- 1 -              Revd 301/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 301/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. L. iz S., (OIB: ...), kojeg zastupaju punomoćnici I. M. i B. B., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu iz S., protiv tuženika A. B. d.d., Z. (OIB: ...), kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. i P. d.o.o. iz Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika da mu se dopusti revizija protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž-499/2018-2 od 17. listopada 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu posl. br. P-935/2016 od 26. lipnja 2018., u sjednici održanoj 15. prosinca 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je tuženiku naloženo da tužitelju isplati 11.408,06 kn sa pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama i naknadom za parnični trošak od 7.850,00 kn.

 

Tuženik je sukladno čl. 387. i 385. Zakona o parničnom postupku podnio prijedlog da mu se protiv te drugostupanjske presude dopusti revizija, a sve zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

 

Prijedlog je nedopušten.

 

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 17. listopada 2019., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

 

- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

 

Tuženik (banka, koja je 20. rujna 2007. sklopila ugovor o kreditu sa tužiteljem i njime ovome odobrila kredit u kunskoj protuvrijednosti 38.682,00 CHF) je predložio da mu se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija, pa je, uz navod da odluka o predmetu spora ovisi od pitanja važnih i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, u prijedlogu postavio pitanja:

 

- Je li sud ovlašten mijenjati volju stranaka iz ugovornog odnosa na način da ugovori fiksnu kamatnu stopu iako su stranke u solemniziranom ugovoru o kreditu ugovorile promjenjivu kamatnu stopu?

 

- Je li sud u posebnim parnicama radi povrata stečenog bez osnove vezan za utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa i prava?

 

- Je li u parnicama u kojima tužitelji potražuju utvrđenje ništetnosti i isplatu iznosa stečenog na temelju ništetne odredbe kojom je tuženik bio ovlašten mijenjati kamatnu stopu svojom odlukom ništetnost takve ugovorne odredbe već utvrđena u kolektivnom sporu koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl. brojem P-1401/12, ili je tuženik dužan, u parnicama u kojima tužitelji potražuju utvrđenje ništetnosti i isplatu iznosa stečenog na temelju ništetnih odredbi kojom je tuženik bio ovlašten mijenjati kamatnu stopu svojom odlukom, dokazati da se pregovaralo o takvoj ugovornoj odredbi?

 

Postavljena pitanja valja sagledati imajući na umu da odredbe čl. 385.a ZPP-a predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi i postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi ili (u očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.

 

Polazeći od toga i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: "Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije." - dakle i u granicama u prijedlogu formuliranog pitanja, u prijedlogu tuženika postavljena pitanja Vrhovni sud Republike Hrvatske ne ocjenjuje važnim prema smislu navedene odredbe čl. 385.a stavka 1. ZPP-a: osporena presuda je u odnosu na ta pitanja temeljena na pravnom shvaćanju koje je revizijski sud zauzeo na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. i na suđenju u skladu s stabilnom, već ustaljenom i dosljednom sudskom praksom (izraženom, primjerice: u revizijskim odlukama posl. br. Rev 2221/2018-2 od 3. rujna 2019., Rev 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Revd 3146/2020-2 od 3. studenoga 2020., Revd 221/2020-2 od 4. veljače 2020., Revd 479/2020-2 od 10. ožujka 2020.) koju bi upravo stoga što je takva bilo i ustavnopravno neprihvatljivo (s aspekta pravne sigurnosti i vladavine prava te jednakosti svih pred zakonom) mijenjati.

 

Sukladno tome, ovdje je za prihvatiti:

 

- da pitanja iz prijedloga tuženika nisu važna za odluku o konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu - niti smatrati (što za pitanje dopuštenosti revizije nije zanemarivo) da u svezi postavljenih pitanja postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa,

 

- da u odnosu na ta pitanja ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

Stoga je prijedlog tuženika za dopuštenost revizije valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).

 

Zagreb, 15. prosinca 2020.