Pristupanje sadržaju
1
Poslovni broj Gž R-1071/2020-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Larise Crnković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. B. OIB: ...., iz K. S., , zastupanog po punomoćniku I. M., odvjetniku u S., protiv tuženika HŽ C.d.o.o. OIB: ......, iz Z, zastupan po punomoćniku D.R., odvjetniku u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, rješavajući žalbu tužitelja, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-734/2018 od 28. kolovoza 2020., u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2020.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-734/2018 od 28. kolovoza 2020.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim je traženo da se utvrdi kako nije dopuštena Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj 1302/144 od 3. listopada 2007. koju je tuženik donio 13. srpnja 2018. te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, zatim da se naloži tuženiku da u roku od osam dana vrati tužitelja na poslove radnog mjesta Pregledač vagona i da mu u istom roku nadoknadi parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.
Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od osam dana.
Protiv presude žalbu podnosi tužitelj pozivom na sve žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje ZPP).
U odgovoru na žalbu tuženik osporava osnovanost žalbenih navoda s prijedlogom da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana.
Žalba nije osnovana.
Predmet spora je tužbeni zahtjev na utvrđenje da nije dopušten redoviti poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju u smislu odredbe članka 115. stavak 1. točka 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14. i 127/17. - dalje ZR), kao i posljedični tužbeni zahtjev za vraćanje tužitelja na rad u smislu članka 124. stavak 1. ZR-a.
U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:
- da je tužitelj kod tuženika i njegovih pravnih prednika radio kroz vrijeme od 34 godine,
- da je temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 1302/144 sklopljenog između tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca dana 3. listopada 2007., tužitelj radio na radnom mjestu Pregledač vagona (dalje Ugovor o radu),
- da je tužitelj 17. rujna 2013. doživio ozljedu na radu,
- da je pravomoćnim i konačnim rješenjem HZMO od 15. veljače 2018. utvrđeno da je kod tužitelja zbog bolesti u postotku od 40% i ozljede na radu od 60% nastao djelomičan gubitak radne sposobnosti te je tužitelju počevši od 31. listopada 2017. određena invalidska mirovina zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti,
- da je tuženik u cilju racionalizacije broja radnika radi opstanka na tržištu prijevoza tereta željeznicom pristupio organizacijskim promjenama donošenjem Pravilnika o organizaciji od 1. ožujka 2014., u sklopu čega je tuženik započeo proces utvrđivanja i otpuštanja tehnološkog kolektivnog viška radnika te je prethodno pokrenuo postupak savjetovanja o kolektivnom višku radnika sa radničkim vijećem osnovanim kod tuženika kojem je dostavio potrebnu dokumentaciju, između ostalog i listu konačnog tehnološkog viška radnika,
- da je tužitelj pritom proglašen tehnološkim viškom odnosno pod rednim brojem 32 uvršten je na Listu konačnog tehnološkog viška radnika kao pregledač vagona,
- da je tuženik obavijestio nadležni ured HZZ o kolektivnom višku radnika i provedenom savjetovanju dostavom propisane dokumentacije, na što se HZZ-e očitovao tuženiku te naveo da nije utvrđeno postojanje pravne osnove za odgodu provođenja otkazivanja radnicima uvrštenim u kolektivni višak,
- da je tuženik radi uskrate suglasnosti Radničkog vijeća na otkaz tužitelju, pokrenuo postupak nadomještanja suglasnosti sudskim putem te da je pravomoćnom presudom istog prvostupanjskog suda poslovni broj P-107/2017 od 25. svibnja 2018. nadomještena suglasnost Radničkog vijeća RP HŽ C. d.o.o. J. na otkaz Ugovora o radu tužitelju,
- da je 13. srpnja 2018. tuženik donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tužitelju (dalje Odluka o otkazu),
- da je protiv Odluke o otkazu tužitelj pravovremeno i u zakonskom roku izjavio zahtjev za zaštitu prava, kojeg tuženik nije prihvatio, pa je tužitelj ustao predmetnom tužbom.
Tijekom postupka nije bilo sporno da je sudska zaštita prava iz radnog odnosa koju je tužitelj poduzeo protiv sporne Odluke o otkazu, zatražena na način i u rokovima propisanim odredbom članka 133. ZR-a.
Imajući u vidu sadržaj odredbi članka 127. i članka 128. ZR-a, sud prvog stupnja utvrđuje da je tuženik prilikom provođenja reorganizacije te utvrđivanja viška radnika i otkazivanja ugovora o radu, u svemu postupio sukladno tim odredbama kako bi proveo postupak savjetovanja s radničkim vijećem radi postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika te je izvršio obavijest o tome nadležnoj javnoj službi zapošljavanja.
Sud prvog stupnja dalje utvrđuje da je tuženik bio u obvezi zatražiti od radničkog vijeća davanje suglasnosti na namjeravanu individualnu Odluku o otkazu koju suglasnost je tuženik ishodovao u postupku nadomještanja suglasnosti sudskim putem u pravomoćno okončanom postupku u kojem je sudskom odlukom nadomještena suglasnost radničkog vijeća, sve prema članku 151. ZR-a, s obzirom da se radilo o namjeravanom otkazu radniku kod kojeg je zbog ozljede na radu došlo do smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnosti.
Uvažavajući da je Rješenjem HZMO-a od 15. veljače 2018. (doneseno nakon ukidanja ranijeg rješenje HZMO-a od 9. studenog 2017.) tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu s osnova djelomičnog gubitka radne sposobnosti, a ne zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelju radni odnos kod tužitelja nije prestao po sili zakona jer na temelju članka 112. stavak 1. ZR-a, ugovor o radu prestaje, između ostalog, dostavom pravomoćnog rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti za rad.
U odnosu na utvrđivanje činjenica postoji li zabrana otkaza u odnosu na tužitelja, sud prvog stupnja na temelju utvrđenja koja proizlaze iz postupka poslovni broj Pr-107/2017, zaključuje da ovakva zabrana ne postoji, uz obrazloženje da iz Rješenja HZMO-a kojim je odlučeno o pravu na invalidsku mirovinu ne proizlazi da je tužitelj bio na bolovanju od trenutka podnošenja zahtjeva za ocjenu njegove radne sposobnosti pa do donošenja odluke o djelomičnom gubitku radne sposobnosti, radi čega sud zaključuje da se na tužitelja ne može odnositi članak 38. ZR-a, koja odredba propisuje zabranu otkazivanja u slučaju privremene nesposobnosti uzrokovane ozljedom na radu ili profesionalne bolesti.
Vezano za socijalne kriterije propisane odredbom članka 115. stavak 2. ZR-a, prvostupanjski sud je stajališta da to nije od utjecaja na zakonitost predmetne Odluke o otkazu jer smatra da je autonomno pravo i odluka poslodavca kojem će kriteriju dati prednost kao i koje će okolnosti - trajanje radnog odnosa, starost i obveze uzdržavanja koje terete radnika kod socijalnog kriterija biti prioritetnije.
Slijedom svega, sud prvog stupnja smatra da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan te da je osporavana Odluka o otkazu kojom je otkazan Ugovor o radu redovitim poslovno uvjetovanim otkazom u smislu članka 115. stavak 1. točka 1. ZR-a, donesena nakon što je tuženik u cijelosti ispoštovao zakonsku proceduru otkazivanja ugovora o radu sukladno odredbama ZR-a radi čega tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan dok odluku o troškovima postupka donosi pozivom na članak 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 155 ZPP-a.
U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.
Protivno žalbenim tvrdnjama tužitelja nije ostvarena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a s obzirom da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.
Tužitelj žalbenima navodima osporava pravilnost zaključaka i utvrđenja prvostupanjskog suda zauzetog po spornim pitanjima je li poslodavac poštivao socijalne kriterije predviđene člankom 115. stavak 2. ZR-a odnosno je li vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Osim toga, u žalbi ponavlja tvrdnje da nema mjesta otkazu radniku u situacijama iz članka 38. ZR-a bez prethodne suglasnosti radničkog vijeća koja da u ovom slučaju nije ishodovana.
Navedeni žalbeni navodi nisu osnovani jer je sud prvog stupnja dovoljno ispitao sve okolnosti koje su pravno relevantne za donošenje zakonite odluke u ovome sporu te je na temelju provedenih dokaza u okviru dokaznih prijedloga stranaka i njihove pravilne ocjene, u obrazloženju presude pravilno i potpuno utvrdio potrebno činjenično stanje, stoga nije počinjena u žalbi tužitelja istaknuta relativno bitna povreda iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a.
Prema odredbi čanka 115. stavak 1. točka 1. ZR-a, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz) uz poštivanje kriterija iz stavka 2. iste zakonske odredbe.
U odnosu na žalbene navode da nije vidljivo kojim se socijalnim kriterijima iz članka 115. stavak 2. ZR-a tuženik rukovodio, iz pobijane Odluke o otkazu je utvrđeno da je uzeta u obzir okolnost da je tužitelj kod poslodavca bio u radnom odnosu 34 godine, da ima ukupno 54 godine života te da nema obvezu uzdržavanja a s obzir na činjenicu doživljene ozljede na radu tužitelj je ostvario pravo na isplatu otpremnine u dvostrukom iznosu.
Na tužitelju je bio teret dokaza da je poslodavac u postupku otkazivanja ugovora o radu povrijedio odredbu članka 115. stavak 2. ZR-a, što tužitelj u konkretnom slučaju nije uspio dokazati, nije uopće naveo usporedne radnike kojima bi bila dana prednost pred tužiteljem niti je ukazivao na činjenice u pogledu socijalno-ekonomskih kriterija koji bi bili povrijeđeni na štetu tužitelja niti je dokazao da ima prednost u pogledu socijalnog statusa u odnosu na usporedne radnike koje, kao što je rečeno, nije niti naznačio.
Budući da nije utvrđeno da bi tužitelj bio na bolovanju u relevantno vrijeme, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da nije postojala zabrana otkazivanja iz odredbe članka 38. ZR-a koja propisuje da radniku koji je pretrpio ozljedu na radu ili je obolio od profesionalne bolesti, za vrijeme privremene nesposobnosti za rad tijekom liječenja ili oporavka od ozljede na radu ili profesionalne bolesti, poslodavac ne može otkazati ugovor o radu.
Vezano za suglasnost radničkog vijeća koja je u konkretnom slučaju bila potrebna jer se radilo o radniku iz članka 151. stavak 1. točka 3. ZR-a (radniku kod kojeg je zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti došlo do smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnosti ili do smanjenja radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti, odnosno otkazu radniku osobi s invaliditetom) sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je tuženik radi uskrate suglasnosti radničkog vijeća na otkaz tužitelju pokrenuo postupak nadomještanja suglasnosti sudskim putem te da je pravomoćnom presudom istog prvostupanjskog suda poslovni broj P-107/2017 od 25. svibnja 2018. nadomještena suglasnost Radničkog vijeća RP HŽ C. d.o.o. J. na otkaz Ugovora o radu tužitelju, sve u smislu odredbe članka 151. stavak 4. i 5. ZR-a.
Odluka suda prvog stupnja o troškovima postupka u jednokratnoj naknadi za cijeli prvostupanjski postupak, temelji se na pravilnoj primjeni odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a te odredbe Tbr. 7. stavak 2. alineja 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.).
Protivno žalbenim navodima tužitelja da tuženik nije popisao parnični trošak, iz stanja spisa te sadržaja odgovora na tužbu proizlazi da je tuženik već u toj parničnoj radnji zatražio naknadu troškova postupka te je popisao i visinu troškova zatraživši jednokratnu nagradu za cijeli prvostupanjski postupak, koju mu je sud prvog stupnja i priznao.
Slijedom svega obrazloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.
U Rijeci 16. prosinca 2020.
Predsjednica vijeća
Ksenija Dimec