Broj: Kž 404/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Ž. A. M., zbog protupravnog djela iz članka 111. točke 6. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 17. listopada 2017. broj Kv-I-222/2017 (K-47/17), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 2. studenoga 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog Ž. A. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog Ž. A. M., zbog tri protupravna djela pokušaja teškog ubojstva iz članka 111. točke 6. u vezi s člankom 34. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 551. stavku 1. ZKP/08., a pod točkom II. izreke određeno je da se u istražni zatvor optuženiku uračunava vrijeme lišenja slobode od 15. veljače 2017. pa nadalje.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio optuženi Ž. A. M. po branitelju, odvjetniku N. G., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te predlaže pobijano rješenje ukinuti i „obavijestiti nadležna tijela radi iniciranja postupka za prisilno zadržavanje i smještaj“.

Žalba nije osnovana.

Žalitelj smatra da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer da se u pobijanom rješenju navodi da optuženik zbog svoje neubrojivosti nije mogao shvatiti što radi, a istodobno se utvrđuje da postoji osnovana sumnja da je optuženik počinio tri kaznena djela pokušaja teškog ubojstva, pa tvrdi da se zbog tog proturječja pobijano rješenje ne može ispitati.

Međutim, navedeno proturječje u pobijanom rješenju nije ostvareno, a time niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju upire optuženik. Žalitelj, naime, ispušta iz vida da prvostupanjski sud utvrđuje da postoji osnovana sumnja da je optuženik počinio u stanju neubrojivosti tri protupravna (a ne kaznena) djela. Napominje se žalitelju da i kod neubrojive osobe postoji psihički proces donošenja odluke za poduzimanje određene radnje (protupravnog djela), ali takva volja nije, kao kod zdrave osobe, proizašla iz slobodnog misaonog procesa u kojem bi se ta osoba, u dvojbi između postupanja u skladu s pravnom normom i protupravnog ponašanja, opredijelila za nepravo, već je odluka neubrojive osobe da poduzme protupravnu radnju posljedica njenih duševnih smetnji zbog kojih ona nije mogla ispravno rasuđivati niti slobodno odlučivati jer upravo iz tih duševnih smetnji proizlazi motiv njenog ponašanja. Dakle, i kod neubrojive osobe postoji namjera usmjerena na počinjenje protupravne radnje, ali ona je determinirana njenim duševnim smetnjama, a upravo zbog takvog njenog pogrešnog formiranja isključena je sposobnost neubrojive osobe za krivnju (članak 24. stavak 1. KZ/11.). Stoga nema proturječja u obrazloženju pobijanog rješenja na koje ukazuje žalitelj, a niti kojeg drugog oblika bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju drugostupanjski sud, prema odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti.

Protivno daljnjim žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski je sud, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno i potpuno utvrdio te valjano obrazložio sve činjenice koje su od značaja kod odlučivanja o primjeni mjere istražnog zatvora te je pravilno utvrdio da i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog Ž. A. M. iz osnove u članku 551. stavku 1. ZKP/08., kao i da se svrha istražnog zatvora produljenog po toj osnovi u ovom stadiju postupka ne bi mogla postići blažom mjerom.

Naime, nije u pravu optuženik kada u žalbi navodi da nisu ispunjene pretpostavke za određivanje istražnog zatvora jer da ne postoji osnovana sumnja da bi počinio inkriminirana mu kaznena djela. Prvostupanjski sud je u pobijanom rješenju jasno naveo da osnovana sumnja u počinjenje protupravnih radnji proizlazi iz prikupljenih dokaza koji su rezultirali podizanjem optužnice, koja je i potvrđena, a to je u ovom stadiju postupka dostatno obrazloženje o postojanju osnovane sumnje nužne za odlučivanje o primjeni mjere istražnog zatvora, kao njegova opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08.

Prvostupanjski je sud i zaključak o potrebi daljnjeg produljenja istražnog zatvora protiv optuženika po osnovi iz članka 551. stavka 1. ZKP/08. pravilno utemeljio na psihijatrijskom nalazu i mišljenju mr. sc. dr. I. P. Č. (danom u pisanom obliku, a zatim i na pripremnom ročištu i na raspravi).

Naime, iz rezultata provedenog vještačenja proizlazi da optuženi Ž. A. M. boluje od duševne bolesti shizofrenije paranoidnog tipa, da je djelo koje mu se stavlja na teret psihopatološki motivirano jer je optuženik bio u akutno psihotičnom stanju te da nije mogao shvatiti značaj svojih postupaka niti vladati svojom voljom u vrijeme počinjenja djela, odnosno da je bio neubrojiv. Također, iz psihijatrijskog nalaza i mišljenja proizlazi da kod optuženika i dalje postoji realni rizik od počinjenja jednakog ili težeg kaznenog djela te mu je u cilju redukcije opasnosti potrebno prisilno liječenje koje, s obzirom na njegovu opasnost, potpunu nekritičnost i nedostatak uvida, svakako treba provoditi u instituciji, dok se ne uspostavi dugotrajnija i stabilnija remisija. Takve je zaključke sudska vještakinja iznijela i na pripremnom ročištu, a i na raspravi 5. listopada 2017., kada je ponovila da je optuženiku potrebno liječenje u psihijatrijskoj instituciji, jer da je njegova klinička slika vrlo uporna i gotovo stalno na razini psihotičnosti, da je potpuno nekritičan i bez uvida u bolest te da nisu ispunjeni kriteriji za liječenje na slobodi jer se na taj način ne bi mogla postići zadovoljavajuća remisija, kao i da nadalje postoji opasnost od ponavljanja djela ili počinjenja težeg kaznenog djela.

Prema tomu, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog Ž. A. M. iz osnove u članku 551. stavku 1. ZKP/08., kao što je pravilno isključena i mogućnost primjene mjere opreza liječenja na slobodi optuženika sukladno članku 551. stavku 3. ZKP/08.

Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijano rješenje i u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. te nije našao da bi tim rješenjem bio povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika, a pobijano rješenje je donijelo ovlašteno tijelo.

Slijedom navedenog je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci rješenja.

Zagreb, 2. studenoga 2017.