- 1 -

Broj: Jž-1788/2020

 

 

 

                                                                                                                 Broj: Jž-1788/2020

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

                                          R J E Š E NJ E

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. D.Š. i dr., zbog prekršaja iz čl. 20. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji  („Narodne novine“, broj: 137/09., 14/10. i 60/10.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Đakovo podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Đakovu od 14. rujna 2020., broj: 11. Pp J-194/2020-79, u sjednici vijeća održanoj 15. prosinca 2020.,

 

r i j e š i o  j e:

 

Prihvaća se osnovanom žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Đakovo, ukida se prvostupanjska presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. 

             

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Đakovu od 14. rujna 2020., broj: 11. Pp J-194/2020-79, na temelju čl. 182. toč. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. D.Š. i okr. T.Š. oslobođeni su od optužbe da bi na način činjenično opisan u izreci presude počinili prekršaj iz čl. 20. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te je odlučeno da trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava.

 

Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova Policijska uprava osječko-baranjska, Policijska postaja Đakovo pravodobno je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Žalba je osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) ispitivao je prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbama i to iz osnova i razloga koje podnositelj žalbe navodi u žalbi i po službenoj dužnosti, te je utvrdio da osnovano tužitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Kako to proizlazi iz obrazloženja pobijane presude i zapisnika o žurnom postupku od 9. rujna 2020, sud je u dokaznom postupku pročitao zapisnike o ispitivanju svjedokinja E.N.Š. i A.Š. u PP Đakovo od 27. rujna 2017., kao i zapisnike o ispitivanju tih svjedokinja i svjedoka V.G. od 19. listopada 2017. pred prvostupanjskim sudom.

 

Međutim, prvostupanjski sud iskaze navedenih svjedoka nije mogao pročitati u dokaznom postupku, jer ih nije pozvao radi ispitivanja u ponovljenom postupku (ročište žurnog postupka 15. srpnja 2020., i 9. rujna 2020.), slijedom čega se nisu stekli zakonski uvjeti za čitanje njihovih iskaza. Ovo iz razloga što je čl. 167. st. 6. Prekršajnog zakona određeno da će se ranije iznesena ili pisano podnesena obrana okrivljenika, iskazi svjedoka i pribavljeni nalaz i mišljenje vještaka pročitati ako postoje uvjeti za održavanje glavne rasprave bez nazočnosti tih osoba, pri čemu su uvjeti za održavanje glavne rasprave bez nazočnosti svjedoka propisani u čl. 167. st. 4. Prekršajnog zakona. Tom zakonskom odredbom jasno je propisano „ako druge pozvane osobe nisu došle na glavnu raspravu, ona će se održati i bez njihove nazočnosti“, što znači da je za održavanje glavne rasprave bez svjedoka nužno da je svjedok bio pozvan na tu glavnu raspravu. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud nije postupio sukladno odredbi čl. 162. st. 2. Prekršajnog zakona i na ročište nije pozvao svjedoke E.N.Š., A.Š. i V.G. već je pročitao njihove iskaze, iako nepozivanjem navedenih svjedoka na ročište nisu bili ostvareni uvjeti za čitanje njihovih iskaza (čl. 167. st. 6. u vezi st. 4. Prekršajnog zakona).

 

Dakle, pod uvjetom da je svjedok pozvan u postupku, a ne odazove se, sud će odlučiti da li se rasprava može održati bez njegove nazočnosti i postupiti u smislu odredbe čl. 167. st. 6. Prekršajnog zakona. 

             

Činjenica da se u konkretnom slučaju vodio žurni postupak, a ne glavna rasprava, ne mijenja obvezu suda da postupa u skladu sa spomenutim odredbama Prekršajnog zakona, tim više što je čl. 222. st. 2. Prekršajnog zakona, koja odredba se odnosi na vođenje žurnog postupka, propisano da sud, sukladno odredbama Prekršajnog zakona, poziva okrivljenika, svjedoke, vještaka i ostale radi ispitivanja te kada na temelju tih dokaza i drugih dokaza u spisu ocijeni da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno donosi odluku o prekršaju.

 

Posljedica navedenih postupovnih nepravilnosti je propuštanje okolnosnog utvrđivanja činjeničnog stanja koje je dovelo do oslobađajuće  presude.

 

Međutim, valja napomenuti, čak da su se stekli zakonski uvjeti za čitanjem ranijih iskaza navedenih svjedoka (a nisu), sud nije mogao temeljiti svoju odluku na iskazu svjedokinje A.Š., jer se radi o nezakonitom dokazu, pri čemu „utemeljiti“ presudu znači da je sud, slobodnom ocjenom tog dokaza, ocjenjujući taj dokaz u zajedništvu s drugim, zakonitim dokazima, utvrdio činjenično stanje na kojem je utemeljio svoju odluku. A to upravo čini prvostupanjski sud u ovom prekršajnom predmetu kada koristi navedeni iskaz i analizirajući njegov sadržaj ocjenjuje obranu okrivljenika, te na taj način utvrđuje činjenično stanje i donosi zaključak o prekršajnoj odgovornosti okr. D.Š. i okr. T.Š.. 

 

Iz zapisnika o ispitivanju svjedokinje A.Š. od 19. listopada 2017. (list 34 spisa) razvidno je da je svjedokinja samo djelomično upozorena po čl. 285. st. 3. ZKP/08, odnosno odrekla se blagodati nesvjedočenja u postupku u kojem je okrivljenik njezin suprug (iako upozorenje nije ubilježeno u zapisnik, nego samo odgovor), međutim nije upozorena u smislu čl. 285. st. 3. ZKP/08, da će se njezin iskaz, ako odluči svjedočiti, bez obzira na njezinu kasniju odluku, moći koristiti kao dokaz.

 

Čl. 300. st. 1. ZKP/08. propisano je: “Iskaz svjedoka se, osim u slučajevima posebno propisanim  ovim Zakonom, ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku ako:

              3) upozorenje iz čl. 285. st. 3. ovog Zakona i odricanje nije ubilježeno u zapisnik“

 

Također, prvostupanjski sud bez ponovnog pozivanja svjedokinje E.N.Š. nije mogao zaključiti da je ista u ponovljenom postupku prihvatila blagodat nesvjedočenja.

 

Nadalje, opravdano tužitelj u žalbi iznosi tvrdnju da je „nemoguće da su oboje okrivljenika postupali u nužnoj obrani“, kako to u obrazloženju pobijane odluke zaključuje prvostupanjski sud, navodeći da je „svaki okrivljenik za sebe ponaosob uvjerljivo i životno istinito istaknuo obranu da su doista bili u situaciji da se brane (nužne obrane), koja je bila prijeko potrebna da kao počinitelj svaki od sebe odbije istovremeni protupravni napad“. Naime, prvostupanjski sud potpuno zanemaruje činjenicu da okrivljenik sam bira način svoje obrane, može se braniti šutnjom, u postupku nije dužan govoriti istinu, odnosno može se braniti i neistinitom, pa kako je u situaciji fizičkog sukoba dviju osoba jedna svakako napadač, a druga, možebitno postupa u nužnoj obrani, sud nije mogao obrane okrivljenika u kojoj oba ističu postupanje u nužnoj obrani, cijeniti uvjerljivim i istinitim.

 

              Prema odredbi čl. 18. st. 1. Prekršajnog zakona nema prekršaja  kad je počinitelj postupao u nužnoj obrani, time da se nužnom obranom smatra ona obrana koja je prijeko potrebna da počinitelj od sebe ili od drugog odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad, time da se počinitelj koji je prekoračio granice nužne obrane može blaže kazniti. Činjenice navedene u ovoj odredbi predstavljaju odlučne činjenice, pa ih je sud dužan pouzdano utvrditi u svom postojanju odnosno nepostojanju, a za slučaj dvojbe, slijedom odredbe čl. 3. st. 2. ZKP/08, dužan ih je presudom riješiti na način koji je povoljniji za optuženika. Međutim, u tom slučaju sud će donijeti oslobađajuću odluku uz obrazloženje da nije dokazano da je okrivljenik počinilo djelo za koje se optužuje optužnim aktom tužitelja, a ne uz obrazloženje da okrivljenici uvjerljivo ističu da su bili u situaciji da se brane i da sud nije imao razloga sumnjati da je svaka strana bila u poziciji da se brani.

             

U odnosu na stav prvostupanjskog suda koji iznosi u obrazloženju pobijane presude da „optužni prijedlog tužitelja nije na zakonu utemeljen“, da je „činjenični supstrat optužnog prijedloga u odnosu na supstrat danih obrana okrivljenika neuvjerljiv“, da „tužitelj iz navedenog razloga (jer je svaka strana bila u poziciji nužne obrane) nije imao osnovu za podizanje optužnog prijedloga protiv okrivljenika za opisano protupravno djelo“ i da je „inkriminirano djelo doista nedovoljno utvrđeno od strane ovlaštenog tužitelja“, ističe se da optužnim prijedlogom ovlašteni tužitelj izražava zahtjev sudu da se protiv počinitelja prekršaja provede prekršajni postupak i odluči o njegovoj krivnji i sankcioniranju, a na sudu je da na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrdi sve činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke

 

Iz navedenih razloga osnovana je žalba zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjenično stanja, te je pobijanu presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

U ponovljenom suđenju sud prvog stupnja će ponovno ispitati okrivljenike, neposredno ispitati svjedoke predložene po tužitelju, po potrebi provesti i druge dokaze, te pravilnom i kritičkom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

 

 

Iz navedenih razloga na čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

             Zagreb, 15. prosinca 2020.

 

 

 

Zapisničarka :                                                                                 Predsjednica vijeća:

                                                                                                            

Emina Bašić, v. r.                                                                             Gordana Korotaj, v.r.             

 

                       

              Rješenja se dostavlja Općinskom sudu u Đakovu u 7 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenike, branitelje i tužitelja.