1              Poslovni broj: Gž-817/2020-2

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-817/2020-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Verici Franić, u pravnoj stvari tužitelja HEP-P. d.o.o. za distribuciju i opskrbu plinom, O., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku J. M., odvjetniku iz O., protiv tužene V. Š., OIB: … iz N., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv rješenja Općinskog suda u Đakovu broj Povrv-198/2019-9, od 12. ožujka 2020., 16 .prosinca 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Đakovu broj Povrv-198/2019-9 od 12. ožujka 2020., u pobijanom dijelu pod točkom II. i III. izreke.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke utvrđeno je da je tužba povučena u dijelu koji se odnosi na glavnicu i nastali trošak javnog bilježnika, pod točkom II. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika M. B. iz O., poslovni broj Ovrv-6660/2019 od l0. lipnja 2019., u cijelosti. Pod točkom III. izreke odbijen je tužitelj s tužbenim zahtjevom za naknadom preostalog dijela nastalog troška ovršnog postupka u iznosu od 362,50 kuna kao i naknade troškova parničnog postupka kao neosnovanim.

Protiv dijela tog rješenja pod točkom II. i III. žalio se je tužitelj pobijajući ga zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP-a) s prijedlogom da se isto preinači shodno žalbenim navodima odnosno ukine. Zatražio je trošak žalbenog postupka.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu nije utvrđeno da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa ni povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upire žalitelj u žalbi. Suprotno navodima žalitelja pobijana odluka sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama te nema nedostatke zbog kojim se ne bi mogla ispitati.

Iz stanja spisa proizlazi:

- da je tužitelj dana 10. lipnja 2019. kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika, radi naplate dugovanja u iznosu od 471,12 kn , te ovršnog troška pa je Javni bilježnik dopustio predloženu ovrhu svojim rješenjem o ovrsi br. Ovrv-6660/2019 od l0. lipnja 2019;

- da je na to rješenje tužena pravovremeno uložila prigovor osporavajući rješenje o ovrsi na način da je prigovarala prihvaćenom sudskom trošku od 350,00 kn za nastali dug kojeg je platila l3. lipnja 2019., a rješenje o ovrsi primila l8. lipnja 2019. te je predložila da joj se stornira troškove ovrhe koje smatra da nije dužna platiti;

- da je sukladno tome, a temeljem odredbe članak 58 stavak 1. 2. i 3 Ovršnog zakona rješenje o ovrsi Javnog bilježnika stavljeno izvan snage i riješeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga;

- da je u predmetnoj pravnoj stvari sud prvog stupnja zakazao pripremno ročište za dan 27. veljače 2020., a tužitelj je svojim podneskom od 26.veljače 2020. izvijestio sud da povlači tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na glavnicu i nastali trošak Javnom bilježniku obzirom da je tužena glavnicu i nastali trošak Javnom bilježniku podmirila nakon pokretanja ovršnog postupka, ali, je u istom podnesku ostao kod tužbe i dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na preostali dio nastalog troška ovršnog postupka u iznosu od 362,50 kuna s prijedlogom da se u tom dijelu održi na snazi rješenje o ovrsi Javnog bilježnika;

- da je tužena na ročištu 27.veljače 2020. navela da u cijelosti ostaje kod navoda iz prigovora, a u iskaza pojasnila kako plaća račune za potrošeni plin;

- da je tužitelj ostao kod tužbenog zahtjeva koji se odnosi na dio nastalog troška ovršnog postupka u iznosu od 362,50 kuna.

U predmetnoj pravnoj stvari radi utvrđenja odlučnih okolnosti sud prvog stupnja analizirao je i ocijenio priloženu dokumentaciju u spisu i to račune o izvršenim uplatama, izvadak iz poslovnih knjiga nakon toga donesena je odluka u predmetnoj pravnoj stvari.

Slijedom izloženog sud prvog stupnja, polazeći od sadržaja podneska tužitelja od 26.veljače 2020., iz kojeg proizlazi da je tužitelj povukao tužbu i tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na glavnicu i nastali trošak Javnom bilježniku, s obzirom da je tuženik glavnicu i nastali trošak Javnom bilježniku podmirio nakon pokretanja ovršnog postupka odnosno nakon što je Javni bilježnik donio rješenje o ovrsi, a što je tužitelj potvrdio na raspravi, a tužena to nije osporavala niti se tome na raspravi izričito protivila, sud prvog stupnja u suglasju s odredbom članka 193. stavak 2. ZPP-a utvrdio je to povlačenje tužbe pod točkom I. izreke prvostupanjskog rješenja. Nadalje, sud prvog stupnja smatra da je u skladu s tom odlukom, temeljem odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a trebalo ukinuti i platni nalog za povučeni dio tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti.

Dakle, ukinut je i za povučeni dio tužbe i tužbenog zahtjeva koji se odnosi na glavnu tražbinu u iznosu od 471,12 kuna i nastali ovršni trošak Javnog bilježnika u iznosu od 350,00 kuna, kojeg je tužena prema navodima podneska tužitelja platila, ali nakon pokretanja ovršnog postupka, a s obzirom da platni nalog sadržava i predvidive troškove koji nisu nastali kao stvarni trošak ovrhovoditelja s obzirom da rješenje o ovrsi nije postalo pravomoćno sud je po službenoj dužnosti ukinuo i dio platnog naloga Javnog bilježnika koji sadržava predvidivi trošak, dakle ukinuo je platni nalog Javnog bilježnika u cijelosti .

Što se tiče zahtjeva tužitelja da se održi na snazi platni nalog za preostali dio nastalog troška ovršnog postupka u iznosu od 362,50 kuna s istim je tužbenim zahtjevom tužitelj u cijelosti odbijen jer je sud prvog stupnja smatrao kako tijekom postupa nije ničim dokazano o kojem se trošku radi, s obzirom da je upravo prema navodima tužitelja, a što potvrđuje i tužena u svom prigovoru, nastali trošak u iznosu od 350,00 kuna tužena platila 13. lipnja 2019., a tužitelj to niti ne osporava, pa pravilno sud prvog stupnja smatra kako je očito da nema drugog nastalog ovršnog troška i stoga je tužitelja s tim dijelom zahtjeva odbio.

Nadalje, pobijanim rješenjem tužitelj je odbijen i sa svojim zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 625,00 kuna kao i troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kn, jer sud prvog stupnja smatra kako je tužitelj svojim propustom prouzrokovao ovaj trošak s obzirom da je rješenje o stavljanju izvan snage rješenja o ovrsi Javnog bilježnika sa prigovorom tužene da je platila glavnu tražbinu i nastali parnični trošak, uz presliku računa, ovrhovoditelj primio 05. rujna 2018., iz sadržaja prigovora tužene koje navode tužitelj ne osporava proizlazi da je ista tražbinu podmirila 13. lipnja 2019. Dakle, prije nego je dobila rješenje o ovrsi, i bez obzira na to platila je tužitelju glavnu tražbinu i nastali parnični trošak u iznosu od 350,00 kuna, što je opravdani tužiteljev trošak. Međutim, nakon saznanja o podmirenju duga tužitelj je tužbu s tužbenim zahtjevom u odnosu na plaćeni dio povukao tek nakon gotovo šest mjeseci od saznanja za podmirenje duga. Kod navedenog, a kako je ostao kod dijela tužbenog zahtjeva koji je neosnovan, to sud prvog stupnja smatra da mu kao stranci koja je izgubila spor, u suglasju s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a ne pripada nastali parnični trošak, a niti trošak sudske pristojbe na presudu budući da u ovom predmetu nije donesena presuda već je o troškovima postupka odlučeno sukladno odredbama ZPP-a rješenjem.

Žalba tužitelja svedena je na osporavanje pravnog stajališta suda prvog stupnja i zaključka suda prvog stupnja o tome da tužitelju ne pripada parnični trošak, no, pri tome njegovi žalbeni navodi ne sadrže argumentirane ni vjerodostojne tvrdnje, koje bi zaključak suda prvog stupnja, na kojem je utemeljena prvostupanjska odluka, mogli dovesti u sumnju. Način na koji tužitelj u žalbi iznosi svoje tumačenje odlučnih okolnosti, te njegovi osobni zaključci o postojanju određenih okolnosti ne mogu se prihvatiti kao utemeljeni jer nemaju uporište u dokazima odnosno spisu predmeta. Stoga je u navedenom stanju stvari sud prvog stupnja ispravno ocijenio preostalo tužiteljevo potraživanje i pri tome pravilno primijenio materijalno pravo, pa suprotni žalbeni navodi ne dovode u pitanje zakonitost prvostupanjske odluke u pobijanom dijelu.

Slijedom iznesenog, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu potvrditi primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.

Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer isti nije uspio sa svojom žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

 

U Splitu 16. prosinca 2020.