prigovoriti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

 

(4.) Osoba koja je u dobroj vjeri upisala knjižno pravo postupajući s povjerenjem u potpuno zemljišne knjige, stekla ga je neopterećeno teretima koji nisu bili upisani u času kada je zatražen upis niti je tada iz zemljišne knjige bilo vidljivo da je zatražen njihov upis, osim ako je zakonom drugačije određeno.

 

(5.) Osoba koja je u dobroj vjeri upisala knjižno pravo postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišne knjige uživa zaštitu svog povjerenja utoliko što joj nitko neće moći osporavati valjanost njezinog stjecanja zbog nevaljanosti prednikova upisa nakon što proteknu rokovi u kojima bi se po ovom Zakonu mogla podnijeti tužba radi brisanja uknjižbe njezina prednika.

 

U predmetnom sporu nižestupanjski sudovi, iako (između ostalog) polaze od toga da je tuženik-protutužitelj postupio s povjerenjem u zemljišne knjige kada je od (ranije z.k. vlasnice) S. T. kupovao nekretninu upisanu u zk. ul. 269 k.o. V. k.č.br. 1952 budući u trenutku sklapanja ugovora o prodaji na toj nekretnini nije bilo upisano nikakvih tereta,, pa ni pravo služnosti prolaza, a niti je bivša vlasnica upozorila tuženika da je na toj nekretnini bilo upisano pravo služnosti koje je brisano kratko vrijeme prije sklapanja ugovora o prodaji nekretnine, što da nije učinio niti njezin koji je pregovarao s tuženikom-protutužiteljem o prodaji nekretnine, prihvaćaju tužbeni zahtjev, a odbijaju protutužbeni zahtjev osim u toč. III. izreke prvostupanjske presude (zahtjev za prestanak uznemiravanja) gubeći u potpunosti iz vida naprijed navedene zakonske odredbe, ali i k tomu i postupaju suprotno pravnom shvaćanju ovoga suda koje je izraženo u više odluka (pa tako npr. i u odluci Rev 1014/2007-2 na koju se poziva revident) prema kojem načelo povjerenja u istinitost zemljišnih knjiga ima za posljedicu da prema poštenim trećim osobama djeluje neoboriva presumpcija da je istinito sve ono što je upisano u zemljišne knjige, a za svoje odluke pritom ne navode jasne i dostatne razloge (čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP), pa tako niti glede opetovanog prigovora revidenta da u okolnostima konkretnog slučaja uživa zaštitu povjerenja u zemljišne knjige.

 

Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP, riješeno je kao u st. I. izreke).

 

Budući je ovaj sud ocijenio da su samo pitanja pod 1. i 5. citirana u ovom obrazloženju važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a da preostala pitanja (pod 2., 3. i 4.) ne udovoljavaju pretpostavkama iz čl. 382. st. 2. ZPP, jer o rješavanju istih ne ovisi odluka u ovom sporu, to je u odnosu na njih revizija odbačena primjenom odredbe čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP (st. II. izreke).

 

O troškovima u povodu revizije odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP (st. III.).

 

Zagreb, 16. prosinca 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu