Pristupanje sadržaju
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
ex. Vojarna sv. Križ
Dračevac
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu Stipi Rosi, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje S.
J. kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika M. P. zastupanog
po odvjetniku I. R. zbog dva kaznena djela iz čl. 292. st. 2 i u svezi sa čl. 292. st. 1.
podst. 4. Kaznenog zakona/97 (NN 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 111/03, 105/04, 84/05,
71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 )- dalje u tekstu KZ/97 i nakon održane rasprave u nazočnosti
okrivljenog osobno, branitelja okrivljenog I. R. i zamjenika O.-a E. T.,
te objavljene presude dana 15. prosinca 2020. godine,
p r e s u d i o j e
Po čl. 453. st. 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12- odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 I 126/19. dalje u tekstu ZKP/08)
OPTUŽENIK: M. P., OIB: …, sin pok. J. P. i M.
P., rođene U., rođen … u S., državljanin R. H., sa
adresom stanovanja u T. – …, strojobravar, sa završenom srednjom
stručnom spremom, zaposlen u trgovačkom društvo G. j.d.o.o. T., s mjesečnim
primanjima od 12.000,00 kuna, oženjen, otac troje djece od kojih je jedno maloljetno,
srednjeg imovnog stanja, bez čina, neodlikovan suradnika za javnu nabavu, zaposlenog u
L. S. s mjesečnim primanjima u iznosu od oko 7.000,00 kn, sa završenim
E. f. u S., oženjenog, bez djece, srednjeg imovnog stanja
oslobađa se od optužbe
da bi od siječnja do kraja prosinca 2010. PU S,
I. T., kao direktor trgovačkog društva P. d.o.o. iz B. D., u nakani da
za isto trgovačko društvo kao poreznog obveznika ishodi razrez manjih javnih davanja s
osnova poreza na dohodak, prirez i obvezne doprinose u odnosu na dvadeset P.
zaposlenika, svjesno u podnesenim izvješćima o primicima od nesamostalnog rada, porezu na
dohodak i prirez te doprinosima za obvezna osiguranja, nije iskazao isplaćene plaće toj
dvadesetorici zaposlenika P. d.o.o. još u ukupnom iznosu od 593.810,00 kuna te na isti
iznos nije evidentirao, obračunao i za poreznog obveznika P. d.o.o. uplatio poreza na
dohodak i prirez u ukupnom iznosu od 163.004,70 kuna, kao i pripadajućih doprinosa u
ukupnom iznosu od 351.919,22 kuna,
dakle, odgovorna osoba u pravnoj osobi s ciljem pribavljanja znatne imovinske koristi
za svoju pravnu osobu pri izvršavanju obveza prema proračunima i fondovima, uskratio
sredstva koja im pripadaju, a djelom je pribavljena znatna imovinska korist,
da bi od siječnja do kraja prosinca 2011. PU S.,
I. T., kao direktor trgovačkog društva P. d.o.o. iz B. G., u nakani da
za isto trgovačko društvo kao poreznog obveznika ishodi razrez manjih javnih davanja s
osnova poreza na dodanu vrijednost zatim poreza na dohodak, prirez i obvezne doprinose u
odnosu na sedamnaest P. zaposlenika, svjesno u podnesenim izvješćima o
primicima od nesamostalnog rada, porezu na dohodak i prirez te doprinosima za obvezna
osiguranja, nije iskazao isplaćene plaće toj sedamnaestorici zaposlenika P. d.o.o. još u
ukupnom iznosu od 218.790,00 kuna te na isti iznos nije evidentirao, obračunao i za poreznog
obveznika P. d.o.o iz B. G. uplatio poreza na dohodak i prirez u ukupnom
iznosu od 62.760,31 kunu, kao i pripadajućih doprinosa u ukupnom iznosu od 130.270,02
kune,
dakle, odgovorna osoba u pravnoj osobi s ciljem pribavljanja znatne imovinske koristi
za svoju pravnu osobu pri izvršavanju obveza prema proračunima i fondovima, uskratio
sredstva koja im pripadaju, a djelom je pribavljena znatna imovinska korist,
pa da bi tim djelima opisnim pod točkama 1) i 2) počinio kaznena djela protiv
sigurnosti platnog prometa i poslovanja- zlouporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju –
opisano po članku 292. stavak 2. u svezi s člankom 292. stavak 1. podstavak 4. Kaznenog
zakona/97, a sve uz primjenu članka 60. Kaznenog zakona/97.
Troškovi ovog kaznenog postupka temeljem članka 149. stavak 1. ZKP/08 padaju na teret proračunskih sredstava uslijed činjenice da je optuženik oslobođen od optužbe.
Obrazloženje
O. u S. podiglo je pred ovim sudom optužnicu, pod
poslovnim brojem K-D.-607/15 od 27. travnja 2017. godine, protiv okrivljenog M. P.
zbog dva kaznena djela iz čl. 292. st. 2 i u svezi sa čl. 292. st. 1. podst. 4. Kaznenog
zakona/97.
Prilikom očitovanja o optužnom aktu, optuženik M. P. izjasnio se kako se ne
osjeća krivim zbog počinjenja kaznenih djela koje mu se stavlja na teret i to na ročištu dana
29. lipnja 2020. godine.
Tijekom postupka ovlašteni tužitelj je na ročištu dana 10. prosinca 2020. godine u
pravnoj ocjeni optuženikovog postupanja opisanog u optužnici iza Kaznenog zakona nadodao
kroz 97 na što je okrivljeni naveo da se ne osjeća krivim niti na tako uređenu optužnicu.
U svojoj obrani okrivljeni M. P. je naveo: "Mogu reći da sam se ja bavio
predmetnom djelatnošću i gradio brodove ali vezano za financije ništa nisam znao. Mogu reći
da ja nisam dogovarao gradnju servisni tipa 10 brodova već bi dogovorio po jedan brod.
Uslijed toga ja sam povremeno, odnosno moja firma povremeno obavljao tu gradnju brodova
na predmetnom mjestu i to u K.. Vezano za financijski dio poslovanja moje firme ja
sam radio po uputama financijskog servisa koji mi je vodio poslovanje tvrtke. Ja sam znao
graditi brodove ali nisam znao knjigovodstvene propise tako da sam uslijed toga i angažirao knjigovodstveni servis."
Na upit zamjenika O.-a okrivljenom kako objašnjava činjenicu da je prilikom prvog
ispitivanja iskazao da je terenski dodatak isplaćivan po njegovoj odluci, a danas na ročištu
iskazuje da se za taj dio poslovanja brinuo knjigovodstveni servis odnosno tvrdi da o tome
ništa ne zna u knjigovodstvenom smislu. Okrivljeni odgovara da je sve radio u dogovoru sa
knjigovođom koja mu je rekla da ništa ne može isplaćivati u gotovini i da se ne može terenski
dodatak isplaćivati za svih trideset dana nego za onoliko radnih dana koliko ima u tom
mjesecu.
Na daljnji upit zamjenika O.-a na upit zamjenika O.-a dali okrivljenom govori
što ime M. P., okrivljenik odgovara da mu je to supruga, a na daljnji upit dali je ona
bila zaposlena u P. d.o.o. okrivljeni iskazuje da je i ona bila zaposlena na radnom mjestu
administratora vodeći evidenciju radnih sati. Na daljnji upit zamjenika O.-a okrivljenom
dali je s obzirom na njene dužnosti ista morala dolaziti u K. S. na radno mjesto gdje
su se izrađivali brodovi, okrivljeni iskazuje da je morala dolazit kako bi utvrdila koji su
radnici taj dan na poslu.
Na daljnji upit zamjenika O.-a okrivljenom dali je i on dolazio u K. S. u
iznajmljeni prostor okrivljeni iskazuje da je i on dolazio i to po potrebi ovisno o poslu. Na
daljnji upit zamjenika O.-a dali je postojao jeftiniji način na koji bi se njegovu supruga
moglo izvještavati o evidenciji dolazaka radnika na posao, okrivljeni iskazuje da nije postojao
drugi način. Na daljnji upit predstavnika O.-a tko bi suprugu obavještavao tko je pristupio
na mjesto rada kada bi se radovi obavljali poslovi u brodogradilištu u R., okrivljeni
iskazuje da bi je on obavještavao jer bi bio tamo, s obzirom da bi došao u R.. Na
daljnji upit zastupnika optužbe jeli to isto odnosno obavještavanja administrativnog tajnika o
tome tko bi dolazio raditi u K. S., obavljati neki drugi radnik, okrivljenik odgovara da
nije to mogao obavljati neki drugi radnik.
Na upit suda zašto su ugovori o najmu sklapani upravo na period od 6mj., okrivljenik
odgovara da je to zbog toga što se brod radi u prosjeku od 4 do 5 mjeseci i uzeo bi još
dodatnih 1 mjesec ako se produži rok, a s obzirom na vremenske uvjete odnosno ponekad
vremenski uvjeti ne dozvoljavaju da se dinamika rada obavlja po planu, a s obzirom da je
iznajmljeni prostor otvorenog tipa.
- Tijekom postupka sud je suglasnošću stranaka izveo dokaze: dopis MF od 29. svibnja 2017. Klasa: UP/I-471-02/11-01/440,
- dopis MF Klasa: UP/I-471-02/11-01/440 od 9. prosinca 2020.,
- dopis MF Klasa: UP/I-471-02/11-01/440 od 8. siječnja 2020.,
- dopis firme K. d.o.o. u čijem prilogu su:
- ugovor o zakupu otvorenog prostora br.: 3/10 od 1. siječnja 2010. do 30. lipnja
2010.,
- ugovor o zakupu otvorenog prostora br.: 4/10 od 1. srpnja 2010. do 31. prosinca
2010.,
- ugovor o zakupu otvorenog prostora br.: 4/11 od 1. siječnja 2011. do 30. lipnja
2011.,
- ugovor o zakupu otvorenog prostora br.: 4-A/11 od 1. srpnja 2011. do 31. prosinca
2011.,
- porezno rješenje PU S., klasa: UP/I-471-02/11-
01/440, ur.broj: 513-07-17-12-05 od 5. srpnja 2012. (list 11-17 spisa), zapisnik o
poreznom nadzoru obračunavanja, iskazivanja i pravodobnog izmirivanja obveza
poreza na dodanu vrijednost, poreza na dobit i poreza na dohodak te obveznog
doprinosa iz i na plaću kod poreznog obveznika P. d.o.o. s privitcima klasa:
UP-471-02/11-01/440, ur.broj: 513-07-17-12-3 od 15 ožujka 2012. (list 18-181
spisA), povijesni izvadak iz sudskog registra za trgovačkog društvo P. d.o.o.
B. G. (list 189-190 spisa), zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika M.
P. s pripadajućom DVD snimkom (list 200-204 spisa), preslika ugovora o
privremenom najmu otvorenog prostora broj 4-A/2011 sklopljen 1. srpnja 2011.
između P. d.o.o. i K. d.o.o. Z. (list 223-224 spisa),
zapisnik od 16.12.2019. na kojem je saslušan svjedok D. P., dopuna
nalaza i mišljenja sudskog vještaka od travnja 2020., zapisnik od 19.2.2020. sa
iskazom vještaka S. K. i izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenog.
Također je u postupku na ročištu dana 29. lipnja 2020. svoj iskaz dao sudski vještak
S. K., a na ročištu 21. listopada 2020. iskaz je dala svjedokinja M. Ć. C..
S obzirom da je učin predmetnih kaznenih djela koji se optužnicom okrivljenom
stavljaju na teret bio od siječnja 2010. godine do prosinca 2011. godine, odnosno u vrijeme
važenja KZ/97 trebalo je utvrditi dali ovo djelo ima svoj pravni kontinuitet u KZ-u/11.
Neprijeporno je utvrđeno kako kazneno djelo iz čl. 292. KZ/97 ima svoj pravni kontinuitet i
to kaznenom djelu utaje poreza ili carine iz čl. 256. KZ/11 i u kaznenom djelu iz članka 132.
KZ-a. Naime, kazneno djelo iz čl. 292. st. 2. u vezi sa st. 1. alinejom 4. KZ/97, koje se
optuženicima u ovom postupku stavljaju na teret tim zakonom je bila propisana kazna u
trajanju od 1 do 8 godina, a djelo ima svoj kontinuitet u kaznenom djelu iz čl. 256. st. 1.
KZ/11 za koje djelo je propisana kazna u trajanju od 6 mjeseci do 5 godina, i u kaznenom
djelu neisplate plaće iz čl. 132. Kaznenog zakona, za koje je propisana kazna zatvora do 3
godine. Međutim, s obzirom da kontinuitet pravne inkriminacije po novom Kaznenom
zakonodavstvu predviđa stjecaj kaznenih djela, to se u odnosu na okrivljenika, s obzirom na
broj kaznenih djela te visinu propisane kazne primjenjuju odredbe Kaznenog zakonodavstva
koje je bilo na snazi u vrijeme počinjenja kaznenih djela budući da bi ono bilo blaže za
počinitelja s obzirom da odredbe KZ/97 ne predviđaju odgovornost počinitelja za optuženi
učin uz primjenu instituta stjecaja uslijed čega se u odnosu na optuženika primjenjuju odredbe
Kaznenog zakona/97.
Tijekom postupka sud je kao nesporne činjenice utvrdio da je optuženi M. P.
bio direktor trgovačkog društva P. d.o.o., a s obzirom da tu okolnost stranke ne spore.
T. je kao nesporno utvrđeno i to da nitko od stranaka u postupku nije imao primjedbi na
numerički izračun sudskog vještaka S. K., odnosno na njegove navode vezane za
ukupne iznose neisplaćenih plaća, odnosno koliko je u predmetnim godinama na ime
terenskog dodatka isplaćeno, odnosno koliko nije uplaćeno poreza na dohodak i prirez kao i
pripadajućih doprinosa pod pretpostavkom da bi se u konkretnom slučaju radilo o izdvojenoj
stalnoj poslovnoj jedinici.
Međutim, sporne su sljedeće okolnosti:
1.) da li se u konkretnom slučaju radilo o izdvojenoj poslovnoj jedinici, uslijed čega
navedeni izračuni sudskog vještaka uopće ne bi egzistirali s obzirom da ukoliko se ne bi radilo
o izdvojenoj poslovnoj jedinici tada nema osnove da se isplaćeni terenski dodaci zaposlenika
u društvu P. d.o.o. tretiraju kao isplata plaće na koje treba obračunati, evidentirati i
prijaviti i platiti porezni dohodak, prirez i doprinose u 2010. i 2011. godini a posebno s
obzirom na činjenicu da je sudski vještak u svom nalazu i mišljenju iz travnja 2017. izrijekom
naveo da smatra kako je pitanje da li se radi o izdvojenoj poslovnoj jedinici pravo pitanje na
koje on ne bi trebao odgovarati a također je nadodao da izdvojena poslovna jedinica u ovom
slučaju nije bila registrirana u registru nadležnog suda kao i to da nije pronašao u raspoloživoj
dokumentaciji dokument iz koje se može točno utvrditi koliko dugo i u kojem vremenu su
zaposlenici društva P. d.o.o. obavljali poslove na privremeno iznajmljenom terenu. Isto
tako, na raspravi je vještak iskazao da je utvrdio da se pojedini djelatnicima isplaćivani
naknade za terenski dodatak i duže od 6 mjeseci.
2.) okrivljenik navodi da je vezano za financijski dio poslovanja firme, radio po
uputama Financijskog servisa koji mu je vodio poslovne knjige, čime dovodi u sumnju da li je
kao odgovorna osoba u pravnoj osobi postupio s ciljem pribavljanja znatne imovinske koristi
za svoju pravnu osobu.
Sud smatra da se u konkretnom slučaju kroz navedeni vremenski period iz optužnice
radi o izdvojenoj poslovnoj jedinici a s obzirom na raspoložive podatke koje sud ima u spisu.
Naime, nesporno je utvrđeno da je trgovačko društvo P. d.o.o. u navedenom periodu iz
optužnice obavljalo poslove upravo u navedenom iznajmljenom prostoru u K. S. i
to u kontinuitetu od siječnja 2010. do prosinca 2011. a čemu u prilog ide i činjenica da su
zaposlenici firme kroz taj period primali terenske dodatke kao i ugovori o zakupu otvorenog
prostora između firme P. d.o.o. i K. d.o.o. i to u neprekinutom nizu od 1.
siječnja 2010. do 31. prosinca 2011.. Nesporno je utvrđena i okolnost da se u navedenom
iznajmljenom prostoru stalno obavljalo poslovanje društva u neprekinutom nizu od dvije
godine a što proizlazi iz prethodno navedenog (isplata terenskih dodataka zaposlenicima i
kontinuirani dvogodišnji zakup navedenog otvorenog prostora). Naime, sud smatra da ukoliko
se ne bi radilo o kontinuiranom radu da ne bi niti došlo do isplata terenskih dodataka a niti do
sklapanja četiriju ugovora o zakupu prostora bez iti jednog dana prekida. Točnije rečeno,
sklopljena su četiri ugovora na točno šest mjeseci i to na način da je u predmetnim ugovorima
bilo pokriveno kompletno vremensko razdoblje. Činjenica da su ugovori sklapani na točno
šest mjeseci ne determinira utvrđenje da li bi se radilo o izdvojenoj poslovnoj jedinici ili ne
već je determinirajuća okolnost da li se u navedenom prostoru kontinuirano obavljao rad duže
od šest mjeseci a sud smatra da je to nesporno utvrđeno s obzirom na prethodno navedeno i to
kontinuiranu isplatu terenskih dodataka, okolnost da su sklopljena četiri ugovora o zakupu
prostora u kontinuitetu od dvije godine upravo u utuženom razdoblju kao i činjenica da su se
u navedenom prostoru obavljali prostori gradnje brodova koji su a što je notorna činjenica
sami po sebi vrsta poslova koja iziskuje duži vremenski period a što se uklapa u sve
prethodno navedeno. Sud je također na tu okolnost saslušao i D. P. koji je obavio
porezni nadzor nad predmetnom firmom i koji je iskazao da je utvrdio da se radi o izdvojenoj
poslovnoj jedinici zbog toga što je proizvodnja brodova bila na jednom mjestu u K.
S. i a je to utvrdio putem Ugovora o najmu. Zbog svega prethodno navedenog, sud
smatra kako je nesporno utvrđeno da je došlo do neizvršavanja obveza prema proračunima i
fondovima i to uskratom sredstava i to upravo u iznosima navedenim u optužnici pod točkom
1. i 2. Sud je uslijed prethodno navedenog neprijeporno utvrdio da je u konkretnom slučaju
neprijeporno utvrđeno kako je došlo do uskrate izvršavanja obveze prema proračunima u
fondovima i to uslijed činjenice da se ne radi o terenskom dodatku koji bi bio neoporeziv već
bi se radilo o radu u izdvojenoj stalnoj poslovnoj jedinici uslijed čega takve isplate plaća i
ostalih obveza prema proračunima i fondovima egzistiraju odnosno t.d. P. d.o.o. ne bi bilo
oslobođeno od plaćanja istih.
Sud je neprijeporno na temelju prethodno navedenog utvrdio da je okrivljeni ostvario
objektivno obilježje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret odnosno da je okrivljeni pri
izvršavanju obveze prema proračunima i fondovima kao direktor t.d. P. d.o.o. uskratio
sredstva koja im pripadaju i to upravo u iznosima koji se navode u optužnici a s obzirom da
kako što je već prethodno navedeno izračune sudskog vještaka stranke u postupku nisu sporile
a sud je također poklonio vjeru njegovom nalazu i mišljenju.
Kao slijedeća sporna okolnost koju je ovaj sud trebao utvrditi u postupku nameće se
pitanje da li je okrivljeni u odnosu na prethodno navedene nesporne činjenice neizvršavanje
odnosno uskratu izvršavanja obveza prema proračunima i fondovima postupao s namjerom,
odnosno s ciljem da t.d. P. d.o.o. pribavi znatnu imovinsku korist odnosno utvrditi da li je
dokazano i subjektivno obilježje predmetnog kaznenog djela.
Upravo na tu okolnost sud je izveo dokaz saslušanjem svjedokinje M. Ć.
C., a na okolnosti načina knjiženja konkretnog poslovnog događaja, odnosno po kojim
okolnostima je vršila knjiženje poslovnih podataka i jeli na temelju dostavljene joj
dokumentacije dobivene podatke knjižila kao rashode po svojoj ocjeni ili je u tom pogledu
imala određenu uputu od strane okrivljenika.
Svjedokinja M. Ć. C. je u svom iskazu navela: mogu reći da sam u periodu
od siječnja 2010. do prosinca 2011. godine, ja sam obavljala računovodstveno -
knjigovodstvene poslove za t.d. P. d.o.o. iz B. D.. Mogu reći da se sam
okrivljenik se ne razumije u knjigovodstveno računovodstvene poslove, s obzirom na tu
okolnost mogu reći da mi okrivljeni M. P. nije nikada sugerirao ili nalagao na koji
način bi računovodstveno knjigovodstveno trebalo proknjižiti određene poslove trebalo
proknjižiti u t.d. P. d.o.o.
Na upit branitelja okrivljenika svjedoku: dali se sjeća jeli u periodu od siječnja 2010.
do prosina 2011. ona u svojim obračunima, obračunavala i isplaćivala terenske dodatke
radnicima koji su bili zaposleni u t.d. P. d.o.o.. S. odgovara da se sjeća da je
isplaćivala terenske dodatke zaposlenim radnimica u t.d. P. d.o.o.
Na daljnji upit branitelja okrivljenika dali je osobno imala dvojbu dali su ti terenski
dodatci porezno priznati opravdani ili ne. Svjedokinja odgovara da u tom pogledu nije imala
nikakvih dvojbi, odnosno da je smatrala da je potrebno izvršiti isplate tih terenskih dodataka.
Na daljnji upit branitelja dali je predmetnim isplatama terenskih dodataka sa nekim
razgovarala ili se konzultirala. Svjedokinja iskazuje da je razgovarala sa poreznim
savjetnicima u računovodstvu, reviziji i financijama (RRIF).
Na daljnji upit dali je razgovarala sa Poreznim nadzorom odnosno s osobama koje su
bile u poreznom nadzoru, a vezano konkretno za isplatu terenskih dodataka za radnike.
Svjedokinja iskazuje da je razgovarala sa poreznim inspektorima, koji su joj rekli da terenski
dodatak nije moguće isplaćivati jer su oni rekli da se radi o poslovnoj jedinici firme i da zbog
toga se ne može isplaćivati terenski dodatak, a ja se osobno nisam s tim slagala jer smatram
da to nije poslovna jedinica, a s obzirom da su ugovori o izgradnji trajali maksimalno 6
mjeseci, a poslovna jedinica mora raditi neprekinuto preko 6 mjeseci.
Na daljnji upit branitelja dali je tada mogla isplaćivati naknade za terenski dodatak i u
gotovini, iskazuje da je to mogla ali se to nije radilo već je isplaćivala na tekuće račune
radnika.
Na daljnji upit branitelja dali je ona vršila sve isplate i plaćanja društva P. d.o.o. pa
sukladno tome i isplate o predmetnim ugovorima o najmu navedenog prostora, svjedokinja
odgovara "vršila sam sva plaćanja ali se ne mogu sjetiti koji su to sve računi bili, odnosno ako
je to bio najam vršila sam isplatu najma".
Na daljnji upit branitelja, na koji način je vršila obračun plača. Svjedokinja iskazuje da
je obračun plače vršila sukladno evidenciji radnog vremena, a da je plače i terenske dodatke
isplaćivala na tekuće račune radnika.
Okrivljeni nema pitanja za svjedokinju.
Na upit zamjenika O.-a svjedokinji: temeljem kojih podataka je vršila obračun
predmetnih isplata za radnike u vidu terenskog dodatka. Svjedokinja iskazuje da je koristila
evidenciju radnog vremena predmetnih radnika, a također je uzela u obzir i nužne parametre
vezano za udaljenost mjesta rada od sjedišta društva, a također sam gledala i prebivalište
radnika koji su izvodili te radove.
Na daljnji upit zamjenika O.-a, odakle joj ti podatci. Svjedokinja iskazuje iz
evidencije o radnicima, a vezano konkretno za radnu količinu vremena koju su proveli u radu
da je te informacije dobila od poslovođe i direktora.
Na daljnji upit zamjenika O.-a, znali koja je bila glavna djelatnost firme P.
d.o.o., svjedokinja odgovara da zna da je glavna djelatnost bila izgradnja brodova, a na daljnji
upit znali o kojoj se vrsti brodova radi, svjedokinja iskazuje da taj podatak ne zna.
Na daljnji upit zamjenika O.-a, znali gdje je firma P. d.o.o. obavljala tu svoju gl.
djelatnost izgradnje brodova. Svjedokinja iskazuje da zna i da je ta djelatnost obavljana u
K..
Na daljnji upit zamjenika O.-a, znali što je u naravi bilo to mjesto gdje se vršila gl.
djelatnost izgradnje brodova. Svjedokinja iskazuje da se radilo o otvorenom prostoru koji je
bio u najmu.
Na daljnji upit svjedokinji, kako zna da je prostor bio u najmu, svjedokinja odgovara
da to zna zbog toga što zna da taj prostor nije bio u vlasništvu društva.
Na daljnji upit svjedokinji dali je imala ikakvog udjela u sklapanje predmetnih
ugovora o najmu. Svjedokinja iskazuje da nije bila uključena u sklapanje predmetnih ugovora
o najmu.
Na daljnji upit svjedokinji dali poznaje M. P.- S. iskazuje da zna da je
riječ o djelatnici firme P. d.o.o., ali da se ne sjeća na kojem mjestu rada je bila zaposlena.
Na daljnji upit, dali se sjeća koliko dugo je vršila isplate sukladno predmetnim
ugovorima o najmu. Svjedokinja iskazuje da se ne može sjetiti tog podatka.
Zamjenik O.-a ističe da s obzirom na prethodni odgovor svjedokinje "da se ne sjeća mjesta rada M. P.", izjavljuje da nema daljnjih pitanja za svjedokinju.
Sudski vještak S. K. saslušan pred sudom iskazao je da ostaje u cijelosti kod svoje
dopune nalaza i vještva a isto tako kod svog pisanog nalaza i mišljenja iz travnja 2017. Na
upit branitelja okrivljenika je li kod izrade nalaza vještak ulazio u ocjenu poreznog rješenja
koje je izradilo porezno tijelo, vještak odgovara da je prilikom izrade nalaza i mišljenja
koristio dokumentaciju koja je bila u spisu, a između ostalog i zapisnik o inspekcijskom
pregledu kojeg je sačinila porezna uprava. Porezno rješenje nisam imao na uvidu, dapače od
strane okrivljenika prilikom našeg susreta kada mi je uručio dokumentaciju sam upoznat da
nikad nisu dobili odgovor na prigovor koji su uputili na zapisnik o poreznom nadzoru. O
pitanjima koja su tretirana u dokumentaciji i u zapisniku porezne uprave kao što su porez na
dodanu vrijednost, porez na dobit, porez na dohodak, ja sam dao svoje mišljenje, a kroz nalaz
i mišljenje u vještvu komentirao sam i ono što je utvrdila porezna uprava i o čemu sam dao
svoje mišljenje.
Na daljnji upit branitelja okrivljenika je li porezni obveznik obavljao poslovnu
djelatnost u izdvojenoj poslovnoj jedinici ili ne, vještak odgovara da nigdje u dokumentaciji u
spisu i u onoj koju sam imao kod T. suda, a radi se o javno objavljenim
dokumentima, nisam utvrdio da je bila registrirana poslovna jedinica ni u dokumentima
društva ni u dokumentima suda. Ja sam u svom nalazu i mišljenju kazao da prioritetno pravno
treba definirati može li se rad na iznajmljenom prostoru koji traje do 6 mjeseci smatrati
radom u izdvojenoj poslovnoj jedinici s obzirom da sa knjigovodstveno-financijskog motrišta
u zakonskim odredbama koje reguliraju financijska pitanja stoji da se poslovnom jedinicom u
smislu ovdje konkretnog slučaja obračuna prava na terenski dodatak firme ne može smatrati
izdvojenom poslovnom jedinicom ako taj rad traje kraće od 6 mjeseci.
Na daljnji upit branitelja okrivljenika da li je utvrdio kontinuitet rada duži od 6
mjeseci, isti iskazuje da na temelju raspoložive dokumentacije iz spisa to nije utvrdio i da je
imao na uvidu jedan ugovor koji je trajao od 01.07. do 31.12., a da se rad poduzeća odvijao i
u drugim mjestima. Nadalje bih naveo da sam u dokumentaciji utvrdio da se pojedinim
djelatnicima za 2010. godinu isplaćivala naknada za terenski dodatak i duže od 180 dana tj. 6
mjeseci. Međutim, ja nemam dokumentacije iz koje bih mogao utvrditi da li se to odnosili na
radove na jednoj, dvije, tri ili pet lokacija, a do tih podataka bih mogao doći isključivo putem
radnih naloga i obračuna ukoliko isti postoje u navedenoj firmi.
Na daljnji upit branitelja okrivljenika je li možda utvrdio da li su ove isplate terenskog
dodatka isplaćivane na račun djelatnika ili u gotovini, vještak iskazuje da je to bilo na račun
tih djelatnika.
Odredbom čl. 292. st.1. podstavak 4. Kaznenog zakona/97 navodi se da odgovorna
osoba u pravnoj osobi koja s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za svoju ili
drugu pravnu osobu : pri izvršavanju obveza prema proračunima i fondovima uskrati sredstva
koja im pripadaju a stavkom 2. istog članka se navodi da ako je kaznenim djelom iz stavka 1.
ovog članka pribavljena znatna imovinska korist a počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja
takve koristi kaznit će se kaznom zatvora od 1-8 godina.
Tijekom postupka sud je kao što je prethodno navedeno nesporno utvrdio da je došlo
do uskrate sredstava proračunu i fondovima pri izvršavanju obveze prema njima od strane
M. P. kao odgovorne osobe u pravnoj osobi i to upravo u iznosima koji se navode u
optužnici pod točkom 1. i 2. zbog svega prethodno navedenog. Također je utvrđeno da se radi
o znatnoj imovinskoj koristi s obzirom da kazneni zakon u odredbi članka 87. točka 29.
navodi da je vrijednost imovinske koristi znatna ako prelazi 60.000,00 kuna pa s obzirom da
se u oba kaznena djela radi o iznosima iznad 60.000,00 kuna imovinske koristi razvidno je da
se radi o znatnoj imovinskoj koristi.
Spornu okolnost, a koju je sud nadalje utvrđivao tijekom ovog postupka odnosila bi se
na to jeli okrivljeni M. P. postupao kao direktor t.d. P. d.o.o. s ciljem pribavljanja
znatne imovinske koristi za svoju pravnu osobu vezano za predmetni poslovni događaj
uskrate sredstava pri izvršavanju obveza prema proračunima i fondovima.
Sud je nesporno utvrdio temeljem iskaza svjedokinje M. Ć. C. da joj
okrivljeni nije nikada sugerirao ili nalagao na koji način bi računovodstveno knjigovodstveno
trebalo proknjižiti određene poslove u društvu t.d. P. d.o.o.. Nadalje je navela, da osobno
je isplaćivala dodatke zaposlenicima, radnicima t.d. P. d.o.o. a također je iskazala da
osobno nije imala nikakvu dvojbu da li su ti terenski dodaci porezno priznati opravdani ili ne i
da je smatrala da je potrebno izvršiti isplate tih terenskih dodataka. Navela je da je vezano za
tu okolnost razgovarala sa poreznim savjetnicima u računovodstvu, reviziji i financijama
(RRIF) i da se nije slagala sa navodima osoba iz poreznog nadzora koji su naveli da terenski
dodatak nije moguće isplaćivati jer da se radi o poslovnoj jedinici firme tako da se isti nije
mogao isplaćivati. Iskazala je da se nije slagala s tim i da drži da to nije poslovna jedinica jer
su ugovori trajali maksimalno 6 mjeseci a poslovna jedinica mora raditi neprekinuto preko 6
mjeseci. Navela je nadalje, da je čak mogla isplaćivati terenski dodatak i u gotovini ali da se
to nije radilo već se sve isplaćivalo na tekuće račune radnika. Iskazala je da je koristila
evidenciju radnog vremena predmetnih radnika prilikom vršenja obračuna predmetnih isplata
te da je konkretno za količinu vremena koju su proveli u radu informacije dobila od poslovođe
i direktora.
Na temelju ovako provedenog postupka sud je kao nespornim utvrdio da je sve
knjigovodstvene podatke M. Ć. C. knjižila po svojoj ocjeni i po svom stručnom i
profesionalnom znanju bez uputa od strane okrivljenika i nadalje uz konzultaciju sa RRIF-om
uz važnu napomenu da osobno smatra da nije imala nikakvih dvojbi i da je smatrala da je bilo
potrebno izvršiti terenske dodatke radnicima.
Potrebno je navesti da je sud u potpunosti poklonio vjeru navodima svjedokinje
M. Ć. C. koja je bila konzistentna i izrazito uvjerljiva u svom iskazivanju kada je
iskazala da joj okrivljeni nikada nije sugerirao ili nalagao na koji način bi knjigovodstveno,
računovodstveno trebalo proknjižiti određene poslove u t.d. P. d.o.o..
S obzirom na prethodno navedeno sud smatra da na strani okrivljenog nedostaje
subjektivni element odnosno, subjektivno obilježje predmetnog kaznenog djela i to u vidu
namjere u postupanju, odnosno sud smatra da okrivljeni nije postupao s ciljem pribavljanja
znatne imovinske koristi za svoju pravnu osobu pri izvršavanju obveza prema proračunima i
fondovima uskratom sredstava koja im pripada.
Sud je sukladno čl.453. st.3. ZKP-a/08 oslobodio od optužbe optuženog M. P.
uslijed činjenice da tijekom postupka nije dokazano da bi optuženik M. P. navedeni
poslovni događaj odnosno uskratu sredstava pri izvršavanju obveza prema proračunima i
fondovima koja im pripadaju počinio namjerno s ciljem da pribavi znatnu imovinsku korist za
svoju pravnu osobu. Točnije rečeno objektivni elementi ovih kaznenih djela s obzirom na
činjenični supstrat su neprijeporno utvrđeni (okolnost da terenski dodaci nisu smjeli biti
isplaćeni jer se radilo o stalnoj poslovnoj jedinici), međutim nije dokazano i subjektivno
obilježje predmetnog kaznenog djela odnosno nije dokazano da bi okrivljeni postupao s
namjerom. Sud smatra da nije dokazano da bi okrivljeni u trenutku knjiženja predmetnih
poslovnih događaja tijekom 2010. i 2011. postupao s ciljem da pribavi znatnu imovinsku
korist za svoju pravnu osobu pri izvršavanju obveza prema proračunima i fondovima i to
uskratom sredstava koja im pripadaju. Sud smatra kako je nesporno utvrđeno da je u
predmetnom periodu računovodstveno knjigovodstvene poslove za t.d. P. obavljala
M. Ć. C. i to na način da joj okrivljeni nikad nije sugerirao ili nalagao na koji bi
način računovodstveno, knjigovodstveno trebalo proknjižiti poslove u t.d. P. d.o.o..
Nadalje je utvrđeno, da je ona osobno nije imala nikakvih dvojbi da je trebalo izvršiti isplate
terenskih dodataka a navela je da se konzultirala sa poreznim savjetnicima u računovodstvu,
reviziji i financijama. S obzirom da M. Ć. C. kao stručna osoba koja je obavljala
računovodstveno, knjigovodstvene poslove za t.d. P. d.o.o. nije imala nikakvih dvojbi da je
trebalo u ovom konkretnom slučaju izvršiti isplatu terenskih dodataka sud drži da u spisu ne
postoji dokaz koji bi upućivao na to da bi okrivljeni kao laik po tom pitanju trebao znati i
predvidjeti da s obzirom na postojeću situaciju nije trebalo isplatiti terenske dodatke.
Mišljenje ovog suda da je okrivljeni ukoliko je imao namjeru fiktivno stvoriti dojam da se ne
radi o stalnoj poslovnoj jedinici mogao sklopiti ugovor i na jedan, dva, tri, četiri ili pet
mjeseci a ne riskirati sa sklapanjem ugovora upravo na šest mjeseci dovodeći takvim načinom
ugovaranja zakupljenog prostora u dvojbu zašto nije sklopio ugovor na još jedan dan više od
šest mjeseci. Točnije rečeno, mogao je sklopiti i ugovore na način da isti traju po šest mjeseci
ili kraće uz prekid od jednog ili više dana čime bi u potpunosti uklonio sumnju na to da bi se
radilo o stalnoj poslovnoj jedinici. Rezimirajući prethodno navedeno, ovaj sud smatra da je
okrivljeni postupao kao što je i sam rekao na način da je "isplaćivao" terenske dodatke ali u
dogovoru sa knjigovođom koja je potvrdila navode u dijelu gdje je istaknula da je ona u
svojoj odluci bez uplitanja ili sugeriranja od strane okrivljenog knjižila i isplaćivala terenski
dodatak smatrajući da je to legalno. U odnosu na činjenicu da je okrivljeni prilikom prvog
ispitivanja pred O. dana 1. veljače 2017. iskazao da je terenski dodatak isplaćivan po
njegovoj odluci a na ročištu je iskazao da se za taj dio poslovanja brinuo knjigovodstveni
servis odnosno da je sve radio u dogovoru sa knjigovođom koja mu je rekla da terenski
dodatak može isplaćivati za onoliko radnih dana koliko ima u mjesecu sud je poklonio vjeru
navodima okrivljenog koji je dao pred ovim sudom s obzirom da je upravo osoba M.
Ć. C. koja je u tom trenutku vodila financijski servis za njegovu firmu potvrdila navode
da je ona po svom stručnom znanju i u suradnji sa RIFF-om bez ikakvog uplitanja okrivljenog
donosila odluke u knjigovodstveno računovodstvenom smislu i što je još važnije smatrajući u
konkretnom slučaju da se terenski dodatak mogao isplaćivati djelatnicima. Sud je također
poklonio vjeru navodima okrivljenog i M. Ć. C. u smislu da su isti iskazivali kako je
upravo M. Ć. C. u predmetnom utuženom periodu obavljala računovodstveno
knjigovodstvene poslove za t. d. P. d.o.o., a također je potrebno navesti da tu okolnost
nitko nije ni osporavao u postupku, a sud tu okolnost smatra nespornom uslijed činjenice da je
svjedokinja iskazivala prethodno upozorena po Zakonu te da je okolnosno i činjenično bila
upoznata sa predmetnim knjiženima a sve to je potvrdio i sam okrivljenik.
Zbog svega prethodno navedenog, sud smatra da nedostaje nužni sastojak krivnje u
vrijeme počinjenja kaznenog djela a to je postupanje s namjerom i ciljem pribavljanja znatne
imovinske koristi za svoju pravnu osobu kao subjektivnim elementom ovog kaznenog djela na
strani okrivljenika i to. Uslijed prethodno navedenog, nema niti krivnje okrivljenika.
Troškovi postupka na temelju članka 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku padaju
na teret proračunskih sredstava uslijed činjenice da je okrivljenik oslobođen od optužbe.
Slijedom svega prethodno iznijetog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Splitu, 15. prosinca 2020.
SUDAC
Stipe Roso,v.r.
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe na županijski
sud u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri
primjerka, a putem ovog suda.