1

                            Poslovni broj: 4 Gž-209/2018-2

 

                     

              Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku                                                                                                 

                    Dubrovnik                                                                                   

Poslovni broj: 4 Gž-209/2018-2

 

 

 

U    I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A 

 

 

              Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Srđanu Kuzmaniću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice J.G., , H.P., L.A., OIB:…, koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetniku u Z., protiv tuženice N. M. iz H. K., OIB: …,  radi isplate, odlučujući o tuženičinoj žalbi podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj 85 P-579/17-13 od 16. studenog 2017., 16. prosinca 2020.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Žalba se djelomično uvažuje, a djelomično odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj 85 P-579/17-13 od 16. studenog 2017.

 

              a) preinačuje u dijelu kojem su na iznos od 3.849,37 kn suđene zatezne kamate od 16. studenog 2017. do isplate na način da tužbeni zahtjev u odnosu na navedene zatezne kamate odbija kao neosnovan

 

              b) potvrđuje u preostalom dijelu

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovno:

 

              "Nalaže se tuženici N. M. da tužiteljici J. G. plati iznos od 24.868,38 kn zajedno sa zateznom kamatom od 30. siječnja 2017. do isplate kao i da joj nadoknadi parnični trošak u iznosu od 8.073,00 kn sa zateznom kamatom od 16. studenog 2017. do isplate, sve kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

 

              Tuženica je protiv navedene presude podnijela žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavka 1. točaka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u kojem će se ispitati tuženica i svjedok odvjetnik M..

 

              Žalba je pravovremena i dopuštena.

 

              Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.

             

              Žalba je djelomično osnovana, a u pretežnom dijelu neosnovana.

 

              U tužbi se ističe da su tuženica kao zajmoprimac i J. E. D. kao zajmodavac 12. ožujka 2012. sklopile Ugovor o zajmu broj … u visini od 3.323,64 EUR odnosno kunskoj protuvrijednosti od 25.200,00 kn, s godišnjom kamatom od 5,84% i rokom otplate 8. rujna 2013. Nadalje se ističe da je tužiteljica otkupila ovo potraživanje od J. E. D. temeljem Ugovora o prijenosu potraživanja od 16. svibnja 2012., a da je tuženica do podnošenja tužbe umjesto ugovorenih rata ukupno uplatila samo iznose navedene u priloženom izvatku iz otvorenih stavki, pa se tužbom traži naložiti tuženici isplatiti tužiteljici udospjeli dug u iznosu od 24.868,38 kn zajedno sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate, kao i naknaditi joj parnični trošak sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

 

              Tuženica je u odgovoru na tužbu izjavila da ne osporava postojanje naprijed navedenog Ugovora o zajmu, s tim da ističe da je to potraživanje otkupio L. M. S. s kojim je ona dana 23. travnja 2013. sklopila izvansudsku nagodbu o načinu plaćanja. Navodi da nije obaviještena o prijenosu predmetnog potraživanja na tužiteljicu, a unatoč tome da je spremna na postizanje dogovora o plaćanju preostalog duga. Nakon što je tužiteljica uz podnesak od 12. travnja 2017. dostavila Potvrdu o raskidu ugovora o cesiji između L. M. S. i J. G. i to upravo za potraživanja iz predmetnog Ugovora o zajmu, te nakon što se tužiteljica u odnosu na uplate, za koje je tuženica na ročištu održanom dana 8. svibnja 2017. navela da ih je vršila temeljem sklopljene izvansudske nagodbe, navela kako su sve one uredno proknjižene te da je razmjerno njima umanjen tuženičin dug, tuženica je u podnesku od 6. srpnja 2017. izjavila kako utuženo dugovanje prihvaća pri čemu samo napominje da se nada kako će se s tužiteljicom dogovoriti da isto otplaćuje u ratama bez dodatnih kamata.

 

              Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka u kojemu je pregledao spisu priložene isprave pobijanom presudom prihvatio tužbeni zahtjev utvrdivši da tuženica ne osporava da je s J. E. D. sklopila ranije spomenuti Ugovor o zajmu od 12. ožujka 2012., kao ni visinu preostalog duga po tom ugovoru, a da iz ranije spomenutog Ugovora o prijenosu potraživanja - cesiji od 16. svibnja 2012. proizlazi da je upravo tužiteljica otkupila potraživanje iz Ugovora o zajmu od 12. ožujka 2012., pri čemu tuženica konačno ne osporava niti visinu preostalog duga iz toga ugovora.

 

              Pobijanom presudom prvostupanjski sud je stoga naložio tuženici platiti tužiteljici iznos od 24.868,38 kn, koji proizlazi iz priloženog izvatka iz otvorenih stavki na dan 30. prosinca 2016. uvećan za zatezne kamate sukladno odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – u daljnjem tekstu: ZOO) od dana presuđenja, pa do naplate.

 

              Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga, kao i razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (odredba članka 365. stavka 2. ZPP-a), ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2, 4, 8, 9, 11, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

              Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio osnovu tuženičnine odgovornosti koja proizlazi iz odredbe članka 499. stavka 1. ZOO-a, kojim je propisano da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće, kao i odredbe članka 80. stavka 1. ZOO-a, kojim je propisano da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

 

              Visina tražbine u iznosu od 24.868,38 kn, koju je i tuženica prihvatila kao svoj dug,  proizlazi iz priloženog izvatka iz otvorenih stavki na dan 30. prosinca 2016.

 

              Iako su tužbom na iznos od 24.868,38 kn tražene zatezne kamate od dana podnošenja tužbe, pobijanom presudom su one suđene od dana donošenja prvostupanjske presude 16. studenog 2017., dok je propušteno odlučiti o traženim zateznim kamatama na navedeni iznos od dana podnošenja tužbe pa do dana donošenja prvostupanjske presude. Budući tužitelj nije u roku od petnaest dana od primitka presude predložio parničnom sudu da se presuda dopuni, temeljem odredbe članka 339. stavka 2. ZPP-a se smatra da je tužba u tom dijelu povučena.

 

              U žalbi se neosnovano ističe da je tuženica u odgovoru na tužbu tvrdila da je ona u kreditnom uredu od zaposlenika primila iznos od 10.000,00 kn, a ne iznos od 24.868,38 kn, jer takav navod u odgovoru na tužbu ne postoji.

 

              Okolnost koja se navodi u žalbi, da tuženicu do podnošenja tužbe nitko nije kontaktirao u vezi prijenosa potraživanja nije od utjecaja na osnovanost tužbenog zahtjeva. U smislu odredbe članka 82. stavka 1. ZOO-a za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju, a tuženica je zaprimanjem predmetne tužbe svakako obaviještena o ustupu tražbine.

 

              Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije propustio izvesti dokaz saslušanjem tuženice i svjedoka odvjetnika M., jer ovi dokazni prijedlozi nisu ni istaknuti tijekom postupka.

 

Pravilno tuženik u žalbi upućuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odnosu na dio dosuđenih zateznih kamata.

 

Naime, predmetna tražbina od 24.868,38 kn se prema priloženom izvatku iz otvorenih stavki na dan 30. prosinca 2016. sastoji od neplaćene glavnice u iznosu od 21.019,37 kn i uglavničenih neisplaćenih kamata u iznosu od 3.849,37 kn.

 

Na iznos neplaćene glavnice od 21.019,37 kn tužitelju pripadaju zatezne kamate sukladno odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a, kojim je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Pobijanom presudom su zatezne kamate suđene od dana donošenja prvostupanjske presude, iako bi one tužitelju pripadale i prije toga, ali kako tužitelj nije podnio žalbu protiv predmetne presude ovaj sud nije ovlašten sam preinačavati presudu na žaliteljičinu štetu. 

 

Odredbom članka 31. stavka 1. ZOO-a je propisano da na dospjele, a neisplaćene zatezne kamate ne teku zatezne kamate, osim kad je to zakonom određeno, a odredbom stavka 3. istog članka je propisano da se na iznos neisplaćenih kamata mogu zahtijevati zatezne kamate samo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu, iz čega slijedi da se kamate na iznos dospjelih zateznih kamata mogu zahtijevati tek kada prestane glavno potraživanje. Iz ovoga proizlazi da se zatezne kamate obračunate za određeno vremensko razdoblje mogu utužiti u apsolutnom iznosu uz glavni dug, što je tužbom i napravljeno, međutim, procesne kamate se ne mogu zahtijevati sve dok ne prestane glavno novčano potraživanje iz kojeg proizlaze zatezne kamate, pa niti onda kad su zatezne kamate obračunate i utužene u apsolutnom iznosu uz glavni dug. Dakle, zatezne kamate se mogu utužiti u apsolutnom iznosu uz glavni dug, ali na njih ne teku procesne kamate jer zatezne kamate i dalje teku na iznos glavnog potraživanja. 

 

Slijedom navedenog je valjalo djelomično uvažiti podnesenu žalbu i djelomično preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti dio tužbenog zahtjeva kojim kojim su tražene zatezne kamate na iznos obračunatih kamata u apsolutnom iznosu od 3.849,37 kn od 16. studenog 2017. do isplate, a u preostalom dijelu odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, pa je stoga odlučeno kao u izreci ove presude pod a) temeljem odredbe članka 373. stavka 3. ZPP-a, a pod b) temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

 

Dubrovnik, 16. prosinca 2020.

 

                     Sudac:

 

                                                                                                                     Srđan Kuzmanić