REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLIT
Dračevac Ex vojarna Sv. Križ
21000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sutkinji mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj
stvari tužitelja M. P., iz P., O.: …, zastupanog po
punomoćnicima, odvjetnicima u OD L.-V. & P. d.o.o., S.,
protiv tuženika HŽ C. d.o.o., Z., O.: …,
zastupanog po zakonskom zastupniku, direktoru D. M., a on po punomoćnicima
K. M. i Ž. S., odvjetnicima u OD S. i P.
d.o.o., Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana
12. listopada 2020., u prisutnosti punomoćnika tužitelja V. L., odvjetnika u S. i
zamjenice punomoćnika tuženika S. Š. B., odvjetnice u Z., objavljene dana 15.
prosinca 2020.,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
"Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 800.000,00 kn sa
zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11.7.2014. do isplate, po stopi koja se do 31.07.2015.
određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana
polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. do
isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i
iznos od 8.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.12.2020. do isplate po
stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena ",
dok se odbija tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi na isplatu zakonske zatezne kamate tekuće na dosuđeni iznos od 8.000,00 kn od 11.7.2014. do 14.12.2020.
II Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju trošak parničnog postupka
u iznosu od 214.205,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate,
po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,
isplatom na žiro račun punomoćnika tužitelja IBAN: … O. B.
d.d.
Obrazloženje
Tužitelj u podnesenoj tužbi od 11.7.2014. navodi da je kao radnik tuženika 28.6.2013.
doživio ozljedu na radu prilikom vožnje na lokomotive iz K. S. do Ž. na način
da je tužitelj pao s platforme lokomotive u kretanju, a koja se platforma nalazi na visini od 1,80
metara i koja nije ograđena, uslijed čega je tužitelj zadobio teške tjelesne povrede, odnosno
povrijeđeno mu je pravo osobnosti pa da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju priznati
mu pravičnu novčanu naknadu, posebice imajući u vidu jačinu i trajanje povredom izazvanih
tjelesnih bolova, duševnih bolova, naruženost, strah, tegobe tijekom liječenja i dr. u iznosu od
480.000,00 kn, kao i iznos od 5.000,00 kn na ime troška tuđe pomoći i njege, iznos od 2.000,00 kn
na ime troškova liječenja, ukupno 487.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od
ozljede na radu 28.6.2013. do isplate.
Podneskom od 23.10.2015. tužitelj je preinačio tužbu u smislu čl. 191. st 1. Zakona o
parničnom postupku („NN“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03.,
88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje ZPP) jer je povećao postojeći
zahtjev tj. po osnovi naknade neimovinske štete zatražio je isplatu iznosa od 800.000,00 kn, na ime
troška tuđe pomoći i njege isplatu iznosa od 5.000,00 kn, na ime troškova liječenja iznos od
3.000,00 kn, ukupno 808.000,00 kn. Tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti
tužbu te u konkretnom slučaju nije bio potreban pristanak tuženika jer je tuženiku tužba, podnesak
tužitelja od 23.10.2015. i poziv za davanje odgovora na tužbu dostavljen nakon preinake tužbe tj.
2.11.2015. (čl. 191. st. 1. i 3. ZPP).
Tuženik u odgovoru na tužbu podnesenom 9.11.2015. navodi da osporava tužbu i tužbeni
zahtjev u cijelosti, kako u osnovu, tako i visini te potraživanom tijeku kamata ističući da je tužitelj
isključivo odgovoran za štetu koju trpi, slijedom čega poriče odgovornost i pasivnu legitimaciju
tuženika. Navodi kako nisu ispunjene pretpostavke o odgovornosti za štetu tuženika. Naime, iz
Prijave ozljede da je vidljivo sljedeće: da je radni zadatak tužitelja bio postava tovarenih vagona na
istovar, da je prateći lokomotivu do mjesta istovara tužitelj bez ikakvog vidljivog razloga pao s
visine 1,70-1,80 m; da nije bilo događaja koji odstupa od normalnog procesa rada. Stoga tuženik
predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovane.
Tuženik na pripremnom ročištu od 2.2.2016. dodatno ističe da je iz Prijave ozljede na radu
vidljivo da je uzrok ozljede akutna i kronična bolest (posljedica poremećaja funkcija organa,
uzimanje alkohola, fizički nedostaci, grčevi, vrtoglavice i dr.) o kojoj tuženik nije imao saznanja,
kao što nije imao saznanja o drugim nedostacima koji bi tužitelja onemogućavali ili ometali u
izvršenju obveza iz Ugovora o radu. Nadalje, tužitelj da je položio stručni ispit za radno mjesto
manevrist i da je kritične prigode koristio zaštitnu odjeću i obuću za obavljanje posla, ali da se nije
pridržavao prava i obveza iz ugovora o radu, internih propisa tuženika i zakonskih propisa kojim
se reguliraju prava i obveze radnika. Naime, čl. 3. Pravilnika o radu propisano je da radnik mora
poslove obavljati savjesno, marljivo i stručno prema uputama poslodavca, a u prometnoj uputi 40.
čl. 30. t. 9. navodi se, da se manevarski radnici na vozilima u pokretu moraju tako čvrsto držati da
pri udaru, trzaju ili naglom zaustavljanju ne izgube ravnotežu, čega se tužitelj nije pridržavao.
Nadalje, sva željeznička vozila pa i predmetna lokomotiva, izgrađena je sukladno svim
normativima i standardima, ispravna je i redovito se održava. Predmetne prigode lokomotiva se
kretala propisanom brzinom, izvršni radnici nisu konzumirali alkoholna pića te je vrijednost
alkohola u krvi bila 0 promila. Dakle, tužitelj da nije poštivao odredbe kojima se reguliraju prava i
obveze radnika, odnosno da je tužitelj poslove obavljao savjesno i stručno, štetni događaj bi se
izbjegao.
Tužitelj u podnesku od 7.11.2018. navodi kako na zatraženi iznos od 808.000,00 kn traži
zateznu kamatu tekuću ne više od ozljede na radu već od podnošenja tužbe 11.7.2014. do isplate.
Tijekom postupka izvedeni su dokazi čitanjem Prijave ozljede na radu (list 4-7 spisa),
medicinske dokumentacije priložene spisu (list 8-47, 59-66, 75-132, 165-169, ), rješenja HZZO
od 6.11.13. (list 48 spisa), Svjedodžbe o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 8.12.2014. (list 67
spisa) i od 28.5.2013. (list 136 spisa), fotografija tužitelja sa bolničkog liječenja (list 69-74 spisa),
kopije radne knjižice (list 133 spisa), Uvjerenja o položenom stručnom ispitu (list 134), Uvjerenja
o stručnoj osposobljenosti od 15.4.2008. (list 135 spisa), Ocjene o postojanju posebnih
zdravstvenih uvjeta od 28.5.2013. (list 137 spisa), Izvadnice sitnog inventara (list 138-140 spisa),
Zapisnika saslušanja Z. Š. od 28.6.2013. (list 141 spisa), D. M. od 1.7.2013.
(list 142 spisa) i Ž. D. od 1.7.2013. (list 143 spisa), Prijave o izvanrednom događaju br.
561 od 29.6.2013. (list 144 spisa), Prvog nalaza o činjeničnom stanju od 28.6.2013. (list 145-148
spisa), Istražnog izvješća od 21.8.2013. (list 149-153 spisa), podataka o Održavanju vučnih vozila
u pogonima i servisnim radionicama (list 154 spisa), Zapisnika o provjeri prisutnosti alkohola u
organizmu izvršnih radnika od 28.6.2013. (list 155-157 spisa), Očitanja brzine za I.D. 28.6.2013.
vlak br. 65260 s prilogom (list 158-161), Ugovora o radu od 18.6.2012. (list 172-174 spisa),
Prometne upute tuženika (Uputa 40), Upute o posluživanju industrijskog kolosijeka „Ž.
S.“ K. S. od 9.4.2013., Upute o održavanju vučnih vozila objavljene u S.
vjesniku tuženika br. 7 dana 24.5.2010., Aneksa kolektivnom ugovoru HŽ P. prijevoz d.o.o.,
Upute o upravljanju i rješavanju nepravilnosti, Upute o izmjenama i dopunama Upute o
održavanju vučnih vozila sve objavljeno u Službenom vjesniku tuženika br. 13 dana 3.9.2010.,
Pravilnika o radu i X. Aneksa KU tuženika sve objavljeno u S. vjesniku tuženika br. 22
dana 5.10.2010., Pravilnika o zaštiti na radu za HŽ C. d.o.o. objavljenog u S. vjesniku
tuženika br. 20 dana 22.9.2011., Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada, NN 5/84 (list
500-509 spisa), Pravilnika o posebnim zdravstvenim uvjetima kojima moraju udovoljavati
željeznički radnici koji neposredno sudjeluju u obavljanju željezničkog prometa, S. list
SFRJ br. 38 od 3.8.1979., fotografije lokomotive (list 513 spisa), saslušan je tužitelj u svojstvu
parnične stranke (list 520 spisa), saslušani su svjedoci Z. Š., D. M. i Ž.
D. (list 520-521 spisa), izveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za
strojarstvo i cestovni promet V. U. koji je u spis 13.9.2016. predao pisani nalaz i mišljenje
s fotoelaboratom (list 530-537 spisa), pročitan je Odgovor vještaka U. na podnesak
punomoćnika tuženika od 13.4.2017. (list 550-551 spisa), a koji je po prijedlogu tuženika i usmeno
na ročištu od 7.9.2017. pojasnio nalaz i mišljenje (list 579-580 spisa), izveden je dokaz
medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. D. T., spec. ortopoed koja je
usmeno na zapisnik od 20.2.2018. dala nalaz i mišljenje (list 587 spisa), po dr. M. J.,
spec. neurokirurg koji je pisani nalaz i mišljenje dostavio u spis 12.7.2018. (list 591-598 spisa), po
dr. J. Š., spec. psihijatar koja je pisani nalaz i mišljenje dostavila u spis 10.10.2018. (list
607-613 spisa), izveden je dokaz usmenom dopunom vještačenja na ročištu od 6.3.2019. po dr.
T., dr. J. i dr. Š. (list 637 spisa), izveden je dokaz po drugom vještaku medicinske
struke spec. ortopedu dr. Z. P. koji je pisani nalaz i mišljenje dostavio u spis 21.5.2019.
(list 652-653 spisa), po dr. S. L.-F., spec. maksilofacijalni kirurg koji je pisani
nalaz i mišljenje dostavio u spis 4.10.2019. (list 660-661 spisa), izveden je dokaz podnošenjem
zajedničkog nalaza i mišljenja sudskih vještaka o ukupnom stupnju smanjenja životne aktivnosti
tužitelja usmeno na ročištu od 12.10.2020. po stalnom sudskom vještaku dr. I. R., spec.
ortoped, po dr. J. i dr. Š. (list 683-685 spisa) te je pročitan aspisu druga priložena
dokazna dokumentacija.
Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.
Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio zbog ozljede na radu.
Tuženik ističe prigovor nedostatka pasivne legitimacije koji nije osnovan jer je tužitelj bio
radnik tuženika koji zbog ozljede na radu traži naknadu štete od tuženika.
Naime, odredbom čl. 103. st. 1. Zakona o radu ("NN" br. 149/09., 61/11., dalje
ZR) propisano je ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku
naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.
Nadalje, prema odredbi čl. 15. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („NN“
broj:59/96., 94/96., 114/03., 100/04., 86/08., 75/09., dalje: ZZR) poslodavac odgovara radniku za
štetu na radu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u vezi sa radom po
načelu objektivne odgovornosti, na koje ne utječu propisane obveze radnika u području sigurnosti
zdravlja na radu, a prema st. 2. predmetnog članka iznimno od stavka 1. ovoga članka poslodavac
se može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može ograničiti prema općim
propisima obveznog prava, ako se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih
okolnosti, odnosno više sile, a na koju poslodavac nije mogao utjecati.
Kada uzmemo u obzir odredbu čl. 103. ZR-a te odredbu čl. 15. st. 2. ZZR-a, ne možemo isključiti primjenu općih propisa obveznog prava.
Naime, ZR i ZZR kao lex specialis nisu potpuno riješili pitanje objektivne odgovornosti
poslodavca jer ne sadrže cjelovita pravila o oslobođenju poslodavca od objektivne odgovornosti te
jasno upućuju na primjenu općih propisa obveznog prava stoga se u slučaju naknade štete koju
pretrpi radnik na radu i u svezi sa radom, moraju primijeniti opće odredbe o oslobođenju od
odgovornosti iz čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima („NN“ br. 35/05., 41/08.,
125/11., dalje ZOO)
Prema odredbi čl. 1063. ZOO je propisano da šteta nastala u vezi sa opasnom stvari,
odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se
ne dokaže da one nisu bile uzrok štete.
Prema odredbi čl. 1067. st. 1. ZOO vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta
potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti,
izbjeći ili otkloniti. Prema odredbi st. 2. vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je
šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije
posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Prema odredbi st. 3. vlasnik se oslobađa
odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.
Lokomotiva u pokretu sa koje je tužitelj pao i zadobio ozljede predstavlja opasnu stvar.
Lokomotiva ima otvorenu platformu na visini od 1,80 m iznad tračnica na kojoj se tužitelj kao
menevrist nalazio prilikom obavljanja radnih zadataka svog radnog mjesta (manevrist), što može
dovesti do štetnog događaja prilikom kretanja, kočenja, zaustavljanja, kao što je u ovom
konkretnom slučaju.
Stoga, za štetu od opasne stvari odgovara tuženik (čl. 1064. ZOO), ali bi se trebao
osloboditi ili djelomično osloboditi odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog
nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili
otkloniti, ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije
mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti ili ako dokaže da je oštećenik
pridonio nastanku štete. Teret dokazivanja je na poslodavcu, ovdje tuženiku.
U provedenom dokaznom postupku utvrđene su sljedeće činjenice:
-da iz ugovora o radu proizlazi da tužitelj za tuženika od 18.6.2012. obavlja poslove radnog mjesta manevrist u jedinici K. S.-teretni,
-da je u P. ozljede na radu navedeno da se tužitelj ozlijedio 28.6.2013., da je mjesto
rada tužitelja u trenutku ozljede lokomotiva u kretanju, a kada se ozlijeđeni nalazio na platformi
lokomotive, da je radni zadak tužitelja bio postava tovarenih vagona na istovar, da se tužitelj u
trenutku nesreće držao za rukohvat, ali da je bez vidljivog razloga pao sa visine od 1,70 do 1,80 m
na betonsko tlo, udario glavom i ozlijedio se, da nije bilo događaja koji odstupa od normalnog
procesa rada, da je tužitelj koristio osobna zaštitna sredstava, da su primijenjena osnovna i posebna
pravila zaštite na radu, da je tužitelj osposobljen za rad na siguran način, očevidac da je Z.
Š.. Kao uzrok ozljede navodi se akutna i kronična bolest (posljedica poremećaja funkcije
organa, uzimanja alkohola, fizički nedostaci, grčevi vrtoglavice i dr.).
-da je tužitelj mjesec dana prije ozljede na radu izvršio provjeru zdravstvene sposobnosti o
čemu je dr. I. D., spec. medicine rada 28.5.2013. izdala Svjedodžbu o zdravstvenoj
sposobnosti radnika iz koje proizlazi da je tužitelj zdravstveno sposoban za poslove manevrist
određene Pravilnikom o poslovima s posebnim uvjetima rada čl. 3. t. 19. te da je iduću provjeru
potrebno obaviti do 28.5.2014.
-da je u skladu s odredbama Pravilnika o posebnim zdravstvenim uvjetima kojima moraju
udovoljavati željeznički radnici koji neposredno sudjeluju u obavljanju željezničkog prometa,
UZZS za medicinu rada dr. M. 28.5.2013. izdala Ocjenu o postojanju
posebnih zdravstvenih uvjeta prema kojoj je tužitelj ocijenjen kao sposoban i raspoređen u I. grupu
prema općem zdravstvenom stanju, osjetu vida i osjetu sluha te je ocijenjen prema psihičkim
osobinama kao sposoban obavljanje poslova radnog mjesta manevrist,
-da je istražno povjerenstvo tuženika sastavilo Istražno izvješće datirano na 21.8.2013. (list
149 spisa) u kojem se navodi da se dana 28.6.2013. u 11 h i 45 min dogodila nesreća-ispadanje
osobe iz željezničkog vozila, lokomotiva da se kretala brzinom od 5 km/h kada je manevrist M.
P. bez ikakvog vidljivog razloga pao na tlo s visine 1,7-1,8 m, da je nakon pada na tlu bio u
nesvijesti 5-10 min i da je uočeno krvarenje iz nosa i uha, nesreća da se dogodila u 11 h i 45 min,
da je bilo sunčano vrijeme, a kao svjedoci su navedeni Z. Š.-popisni vlakovođa i Ž.
D.-šegrt, pomoćnik strojovođe, da je proveden alkotest sudionika u nesreći i da je svima bio
negativan,
-da je na da nesreće sastavljen zapisnik u uredu tuženika u kojem Z. Š., popisni
vlakovođa i neposredni očevidac, navodi kako je manevrist M. P. pao s lokomotive koja se
kretala brzinom od 5 do 7 km/h, prije toga da nije pokazivao nikakve znakove slabosti, nakon pada
strojovođa da je zaveo brzo kočenje i stao u pet metara,
-da je 1.7.2013. sastavljen zapisnik u uredu tuženika u kojem D. M., strojovođa
navodi kako je manevrist na pola puta do mjesta iskrcavanja vagona iz čista mira pao s lokomotive
i udario glavom o pod, a potom, da je strojovođa odmah zaveo brzo kočenje i stao u nekoliko
metara i skupa s pomoćnikom izašao da vidi što se dogodilo s menevristom koji je nepomično
ležao na podu,
-da je 1.7.2013. sastavljen zapisnik u uredu tuženika u kojem Ž. D., pomoćnik
strojovođe navodi kako je manevrist (tužitelj), prije nego li su s vlakom ušli u krug željezare,
otključao iskliznicu tračnice nakon čega se popeo na platformu lokomotive i nakon 2-3 min
vožnje, kada su došli na pola puta od mjesta iskrcaja vagona, da je manevrist iz čista mira pao s
lokomotive i direktno udario glavom o pod. Ž. D. navodi kako je to odmah javio
strojovođi koji je zaveo brzo kočenje, nakon čega su krenuli pomoći unesrećenom i da su zvali
nadzornika da pozove hitnu pomoć,
- da sudski vještak za strojarstvo i cestovni promet V. U., dipl. ing. u nalazu i
mišljenju od 13.9.2016. navodi kako u spisu nema točnog podatka na kojoj strani lokomotive je
tužitelj pao s platforme lokomotive, je li sa one strane na kojoj se nalazio motor odnosno, kučica
strojovođe ili na drugoj strani lokomotive, gdje su ventilatori,
-da vještak zaključuje ako je tužitelj pao s one strane gdje se nalazi motor, da se isti mogao
poskliznuti zbog masnoće koja se nalazi na toj strani platforme, a ako je tužitelj pao s druge strane
lokomotive, na dijelu gdje su druge stepenice, kod ventilatora, tada da je mala vjerojatnost da bude masnoće na platformi lokomotive,
-da je po mišljenju vještaka siguran način silaska radnika s platforme lokomotive da se
prednji dio tijela okrene prema lokomotivi, da se rukama drži za rukohvate i polako se spušta
-da je sudski vještak na ročištu od 7.9.2017. naveo kako nije napravljena situacijska slika i
situacijski plan pa da se prema podacima iz spisa ne može točno izjasniti je li tužitelj pao s
prednjeg ili stražnjeg dijela lokomotive jer se stepenice s rukohvatima nalaze i s prednje i sa
stražnje strane, da se ne može točno izjasniti je li tužitelj pao s lijeve ili s desne strane lokomotive i
je li tužitelj neposredno prije pada s lokomotive bio okrenut prema lokomotivi (prsno) ili od
lokomotive (leđima),
-da je sudskom vještaku predočena fotografija priložena spisu kao list 513 nakon čega se
izjasnio da se na prikazanoj strani lokomotive nalaze ventilatori, a na drugoj strani motor i
upravljačka kučica strojovođe,
-da je saslušan tužitelj u svojstvu parnične stranke koji je nakon predočenja fotografije
priložene spisu kao list 513 iskazao da je pao sa stepenica sa prikazane strane lokomotive dakle,
one strane lokomotive na kojoj se prema nalazu i mišljenju vještaka U. nalaze ventilatori.
Tužitelj u iskazu napominje da se prilikom obavljanja radnih zadataka na lokomotivi uvijek
i u svim situacijama čvrsto drži rukama za rukohvate lokomotive. Navedeno stoga, što se radi
stroju dugom 20 m koji tijekom vožnje uvijek vibrira jer su kolosijeci kojima se kreće lokomotiva
neuredni i na njima ima željeznih i drugih prepreka. Predmetne prigode, kao manevarski radnik da
je stajao na platformi lokomotive („pajoli“), leđima da je bio okrenut prema lokomotivi i čvrsto se
držao za rukohvate jer je jedino iz tog položaja mogao vidjeti može li lokomotiva proći određenim
kolosijekom i signalizirati strojovođi mogućnost prolaska. U tom položaju, manevrist da je
siguran. U trenutku kada se lokomotiva kretala brzinom oko 5 km/h (brzinom ljudskog hoda)
preko vage na kolosijeku (svaki vagon se važe prije iskrcavanja, a te prigode je lokomotiva vukla
14 vagona), nakon čega se lokomotiva trebala zaustaviti, tužitelj da je krenuo pripremiti se za
silazak s lokomotive pa kada je učinio zaokret prsima prema lokomotivi, da se poskliznuo i pao.
Lokomotiva da je stara 50 godina, platforma da je puna ulja koje na nju dospije prilikom
servisiranja i da nije imala protuklizni element već da se radi o običnom limu. U vrijeme nezgode
da je nosio zaštitne cipele, kombinezon, prsluk, kacigu i rukavice. Tužitelj napominje da nikakvu
nesvjesticu ili drugu fizičku reakciju nije osjećao prije pada, da je bio zdrav, da nikada nije imao
radnu ili neku drugu ozljedu, da se od 12 g. bavio sportom i da je igrao 1. hrvatsku nogometnu ligu
malog nogometa, da nije imao nedostatke koje bi ga ometale u izvršenju obveza npr. grčeve,
vrtoglavice i sl. i da nije konzumirao alkohol.
Svjeodok Ž. D., pomoćnik strojovođe navodi da je tužitelj do trenutka vaganja
vagona, licem bio okrenut u smjeru vožnje kako bi strojovođi mogao signalizirati je li se što nalazi
na tračnicama. Kada su došli na vagu, da je vidio da se tužitelj priprema za silazak s lokomotive.
Naime, tužitelj je trebao 50 m nakon što se prođe vaga, sići s lokomotive, provjeriti i okrenuti
skretač. Vidio je da tužitelj čini zaokret tijela prama lokomotivi. Odmah potom, svjedok je
pogledao prema manometru lokomotive pa nije vidio kako je točno tužitelj pao. Kada je ponovno
pogledao prema tužitelju vidio ga je u zadnjoj sekundi prije nego li je udario glavom o beton.
Svjedok naglašava da je tužitelj pao sa platforme, a ne stepenica jer da se prethodno, tijekom
vožnje i radi sigurnosti, pomakao sa stepenica na platformu radi profila koji se nalazio na
kolosijeku. Svjedok navodi da su platforme uvijek masne unatoč tome što se čiste jednom u dva
mjeseca.
Svjedok Z. Š., popisni vlakovođa navodi kako sam pad tužitelja nije vidio. Da mu
je Ž. D. rekao da se tužitelj sa stepenica popeo na „pajolu“ jer bi mu u protivnom bila
ugrožena sigurnost. Naime, svjedok Š. navodi da su i sa jedne i druge strane lokomotive uz
tračnice bili veliki profili, komadi željeza koji su tužitelju mogli zahvatiti noge jer su od
lokomotive bili na udaljenosti od svega nekoliko centimetara. Svjedok ističe, kada se radi o
manevarskoj vožnji, da manevrist treba biti ili na čelu lokomotive/vagona, ili na „pajoli“ ili na
stepenicama. Lokomotiva da je stara 50 g. i da su sigurnosna rebra na „pajoli“ izlizana pa da je
dovoljno malo kiše da bude klizava, a inače da je masna. Tužitelj da nije imao zdravstvenih
tegoba, nije pušio i pio, a u vrijeme ozljede na radu da je nosio zaštitno odijelo, kacigu, prsluk i
rukavice.
Uprava društva tuženika donijela je Prometnu uputa 40. koja sadrži naputke i zapovijedi
kojima se regulira obavljanje prometa na željezničkim prugama. Člankom 30. t. 6. propisano je da
se radnici koji sudjeluju u manevarskim poslovima moraju pridržavati mjera osobne zaštite, pri
čemu je zabranjeno uskakanje ili iskakanje s vozila u vožnji pri brzini većoj od 5km/h.
Prema t. 8. Prometne upute 40. manevarski radnici kod uskakanja ili iskakanja u vagon ili
iz vagona na bočnu kutnu stubu ili na stubu platforme trebaju obratiti posebnu pozornost. Uvijek
se mora iskakati u smjeru vožnje i pri tome paziti na prepreke, držanje tijela, ruku nogu i slično.
Trebaju izbjegavati zaleđeno tlo, zaleđene i skliske ili oštećene stube, cestovne prijelaze,
asfaltirane i skliske površine te površine koje nisu dostatno pregledne ili osvijetljena. Prema t. 9.
Manevarski radnici na vozilima u pokretu moraju se tako čvrsto držati da pri udaru, trzaju ili
naglom zaustavljanju ne izgube ravnotežu. Ako je potrebno nagnuti se u stanu radi davanja
signalni znakova ili drugih razloga, posebna pozornost mora se obratiti na smetnje i prepreke u
blizini kolosijeka (stupovi, motke, objekti slično).
Nakon ovako provedenog dokaznog postupka zaključak suda je da je tužitelj u trenutku
nesreće na radu koristio osobna zaštitna sredstava, da su primijenjena osnovna i posebna pravila
zaštite na radu, da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način, da je tužitelj bio zdravstveno
sposoban za poslove manevrist, fizički i psihički jer je to potvrđeno provjerom zdravstvenog stanja
koje je tužitelj obavio kod spec. medicine rada točno mjesec dana prije predmetne ozljede, da
uzrok ozljede na radu nisu akutna i kronična bolest, a što detaljnije usmeno obrazlažu sudski
vještaci spec. neurokirurg i spec. psihijatar na ročištu od 6.3.2019. (niže navedeno), da uzrok
ozljede na radu nisu alkoholiziranost, grčevi i vrtoglavica, da nije bilo događaja koji odstupa od
normalnog procesa rada i da je tužitelj poslove obavljao savjesno i stručno prema uputama
poslodavca, a kako je to propisano čl. 3. Pravilnika o radu i citiranim odredbama Prometne upute
40.
Prema mišljenju suda, uzrok štete je opasna tvar, lokomotiva u pokretu, čija površina
platforme je skliska jer su protuklizna rebra istrošena, a što može dovesti do štetnog događaja, da
se radnik prilikom obavljanja radnih zadataka oklizne, padne na tlo s visine od 1,80 m i ozljedi.
Naime, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj stajao na platformi
lokomotive stare 50 g., koja se kretala brzinom od 5 km/h, na visini od 1,80 m, sa strane
lokomotive na kojoj se nalaze ventilatori, na površini platforme koja je skliska jer je napravljena
od metalne ploče-lima čija su se protuklizna rebra od starosti istrošila, da je tužitelj gledao u
smjeru vožnje, pazio na siguran položaj tijela, leđima se okrenuo prema lokomotivi i čvrsto držao
za rukohvate, da je koristio zaštitne cipele, odijelo, kacigu, prsluk i rukavice, da se pripremao za
silazak s lokomotive preko stuba jer se lokomotiva trebala zaustaviti i trebalo je obaviti
manevarsku radnju izvan lokomotive (silazak s vozila je dopušten dok se ono kreće brzinom do 5
km/h), da je silazak niz stube planirao na način da prednji dio tijela okrene prema lokomotivi i da
se rukama drži za rukohvate, da se tužitelj u trenutku vršenja radnje zaokreta tijela iz položaja
leđima okrenut prema lokomotivi u položaj prsima okrenut prema lokomotivi, nalazio na
platformi, držao rukama za rukohvat, okliznuo se, pao glavom na betonsko i ozlijedio se.
Stoga ovaj sud smatra da nisu ispunjene pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti ili
djelomično oslobođenje od odgovornosti tuženika kao poslodavca za štetu koja je uzrokovana
tužitelju ozljedom na radu jer u smislu odredbi čl. 1067. st. 1. ZOO nije utvrđeno, da šteta potječe
od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći
ili otkloniti, da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao
predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti, ili da je oštećenik djelomično
pridonio nastanku štete.
Prema odredbi čl. 19. st. 1. ZOO svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih
prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu ovoga
Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime,
privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.
Članak 1100. ZOO propisuje da će sud u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe, da to
težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od
naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud
će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju
kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa
njezinom naravi i društvenom svrhom.
Na okolnost utvrđenja štete koju je tužitelj pretrpio zbog ozljede na radu izveden je dokaz vještačenjem po vještacima medicinske struke.
Sudska vještakinja dr. D. T., spec. ortoped iznijela je nalaz i mišljenje usmeno na
ročištu od 20.2.2018. Prema nalazu dr. T. tužitelj je 28.6.2013. nakon pada s platforme
lokomotive u kretanju, s visine 1,80 m, prevezen u K. S. na HKP, na
anesteziološki odjel, isključivo zbog ozljeda glave. Nakon toga je prebačen na K. odjel za
neurokirurgiju te mu je utvrđena dijagnoza s traumatološko-ortopedske strane, a to je iščašenje
akromioklarikularnog zgloba desno (zglob između ključne kosti i lopatice). U kasnijim nalazima,
kada se javio spec. ortopedu, opisan je i prijelom u području desne lopatice. Nakon toga je liječen
konzervativno s fiziklanom terapijom, spisu da su priloženi kontrolni nalazi ortopeda i fizijatra iz
kojih se vidi da je uredno obavljao fizikalnu terapiju, a u nalazima fizijatra su opisane kretnje u
desnom ramenu koje su nakon traume u početnim fazama rehabilitacije bile znatno ograničene, a
nakon fizikalne terapije se stanje poboljšalo te su kretnje postale ograničene u blagom stupnju.
Prema mišljenju dr. T., s ortopedsko-neurološke strane radi se o težoj tjelesnoj ozljedi zbog
koje je došlo do umanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 10%. To znači, da će tužitelj ulagati
pojačane napore kod svih težih tjelesnih radova s desnom rukom, a osobito kod radova gdje je
potrebno držati ruku poviše glave te gdje je potrebno dizati i držati teret. Kako je i dalje zaostala
luksacija tj. iščašenje tog zgloba, a što je vidljivo kad je tužitelj u tom području obnažen tj. kad se
vide obrisi ramena (ključna kost je izbočena), da se radi o naruženju blagog stupnja. Što se tiče
bolova, da se radi o manjim bolovima koji će se uklopiti u znatno veće bolove koji su bili s
neurokirurške strane. Što se tiče tuđe njege i pomoći, ona da je bila potrebna, ali s ortopedske
strane znatno manje nego s neurokirurške strane pa da se tuđa njega i pomoć uklapa u procijenjene
od strane neurokirurga.
Sudski vještak dr. M. J., spec. neurokirurg pisanim putem u podnesku od
12.7.2018. iznosi opsežan nalaz i mišljenje. Prema nalazu dr. J., spec. neurokirurg, tužitelj
je primljen u bolnicu 28.6.2013. na HKP, nije se mogao uspostaviti verbalni kontakt i bile su
uočljive rane i oguljotine na glavi i području prsnog koša. Nakon reanimacije pristupilo se
radiološko obradi nakon čega je CT glave ukazao na prijelom lubanje u čeonom dijelu, na
područja kontuzije (nagnječenja) mozga u čeonim režnjevima da je bio vidljiv edem mozga
(oticanje), subduralni hematom (krv ispod tvrde mozgovne ovojnice), ispod paučinaste moždane
opne bilo je krvi, dok CT prsišta i CT trbuha nisu ukazali na traumatske promjene na skeletu,
plućima i trbuhu. Tužitelj je upućen i JIL (Jedinicu intenzivnog liječenja) O. za
anesteziologiju, sediran, intubiran, priključen na respirator i da su poduzete sve mjere što se
provode pri liječenju teških ozljeda mozga. Dana 30.6.2013. spec. ORL da je obradio ranu u
desnoj uški, 3.7.2013. spec. MFK (maksilofacijalni kirurg) da je uradio reponiranje desne
zigomatične kosti. Kontrolni CT mozga od 3.7.2013. da je ukazao na djelomičnu resorpciju krvi,
neurokirurškog liječenje da je bilo konzervativno, da nije trebalo operirati, osim što je ugrađen
senzor za mjerenje unutarlubanjskog tlaka. Bolesnik da je 5.7.2013. odvojen od respiratora i
ekstubiran, da je disao zadovoljavajuće, međutim psihomotorno da je bio uzbuđen, nemiran, ne
adekvatnog govora. Dana 7.7.2013. premješten je na O. za neurokirurgiju gdje je u bolesnika
bio prisutan izrazit nemir sa prisutnim kliničkim znacima iz kruga psihoorganskog
posttraumatskog sindroma. Konzultirani psihijatar je stoga odredio terapiju za ublažavanje
poteškoća iz duševne sfere. Nakon kontrolnih pregleda CT mozga dana 17.7.2013. tužitelj je
otpušten na kućnu njegu s preporukom za mirovanje i da nastavi uzimati antileptičku profilaksu i
lijekove koje mu je preporučio psihijatar. Otpusne dijagnoze na hrvatskom jeziku su: prijelom
lubanje i baze lubanje, načnječenje mozga, krvarenje ispod paučinaste moždane opne, traumatsko
lamelarno krvarenje ispod tvrde moždane ovojnice, zrak unutar lubanje, krvarenje u sfenoidalnom
i maksilarnom sinusu, prijelom jagodične kosti desno, udarno gnječna rana desne uške, oguljotine
na glavi i prsnom košu, psiho organski sindrom i tumor lijevog bubrega. 3 operacije koje je
tužitelj obavio u bolnici prije otpusta su: obrada rane desne uške, trepanacija i implantacija
senzora, reponiranje nakon prijeloma jagodične kosti. Slijedili su kontrolni specijalistički brojni
pregledi, neurokirurga i psihijatra pretežita, a radio je i pretrage. Odlazio na fizikalnu terapiju
Š. dugo vremena, a što je u vezi s ozljedom desnog ramena, koja dijagnoza je postavljena
kasnije kada je već bio otpušten iz bolnice S.. O ozljedi ramenog obruča i posljedicama
vještačila je dr. T., spec. ortoped i trajno umanjena životnih aktivnosti je po toj osnovi
ocijenjena sa 10 %. Kod neurokirurga je bio na brojnim kontrolnim pregledima, u nalazima se
bilježi kako su kod tužitelja prisutne duševne promjene pa je savjetovano posjećivati psihijatra i
uzimati terapiju. U razdoblju od 2013-2018 bio je na brojnim pregledima kod psihijatra (13) i
uzimao propisanu terapiju. U razdoblju od 17.2.2016. do 22.12.16. bio je hospitaliziran u odjelu
za psihijatriju. Dana 5.7.2014. nakon igranja nogometa izgubio je svijest, a nakon čega je učinjen
CT mozga i EEG. Dana 16.10.2014. bio je na detaljnom neuropsihologijskom ispitivanju kada je
zabilježena značajna organska deterioracija kognitivnih funkcija, o čemu da će se izjasniti spec.
psihijatar.
Prema mišljenju dr. J., spec. neurokirurg, tužitelj je doživio povredu osobnog
prava na tjelesno i duševno zdravlje. S neurokirurškog gledišta tužitelj je trpio bolove. Nakon
buđenja iz nesvijesti trpio je vrlo jake bolove zbog ozljede glave, mozga i desnog ramena.
Dovezen je u bolnicu, analgosediran i dok je bio na respiratoru, da se ne može govoriti o trpljenju
bolova. Poslije odvajanja od respiratora, da je trpio jake bolove kroz 3 dana, prvenstveno na račun
moždane ozljede. Poslije toga, trpio je bolove u srednjem stupnju otprilike 2 tjedna (14 dana).
Bolovi u blažem stupnju bili su prisutni nadalje kroz 5 tjedana (35 dana). Nakon toga imao je
povremene bolove u blažem intenzitetu, u vidu poslijetraumatske glavobolje, a te bolove treba
ukalkulirati u procjenu oštećenja tjelesnog zdravlja, odnosno umanjenja životnih okolnosti.
Povremeni bolovi mogli su biti od 6 do 8 sati u tjednu, do danas i ubuduće će u njegovom životu
biti prisutni, 3 do 5 sati u tjednu. Neugodnosti zbog ozljede bile su znatne i dugotrajne. Bio je
hospitaliziran, izložen rendgenskim snimanjima, kroz 4 godine bio na brojnim specijalističkim
pregledima i pretragama, nije se mogao baviti životnim aktivnostima kojima bi se bavio da nije
bilo ozljede, odlazio je na fizikalnu terapiju i trpio fizikalne procedure. Na račun ozljede mozga
procjenjuje se trajno oštećenje tjelesnog zdravlja za 15 %, koje oštećenje je isključivo s
neurokirurškog gledišta. Mozak je trajno organski oštećen, promjene na moždanom tkivu poslije
nagnječenja su trajne, definitivne, mozak tužitelja više nije kakav je bio prije doživljene nesreće i
trajno predstavlja mjesto slabije otpornosti. Duševne promjene iz kruga organskog
poslijetraumatskog sindroma u nadležnosti su vještakinje psihijatra. Naruženost kod tužitelja se
može ocijeniti u manjem, blažem stupnju. Zajedno s ocjenom naruženosti od strane vještakinje
ortopeda ostaje ukupna naruženost u manjem stupnju. Imovinsku štetu na račun potrebe pomoći i
njege kod kuće nakon otpusta iz bolnice 17.7.13. imao je tužitelj kroz 3 tjedna 3 sata u danu i
nadalje kroz 3 tjedna 2 sata u danu. Pomoć druge osobe bila je potrebna tužitelju na račun osobnih
potreba u vidu pripomoći pri održavanju osobne higijene. Isključuje se vrijeme boravka u bolnici u
trajanju od 8 dana kada je tužitelj je operirao tumor na bubregu. Tužitelj je trebao izvjesno vrijeme
pratitelja pri korištenju zdravstvene zaštite s obzirom na prirodu ozljede. Prebivalište tužitelja je u
P., a na kontrolne specijalističke preglede i pretrage te fizikalnu terapiju odlazio je u S. i
Š.. Vještak procjenjuje da je 6 mjeseci trebao pratitelja 1 sat u danu.
U podnesku od 28.8.2018. tuženik u cijelosti prigovara nalazu i mišljenju sudskog vještaka
dr. M. J., spec. neurokirurga s obzirom je vještak utvrdio da operacija tumora bubrega
nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem, a to da ničim ne obrazlaže. Naime, kao
jedan od simptoma tumora bubrega je anemija i povišena temperatura, dok su simptomi anemije
opća slabost, malaksalost, brzo umaranje i nedostatak zraka kod manjih fizičkih napora. Stoga
tuženik smatra da navedena operacija može biti u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim
događajem. Nadalje, iz nalaza i mišljenja da nije vidljivo jesu li tumor na bubrezima i simptomi
istog mogli utjecati na predmetni štetni događaj. Tuženik predlaže da se vještak očituje na
navedeno.
Sudska vještakinja dr. J. Š., spec. psihijatar, pisanim putem u podnesku od
10.10.2018. iznosi opsežan nalaz i mišljenje. Prema mišljenju dr. Š., spec. psihijatar, tužitelj
nije trpio primarni strah jer je izgubio svijest zbog udarca glavom o tlo, prilikom pada. U trenutku
dolaska svijesti, nakon skidanja s respiratora, trpio je 3 dana jaki strah od situacije u kojoj se
zatekao, u koju se nije snalazio, koju u potpunosti nr razumije, ali je shvaćao da je u velikoj
životnoj opasnosti jer je trpio jake bolove. Strahove srednjeg intenziteta imao je 2 tjedna za
vrijeme trpljenja srednje jakih bolova i zbog zabrinutosti za ishod liječenja, a u blažem stupnju je
trpio strahove kroz 5 tjedana za vrijeme trpljenja bolova sličnog intenziteta. Strahovi različitih
intenziteta će mu se javljati tijekom cijelog života zbog manjih mogućnosti teško oštećenog mozga
da upravlja životom, a te će strahove vještak izraziti kroz povredu duševnog integriteta tužitelja.
Psihijatrijski se tužitelj kontinuirano liječio od 2013. do 2016. Postavljena mu je dijagnoza
organski poremećaj raspoloženja F06.3. Farmakoterapija mu je mijenjana bez većih rezultata, a
radi se o antidepresivnoj, anksiolitičkoj i antipsihotičkoj terapiji, uz antiepileptičku terapiju. Dana
16. listopada 2014. bio je na neuropsihologijskoj obradi te dobiveni rezultati govore o značenoj
organskoj deterioraciji kognitivnih funkcija i ocjenjuje se poslijetraumatska posljedica u
umjerenom do težem stupnju. Unatoč ambulantnom i bolničkom liječenju, nema značajnijih
rezultata već se uočava daljnja progresija (pogoršanje) simptoma, tako da isti biva zaprimljen na
psihijatrijsko liječenje u razdoblju 17. veljače do 22. prosinca 2016. u O. na psihijatriju O.
Š.. Sudska vještakinja naglašava da su najveće posljedice ove nezgode upravo psihičke
posljedice teškog organskog oštećenja mozga. Došlo je do omekšanja, propadanja moždanog tkiva
većinom u frontalnom dijelu (čeonom) koji je najvažniji za upravljanje životom jednog čovjeka i u
kojem su smještene spoznajne (kognitivne) funkcije mozga, a posebno što se radi o osobi mlađe
dobi. Umanjenje životnih aktivnosti s psihičke strane se očituje u tome da će isti biti ograničen u
svim segmentima života: zaposlenju, ostvarivanju emotivnih veza, zasnivanju obitelji, u brizi oko
djece, ostvarivanju prijateljstva, edukaciji, bavljenju hobijima (igrao je mali nogomet u prvoj ligi).
Za pojasniti je da zbog mjesta oštećenja (frontalno, čeono) tužitelj ima mozak jako stare osobe,
koja teško rasuđuje, kojoj je otežano pamćenje, koncentracija, rasuđivanje i druge spoznajne
funkcije koje upravljaju životom čovjeka. Psihoorganski promijenjene osobe su okolini
neupadljive, one se trude okolini predstaviti u što boljem svjetlu, nekritične su u odnosu na težinu
oštećenja, no iza sačuvane fasade ličnosti krije se potpuno nefunkcionalna, osiromašena ličnost,
oštećenih visokih moždanih funkcija, bez mogućnosti planiranja, rasuđivanja, nepodnošenja
frustracija, jakih promjena raspoloženja, suicidan, depresivan, niskog praga za frustracije, teško
poremećenog sna, ovisan o lijekovima koji slabo pomažu, u strahu od epi napada i dr. To je jedna
od najtežih posljedica oštećenja mozga, a posebno najvažnijeg dijela. Tužitelj više nije ni socijalno
ni radno funkcionalan. O tome najbolje da znaju njegovi najbliži. Sve navedeno potvrđuju i
psihijatrijski nalazi dr. S.. Zbog svega navedenog vještakinja daje mišljenje kod tužitelja
rođenog 1983. došlo je do povrede duševnog integriteta, u uzročno-posljedičnoj vezi s
predmetnom nezgodom, izraženo u postotku od 60 %, pribrojeno oštećenjima tjelesnog integriteta.
Vještakinja Š. napominje da tjelesna oštećenja igraju manju ulogu nego što su to teške
posljedice organskog oštećenja mozga u vidu psihoorganskog sindroma sa dominantnim
promjenama raspoloženja, radnog i socijalnog nefunkcioniranja, a sve imajući u vidu mladu dob
osobe.
Tužitelj u podnesku od 7.11.2018. navodi kako nema prigovora na nalaz i mišljenje sudskih
vještaka dr. T., dr. J. i dr. Š. pa imajući u vidu kvalifikatorne okolnosti utvrđene po
vještacima (tjelesne boli, duševne boli, naruženost i strah) na ime neimovinske štete traži od
tuženika isplatu iznosa od 800.000,00 kn, na ime tuđe njege i pomoći iznosa od 5.000,00 kn (91
sat tuđe njege i pomoći + 1 sat pratnje treće osobe u trajanju od 6 mjeseci, uzimajući kao cijenu
sata 35,00 kn), na ime troškova odlaska i povratka s liječenja iznosa od 3.000,00 kn (čl. 223. ZPP),
ukupno, 808.000,00 kn.
Tuženik u podnesku od 27.11.2018. navodi kako vještakinja dr. J. Š., spec.
psihijatar, nije imala uvida u cjelokupni zdravstveni karton da bi utvrdila je li tužitelj prije
predmetnog štetnog događaja imao psihičkih tegoba, da li se liječio psihijatrijski ili vršio liječenje
kod psihologa, da li je tužitelju duševni integritet bio oštećen i ranije slijedom nekih drugih uzroka
(bolest, uzimanje alkohola i dr.). Tuženik napominje kako vještakinja nije obavila klinički pregled
tužitelja i da svoje mišljenje temelji na tuđem mišljenju prilikom ocjene umanjenja životne
aktivnosti i stupnja povrede duševnog integriteta tužitelja (dr. S.).
Na ročištu od 17.1.2019. tuženik navodi kako nema prigovora na nalaz i mišljenje sudske
vještakinje dr. D. T., spec. ortoped te da s obzirom se radi o trajnom smanjenju životne
aktivnosti utvrđivanog po tri vještaka predlaže da vještaci izvrše objedinjenje ukupne ocjene
smanjenja životne aktivnosti u skladu s pravilima struke.
Sudski vještaci dr. D. T., spec. ortopoed, dr. M. J., spec. neurokirurg i dr.
J. Š., spec. psihijatar na ročištu od 6.3.2019. usmeno obrazlažu da su pregledali
pribavljeni cjeloviti zdravstveni karton tužitelja i utvrdili da kod tužitelja ranije nisu registrirane
ozljede lubanje ili mozga, ramena i da se nije obratio liječniku zbog duševnih poteškoća. Navode
da su pročitali nalaze i mišljenja koja su dali u postupku i prigovore tuženika. Vještaci su
dogovorili da se procijenjenih 15% smanjenja životne aktivnosti s neurokirurškog gledišta uklapa
u procijenjenih 60% s psihijatrijske strane, a pri objedinjavanju, vještak ortoped da je reducirao
svojih 10% za polovicu. Sudski vještaci su mišljenja da ukupno trajno oštećenje tjelesnog zdravlja
iznosi 65% i na račun toga su dali objedinjenu ocjenu smanjenja životne aktivnosti u istom
postotku. Naglašavaju da se to u najvećoj mjeri očituje u duševnoj sferi.
Sudski vještak dr. J., spec. neurokirurg na ročištu od 6.3.2019. naglašava da
ustanovljeni tumor bubrega nije u uzročno-posljedičnoj vezi s ozljeđivanjem tužitelja na radnom
mjestu, sudska vještakinja dr. J. Š., spec. psihijatar naglašava, da karcinom bubrega
nema veze s cjelokupnim psihičkim stanjem tužitelja nakon predmetne ozljede. Naime, karcinom
bubrega da može kod osobe izazvati psihičke promjene tipa depresije i sl., međutim kod tužitelja
da su oštećenja dominantno kognitivne naravi, a manje emocionalna i depresivna, a što se vezuje
upravo na ozljedu frontalnog dijela mozga (koji je najvažniji dio mozga za ljudsko funkcioniranje i
čijim ozljeđivanjem nastupaju kognitivne promjene i psihičke posljedice koje se odražavaju trajno na cjelokupno funkcioniranje neke osobe), a ne na karcinom bubrega.
U podnesku od 12.3.2019. tužitelj prigovara objedinjenoj ocjeni smanjenja životne
aktivnosti od 65%. Naime, vještak dr. J., spec. neurokirurg da je s neurokirurškog gledišta
umanjenje životne aktivnosti u osnovnom vještvu procijenio za 15%. To umanjenje životne
aktivnosti da se ni na koji način ne može preklapati sa posljedicama psihoorganskog sindroma
kojeg je ocijenila dr. J. Š., spec. psihijatar u stupnju od 60%. Nadalje, da nije jasno čime
se rukovodila dr. T., spec. ortoped kada je svoju procjenu od 10% umanjenja životne
aktivnosti zbog iščašenja i prijeloma u području desne lopatice svela na 5%. Stoga je tužitelj
predložio da se vještačenje provede po drugom vještaku ortopedu i po potrebi, po vještaku
maksilofacijalnom kirurgu.
Sud je prihvatio prijedloge tužitelja da se vještačenje provede po drugom vještaku ortopedu
i po vještaku maksilofacijalnom kirurgu, s obzirom sudska vještakinja dr. T., spec. ortoped na
ročištu od 6.3.2019. nije obrazložila zašto je procijenjeni stupanj umanjenja životne aktivnosti iz
osnovnog vještva (10%) smanjila na 5% i s obzirom iz medicinske dokumentacije priložene spisu
proizlazi da je tužitelj kao posljedicu radne ozljede imao lom jagodičnog luka i rezno gnječnu ranu
desne uške.
Uz suglasnost stranaka za drugu osobu sudskog vještaka med. struke spec. ortoped
imenovan je dr. Z. P. koji je pisanim putem u podnesku od 21.5.2019. iznio nalaz i
mišljenje. Prema mišljenju dr. P. kod tužitelja je zaostalo trajno umanjenje životnih aktivnosti
od 10%. Mišljenje vještaka je da se to umanjenje pribraja danom postupku umanjenja životnih
aktivnosti od strane neurokirurga i psihijatra pa da bi ukupno umanjenje životnih aktivnosti
iznosilo 70%.
Tuženik u podnesku od 5.7.2019. navodi kako se ne protivi procijeni stupnja umanjenja
životne aktivnosti koju je dao dr. P. s ortopedskog aspekta, ali da prigovara samoinicijativnom
određivanju ukupnog stupnja umanjenja životnih aktivnosti. Stoga tuženik predlaže da objedinjenu
ocjenu smanjenja životne aktivnosti zajednički daju svi vještaci koji su vještačili u ovom postupku.
Sudski vještak dr. S. L.-F., spec. maksilofacijalni kirurg, pisanim putem u
podnesku od 4.10.2019. iznosi nalaz i mišljenje. Prema mišljenju vještaka sa maksilofacijalne
strane postoji zaostala ograničenost otvaranja usta tj. nemogućnost otvaranja usta preko 4 cm. U
konkretnom slučaju to znači da tužitelj mora prilagođavat način hranjenja posttraumatskom stanju
(konzumiranje manjih komada hrane). Nadalje, kod mogućih hitnih medicinskih stanja i potreba za
hitnom intubacijom (postavljanje tubusa tj. anasteziološke cijevi u dušnik) to ograničenje može
predstavljati bitan problem sa nepredvidljivim posljedicama. Zbog navedenog vještak cijeni da
kod tužitelja postoji stupanj oštećenja tjelesnog zdravlja u iznosu od 5% koji treba pribrojiti
postocima koji su vještačeni od strane ortopeda, neurokirurga i psihijatra. Nadalje, kod tužitelja da
nema naruženosti iz domene maksilofacijalne kirurgije, a što se tiče tuđe njege i pomoći, ista se
može uklopiti u onu koja je već procijenjena od strane neurokirurga.
U podnesku od 4.12.2019. tužitelj navodi kako ne prihvaća da bi stupanj umanjenja životne
aktivnosti iznosio 75%. Navedeno stoga što se umanjnje životne aktivnosti s neurokiruršog aspekta
ne može preklapat sa posljedicama psihoorganskog sindroma. Predlaže provesti novo vještačenje
po vještacima MF u Z.. Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja da se zatraži
mišljenje drugih vještaka već je odlučeno od već određenih vještaka zatražiti usmeno objašnjenje
na ročištu.
Kako je sudski vještak dr. Z. P., spec. ortoped zbog zdravstvenih razloga do
daljnjeg spriječen vještačiti, suglasnošću stranaka, sud je za drugu osobu sudskog vještaka odredio
dr. I. R., spec. ortoped. Na ročištu od 12.10.2020. sudski vještaci dr. I. R., spec.
ortopoed, dr. M. J., spec. neurokirurg i dr. J. Š., spec. psihijatar navode kako
će dati zajednički nalaz i mišljenje i objediniti ocjenu smanjenja životne aktivnosti pri čemu će
uzeti u obzir pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka maksilofacijalnog kirurga. Dakle, kako je dr.
L. oštećenje tjelesnog integriteta sa strane svoje struke ocijenio s 5% i s obzirom da su već
ranije vještaci dogovorili ukupno oštećenje tjelesnog i psihičkog integriteta sa 65%, vještaci daju
zajedničko mišljenje, da se 5% treba pribrojiti ranijoj procijeni od 65% jer se radi o drugom
tjelesnom sustavu pa da ukupno oštećenje tjelesnog i duševnog zdravlja tužitelja iznosi 70%. Na
objedinjenu ocjenu smanjenja životne aktivnosti koju su vještaci dali na ročištu od 12.10.2020.
stranke nisu imale posebnih prigovora.
Sud prihvaća nalaz i mišljenje sudskih vještaka koja su jasna, potpuna i neproturječna s
izviđenim okolnostima te na temelju tako provedenih medicinskih vještačenja zaključuje, da težina
povrede koju je tužitelj pretrpio i koju će trpjeti cijeli život uz cilj kojemu služi naknada štete
opravdava dosudu novčane naknade.
Naime, tužitelj je zbog ozljede na radu bio hospitaliziran, izložen brojnim pretragama, bio
je sediran, intubiran, priključen na respirator, obavio 3 operacije i uz bolnice otpušten uz
dijagnoze: prijelom lubanje i baze lubanje, načnječenje mozga, krvarenje ispod paučinaste
moždane opne, traumatsko lamelarno krvarenje ispod tvrde moždane ovojnice, zrak unutar
lubanje, krvarenje u sfenoidalnom i maksilarnom sinusu, prijelom jagodične kosti desno, udarno
gnječnu rana desne uške, oguljotine na glavi i prsnom košu, tužitelj je kroz više godina bio na
brojnim specijalističkim pregledima i pretragama, odlazio je na fizikalnu terapiju i trpio fizikalne
procedure, zaostala mu je ograničenost otvaranja usta preko 4 cm, s ortopedske strane naružen je u
blagom stupnju, ulagati će pojačane napore kod svih težih tjelesnih radova s desnom rukom, trpio
je jake bolove kroz 3 dana, u srednjem stupnju 2 tjedna (14 dana), u blažem stupnju 5 tjedana (35
dana), a nakon toga od 6 do 8 sati u tjednu, a danas i ubuduće 3 do 5 sati u tjednu, tužitelj je trpio
strah 3 dana jaki, 2 tjedna srednjeg intenziteta, 5 tjedana blagog intenziteta, tužitelju će se strahovi
različitih intenziteta javljati tijekom cijelog života zbog manjih mogućnosti teško oštećenog
mozga, tužitelj trpi epileptičke napadaje, bio je hospitaliziran na O. za psihijatriju od
17.2.2016. do 22.12.2016., mozak mu je trajno organski oštećen, promjene na moždanom tkivu su
trajne, definitivne, mozak tužitelja više nije kakav je bio prije doživljene nesreće i trajno
predstavlja mjesto slabije otpornosti, zbog mjesta oštećenja (frontalno, čeono) tužitelj ima mozak
jako stare osobe, koja teško rasuđuje, kojoj je otežano pamćenje, koncentracija, rasuđivanje,
planiranje, nepodnošenja frustracija, jakih promjena raspoloženja, suicidan, depresivan, teško
poremećenog sna, ovisan o lijekovima koji slabo pomažu, u strahu od epileptičkih napada,
osiromašena je ličnost oštećenih visokih moždanih funkcija, tužitelj više nije ni socijalno ni radno
funkcionalan, s psihičkog aspekta biti će ograničen u svim segmentima života: zaposlenju,
ostvarivanju emotivnih veza, zasnivanju obitelji, u brizi oko djece, ostvarivanju prijateljstva,
edukaciji, bavljenju hobijima.
Kod odlučivanja o visini pravične novčane naknade sud je vodio računa o jačini i trajanju
povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha te je uporabom ostalih okolnosti slučaja iz
čl. 1100. ZOO-a utvrđena visina pravične novčane naknade za neimovinsku štetu tužitelja
dosuđujući mu po toj osnovi zatraženi iznos od 800.000,00 kn.
Tužitelju je na priznati iznos neimovinske štete valjalo priznati zakonsku zateznu kamatu u
smislu odredbe čl. 1103. ZOO-a, tekuću od podnošenja tužbe 11.7.2014. do isplate po stopi u
skladu s odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („NN“ br. 35/05.,
41/08., 125/11., 78/15. i 29/18, u tekstu ZOO).
Naknada imovinske štete zatražene s osnova pružanja tuđe njege i pomoći tužitelju pripada
na temelju čl. 1095. st. 1. ZOO-a. Prema mišljenjima sudskih vještaka tužitelju je bila potrebna
tuđa njega i pomoć za njegu kod kuće nakon otpusta iz bolnice 3 tjedna 3 sata u danu
(3x7=21danx3sata=63sata), 3 tjedna 2 sata u danu (3x7=21danx2sata=42sata), a za pratnju pri
korištenju zdravstvene zaštite s obzirom na prirodu ozljede 6 mjeseci 1 sat u danu
(6x30dana=180danax1sat=180sati). Dakle, tužitelju je trebalo ukupno 285 sati tuđe njege i pomoći
(63+42+180=285). Sud je visinu naknade utvrdio prema cijeni sata nestručne pomoći od 25,00 kn
po slobodnoj ocijeni (čl. 223. ZPP-a). Kada se utvrđenih 285 sati tuđe njege i pomoći pomnoži s
25,00 kn dobije se iznos od 7.125,00 kn. Tužitelj je na ime naknade imovinske štete po osnovi tuđe
njege i pomoći zatražio iznos od 5.000,00 kn, a kako sud nije ovlašten odlučivati izvan tužbenog
zahtjeva, tužitelju je po toj osnovi dosuđen zatraženi iznos od 5.000,00 kn. Nadalje, sud je utvrdio
troškove puta i liječenja po slobodnoj ocijeni primjenom odredbe čl. 223. st. 1. ZPP-a i u
granicama zahtjeva tužitelja pa mu je po toj osnovi dosuđen zatraženi iznos od 3.000,00 kn.
Dakle, tužitelju je na ime naknade imovinske štete dosuđen ukupan iznos od 8.000,00 kn, a
na koji iznos mu je valjalo priznati zateznu kamatu, ali tekuću od presuđenja 15.12.2020. pa do
isplate, a ne kako je zatraženo, tekuću od podnošenja tužbe do isplate. Naime, člankom 1086.
ZOO-a određeno je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete pa je
na dosuđeni iznos naknade štete s osnove tuđe njege i pomoći i s osnove pratnje, tužitelju valjalo
priznati zateznu kamatu koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2.
Zakona o obveznim odnosima („NN“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.).
Kako je tužitelj zatražio zateznu kamatu tekuću na dosuđeni iznos od 11.7.2014., valjalo je u dijelu
više zatražene zatezne kamate tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom
postupku („NN“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07.,
84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., u tekstu ZPP) jer tužitelj nije uspio u razmjerno
neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Tužitelju je u
skladu s vrijednosti predmeta spora (808.000,00 kn), popisanim troškom i primjenom Tarife o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("NN“ br. 118/18., dalje Tarifa)
priznat trošak kako slijedi: za sastav tužbe i 4 podnesaka (19.11.15., 6.12.16., 8.5.17., 7.11.18.) za
svaku radnju iznos od 8.080,00 kn, za sastav 5 podnesaka (14.7.16., 30.5.17., 4.12.18., 12.3.19.,
4.12.19.) za svaki iznos od 2.020,00 kn (Tbr. 8. t. 3. Tarife), za zastupanje po punomoćniku na 13
ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari (2.2.16., 19.4.16., 22.2.17., 13.6.16., 31.5.17.,
7.9.17., 20.2.18., 17.1.19., 6.319., 11.4.19., 5.12.19., 24.1.20., 12.10.20.) za svako iznos od
8.080,00 kn, za zastupanje na 2 ročišta koja su odgođena prije početka raspravljanja (7.11.17.,
4.12.18.) za svako iznos od 2.020,00 kn (Tbr. 9. t. 5. Tarife), za zastupanje po punomoćniku na
ročištu za objavu odluke iznos od 4.040,00 kn, što zbrojeno i uvećano za PDV i trošak vještačenja
u ukupnom iznosu od 9.680,00 kn daje iznos od 214.205,00 kn koliko je određeno tuženiku da
isplati tužitelju na ime naknade parničnog troška.
Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate od
presuđenja pa do isplate na temelju čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12., 25/13.,93/14.,
55/16., 73/17.).
Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
U Splitu, 15. prosinca 2020.
sutkinja:
mr.sc. Ivana Erceg Ćurić v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude parnične stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke.
Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u tri primjeraka.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
- u spis
