- 1 -              Revd 3805/2020-2

Broj: Revd 3805/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. A. d.d. B., OIB: …, protiv tuženika H. l. d.o.o. Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici E. Ć., odvjetnici u Odvjetničkom društvu B. & Č. d.o.o. Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2274/2017-8 od 8. srpnja 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2767/14-84 od 2. studenoga 2015., na sjednici održanoj 16. prosinca 2020.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

Tuženik je prijedlogom za dopuštenje revizije predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2274/2017-8 od 8. srpnja 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2767/14-84 od 2. studenoga 2015., ističući pet pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

U odgovoru na prijedlog tuženik predlaže taj prijedlog odbaciti kao nedopušten.

Prijedlog nije dopušten.

U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik postavlja slijedeća pitanja:

„Može li sud bez prethodnog utvrđenja o postojanju kada je potpisan ugovor i kojeg sadržaja je taj ugovor donijeti odluku da se na temelju tog spornog ugovora izvrši plaćanje?,

Može li sud bez jasno utvrđene metode i jasno utvrđenih kriterija zauzeti stav o odlučujućim činjenicama, te u slučaju postojanja spora oko postojanja ugovora - odlučujuće činjenice, zaključiti da je ugovor sklopljen iako nema jasnih i nedvosmislenih indicija za isto?,

Ukoliko postoji spor o postojanju ugovora i sadržaja tog ugovora da li su ostvareni uvjeti o teretu dokazivanja? Da li tužitelj mora nespornim učiniti postojanje ugovora?,

Da li je sud pogrešno primjenio materijalo pravo ako nije poštivao odredbe o pravilima o teretu dokazivanja? Treba li sud primijeniti pravila o teretu dokazivanja ako na temelju savjesne i brižljive ocijene dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi odlučne činjenice?,

Da li je sud povrijedio pravo na pravično suđenje ako je odluka suda donešena na temelju činjenica koje nisu dostatne za ocjenu kakva je odlukom dana, da li takvo postupanje upućuje na zaključak arbitrarnosti u postupovnom i/ili materijalnopravnom smislu? Pa slijedom toga da li je interpretacija sudova koja je posljedica arbitrarnosti dovela do povrede ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno do povrede prava na pravično suđenje?“

Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da tužitelj u prijedlogu, iako je određeno naznačio pitanja koje smatra važnim u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP, je propustio određeno navesti razloge zbog kojih smatra da je upravo pojedino pitanje važno ne samo za odluku u konkretnom sporu (što u prijedlogu opširno obrazlaže), već u smislu citirane odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, tj. zbog čega bi koje navedeno pitanje bilo važno i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, a što je nužan preduvjet za dopuštenost prijedloga. Naime, propušteno je primjerice ukazati na različito pravno shvaćanje izraženo u odlukama revizijskog suda ili možebitno postojeće različite odluke drugostupanjskih sudova o tom pitanju (prema kojoj je o tome u točno određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke), a zbog čega da bi postojala potreba usuglašavanja različite sudske prakse od strane ovog suda putem izjavljene revizije, a niti je određeno ukazano na druge važne razloge u smislu citiranog propisa zbog kojih je očekivati da će o tim pitanjima drugi sudovi zauzeti pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke.

Stoga je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s odredbama čl. 387. st. 3. i 5. ZPP, valjalo kao nedopušten odbaciti podneseni prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

Zagreb, 16. prosinca 2020.

                            Predsjednica vijeća:

              Davorka Lukanović – Ivanišević, v. r.