Poslovni broj: 89 Pž-2562/2020-3

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

Poslovni broj: 89 Pž-2562/2020-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E H  R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Josip Turkalj, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza B. d.o.o. u stečaju, OIB …, J., kojeg zastupa stečajni upravitelj B. G., S., protiv tuženika P. d.o.o., OIB …, H., kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. & P. j.t.d., S., radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj
P-1485/2009 od 24. veljače 2017., 15. prosinca 2020.

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se žalba tuženika P. d.o.o. H. kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-1485/2009 od 24. veljače 2017. u točki I. izreke, i u dijelu točke III. izreke u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 23.450,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

 

II. Odbija se žalba tužitelja Stečajna masa iza B. d.o.o. za projektiranje i građenje u stečaju kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-1485/2009 od 24. veljače 2017. u točki II. izreke i u dijelu točke III. izreke u kojem je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 16.820,00 kn.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 134.493,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 32.525,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka II. izreke), naloženo je tuženiku nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 23.450,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, dok je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 16.820,00 kn odbijen kao neosnovan.

 

Protiv presude u dijelu pod točkom I. izreke i u dijelu pod točkom III. izreke kojom je tužitelju dosuđen parnični trošak žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14; dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu ukinuti. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 3.906,25 kn.

 

Tužitelj podnosi žalbu protiv ove presude pod točkom II. izreke, te u odnosu na dio točke III. izreke kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti.

 

Tužitelj u odgovoru na žalbu poriče tuženikove žalbene navode, te predlaže tuženikovu žalbu odbiti.

 

Žalbe nisu osnovane.

 

Predmet spora je isplata iznosa od 167.118,00 kn na temelju ugovora o djelu.

 

Prvenstveno je potrebno navesti da tužitelj pogrešno temelji svoju tražbinu na stjecanju bez osnove, jer iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da se tužiteljeva tražbina temelji na usmenom ugovoru za izvedene obrtničke radove koji nisu obuhvaćeni ugovorom o građenju.

 

Među strankama nije prijeporno da je tuženik kao investitor s tužiteljem kao izvođačem sklopio ugovor o građenju 7. prosinca 2004. (dalje: Ugovor) za ugovorenu cijenu od 207.274,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti. Nije prijeporno da je tuženik ishodio pravomoćnu građevinsku dozvolu od 20. listopada 2003. za izgradnju stambene zgrade. Nije prijeporno da je ugovor o građenju sklopljen po sistemu „ključ u ruke“.

 

Među strankama je prijeporno jesu li ugovorom o građenju bili obuhvaćeni i radovi na uređenju okoliša. Sporno je izvođenje dodatnih radova, te izvođenje poboljšica.

 

Sud prvog stupnja svoju odluku temelji na stajalištu da izvedeni radovi na uređenju okoliša u iznosu od 134.493,00 kn nisu bilu obuhvaćeni ugovorom o građenju po sistemu „ključ u ruke“, a da ostali izvedeni dodatni radovi i poboljšice ulaze u opseg ugovornih radova.

 

U odnosu na žalbu tuženika

 

Neosnovan je tuženikov žalbeni navod da je uvjetno istaknuo prigovor radi prebijanja, jer je tuženik u odgovoru na tužbu naznačio da će biti podnesen prigovor radi prebijanja, ali niti u jednom trenutku tuženik takav prigovor nije podnio, a naročito nije naznačio za koje iznose ističe prigovor radi prebijanja, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

 

Građevinski vještak I. S. svoj nalaz i mišljenje temelji na glavnom projektu iz rujna 2004. koji prileži spisu. Tuženik koji tvrdi da je uređenje okoliša sastavni dio ugovora o građenju po sistemu „ključ u ruke“ nije priložio niti jedan dokaz na tu okolnost. Naime, iz priležeće dokumentacije i provedenog vještačenja pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da uređenje terena (okoliša zgrade) nije bilo obuhvaćeno ugovorom o građenju.

 

Osim toga, na temelju izjave dipl. ing. građ. M. S. od 29. rujna 2011. (str. 73. spisa) proizlazi da projektiranje uređenja okoliša nije bilo u sklopu glavnog projekta za izgradnju stambene građevine, a niti je troškovnik uređenja okoliša bio predmet osnovnog ugovornog troškovnika koji se odnosi na samu građevinu. Projekt uređenja okoliša sa pripadajućim troškovnicima izrađen je naknadno.

 

Stoga niti u ovom dijelu nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

 

S obzirom na to da nije prijeporno da su radovi na uređenju okoliša izvedeni, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio vrijednost izvedenih radova na temelju provedenog građevinskog vještačenja u iznosu od 134.493,00 kn.

 

Na temelju ovako valjano i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja da radovi na uređenju okoliša zgrade nisu bili obuhvaćeni ugovorom o građenju po sistemu ključ u ruke, već su isti radovi naknadno ugovoreni, te da vrijednost istih radova iznosi 134.493,00 kn, pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu članka 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO) kada je tuženiku naložio isplatu pobijanog iznosa.

 

Pravilna je i odluka o parničnom trošku kako po osnovi tako i visini.

 

Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1.
ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

 

U odnosu na žalbu tužitelja

 

Tužitelj u žalbi ne navodi u čemu se sastoji bitna povreda odredaba parničnog postupka, a ovaj sud ispitujući pobijani dio presude na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a.

 

Prvenstveno je potrebno navesti da u ovom dijelu tužitelj traži naknadu za izvedene građevinske radove za koje uopće nije naveo zbog čega ti radovi ne bi bili obuhvaćeni ugovorom po sistemu „ključ u ruke“, a niti da bi se radilo o nekim naknadno ugovorenim radovima mimo projekta. Tužitelj također ne navodi činjenice, niti predlaže dokaze da je za tuženika izvršio određena plaćanja, a koje iznose mu tuženik nije vratio.

 

Sud prvog stupnja pravilno je odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva iz razloga što se ovi utuženi radovi i plaćanja ne mogu definirati kao radovi uređenja okoliša odnosno nisu predmet dodatnog ugovaranja, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

 

Zagreb, 15. prosinca 2020.

 

Sudac

Josip Turkalj