Broj: Kž 409/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog J. Ž., zbog protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela iz članka 111. točke 2. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 25. listopada 2017. broj Kov-26/17-8, u sjednici održanoj 8. studenoga 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog J. Ž. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Karlovcu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog J. Ž. zbog protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točke 2. u vezi s člankom 34. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz osnove u članku 551. stavku 1. ZKP/08., u koji mu je uračunato vrijeme lišenja slobode.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni J. Ž. po branitelju, odvjetniku N. M., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se okrivljeniku istražni zatvor ukine, podredno da se ukine pobijano rješenje i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Naime, okrivljeni J. Ž. žalbenim navodom da sud u pobijanom rješenju nije dao razloge o odlučnim činjenicama upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Međutim, istaknutim žalbenim navodom nije dovedena u sumnju pravilnost pobijanog rješenja budući da je prvostupanjski sud, nakon što je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, dao određene i jasne razloge za svoju odluku i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu te mjere, tako i one koji se odnose na ispunjenje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 551. stavku 1. ZKP/08.

Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju upire okrivljenik, a niti ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije nađeno da bi bila počinjena neka druga povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Nadalje, pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u pitanje ni žalbenim navodima okrivljenika kojima upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje smatrajući da se u postupanju okrivljenika nisu ostvarila obilježja kaznenog djela za koje se tereti optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Karlovcu od 20. listopada 2017. broj K-DO-16/2017. Suprotno tom žalbenom navodu, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio terećeno mu protupravno djelo proizlazi iz dokaza na kojima se navedena optužnica temelji, a koje je prvostupanjski sud i naveo u obrazloženju pobijanog rješenja. K tome, napominje se da je prilikom odlučivanja o primjeni mjere istražnog zatvora dovoljno utvrditi postojanje odgovarajućeg stupnja osnovane sumnje da je okrivljenik počinio terećeno mu djelo, a što je prvostupanjski sud i učinio.

Neosnovani su i žalbeni navodi okrivljenika da ne postoje one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljenik, u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti počinjenje protupravnog djela, obrazlažući to time da okrivljenik ima osiguran smještaj kod druge bake odnosno oca i predlažući na ročištu za odlučivanje o istražnom zatvoru, njegovo puštanje na slobodu uz određivanje mjere opreza liječenja na slobodi. Protivno tom žalbenom navodu, opasnost od počinjenja težeg kaznenog djela zbog težih duševnih smetnji od strane okrivljenika ne postoji samo u odnosu na oštećenu V. B. već i u odnosu na druge osobe. Naime, iz provedenog vještačenja Zavoda za forenzičku psihijatriju Klinike za psihijatriju V. proizlazi da okrivljeni J. Ž. boluje od prave i trajne duševne bolesti – shizofrenije koja od početka ima relativno nepovoljan tijek posebno prisutan zadnjih godina, pri čemu tijekom liječenja nije postignuta kvalitetna remisija. Njegovo općenito psihičko stanje utvrđeno provedenim vještačenjem je nepromijenjeno u odnosu na ono psihičko stanje utvrđeno tempore criminis, te upravo radi prave i trajne duševne bolesti koja je nesporno teža duševna smetnja, postoji opasnost od počinjenja novog težeg kaznenog djela, slijedom čega je i predložen prisilni smještaj okrivljenika u psihijatrijskoj ustanovi.

Stoga je daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog J. Ž. iz osnove u članku 551. stavku 1. ZKP/08. nužna, dok se ista svrha ne bi mogla ostvariti primjenom mjere opreza liječenja na slobodi, a kako to predlaže okrivljenik. To pogotovo što se, prema odredbi članka 551. stavka 3. ZKP/08., istražni zatvor iz osnove u članku 551. stavku 1. ZKP/08. može zamijeniti mjerom opreza liječenja na slobodi, ako sud, nakon provedenog vještačenja, utvrdi da je za otklanjanje okrivljenikove opasnosti od počinjenja težeg kaznenog djela zbog težih duševnih smetnji dostatno njegovo liječenje na slobodi, a što ovdje nije utvrđeno.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 8. studenoga 2017.