- 1 -              Revt 179/2017-3

 

 

 

 

 

Broj: Revt 179/2017-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića, predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa  punomoćnik G. J. L., odvjetnik u O. društvu J. L. M. j.t.d. u Z., protiv tuženika D. d.d., Z., OIB: …, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6604/15-6 od 6. listopada 2016., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-824/15 od 12. lipnja 2015., u sjednici održanoj 16. prosinca 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6604/15-6 od 6. listopada 2016., potvrđeno je rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-824/15 od 12. lipnja 2015. kojim je odbačena tužba tužitelja podnesena protiv tuženika 7. prosinca 2012., a čijim tužbenim zahtjevom je traženo da se tuženiku naloži isplatiti tužitelju iznos od 972.030,40 kuna. Ujedno je kao neosnovan odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka, dok je tužitelju naloženo tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna.

 

Protiv drugostupanjskog rješenja tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se nižestupanjska rješenja ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je neosnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. u vezi s odredbom čl. 400. st. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), a koje se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi s odredbom čl. 78. i čl. 86. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje: ZID ZPP) primjenjuju na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tužitelja ispitao pobijano rješenje samo u onom dijelu u kojem se ono pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima pobijano drugostupanjsko rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama, baš kao i valjano obrazloženje razloga zašto je odbijena kao neosnovana žalba tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja o odbačaju tužbe, zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, kao ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 375. st. 1. i čl. 399. st. 1. ZPP-a.

 

Polazeći od stanja ovog spisa predmeta i u njemu nespornih činjenica:

 

- da je tužitelj 7. prosinca 2012. podnio tužbu protiv tuženika, a radi isplate iznosa od 972.020,40 kuna s osnove isplate naknade za izvršene radove tuženiku sa zateznim kamatama od 5. kolovoza 2011. do isplate,

 

- da je rješenjem Nagodbenog vijeća Financijske agencije od 20. prosinca 2012. pokrenut postupak predstečajne nagodbe nad tuženikom,

 

- da je predstečajni postupak nad tuženikom okončan sklapanjem predstečajne nagodbe odobrene od strane Trgovačkog suda u Zagrebu 29. siječnja 2014.,

 

- da tužitelj utuženu tražbinu, a koju potražuje u ovom postupku, nije prijavio u postupku predstečajne nagodbe,

 

Drugostupanjski sud je pobijanim rješenjem potvrdio prvostupanjsko rješenje o odbačaju tužbe izrazivši pravno shvaćanje da se u situaciji kada je tražbina tužitelja nastala i u odnosu na nju je podnesena tužba prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe nad tuženikom, a tužitelj kao vjerovnik ovu tražbinu nije prijavio u postupku predstečajne nagodbe, zbog čega ista nije ispitana ni obuhvaćena predstečajnom nagodbom, ima smatrati da nije proveden zakonom predviđeni postupak ostvarivanja prava podnošenjem prijave u postupku predstečajne nagodbe nad tuženikom, zbog čega da je tužba pravilno odbačena na temelju odredbe čl. 282. st. 1. ZPP-a.

 

Osporavajući pravilnost drugostupanjskog rješenja tužitelj u reviziji ustraje u shvaćanju da u konkretnom slučaju, a obzirom na sadržaj odredbe čl. 70. st. 2., čl. 71. i čl. 81. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“, broj: 108/12 i 144/12) te činjenice da je tužitelj tražbinu utužio prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe nad tuženikom, nema primjene odredbe čl. 282. st. 1. ZPP-a, a time ni mogućnosti odbačaja tužbe.

 

Prema odredbi čl. 81. st. 3. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine", broj: 108/12, 144/12, 81/13 i 112/13 – dalje: ZFPPN), a prema kojoj će sud u parničnim postupcima u odnosu na tražbine vjerovnika utvrđene u postupku predstečajne nagodbe i obuhvaćene predstečajnom nagodbom, u odnosu na tu tražbinu odbaciti tužbu, što znači da tom odredbom dakle nije izrijekom obuhvaćena i pravna situacija kao što je konkretna: da je parnica pokrenuta prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe, a za koju tražbinu vjerovnik nije podnio prijavu niti ju dužnik uvrstio u popis obveza prema vjerovnicima, zbog čega ona i nije bila obuhvaćena predstečajnom nagodbom.

 

No kako to pravilno ocjenjuje drugostupanjski sud, ovu pravnu prazninu iz ZFPPN-a, potrebno je nadomjestiti smislenim tumačenjem odredbe čl. 81. st. 3. tog Zakona, a sve polazeći od svrhe predstečajne nagodbe propisane odredbom čl. 20. ZFPPN-a, a to je da se dužniku koji je postao nelikvidan ili insolventan omogući financijsko restrukturiranje na temelju kojeg će postati likvidan i solventan, a vjerovnicima omoguće povoljniji uvjeti namirenja njihovih tražbina od uvjeta koje bi vjerovnik ostvario da je protiv dužnika pokrenut stečajni postupak.

 

Upravo polazeći od navedenog, a kada je tužitelj kao vjerovnik tuženika imao mogućnost u otvorenom postupku predstečajne nagodbe nad tuženikom kao dužnikom, prijaviti svoju tražbinu iz ovog postupka, a čime bi ona bila obuhvaćena predstečajnom nagodbom, a što je nesporno tužitelj propustio učiniti, treba sagledati pravnu sudbinu tužbe tužitelja. Naime, posljedica takvog postupanja tužitelja je ta da je njegova tražbina ostala neispitana te nije obuhvaćena predstečajnom nagodbom, dakle u zakonom propisanom postupku ostvarivanja prava, zbog čega je, a primjenom odredbe čl. 282. st. 1. ZPP-a tužba tužitelja pravilno odbačena (tako i Rev-2443/19-2 od 1. rujna 2020.).

 

Na pravilnost pobijane odluke nije od značaja prigovor tužitelja da ga se takvim postupanjem onemogućuje u ostvarivanju njegovih imovinskih prava, a kada je tužitelj imao mogućnost, polazeći od odredbi ZFPPN-a kao posebnog zakona u odnosu na odredbe Zakona o obveznim odnosima u postupku predstečajne nagodbe nad tuženikom kao dužnikom prijaviti svoju tražbinu i realizirati svoja potraživanja koje je imao prema tuženiku kao dužniku, sve sukladno odredbama ZFPPN-a.

 

Slijedom navedenog reviziju je trebalo odbiti kao neosnovanu sve na temelju odredbe čl. 393. u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 16. prosinca 2020.