Broj: Kž 400/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljene C. P. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi maloljetne M. V. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli - Pola od 27. rujna 2017. broj Kovm-2/17-256 (Kovm-4/17-6), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 30. listopada 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba maloljetne M. V. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli - Pola, nakon podignute optužnice protiv okrivljene C. P. i podnošenja prijedloga za izricanje maloljetničke sankcije prema maloljetnoj M. V., zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) te članka 67. stavka 2. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“, broj 84/11., 143/12., 148/13. i 56/15. - dalje u tekstu: ZSM/11.), produljen je istražni zatvor prema maloljetnoj M. V. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnijela maloljetna M. V. po branitelju, odvjetniku P. P., zbog povrede članka 3. stavka 1. Konvencije o pravima djeteta, povrede članka 66. stavka 1. ZSM/11. te pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom za „potpuno ukidanje pobijane odluke, ukidanje istražnog zatvora i puštanje na slobodu, odnosno primjenu privremenih mjera“. Protiv tog rješenja žali se i maloljetna M. V. osobno, bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da je se pusti i smjesti u ustanovu jer joj nije „ljepo u zatvoru“. S obzirom na to da se obje žalbe sadržajno nadopunjuju, bit će razmotrene kao jedna žalba.

Žalba nije osnovana.

Naime, maloljetna M. V., ne slažući se sa zaključcima prvostupanjskog suda, osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, smatrajući da se svrha istražnog zatvora može postići blažim mjerama iz članka 65. stavka 1. ZSM/11. Žaliteljica navodi da se nauštrb najboljih interesa maloljetnice, a u cilju sprječavanja njenog daljnjeg rizičnog ponašanja, protiv nje produljuje istražni zatvor u neadekvatnoj ustanovi i bez adekvatnog tretmana. Ujedno se upire na povredu načela razmjernosti jer se maloljetnica nalazi u istražnom zatvoru od ..., a postavljen je prijedlog za izricanje odgojne mjere upućivanja u odgojni zavod na temelju članka 16. ZSM/11. Prema mišljenju žaliteljice ispunjeni su svi uvjeti za primjenu privremenih mjera iz članka 65. stavka 1. ZSM/11. jer je to primjereno očekivanoj sankciji i u cilju zaštite od daljnjeg ugrožavanja razvoja maloljetnice.

Protivno žalbenim navodima maloljetnice, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio sve okolnosti koje su od utjecaja prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora te je pravilno ocijenio da je primjena mjere istražnog zatvora prema maloljetnici iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. nužna, kao i da se ista svrha za sada ne bi mogla ostvariti primjenom blažih mjera te je pravilno isključio mogućnost zamjene istražnog zatvora privremenom mjerom iz članka 65. ZSM/11., tako da je činjenično stanje u pobijanom rješenju potpuno i pravilno utvrđeno.

Naime, prvostupanjski je sud prvenstveno imao u vidu rezultate provedenog psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja maloljetnice iz kojeg, između ostalog, slijedi da bi maloljetnica mogla ponoviti istovrsno ili teže kazneno djelo ako joj se jasno ne postave granice dozvoljenog ponašanja. Iz nalaza i mišljenja vještaka ujedno proizlazi da maloljetnica u odnosu na inkriminirani događaj ne iskazuje krivnju i žaljenje, već si zamjera jer je u zatvoru. Sam događaj opisuje detaljno, bez anticipacije straha, bez promišljanja o negativnim posljedicama događaja, a njen opis slijeda radnji ne pokazuje impulzivnost, već hladnokrvnost, manjak empatije i bešćutnost, što je sve u osnovi razvoja poremećaja osobnosti antisocijalnog tipa. Crte osobnosti maloljetnice prema vještačenju pokazuju usmjerenje na nagonska zadovoljenja bez potrebe za kontrolom ili odgodom impulsa, ona se ne drži granica i pravila, osim onih koje sama postavlja, emocionalno je nezrela, nesigurna i povodljiva osoba, s niskim samopoštovanjem i pojačanom potrebom za traženjem uzbuđenja, kojih nikad ne nalazi dovoljno, uz nastojanje daljnjeg traženja, uslijed čega ima tendenciju progrediranja.

Pored toga, prvostupanjski sud je uzeo u obzir i težinu kaznenog djela za koje je maloljetnica osnovano sumnjiva, a radi se o kaznenom djelu ..., te je vodio računa i o postupcima maloljetnice u kojima se očituje njena nemilosrdnost i bezosjećajna upornost, pa stoga i viši stupanj kriminalne volje u protupravnom postupanju.

Uz sve te okolnosti prvostupanjski sud je pravilno imao u vidu i složene obiteljske prilike u kojima je maloljetnica odrastala, a zbog kojih je boravila u udomiteljskim obiteljima i odgojnim ustanovama, što nije polučilo pozitivne rezultate. Stoga nije u pravu žaliteljica kada navodi da je prvostupanjski sud zanemario nepovoljne uvjete u kojima je maloljetnica rasla. Naime, prvostupanjski sud kronološki navodi i iscrpno obrazlaže dosadašnji životni tijek maloljetnice od odluke suda kojom je roditeljima oduzeto pravo na stanovanje s maloljetnicom, preko njenog smještaja u D. u L., zatim u jednu udomiteljsku obitelj, pa u drugu, a potom i njen boravak na liječenju u bolnici za djecu i mlade u Z., te u D. D., kao i u ... bolničkog centra R., sve do smještaja u D. P. Iz izvješća tih ustanova je razvidno da maloljetnica nije prihvaćala tretmane usmjeravanja, da je u nebrojeno navrata bježala, što iz udomiteljskih obitelji, što iz ustanove i skitala po gradu te se družila sa starijim osobama koji su policijski evidentirani zbog protupravnih ponašanja, pa je tako izbivala iz doma ukupno ... dana, pri čemu ima ukupno ... sati izostanka s nastave. Pritom je prvostupanjski sud uzeo u obzir i podatak da je terećeno kazneno djelo počinjeno za vrijeme dok je maloljetnica bila u bijegu iz D. P., kao i da ni domovi za odgoj ni centri za socijalnu skrb nisu u mogućnosti spriječiti bijeg štićenika iz tih ustanova.

Sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, protivno žalbenim navodima, upućuju na nužnost daljnje primjene mjere istražnog zatvora prema maloljetnici iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., usprkos činjenici da se radi o maloljetnici i da se prema maloljetnicima mjera istražnog zatvora određuje samo kao krajnja mjera, pri čemu za sada nije povrijeđeno načelo razmjernosti iz članka 66. stavka 1. ZSM/11. na koje maloljetnica žalbom upire. Jednako tako, imajući na umu kvalitetu i značaj svih tih okolnosti, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da svrhu istražnog zatvora nije moguće postići blažim mjerama, pa tako niti privremenim mjerama iz članka 65. ZSM/11. koje u žalbi predlaže maloljetnica.

Nadalje, žalbeno isticanje neadekvatnosti uvjeta u kojima maloljetnica boravi u istražnom zatvoru i njene nemogućnost neometanog učenja, također su bez utjecaja na opravdanost pobijane odluke, a pri tomu žaliteljica ispušta iz vida da je prema podacima u spisu predmeta (list 1002) Z. u P. - P. obaviješten kako nema zapreke da nastavnici i profesori škole koju pohađa maloljetnica posjećuju maloljetnicu radi organiziranja nastave unutar zatvora.

Slijedom navedenog, a budući da niti ostalim žalbenim navodima maloljetnice nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 30. listopada 2017.